VIDEO ‘Nikome ne priznajemo da je bolji! A Sopiću poručujemo: nećeš dvaput…’
Filip Mrzljak i Dino Štiglec gostovali su na oproštaju od priprema u Medulinu na klupskom kanalu i osvrnuli se na uspješnu godinu iza nas, s naglaskom na ludo proljeće. S druge strane, na ovo proljeće gledaju s velikim optimizmom…
Pripreme su bile kratke i neobične, prepune iznenađenja i trenutaka koji nisu išli u prilog planu trenera Dinka Jeličića, ali sad je i to iza nas. Još je nešto više od 24 sata ostalo do starta proljeća, do prve utakmice u 2024. godini, koja dolazi nakon one prošle, u kojoj se ispisivala povijest. Da bi se u tom ritmu i nastavilo, morat će se puno toga posložiti, ali u HNK Gorici imaju plan, imaju stav, imaju gard.
Imaju, između ostaloga, dovoljno mladosti i poleta, ali i dovoljno iskustva. Kapetan Filip Mrzljak i lijevi bek Dino Štiglec, kao jedni od nositelja tog iskustva, sjeli su na odlasku iz Medulina na kauč “Studija Gorica” i podijelili svoje misli uoči nastavka sezone.
– Pripreme su nam donijele neke poteškoće, ali zapravo su bile kao i svake druge. Krenuli smo malo jače, pred kraj se smanjivao intenzitete… Na dobrom smo putu, radi se, glavama smo već danima na Rijeci – kaže kapetan Mrzljak, a nadovezuje se Štiglec.
– Ne znam baš koliko igrača voli dugo biti na pripremama, ali dobro je što nisu bile preduge, brzo je došla ta utakmica s Rijekom… Mislim da smo spremni, a je li doista tako, vidjet ćemo kad prvenstvo krene.
Gorica je jesen okončala na diobi četvrtog mjesta, s jednako bodova i utakmicom manje od Osijeka, a to znači da je ova momčad sama sebi postavila ljestvicu prilično visoko.
– Što nam je cilj? Ući u svaku utakmicu sa željom da pobijedimo. I uopće me ne zanima s kim igram, jer nitko nije bolji od nas. Možeš ti biti i 40 bodova ispred mene, ali nisi bolji! To je stav koji želimo da svaki naš igrač ima. Možeš me predriblati 50 puta, ali ja ću zabiti gol iz kontre, ja ću pobijediti, ja sam bolji. Kad je takav stav, uopće te ne mora zanimati s kim igraš – govori Mrzljak, ne želeći ni razmišljati o seriji teških izazova koji čekaju Goričane u prvih mjesec dana nogometnog proljeća.
– Idemo jednu po jednu utakmicu. Imamo Rijeku, znamo tko je trener Rijeke… – kazao je Mrzljak, zastao, pa poručio:
– Samo ću mu reći: ‘Nećeš pobijediti dvaput zaredom!’ Možeš se nadati koliko hoćeš… Ako želiš biti prvi, za početak moraš pobijediti svoje!
Na sličnom je tragu i Štiglec.
– U ovoj ligi igrati četiri puta protiv svakoga i moraš imati stav da možeš pobijediti svakoga. Ako to nemaš, gotov si. Prvih pet kola je jako teško, možda će se i tu vidjeti gdje smo, ali ako ćemo razmišljati s kim igramo, o tome da je to vrh hrvatskog nogometa, nećemo ništa napraviti. Ideš, igraš, imaš teren… Ako je Rijeka bolja, neka pobijedi, ali da će im biti lako, neće – vjeruje Dino.
I tu negdje, u ovakvim stavovima tipova koji vode ovu momčad, može se tražiti i razloge svih goričkih uspjeha u posljednjih 12 mjeseci, kroz koje je Gorica bila četvrta momčad u državi po osvojenim bodovima. A sve je krenulo još tamo početkom prošle godine, kad je u klub došao trener Željko Sopić, ali i ešalon igrača među kojima su i Mrzli i Štigla. I to nakon turbulentnih nogometnih godina…
– Ja sam počeo u HAŠK-u, pa preko jedne selekcije završio u Dinamu, u kojem sam prošao sve kategorije, od zagića do juniora, u kojima mi je trener bio i Dinko Jeličić. Međutim, bio je to drugo vrijeme, nije bilo toliko prostora za mlađe igrače, pa sam išao na posudbu u Sesvete, a zatim i u Lokomotivu na dvije godine. Kako za mene tad više nije bilo mjesta u Hrvatskoj, otišao sam na šest godina u Rumunjsku, promijenio tamo tri kluba, a zatim na dvije godine u rusku Ufu. Nakon povratka iz Rusije, šest mjeseci bio sam bez kluba, a onda se prošle zime pojavila ta opcija s Goricom – prepričava Mrzljak i nastavlja:
– Nisam bio siguran želim li se vraćati u Hrvatsku u tom trenutku, ali nakon razgovora s Brkljačom i Sopićem odlučio sam prihvatiti ovu opciju. U tri prethodne sezone bio sam također u borbi za ostanak, znao sam što nas čeka, kako se ponašati u takvoj situaciji, a želio sam i dokazati da vrijedim, jer u Hrvatskoj prije odlaska nisam imao priliku pokazati kakav nogomet mogu igrati. Na kraju, pokazalo se da nisam pogriješio, dapače.
Dino Štiglec, s druge strane, dijete je NK Zagreba, nakon kojega je prošao Slaven Belupo, Sloveniju, Poljsku i Izrael.
– Zagreb mi je dao šansu, bio sam tamo 18 godina i danas ću definitivno reći da sam pravi zagrebaš. Sramotno je da je klub danas na razini na kojoj jest, ali to više nema smisla ni komentirati… Na odlasku iz Zagreba pregovarao sam i s jednim od najvećih hrvatskih klubova, ali u toj varijanti bih bio druga opcija, pa sam odabrao Koprivnicu. Te sezone Slaven je igrao i finale Kupa, a ja sam otišao u Olimpiju, gdje sam osvojio dva kupa i prvenstvo, pod Bišćanom se sve posložilo… Sljedeći korak bila mi je Poljska, Slask iz Wroclawa, gdje sam ostao tri godine i danas mi je žao što nisam ostao i duže. To mi je najljepši dio moje karijere, tamo sam igrao najbolji nogomet, država je uređena, a liga na visokoj razini – vrtio je po uspomenama Štiglec, koji je u Goricu došao iz Hapoela iz Haife.
– U startu sam čak razmišljao da bih u Izraelu mogao i završiti karijeru, a na kraju je to ispalo dosta loše iskustvo. Rezultati nisu bili u skladu s očekivanjima, iz kluba su radili pritisak na nas strance, bio sam i odvojen od obitelji, taman smo supruga i ja dobili treće dijete… I odlučio sam raskinuti ugovor, u čemu sam uspio 31. siječnja prošle godine. Par dana poslije u jednom trgovačkom centru slučajno sam sreo trenera Sopića i direktora Brkljaču, tu je krenuo prvi kontakt, a pet dana poslije već sam potpisao ugovor. I danas sam siguran da je to bila jako dobra odluka – kaže Dino.
Mrzljakove Gajnice i Štiglecovo Špansko u nekim su mladim danima imali čak i određeno rivalstvo, animozitete, ali danas su dečki iz ta kvarta suigrači, ali i jako dobri prijatelji. Njih dvojicu, u društvu Radoševića, Maloče i Matavža, može se gotovo svakodnevno sresti u jednom goričkom kafiću.
– Koji su kriteriji za ulazak u to društvo? Moraš imati 30 plus godina, ali i težak nogometni put iza sebe… – smije se obojica, kao što se i svi skupa najčešće smiju.
I njih petorica, takvi kakvi jesu, s pobjedničkim gardom i ogromnim iskustvom, vode ovu momčad Gorice u sinergiji s mlađim igračima, kojima nisu samo suigrači, nego i savjetnici, mentori.
– Dobro je što nas petorica nismo opterećeni i nemamo svoje ambicije na prvome mjestu. Čak nam je i žao da ovi mlađi dečki ne iskoriste šansu koju imaju. Sve što mi njima govorimo za njihovo je dobro, a onda će to donijeti dobro klubu, ali i nama samima. Svaka ta galama, koje je znalo biti, svaki taj strogi glas, bratski, roditeljski i prijateljski, za njihovo je dobro. Ipak smo mi nešto vidjeli i prošli, želimo pomoći, a to nam se svima skupa vraća na terenu kroz rezultate – ističe kapetan Filip.
– Moramo stalno imati na umu da klub poput Gorice živi od tih mladih igrača, a ne od mene ili Mrzljaka. Oni moraju shvatiti da imaju šansu da se dokažu, idu dalje, a klub da ima benefite od toga. I tu je početak i kraj svake priče, zato se to radi, a ne zato što ti nekoga voliš ili ne voliš. Svima nam je cilj napraviti rezultat, ove godine možda i povijesni, sve što radimo, radimo s tom idejom – dodao je Štiglec.
U takvoj kombinaciji, u suživotu starih i mladih, bez pojačanja, bez ozlijeđenih Ndockyta i Majstorovića, Gorica će u srijedu od 17 sati krenuti u svoje nogometno proljeće. Ono prošlo bilo je za pamćenje, i o tome su dečki pričali u razgovoru za klupski kanal, a ovo koje slijedi trebalo bi donijeti novu dozu zadovoljstva.
– Nemam uopće dvojbi da Gorica može i bolje, da vrijedimo i više od ovog četvrtog mjesta. Tako se namjeravamo i ponašati na proljeće – odlučan je kapetan Mrzljak.
Klaf se rastao sa Širokim: ‘Hvala na profesionalnosti, radu i zalaganju!’
Dean Klafurić više nije trener NK Širokog Brijega, s kojim se sporazumno razišao nakon velikih promjena u upravi kluba. Kad riješi sve formalnosti, Klaf će se vratiti kući i čekati novu priliku…
Čudnovati su trenerski putevi. Bit će tu na trenutke i ponešto glamura, uživanja u nogometu i poslu, ali i izazova u svakom smislu. Ona rečenica “treneri uvijek moraju imati spakirane kofere” na ovim je prostorima odavno prestala biti fraza i pretvorila se u čisti fakt. Nikad ne znaš što će se dogoditi sutra, nikad ne znaš kakvu će odluku donijeti oni koji donose odluke…
Dean Klafurić, jedan od najboljih trenera koje je turopoljski kraj ikad imao, savršeno se uklapa u tu priču. Kad je u predbožićno vrijeme iz Širokog Brijega otišao kući, svojoj Maji i dečki, teško je mogao zamisliti da će jedva 20-ak dana poslije biti – bivši trener Širokog Brijega! Ostavio je momčad u miru sredine tablice, što je s obzirom na sve okolnosti ocijenjeno kao zadovoljavajući rezultat, a ostavio je i cijeli klub u nešto drukčijem obliku od onog u kojem ga je našao.
I svejedno – postao je bivši.
“NK Široki Brijeg i šef stručnog stožera Dean Klafurić postigli su sporazumni raskid ugovora. Tijekom svog mandata, Klafurić je pokazao profesionalnost, predanost radu i maksimalno zalaganje.
Klub se ovim putem zahvaljuje treneru Klafuriću na dosadašnjem radu, profesionalnosti i doprinosu te mu želi puno sreće i uspjeha u nastavku trenerske karijere. NK Široki Brijeg želi mu sve najbolje u budućim sportskim izazovima”, stoji u klupskoj objavi koja se pojavila prvog dana priprema.
U svome mandatu na klupi Širokog Brijega Klaf je upisao 17 pobjeda, 12 remija i 14 poraza, a prošle sezone klub je iz dramatične borbe za opstanak dovukao do petoga mjesta i finala Kupa. Međutim, svi ti uspjesi i dobre stvari koje je napravio u zadnjih godinu dana pali su u drugi plan nakon što su iz uprave kluba otišli ljudi koji su Klafurića doveli u Hercegovinu.
Klub se našao u ozbiljnim organizacijskim problemima, koji su se nadovezali i na one financijske prirode, pa je tijekom praznika bilo sve više dvojbi kako su dani odmicali. Na kraju je očito pronađeno rješenje koje se može prevesti kao sporazumni raskid, a tko će iz toga više profitirati, tek ćemo vidjeti. Klafurić ima ozbiljno ime na trenerskoj sceni, novi izazovi nedvojbeno ga čekaju, a svojim putem ide i Široki Brijeg. Prema nekim informacijama, kandidat za Klafurićeva nasljednika je Rajko Vidović, još jedan bivši trener Gorice.
Mraclin krenuo u akciju: Vratio se šahist Kos, doletio i Krilić
Novi igrači NK Mraclina postali su Nikola Kos (17) i Fran Krilić (20), a u narednim danima i tjednima možemo očekivati i nova pojačanja, pri čemu će sad u fokusu biti nešto iskusniji igrači
Čim je jesenski dio sezone završio, bilo je jasno da će za upravu NK Mraclina ovo biti aktivna zima. I iz svlačionice, i od trenera, i od ljudi iz kluba mogla se čuti jedna i jedina poruka: trebaju nam pojačanja! Posljednju utakmicu jeseni Mraclin je, naime, odigrao sa samo 13 igrača, a i dobar dio od tih 13 je “pokrpan” za tu priliku, što je bio posljednji u nizu znakova da kadar kojim raspolaže trener Saša Sabljak vapi za osvježenjima, ali i dodatnom kvalitetom.
I jedno i drugo mogla bi donijeti prva dva igrača koja su stigla na Grabu ove zime. Službena objava tek se čeka, ali više nema nikakvih dvojbi da će novi igrači NK Mraclina biti 17-godišnji napadač Nikola Kos i 20-godišnji krilni igrač Fran Krilić. Prvi se zapravo vraća u Mraclin, u kojem je proveo dobar dio omladinskog staža, a posljednja destinacija bili su mu Gradići, dok se drugi u turopoljski kraj vraća nakon kraće epizode u Samoboru, kod trenera Marka Pancirova.
Priča Nikole Kosa već je ispričana, poseban je to mladić koji je talentiran za nogomet, što je ponovno potvrdio i sa osam golova u dresu Gradića u jesenskom dijelu sezone, što je za jednog klinca od 17 godina ozbiljna brojka, ali možda je čak i talentiraniji u – šahu! Nema od toga dugo, prošle su tek nešto više od tri godine otkad je Nikola postao i prvak Hrvatske u brzopoteznom šahu, kojim se u to doba bavio i više nego rekreativno. A opet, ekstremno uspješno. Međutim, nogomet je bio i ostao prvi izbor i najveća ljubav, a povratak u Mraclin možda će poslužiti i kao uzletna pista za još veće stvari u budućnosti…
Slično vrijedi i za Frana Krilića, 20-godišnjega klinca koji je jesen iza nas odigrao u redovima NK Velike Mlake 1947. Već u prvim utakmicama pokazao je da ima kvalitetu i za rang ili dva više, što i nije osobito čudilo, s obzirom da je iz viših rangova i došao. Naime, nakon što je prošao sustav HNK Gorice u omladinskim kategorijama, igrao je za Trnje, Segestu i Samobor, da bi se prošlog ljeta skrasio u Velikoj Mlaki. Postigao je sedam golova u 14 nastupa u prvoj polovici sezone u Premier ligi, a sad će se okušati u petom rangu.
Riješit će Kos i Krilić svojim dolaskom dio problema koje trener Sabljak ima s mlađim igračima, a nakon njih možemo očekivati i dva do tri iskusnija igrača dokazane kvalitete. U Mraclinu aktivno rade na tome, ali na tom putu nailaze i na brojne zapreke koje će valjati preskočiti. Vremena je još dovoljno, razgovori se vode, a mi pratimo i dalje čime će to agilna ekipa iz uprave razveseliti trenera Saleta…
Pet velikih pojačanja u Kurilovcu, a zasad nije došao – nitko!
Nogometaši Kurilovca u pripreme za proljetni dio sezone krenut će 16. siječnja, nakon čega im slijedi šest tjedana ozbiljnog posla pod vodstvom trenera Harambašića. U mislima je, naravno, samo jedan datum…
Nikad već pozitivan nemir igrači Kurilovca nisu osjećali tijekom zimskog predaha kao što je to ovoga puta. Imali su vremena i prostora za ozbiljan odmor, imat će ga i u sljedećih desetak dana, ali nema ni truna sumnje da se i za blagdanskim stolom, i gledajući “Sam u kući”, i prateći koncert bečke filharmonije, po glavi igrača i stručnog stožera motao – Dinamo!
Sami su Kurilovčani zaslužili takvu vrstu nemira, pred njima je utakmica za povijest, a debelo podcrtani datum je 4. ožujka. Tog će dana nogometaši malog, ali ponosnog NK Kurilovca istrčati na maksimirski travnjak, na megdan Dinamu, i to u četvrtfinalu Kupa Hrvatske. Podatak koji, koliko god puta izgovorili ili ispisali, i dalje ne zvuči realno… A opet, itekako je realno. I dogodit će se.
Točno 57 dana daleko od te utakmice igrači Kurilovca i dalje odmaraju. Baš kao i trener Senad Harambašić, koji je prvo okupljanje zakazao za onaj sljedeći petak, 16. siječnja.
– Budući da u proljetni dio sezone krećemo krajem veljače, odnosno početkom ožujka, imat ćemo šest tjedana priprema. U ovim okolnostima, s obzirom na sve, trebat će nam to vrijeme ako želimo odraditi dobar posao. A naravno da želimo – kaže Senad, koji je ujedno i sportski direktor Kurilovca.
U prijevodu, dok ga nema na terenu, ima ga na telefonu. Promjena će biti, ali one ne bi trebale biti značajne ni u jednom smjeru.
– Svi smo ostali na okupu, uz izuzetak Florijana Rakovića, koji više nije naš član. Otišao je u zagrebačku Devetku, u jedan rang niže, u želji za većom minutažom, a mi mu želimo puno sreće i uspjeha – ističe trener Harambašić, koji planira i neka osvježenja.
– Razgovaramo s nekoliko mladih igrača, uglavnom su to dečki koji su i dalje juniori, voljeli bismo na taj način malo proširiti kadar, a moramo razmišljati i o budućnosti. Trebat će nam mladih igrača i za sljedeću sezonu, ovo je dobar trenutak da ih počnemo uvoditi u naš sustav. U svakom slučaju, tu će se raditi o maksimalno dva igrača.
Pojačanja Kurilovcu i nisu neophodna, barem ona koja bi došla sa strane, ali zato je tu čak pet “unutarnjih” pojačanja.
– Veselim se povratku nakon ozljeda cijelog niza igrača. Vraćaju nam se Stjepan Završki, Đevad Selman, Eliah Chikwado i Jakov Caganić, a njima možemo dodati i konačno spremnog Filipa Turkalja, koji je pauzirao godinu i pol, pa se kroz jesen polako vraćao. Sad bi svi trebali biti spremni i to će nam puno značiti. S njima petoricom na popisu imamo 24 igrača, a to je kadar koji je jak i postojan, kojem ne treba previše dodataka – vjeruje trener Kurilovca.
Dobra je vijest i to što je suspenziju zbog crvenoga kartona odradio Mak Goziembah, pa bi Kurilovec 1. ožujka, a možda i koji dan ranije, mogao krenuti na Gaj Mače s najjačim snagama. Budući da se na Maksimir ide već tri dana poslije, pokušat će Kurilovčani dogovoriti da se u Maču utakmica odigra dan ili dva ranije, ali to je već do domaćina…
Za Gaj Mače, ali i za Dinamo, kao i za sve ono što slijedi nakon toga spektakla, Kurilovčani će se pripremati i kroz seriju prijateljskih utakmica, počevši od ogleda s Hrvatskim dragovoljcem 27. siječnja. Četiri dana poslije protivnik će biti Bjelovar, nakon čega slijede sudari sa Zelengajem, TOP Kerestincem i Dugim Selom, dok se protivnik za “generalku” 21. veljače i dalje traži.
Kralj Pamplone: Opet ovacije za Antu Budimira, pao je još jedan rekord!
Ante Budimir i ranije je rušio rekorde svoga kluba, a u subotu je postao i stranac s najviše nastupa za Osasunu u stogodišnjoj povijesti. Ovacije je dobio u remiju protiv Athletic Bilbaa…
Igrala se 76. minuta utakmice između Osasune i Athletic Bilbaa, Raul Garcia bio je spreman za ulazak u igru, a na semaforu kojeg je podignuo četvrti sudac crvenim je bio ispisan broj 17. Kako je Ante Budimir krenuo koračati prema klupi, kompletan auditorij stadiona El Sadar u Pamploni ustao je sa svojih stolica i zapljeskao. Ne zbog onoga što je Ante napravio u tih 75 i nešto minuta, jer nije to bila partija za pamćenje, nego zbog svega onoga što Ante Budimir za njih jest.
Heroj. Idol. Kralj. Ljubimac najviše kategorije.
Uz sve to, dečko sa Cibljanice od subote je i rekorder kluba u novoj kategoriji. Remi (1-1) s gostima iz Baskije bio je njegov 198. nastup u dresu Osasune, što nikad ranije nije uspjelo jednom strancu. Dosad je rekord držao Iranac Javad Nekounam, a sad je na vrhu te liste naš Ante. Dugo je tražio svoje mjesto sreće, pronalazio ga je ranije i u Zaprešiću, i u Crotoneu, i na Mallorci, ali veza s Osasunom nešto je posebno. Traje od 2020. godine, a u posljednjih pet i pol godina postajala je samo sve snažnija i snažnija.
Budimir je danas, na šest godina udaljenosti od dolaska u grad na sjeveru Španjolske u kojem je živio i stvarao veliki Ernest Hemingway, apsolutno nogometna institucija u Pamploni. Navijači ga doslovno obožavaju, posvećuju mu stihove, pjevaju pjesme… Kažu svjedoci, ono što je Marko Livaja u Splitu, to je Ante Budimir u Pamploni.
Zaslužio je Ante takav status igrama, prezentacijama na terenu, ali i ponašanjem izvan terena. Poznata je priča kako je bolesnu susjedu vozio kod liječnika, zna se i da je počastio cijeli klub, od predsjednika do čistačice, nakon što je postao najbolji strijelac u povijesti kluba u La Ligi, a jako se cijeni i to što je često na treninzima mlađih kategorija, spreman pomoći djeci koja ga idoliziraju.
– Ne moramo mi njega tražiti da dođe jer on je taj koji želi sudjelovati. Dječaci i mladići su oduševljeni. Budi promatra akcije, sudjeluje u njima i govori im što i kad napraviti. Podučava ih kretanju u napadu, ‘fintama‘ i udarcima, uči ih kako interpretirati trenutke – kaže voditelj Osasunine akademije Francisco Punal Martinez.
Prošle sezone Budimir je igrao nogomet života, sa 21 golom u sezoni La Lige, što u stogodišnjoj povijesti nije uspjelo niti jednom igraču Osasune, a ne ide mu loše ni ove sezone. Doduše, imao je kratku stvaralačku pauzu tijekom jeseni, ali dogurao je do osam golova u 19 nastupa u prvenstvu i kupu, što nisu nimalo loše brojke. U posljednje dvije utakmice u 2025. godini zabio je tri gola, forma je u rastu i možemo očekivati nove vijesti o golovima Ante sa Ciblje u jednoj od najjačih liga svijeta…
Gorica krenula! ‘Intenzivno tražimo pojačanja. Želimo pogoditi, a na žuriti…’
Nogometaši Gorice okupili su se na pripremama za nastavak sezone trećeg dana ove nove godine, a na svome stadionu ostat će do četvrtka. Protivnike u pripremama znamo, promjene u kadru tek će se događati…
Subota se probudila u sivim nijansama, prohladna, idealnija za ostati u krevetu nego kretati u nove početke, ali nogometaše Gorice čekalo je upravo ovo drugo. Trener Mario Carević uvodni je sastanak s igračima odradio u svlačionici, prve poruke igračima u 2026. godini prenio je prije nego što su svi zajedno izašli na pomoćno igralište Gradskog stadiona, što se dogodilo nekoliko minuta nakon 11 sati.
Opravdano odsutni bili su bolesni Jakov Gurlica i Fran Gurlica, no glavna je novost zapravo bilo to što novosti – nema! Carević je okupio kadar identičan onom kojeg je raspustio neposredno uoči Božića, što baš i nije česta pojava u svijetu nogometa. Međutim, promjena će biti…
– Startali smo, odradili uvodni trening, a u nedjelju imamo testiranje i dva treninga. Doma ćemo biti do četvrtka, kad idemo za Umag, gdje imamo i tri dogovorene pripremne utakmice – uvodno je kazao trener Carević nakon što je odrađen prvi trening.
– Da, promjena zasad nema, ali naravno da su dogovoru s upravom radimo na tome da proširimo kadar, a na nekim pozicijama trebaju nam i drukčiji profili igrača. Već sam sto puta rekao da nam prema naprijed fali malo brzine, individualnosti, i takvog igrača svakako bismo željeli dovesti. Na nekim pozicijama nam trebaju alternative, no sve ostalo je u redu – vjeruje Carević i nastavlja:
– Nama stvarno ne treba puno da bismo svi skupa bili bolji i napravili neke iskorake. Intenzivno smo u potrazi za takvim igračima, ali ne želimo žuriti, jer tu moraš biti siguran da ćeš pogoditi. U prvom redu karakterno, a onda i igrački. U svakom slučaju, u potrazi smo, pokušavamo neke igrače potpisati, a što će se događati, vidjet ćemo. To su neke interne stvari koje pokušavamo riješiti, ali nije to lako u zimskom prijelaznom roku, jer uvijek se tu radi o igračima koji su u problemu; ili nisu igrali, ili se vraćaju iz ozljede. Kompleksno je tu naći dobrog igrača, vidjeli smo to i prošle zime, ali nema nam druge nego pogoditi.
Iako je svjestan da se kadar mora i proširiti i osnažiti, svaku priliku će Carević iskoristiti da ponovi kako je uvjeren da ova momčad ima veliki potencijal. Međutim, na akciju te tjera i konkurencija…
– Da, Vukovar je već potpisao četiri-pet dobrih igrača, Lokomotiva također, Osijek da ne govorim, to nije ni tema… Sve je to varljivo, koliko god si na par bodova od Europe, toliko si i na par bodova od borbe za ostanak. A kad je tako, važna je širina kadra, široka klupa, da možeš u svakoj fazi utakmice osvježavati momčad. Ali kažem, vidjet ćemo što se može napraviti na tržištu, što će se pojaviti, što ćemo uspjeti, a što ne.
U ovom trenutku, kad se sve zbroji, najvažnije je da nitko nije otišao.
– Tako je, za početak mi je drago da su svi od jeseni živi i zdravi, ovdje s nama, jer to znači da imamo odličnu bazu igrača. Stalno sam i komunicirao da mi se sviđa ova momčad, način na koji igramo, ali na to nam sad treba taj jedan drukčiji profil, koji će sve to oploditi. Ako to uspijemo dovesti, mislim da ćemo stvarno biti dobri – ističe trener Gorice.
Do četvrtka će Goričani, dakle, trenirati na našem stadionu, a onda će doći vrijeme da se pakiraju stvari. U Umagu će gorička delegacija biti od 8. do 17. siječnja. Protiv Radomlja će se igrati 10. siječnja, protiv Kopra 13., a na kraju je za 17. siječnja predviđen mađarski ZTE.
– Dovoljne će biti tri utakmice, budući da je pauza kratka, jer još i protiv Varaždina igramo već u petak… Važno je da imamo normalan trenažni proces, pokušat ćemo uhodavati neke nove stvari i nadam se samo da neće biti ozljeda i bolesti. Prošle godine u Medulinu to nas je izmučilo, bilo je puno bolesnih, a i sad je vrijeme gripa i viroza… Ali dobro, za sad smo ok – zaključio je Carević.