KOMENTAR Bez bodova, bez kapetana, a sve zbog dva penala s upitnicima
Trener Jeličić će nakon utakmice reći da su “penali valjda bili ako su ih pregledavali”, ali jutro poslije teško se oteti dojmu da baš i nisu morali biti suđeni. I da vjerojatno ne bi bili da je u pitanju bio neki drugi klub…
Dugo se čekala ova utakmica, čekala i iščekivala, jer bilo je to otvaranje novog poglavlja, bio je to prvi povratak Željka Sopića u grad… A na kraju, sve skupa pretvorilo se u jednu vrstu nogometnog kaosa, iz kojeg je Gorica izašla s ozbiljnom štetom. Na samom travnjaku, jer posljedice ove nespretne borbe sa snijegom tek će se osjetiti, ali i u samoj momčadi, koja će neko vrijeme morati biti bez kapetana, koja jutro poslije mora biti i pomalo demoralizirana, utučena…
Prvi čin drame odvijao se u satima i minutama uoči početka utakmice, koja je zbog svega toga kasnila cijelih osam minuta, pregovori i dogovori su trajali i u uredima i na samom terenu, a najglasniji i najjasniji bio je – Željko Sopić.
– Ovdje se ne može igrati nogomet! – uporno je ponavljao Sopa, no na kraju je odlučeno da se može igrati.
I doista, kako su i poslije govorili sami igrači, moglo se igrati. Pokazao je to već na otvaranju dvojac Jurić – Mitrović, autori ranog vodstva, pokazali su to i Matavž i Vujnović u 25. minuti, kad je to vodstvo podebljano, ali tu su negdje dobre stvari i stale… Sopić je, u svome stilu, već nakon pola sata iz igre izvukao Pašalića i Ivanovića, promijenio pristup, a onda je u pomoć priskočila i, najsažetije rečeno, VAR soba.
Suci Strukan i Radić, koji su sjedili pred ekranima, krenuli su davati svoj doprinos počevši od situacije u kojoj skaču Maloča i Obregon, sudac Mateo Erceg pokazuje na slobodan udarac, namješta se živi zid, namješta se i izvođač Toni Fruk, koji je taman i zamahnuo, u namjeri da opali taj slobodnjak, ali evo opet Ercega. Pokazuje rukama da je VAR soba javila da je faul bio – u šesnaestercu! Pokazuje na bijelu točku, igrači u čudu, i jedni i drugi, kreće objašnjavanje, kompletan cirkus…
Bez gledanja snimke, bez imalo dvojbi, odlučio je mladi sudac iz Benkovca “uvući” ovaj prekršaj u kazneni prostor i dosuditi penal, a to, u najmanju ruku, nije morao učiniti. Odnosno, nitko mu riječi ne bi rekao da je odluka ostala onakva kakva jest. Ovako, u suradnjima s kolegama iz VAR sobe, kreirao je situaciju o kojoj će se pričati. Ne u dovoljnoj mjeri, jer to je “samo” Gorica, pa buke neće biti toliko, ali baš u tom smislu je legitimno postaviti pitanje:
Što bi se dogodilo da je takav penal dosuđen, primjerice, protiv Hajduka?
Odgovor, vjerojatno, znate i sami…
I taj je gol, ta odluka, pogurala Rijeku u ovoj utakmici. Rijeku koja je i u nastavak ušla silovito, pa opet dobila penal o kojem se može puno pričati, razmijenjivati mišljenja, kao što se opet može doći do zaključka da se radi o penalu koji se nije morao svirati. Osim ako ga baš ne želiš svirati… Mrzljak u skoku, u duelu, s rukom “zakačenom” za protivničkog igrača, na koju lopta pada iznad lakta, potpuno nekontrolirano. I opet igra ide dalje, opet sve to traje, opet je presuda ista: koliko god “tanak” bio, to je i drugi put penal!
Da stvar bude još gora, nakon novog šoka sjajni Banić to uspije obraniti, ali naravno da se lopta odbije baš tamo gdje ne treba, pred Pjacu, koji potpuno vraća Rijeku u utakmicu.
Na sve to nadovezuje se i razlika u širini kadra, činjenica da Dinko Jeličić praktički nema koga uvesti, a Sopić izmjenama mijenja ritam i opcije na terenu, na sve to dolazi i Mitrovićev promašaj iz 64. minute, jednako kao i neke Banićeve spektakularne obrane, da bi se priča rasplela onako kako se, valjda, morala rasplesti. Iscrpljeni Goričani zaspali su na trenutak, dobili naivan gol iz kornera i ostali bez svega na ulasku u 90. minutu…
I kao da to nije bilo dovoljno, ali i kao posljedica svega što se događalo, kolopleta emocija koji na terenu udara posebno jako, slijedila je još i ta “makljaža” na kraju. Riječanin Goda nasrnuo je na Svena Blummela, frajerski i kapetanski dojurio je Filip Mrzljak, ali onda i otišao korak predaleko. Suci su vidjeli udaranje, crveni karton došao je kao logična posljedica, a sad ostaje još samo pričekati odluku o broju utakmica koje će Mrzli propustiti.
U nedjelju protiv Lokomotive, na terenu koji će biti u najmanju ruku težak, Mrzljaka sasvim sigurno neće biti, a bez kapetana će Gorica vrlo vjerojatno biti i u najmanje još dvije sljedeće utakmice. Iako se u kadar vraća Marko Soldo, s obzirom širinu kojom raspolaže trener Jeličić, svaki izostanak je ozbiljan minus, pogotovo izostanak ovako važnog igrača, ali vremena za plakanje nema previše.
Nakon “lokosa” u nedjelju, Gorica ide u goste Dinamu, pa opet čeka Rijeku 11. veljače, zatim ide u Osijek, čeka Slaven i opet gostuje u Maksimiru… Gorica, pokazala je to i ove srijede, može parirati svima.
Martina u uglednom društvu: Trenerica iz Udarnika ide u kamp HRS-a!
Martina Vugrinović, koja je ove sezone vodila dvije selekcije u omladinskom pogonu ŽRK Udarnika, pozvana je da bude dio trenerskog tima na Janaf Kampu HRS-a u Umagu od 22. do 28. lipnja
Hrvatski rukomet već godinama je doma u Istri, kako kroz državne završnice u Poreču, tako i kroz kamp za mlađe kategorije u Umagu. Točnije, riječ je o Janaf HRS Kampu, koji okuplja najbolje mlade rukometaše i rukometašice, a s njima rade najbolji i najuspješniji treneri i trenerice iz klubova iz cijele Hrvatske. Najčešće su to stručnjaci iz najvećih hrvatskih klubova, ali dogodi se da poziv u to društvo zasluži i poneko iz manjih klubova…
Kao što ga je ove godine zaslužila i trenerica iz našeg Udarnika – Martina Vugrinović! Ukupno se tu radi o 18 trenerica i trenera, ima na tom popisu i nekih dobro poznatih imena, a u tim je krugovima dobro poznato i Martinino ime. Riječ je o trenerici koja je ove sezone vodila dvije selekcije Udarnika, koja se sa svojim ekipama već udomaćila na državnim završnicama, koja je prošle sezone vodila i prvu ekipu.
“Riječ je o stručnjacima koji nesebično dijele svoje znanje, iskustvo i ljubav prema rukometu s mladim nadama iz cijele Hrvatske. Njihova predanost i entuzijazam ono su što Kamp čini mjestom inspiracije, razvoja i stvaranja budućih generacija hrvatskog rukometa. Sve trenerice i treneri dijele naš zajednički cilj, a to je pružiti mladim generacijama ne samo kvalitetan trening, već i potporu, motivaciju i prave sportske vrijednosti”, objašnjeno je u objavi HRS-a.
Uz trenere, bit će tu i ozbiljan liječnički tim, kao i dobro posložen logistički dio, a taj će turnus Kampa trajati od 22. do 28. lipnja. Našoj Martini bit će to prilika da pokaže što zna, ali i da skupi nova znanja i iskustva, pa se još bolja vrati kući, u svoju Veliku Goricu, u svoj Udarnik.
Nekad Napredak, danas napredak: Veliki županijski finale u Velikoj Mlaki!
U petak u 18 sati igra se finale Kupa Nogometnog saveza Zagrebačke županije, naš Kurilovec i Dugo Selo, trenutačno jedini županijski klub u trećem rangu, odmjerit će snage u Velikoj Mlaki, u domu nekadašnjeg NK Napretka…
Iz Velike Mlake, u ovom ili onom obliku, nogomet nikad nije otišao. Radilo se s djecom,ili u sklopu nogometne škole HNK Gorica, ili akademije Kreše Marušića, ili na neki treći način, no pravi, istinski povratak nogometa u ovaj dio našega kraja dogodio se prošloga ljeta. NK Velika Mlaka 1947, naime, krenula je u natjecanje sa seniorima, na taj način nadograđena je priča koja je krenula kroz rad s mlađim kategorijama, ljudi su se opet počeli okupljati na jednom od kultnih mjesta turopoljskog nogometa…
– Ljudi u ovom našem kraju vole nogomet, tu postoji bogata nogometna tradicija, moja generacija odrastala je uz nekadašnji NK Napredak, koji je igrao i drugi rang hrvatskog nogometa, a i danas ljudi vole pratiti nogomet, željni su nogometa, pogotovo dobrog nogometa – kaže predsjednik kluba Dubravko Flegar, prvi među jednakima u ekipi koja se prihvatila projekta povratka nogometa u Veliku Mlaku.
Prva sezona seniora došla je do same završnice, ostalo je odigrati još jednu utakmicu, nakon čega će Velika Mlaka završiti na drugome mejstu.
– Jako smo zadovoljni. Iza nas je prva sezona seniora, u najnižem, osmom rangu, a završili smo je na drugome mjestu, s velikim šansama da napredujemo u viši rang. Budući da smo krenuli prije godinu dana doslovno od nule, svi smatramo da je to velik uspjeh – kaže predsjednik Flegar.
Obećavajuće je sve skupa izgledalo još od prvoga dana, spojila se velika količina želje i energije, a to se vidjelo i na terenima diljem 2. ŽNL.
– Bilo nas je 25 na treningu u sedmome mjesecu, a to nas je sve oduševilo. Bitno je tu reći da su to sve domaći dečki, iz Velike Mlake, Velikog Polja i okolice, da je to čisti amaterizam, svi igraju isključivo iz ljubavi. Krenuli smo jako, udarnički, s velikom energijom, ali naravno da je u nekom trenutku došlo i do malog pada u tom smislu. Ipak tu ima odrastanja, nedostajalo je možda i iskustva, ali stabilizirali smo se i na kraju je završilo dobro. Nadamo se da će završiti i još malo bolje, odnosno da ćemo uspjeti otići u viši rang – poželio je Flegar.
Posebno su u Velikoj Mlaki ponosni na rad s mlađim kategorijama.
– Imamo blizu 200 djece, ponosni smo što jedini osim Gorice i Kurilovca imamo sve selekcije, a uspjeli smo ih i podići, pa će sljedeće sezone svi igrati najviši županijski rang. Na to smo ponosni, jer mlađi i stariji pioniri su nam prvi, limači također, dižemo se, osigurali smo dobar trenerski kadar, tako da i taj dio priče lijepo napreduje. Naravno, mi imamo i ogroman potencijal, naša sredina raste, kako Velika Mlaka, tako i Veliko Polje, tu već sad živi 6500 ljudi, a na nama je da osiguramo infrastrukturu i trenerski kadar koji će nam stalno osiguravati napredak – ističe predsjednik kluba.
Nekad je tu stanovao Napredak, danas je u fokusu napredak, a tome će pomoći i ono što će se dogoditi u petak. U finalu županijskoga kupa sučelit će se naš Kurilovec i jedini županijski “trećeligaš” Dugo Selo, dva trenutačno najbolja i najuspješnija niželigaša iz Zagrebačke županije, a organizacija te utakmice pripala je upravo Velikoj Mlaki.
– Dodjeljivanje domaćinstva finala pokazuje da smo popravili infrastrukturu, da je teren u prihvatljivom stanju, da su i svlačionice takve da su prikladne za natjecanje i u višem rangu. Hvala ljudima iz vodstva županijskog saveza koji su nam pružili ovakvu priliku, što smo uspjeli dovesti po rangu bolji nogomet u Veliku Mlaku. Održavamo sastanke, dogovaramo sve detalje, od šanka, preko VIP lože, koridora za kretanje, ušminkavanja terena, do osiguravanja prostora za navijače… Ukratko, sve što je potrebno da posao odradimo kako treba. I da svima kod nas bude ugodno, i igračima, i trenerima, i sucima, i navijačima – kaže Flegar.
Očekuju se navijači oba finalista, a neće taj događaj propustiti ni susjedi Mlake i Polja.
– Doći će i domaći ljudi, nema dvojbe. Pa mi imamo do stotinjak ljudi na utakmicama i u zadnjem rangu, što jasno govori da su ljudi željni praćenja nogometa. Samo ga treba dovesti, odnosno vratiti u Veliku Mlaku, a na tome mi i radimo – zaključio je Dudo Flegar.
Da skratimo priču, vidimo se u petak u Velikoj Mlaki! Finale kreće u 18 sati…
Otvara se prilika: Licence, ispadanja, izbacivanja i – Kurilovec u trećoj ligi!
Prođe li prijedlog da se drugi rang proširi na 16 klubova, među kojima bi bile i druge momčadi Dinama i Hajduka, u trećem rangu će se otvoriti prostor za čak sedam novih klubova! Među njima bi mogao biti i jedan naš…
Ponedjeljak je trebao biti “dan D” za budućnost brojnih nogometnih niželigaša. Za prvi dan ovoga tjedna najavljena je odluka o tome koliko će koja liga brojiti klubova, koji će klubovi igrati u kojem rangu, za što će se tko morati početi pripremati… Međutim, nije ispalo baš tako, jer proces je toliko kompliciran da je moralo doći do odgode od dan ili dva prije konačne odluke.
Zasad je jasno da će u SuperSport HNL-u i dalje igrati deset klubova, pri čemu će Vukovar 1991 zamijeniti Šibenik. Klub sa Šubićevca, koji je i ove i pretprošle sezone bio glavni rivali Gorici u borbi za ostanak, neko vrijeme to sigurno neće biti, jer Šibenčani iduće sezone neće igrati u drugom rangu, nego u četvrtom, odnosno u 3. NL Jug. Budući da je i Zrinski Osječko nestao s hrvatske nogometne mape, promjene su se automatski povlačile i prema trećem rangu, ali za početak treba smisliti što s drugim…
Prijedlog je bio da se druge momčadi Dinama i Hajduka, koje se vraćaju u pogon, krenu vraćati iz četvrtoga ranga, da bi se potom rodila ideja da to ne bi imalo previše smisla i da je logičnije da Dinamo II i Hajduk II krenu iz drugog ranga. Samim time SuperSport 1. NL bi se s 12 klubova povećala na 16, a budući da u njoj ne bi bilo ni Šibenika, otvorila bi se dva dodatna mjesta za klubove koji dolaze iz trećega ranga. Dugopolje ne bi u tom slučaju moralo igrati kvalifikacije s Karlovcem, koji bi se kao drugoplasirani pridružio prvaku Hrvacama.
Uz njih, u drugi rang ovakvim bi se raspletom plasirala i dva bjelovarska kluba, NK Bjelovar i NK Mladost Ždralovi, čime bi se kompletirala brojka od 16 klubova. Problem je nastao što svi klubovi iz 1. NL moraju na ovakvu opciju pristati, a to nije bio slučaj u prvom pokušaju. Sporno je to što je prvotna ideja uključivala odredbu po kojoj druge momčadi Dinama i Hajduka ne bi mogle ispasti iz lige, prema čemu postoji otpor. S druge strane, naša dva najveća kluba financijski moraju popratiti priliku da krenu iz drugoga ranga, što im u slučaju mogućeg ispadanja i nije baš neka opcija…
Uglavnom, dođe li do dogovora o proširanju, u SuperSport 1. NL igralo bi sljedećih 16 klubova:
Opatija, Orijent, Sesvete, Dubrava Tim Kabel, Cibalia, Rudeš, BSK, Croatia Zmijavci, Jarun, Dugopolje, Hrvace, Karlovac, Bjelovar, Mladost Ždralovi, Dinamo II, Hajduk II
Dođe li do ovakve vrste preslagivanja, to će se izravno reflektirati i na treći rang, odnosno 2. NL. U toj je ligi i dosad bilo 16 klubova, toliko bi ih trebalo biti i dalje, ali svim nabrojenim pretumbacijama, kao i ispadanjem porečkog Jadrana i Grobničana, tu se otvara puno prostora. Točnije, traži se čak sedam novih klubova u ovom natjecanju!
Budući da prvaci pet skupina u 3. NL ne bi morali igrati kvalifikacije, oni bi popunili četiri mjesta. Ne i svih pet, budući da Halubjan nema ambiciju ići u viši rang. Preostaje, dakle, posljednja tri mjesta popuniti s klubovima iz četvrtoga ranga koji su dobili licenciju, a ujedno imaju i plasman do trećega mjesta. To su NK Zadar s juga, požeška Slavonija s istoka i – naš Kurilovec!
Tu pričamo o mogućnosti koja je i dalje otvorena, o prilici koja zvuči fenomenalno. Na Udarniku žele u viši rang, žele pokušati iskoračiti, a kad već to nisu uspjeli učiniti osvajanjem prvoga mjesta u 3. NL Centar, nije nimalo nerealno da se to dogodi na ovaj način, kroz sva ta preslagivanja… Vijesti iz HNS-a se osluškuju, nada postoji, a u sljedeća 24 sata trebali bismo doznati i koliko je ova opcija realna.
Prema nekim izvorima, u ovom trenutku najrealnija je opcija da sve ostane onako kako je i bilo dosad, a da druge momčadi Dinama i Hajduka krenu od četvrtoga ranga, što će donijeti i kvalifikacijske okršaje za ulazak u drugi, odnosno treći rang, pa bi se tu još štošta mijenjalo, ali najbolje je pričekati još malo i doznati konačnu odluku.
Bude li na kraju “po našem”, u trećem rangu igrali bi sljedeći klubovi:
Ovakav bi rasplet, nema nikakve sumnja, bio dobar i za HNK Goricu, koja kreće u novu fazu suradnje s Kurilovcem. Bude li klub s Udarnika u trećem rangu, bit će to jako dobar poligon za mnoge mlade igrače koji su na rubu ulaska u prvu momčad Gorice, a takvih uvijek ima. Jasno, sve je to kudikamo složenija priča nego što možda djeluje na prvu, ali kao ideja na papiru zvuči jako dobro.
Na kadetskom i juniorskom prvenstvu Hrvatske održanom u Splitu nastupilo je 230 kadeta i kadetkinja te 100 seniora i seniorki u uzrastu do 21. godine iz 39 klubova.
Taekwondo klub Velika Gorica imao je 8 predstavnika, troje u uzrastu kadeta/kadetkinja i petero u uzrastu seniorki U21.
U konkurenciji seniorki do 21.godine, na najviše postolje sa osvojenom titulom prvakinje Hrvatske popela se Sara Prpić u kategoriji do 46kg.
–Sportašica koja je iz Rijeke ali već duži niz godina trenira sa našim sportašicama i na natjecanjima je vodi naš trener, te je tako i smatramo već odavno kao „našom“ sportašicom – poručili su iz kluba.
Osim Sare, u klub je srebrnu medalju donijela i Dora Habijančić u kategoriji do 67kg , a broncu Katarina Bačurin i Lana Gavrilov.
S obzirom da su ove sportašice u kategoriji juniorki, ovi rezultati su još značajniji.
Sve ono najvažnije na utakmici dogodilo se u završnici prvog poluvremena i odmah na početku drugog poluvremena. Pogotkom mladog Luke Kirinića domaći su došli u 37. minuti u vodstvo 1:0, a nedugo zatim dosuđen je i kazneni udarac za Vatrogasac. Kapetan Ivan Kontić nije bio uspješan izvođač, vratar Ivan Šimić obranio je plasirani udarac. Gosti su u 44. minuti golom Maria Pavlovića izjednačili na 1:1.
Dinamo je u prvoj minuti nastavka pogotkom kapetana Filipa Đuksija poentirao došao u vodstvo 1:2, au 48. minuti Pavlović je svojim drugim pogotkom povisio na 1:3. Minutu kasnije uzvratio je Patrik Matošević i smanjio na 2:3. Nakon toga igralo se obostrano otvoreno, bilo je nekoliko zrelih prigoda, ali rezultat se do kraja nije promijenio.