VIDEO ‘Nikome ne priznajemo da je bolji! A Sopiću poručujemo: nećeš dvaput…’
Filip Mrzljak i Dino Štiglec gostovali su na oproštaju od priprema u Medulinu na klupskom kanalu i osvrnuli se na uspješnu godinu iza nas, s naglaskom na ludo proljeće. S druge strane, na ovo proljeće gledaju s velikim optimizmom…
Pripreme su bile kratke i neobične, prepune iznenađenja i trenutaka koji nisu išli u prilog planu trenera Dinka Jeličića, ali sad je i to iza nas. Još je nešto više od 24 sata ostalo do starta proljeća, do prve utakmice u 2024. godini, koja dolazi nakon one prošle, u kojoj se ispisivala povijest. Da bi se u tom ritmu i nastavilo, morat će se puno toga posložiti, ali u HNK Gorici imaju plan, imaju stav, imaju gard.
Imaju, između ostaloga, dovoljno mladosti i poleta, ali i dovoljno iskustva. Kapetan Filip Mrzljak i lijevi bek Dino Štiglec, kao jedni od nositelja tog iskustva, sjeli su na odlasku iz Medulina na kauč “Studija Gorica” i podijelili svoje misli uoči nastavka sezone.
– Pripreme su nam donijele neke poteškoće, ali zapravo su bile kao i svake druge. Krenuli smo malo jače, pred kraj se smanjivao intenzitete… Na dobrom smo putu, radi se, glavama smo već danima na Rijeci – kaže kapetan Mrzljak, a nadovezuje se Štiglec.
– Ne znam baš koliko igrača voli dugo biti na pripremama, ali dobro je što nisu bile preduge, brzo je došla ta utakmica s Rijekom… Mislim da smo spremni, a je li doista tako, vidjet ćemo kad prvenstvo krene.
Gorica je jesen okončala na diobi četvrtog mjesta, s jednako bodova i utakmicom manje od Osijeka, a to znači da je ova momčad sama sebi postavila ljestvicu prilično visoko.
– Što nam je cilj? Ući u svaku utakmicu sa željom da pobijedimo. I uopće me ne zanima s kim igram, jer nitko nije bolji od nas. Možeš ti biti i 40 bodova ispred mene, ali nisi bolji! To je stav koji želimo da svaki naš igrač ima. Možeš me predriblati 50 puta, ali ja ću zabiti gol iz kontre, ja ću pobijediti, ja sam bolji. Kad je takav stav, uopće te ne mora zanimati s kim igraš – govori Mrzljak, ne želeći ni razmišljati o seriji teških izazova koji čekaju Goričane u prvih mjesec dana nogometnog proljeća.
– Idemo jednu po jednu utakmicu. Imamo Rijeku, znamo tko je trener Rijeke… – kazao je Mrzljak, zastao, pa poručio:
– Samo ću mu reći: ‘Nećeš pobijediti dvaput zaredom!’ Možeš se nadati koliko hoćeš… Ako želiš biti prvi, za početak moraš pobijediti svoje!
Na sličnom je tragu i Štiglec.
– U ovoj ligi igrati četiri puta protiv svakoga i moraš imati stav da možeš pobijediti svakoga. Ako to nemaš, gotov si. Prvih pet kola je jako teško, možda će se i tu vidjeti gdje smo, ali ako ćemo razmišljati s kim igramo, o tome da je to vrh hrvatskog nogometa, nećemo ništa napraviti. Ideš, igraš, imaš teren… Ako je Rijeka bolja, neka pobijedi, ali da će im biti lako, neće – vjeruje Dino.
I tu negdje, u ovakvim stavovima tipova koji vode ovu momčad, može se tražiti i razloge svih goričkih uspjeha u posljednjih 12 mjeseci, kroz koje je Gorica bila četvrta momčad u državi po osvojenim bodovima. A sve je krenulo još tamo početkom prošle godine, kad je u klub došao trener Željko Sopić, ali i ešalon igrača među kojima su i Mrzli i Štigla. I to nakon turbulentnih nogometnih godina…
– Ja sam počeo u HAŠK-u, pa preko jedne selekcije završio u Dinamu, u kojem sam prošao sve kategorije, od zagića do juniora, u kojima mi je trener bio i Dinko Jeličić. Međutim, bio je to drugo vrijeme, nije bilo toliko prostora za mlađe igrače, pa sam išao na posudbu u Sesvete, a zatim i u Lokomotivu na dvije godine. Kako za mene tad više nije bilo mjesta u Hrvatskoj, otišao sam na šest godina u Rumunjsku, promijenio tamo tri kluba, a zatim na dvije godine u rusku Ufu. Nakon povratka iz Rusije, šest mjeseci bio sam bez kluba, a onda se prošle zime pojavila ta opcija s Goricom – prepričava Mrzljak i nastavlja:
– Nisam bio siguran želim li se vraćati u Hrvatsku u tom trenutku, ali nakon razgovora s Brkljačom i Sopićem odlučio sam prihvatiti ovu opciju. U tri prethodne sezone bio sam također u borbi za ostanak, znao sam što nas čeka, kako se ponašati u takvoj situaciji, a želio sam i dokazati da vrijedim, jer u Hrvatskoj prije odlaska nisam imao priliku pokazati kakav nogomet mogu igrati. Na kraju, pokazalo se da nisam pogriješio, dapače.
Dino Štiglec, s druge strane, dijete je NK Zagreba, nakon kojega je prošao Slaven Belupo, Sloveniju, Poljsku i Izrael.
– Zagreb mi je dao šansu, bio sam tamo 18 godina i danas ću definitivno reći da sam pravi zagrebaš. Sramotno je da je klub danas na razini na kojoj jest, ali to više nema smisla ni komentirati… Na odlasku iz Zagreba pregovarao sam i s jednim od najvećih hrvatskih klubova, ali u toj varijanti bih bio druga opcija, pa sam odabrao Koprivnicu. Te sezone Slaven je igrao i finale Kupa, a ja sam otišao u Olimpiju, gdje sam osvojio dva kupa i prvenstvo, pod Bišćanom se sve posložilo… Sljedeći korak bila mi je Poljska, Slask iz Wroclawa, gdje sam ostao tri godine i danas mi je žao što nisam ostao i duže. To mi je najljepši dio moje karijere, tamo sam igrao najbolji nogomet, država je uređena, a liga na visokoj razini – vrtio je po uspomenama Štiglec, koji je u Goricu došao iz Hapoela iz Haife.
– U startu sam čak razmišljao da bih u Izraelu mogao i završiti karijeru, a na kraju je to ispalo dosta loše iskustvo. Rezultati nisu bili u skladu s očekivanjima, iz kluba su radili pritisak na nas strance, bio sam i odvojen od obitelji, taman smo supruga i ja dobili treće dijete… I odlučio sam raskinuti ugovor, u čemu sam uspio 31. siječnja prošle godine. Par dana poslije u jednom trgovačkom centru slučajno sam sreo trenera Sopića i direktora Brkljaču, tu je krenuo prvi kontakt, a pet dana poslije već sam potpisao ugovor. I danas sam siguran da je to bila jako dobra odluka – kaže Dino.
Mrzljakove Gajnice i Štiglecovo Špansko u nekim su mladim danima imali čak i određeno rivalstvo, animozitete, ali danas su dečki iz ta kvarta suigrači, ali i jako dobri prijatelji. Njih dvojicu, u društvu Radoševića, Maloče i Matavža, može se gotovo svakodnevno sresti u jednom goričkom kafiću.
– Koji su kriteriji za ulazak u to društvo? Moraš imati 30 plus godina, ali i težak nogometni put iza sebe… – smije se obojica, kao što se i svi skupa najčešće smiju.
I njih petorica, takvi kakvi jesu, s pobjedničkim gardom i ogromnim iskustvom, vode ovu momčad Gorice u sinergiji s mlađim igračima, kojima nisu samo suigrači, nego i savjetnici, mentori.
– Dobro je što nas petorica nismo opterećeni i nemamo svoje ambicije na prvome mjestu. Čak nam je i žao da ovi mlađi dečki ne iskoriste šansu koju imaju. Sve što mi njima govorimo za njihovo je dobro, a onda će to donijeti dobro klubu, ali i nama samima. Svaka ta galama, koje je znalo biti, svaki taj strogi glas, bratski, roditeljski i prijateljski, za njihovo je dobro. Ipak smo mi nešto vidjeli i prošli, želimo pomoći, a to nam se svima skupa vraća na terenu kroz rezultate – ističe kapetan Filip.
– Moramo stalno imati na umu da klub poput Gorice živi od tih mladih igrača, a ne od mene ili Mrzljaka. Oni moraju shvatiti da imaju šansu da se dokažu, idu dalje, a klub da ima benefite od toga. I tu je početak i kraj svake priče, zato se to radi, a ne zato što ti nekoga voliš ili ne voliš. Svima nam je cilj napraviti rezultat, ove godine možda i povijesni, sve što radimo, radimo s tom idejom – dodao je Štiglec.
U takvoj kombinaciji, u suživotu starih i mladih, bez pojačanja, bez ozlijeđenih Ndockyta i Majstorovića, Gorica će u srijedu od 17 sati krenuti u svoje nogometno proljeće. Ono prošlo bilo je za pamćenje, i o tome su dečki pričali u razgovoru za klupski kanal, a ovo koje slijedi trebalo bi donijeti novu dozu zadovoljstva.
– Nemam uopće dvojbi da Gorica može i bolje, da vrijedimo i više od ovog četvrtog mjesta. Tako se namjeravamo i ponašati na proljeće – odlučan je kapetan Mrzljak.
U subotu, 4. listopada, atletičari Maraton Kluba Velika Gorica nastupili su Pojedinačnom prvenstvu Hrvatske u cestovnom hodanju u Zagrebu te Pojedinačnom prvenstvu starijih kategorija u Varaždinu. U konkurenciji najboljih hrvatskih atletičara i hodača, Velikogoričani su se istaknuli odličnim plasmanima, osobnim rekordima i medaljom.
Na državnom prvenstvu u hodanju na 20 kilometara, održanom u Zagrebu, Jasminka Zvonar osvojila je četvrto mjesto s vremenom 2:14:00. Unatoč tehničkoj pogrešci zbog koje je dobila dvominutni penal, Zvonar je ostala u borbi za postolje do samog kraja utrke.
Berislav Devčić zauzeo je peto mjesto s rezultatom 2:29:00, odradivši stabilnu i tehnički čistu utrku, čime je potvrdio dobru formu i kontinuitet nastupa.
Istoga dana u Varaždinu, mlade snage kluba nastupile su na prvenstvu starijih kategorija, gdje su ostvarile niz osobnih rekorda i zapaženih rezultata u različitim disciplinama.
U utrci na 200 metara mlađa kadetkinja Ana Bedeković istrčala je osobni rekord s vremenom 32,25 sekundi. Gloria Karlović nastupila je na 200 metara (34,17 s) i u skoku u dalj (3,98 m), dok je Denis Kujundžić u istoj disciplini ostvario novi osobni rekord (32,14 s) te skočio 3,48 metra u dalj.
Na 1000 metara kadetkinje Iva Jurić (3:35,13), Vita Plešelić (3:39,52) i Katarina Jurić (3:57,64) pokazale su odličnu formu, a Iva i Katarina upisale su i osobne rekorde. U bacanju vorteksa mlađa kadetkinja Ana Trčak osvojila je treće mjesto s rezultatom 45,40 metara, donijevši klubu i jedinu medalju iz Varaždina.
Vrijeme za pobjede: Nogometašice Gorice utrpale sedam komada u Puli
Nakon teškog otvaranja sezone, prožetog porazima od objektivno prejakih protivnica, nogometašice Gorice upisale su prvu pobjedu. U pobjedi 7-0 kod Istre 1961 dvije igračice postizale su po dva gola…
Raspored utakmica, ali i aktualni odnosi snaga, posložili su se tako da su nogometašice Gorice u novu sezonu ušle proživljavajući – poraze. Na trenutke i prilično visoke poraze, frustrirajuće za igračice trenera Marka Biljana, ali ovog vikenda konačno su dočekale svoj trenutak.
Ostavile su Goričanke iza sebe tijesan i nezaslužen domaći poraz od Osijeka (2-1), nešto uvjerljivije od Dinama (0-3) i Međimurja (0-4), bolno uvjerljiv od Agrama (0-8), pa relativno prihvatljiv od vodećega Hajduka u prošlom kolu (2-5). Stajala je tako nula na tablici uz ŽNK Goricu sve do šestoga kola. I prvog ogleda s protivnikom protiv kojeg cure nisu potpuni autsajder.
Istra 1961 novak je u ligi, a njezini dosadašnji rezultati govorili su da će ovoga puta Gorica biti veliki favorit. Puležanke nisu spremne ušle u najviši rang, ne mogu se u njemu ni s kim nositi, pa tako ni s Goricom. Završilo je 7-0 na gostovanju u istarskoj metropoli, a moglo je biti i još uvjerljivije.
Seriju je otvorila Andreja Šćukanec-Hopinski u devetoj minuti, desetak minuta poslije na 2-0 je povisila Eva Pernar, a u završnici prvog dijela treći gol postigla je Lucija Vrdoljak.
Deset minuta nastavka moralo je proći do prvog sljedećega gola, na 4-0 povisila je Anja Miočinović, a ista igračica zabila je i za okruglih 5-0 u 68. minuti. Svoj drugi gol zabila je i Eva Pernar četiri minute poslije, da bi konačnih 7-0 kompletirala kapetanica Perica Cicijelj u devetoj minuti nadoknade.
Nula tako više nije aktualna, prva tri boda su u džepu, a ovom su pobjedom vjerojatno i iščeznule bilo kakve strepnje oko ostanka u ligi. A to je u aktualnim okolnostima ipak najvažnije…
U sljedećem kolu Gorica će imati novu veliku priliku da dođe do bodova, budući da će protivnik na kraju prvoga kruga prvenstva biti nogometašice Splita, koje također pripadaju u donji dom. Uspiju li naše nogometašice doći do nove pobjede, naznačit će vrlo snažnu kandidaturu za šesto mjesto, prvo sljedeće nakon petorke trenutačno nedodirljivih.
Gorička para stolnotenisačica Mirjana Lučić, članica Parastolnoteniskog kluba USPON, osvojila je brončanu medalju na Para Elite turniru održanom u Brazilu. U kategoriji 9-10 Mirjana je odličnim igrama osigurala plasman među tri najbolje natjecateljice turnira.
U grupnoj fazi natjecanja Lučić je ostvarila tri pobjede, nad Brazilkom Jennyfer Parinos rezultatom 3:2, Španjolkom Mariom Miguélez 3:1 te domaćom predstavnicom Mariom Limom 3:0, čime je zauzela prvo mjesto u skupini.
S istim uspjehom nastavila je i u četvrtfinalu te bez većih poteškoća svladala Čileanku Joseline Yevenes s uvjerljivih 3:0. Međutim, u polufinalu ju je zaustavila favorizirana Mađarica Alexa Szvitacs, koja je slavila s 3:0, no Mirjana je time osigurala vrijedno treće mjesto i brončanu medalju.
Je’n, dva, tri – pobjeda! Kurilovec iz četvrtog pokušaja prvi put slavio doma
Nogometaši Kurilovca pobijedili su Ravnice 3-1 na svom travnjaku, uz pogotke Starčevića, Sedlačeka i Davida Pršira. Prva je to pobjeda Kurilovca na Udarniku u prvenstvu, ali i dobar poticaj uoči onoga što slijedi
Tjedan dana nakon traumatičnoga gostovanja u Zaprešiću, gdje su Kurilovčani doživjeli prvi gostujući poraz ove sezone, na Udarnik su stigle Ravnice. A stigao je i trenutak za prvu domaću pobjedu u prvenstvu… Čistu, sigurnu i uvjerljivu pobjedu, čak i nešto uvjerljiviju nego što sugerira tih konačnih 3-1.
Trener Senad Harambašić zajedno sa svojim igračima gorio je od želje da se konačno skine to “prokletstvo” domaćeg terena. Dolazak protivnika koji je u tom trenutku bio posljednji na tablici djelovao je kao idealna prilika da se takvo što i dogodi, a Kurilovčani su očekivano i isporučili.
Pokušaji da se probije gostujući blok završavali su neuspješno sve do 28. minute, kad je Fabijan Starčević uspio poslati loptu u mrežu i odvesti svoju momčad u nešto mirnije vode. Bilo je istoga trenutka jasno da je za potpuni mir potreban još jedan gol, a on se dogodio u smiraj prvog poluvremena. Kurilovec je u posljednjoj minuti prvog dijela dobio kazneni udarac, a u trenucima kad ga je Luka Sedlaček pretvorio u povećanje vodstva već je krenula i sudačka nadoknada.
S dva pogotka kapitala Kurilovec je u nastavak ušao odlučan da što prije otkloni i posljednje dvojbe koje su eventualno mogle postojati, a to smo dočekali nakon nešto više od sat vremena igre. David Pršir pogodio je za velikih i nedostižnih 3-0 u 63. minuti, pa je preostalo samo mirno utakmicu privesti kraju. To su Kurilovčani i učinili, bez obzira na autogol Frana Vujnovića na ulasku u sudačku nadoknadu, jer tu se radilo samo o kozmetici, budući da je poraz Ravnica ispao za nijansu manje uvjerljiv.
Kurilovec se tako vratio na šesto mjesto tablice u 3. NL Centar, sa sedam bodova manje od vodećeg Zagorca, a u sljedećem kolu čeka ih prilično zahtjevan zadatak. Na redu je gostovanje kod Mladosti u Petrinji, a tamo nikad i nikome nije lako…
Velika borba i kobna pogreška: Ostali bez pobjede u zadnjoj sekundi!
Rukometaši Gorice odigrali su 31-31 sa Čakovcem u petom kolu domaćeg prvenstva, iako je moglo to završiti i kudikamo uspješnije. Ispalo je ovako zbog pogreške u zadnjem napadu i propusta u zadnjoj obrani…
Nakon što je u srijedu očekivano prekinut niz pobjeda rukometaša Gorice, budući da je sredina tjedna donijela gostovanje kod nedodirljivog Zagreba, tri dana poslije tražio se povratak starim navikama. Točnije, pobjedama. Bilo je, međutim, jasno od početka da Goričane ni ovoga puta neće čekati nimalo jednostavan zadatak, budući da je u goste dolazio vrlo opasni Čakovec, s bivšim Goričanima Filipom Goričanecom i Kajom Cikatićem u sastavu.
I doista, problemi su se krenuli rađati već od samoga starta. U tijeku je bila sedma minuta kad je na semaforu naše Gradske dvorane svijetlilo zabrinjavajućih 1-5 u korist gostiju iz Međimurja. Sljedećih desetak minuta Goričani su tražili načine kako doći do egala, kako se vratiti u utakmici, a u tome su uspjeli kod rezultata 8-7 za Čakovčane polovicom poluvremena. U tom lovu su se naši rukometaši malo i potrošili, pa su Čakovčani zadržali prednost do kraja poluvremena. Na predah su Goričani otišli s golom minusa.
U nastavku je slijedila još veća borba, a Gorica u svemu tome nije pronalazila rješenje za raspucanog Luku Bakovića, koji je s tri gola na otvaranju nastavka odveo Čakovec do nove značajnije prednosti (20-17). Čekao se “taj” trenutak kad će Gorica proigrati, razmahati se, a to smo dočekali sredinom drugog poluvremena, kad je momčad trenera Miškovića povezala četiri gola i otišla na prednost 27-25.
Međutim, tu je drama tek počela…
U tijesnoj završnici prvo je Gorica desetak minuta prije kraja ostala bez Jakova Neralića, koji je dobio izravni crveni karton zbog grubog starta na sredini igrališta. Unatoč tom hendikepu, Gorica je ipak imala sve u svojim rukama. Imala je i vodstvo 31-30 na četrdesetak sekundi prije kraja, kad je ponovno odlični Marin Sorić obranio sedmerac i gurnuo svoju momčad u pobjedničku poziciju.
Trener Matej Mišković u tom je trenutku pozvao minutu odmora i dogovorio kombinaciju koja je trebala potvrditi pobjedu Gorice. Međutim, ona nije realizirana, umjesto toga su dosuđeni koraci na 15-ak sekundi prije kraja, što je otvorilo šansu Čakovcu da se vrati u egal u samoj završnici. Gosti su to uspjeli i odraditi, i to golom nezaustavljivog Bakovića sekundu prije nego što se oglasila sirena….
Svakome je tako pripao po jedan bod, što je nakon svega viđenog možda i najrealniji ishod. Naravno, to ne znači da Goričani nemaju za čime žaliti, jer propuštena je velika prilika da se uzme pun plijen u sudaru s izravnim rivalom za plasman u Ligu za prvaka. Marin Sorić u svemu tome je skupio lijepih 12 obrana, a najbolji strijelci Gorice bili su Hrvoje Ceković i Marko Karaula s po sedam pogodaka. Na drugoj strani Vito Horvat 10 obrana, a fenomenalni Luka Baković 12 golova.
U sljedećem kolu Goričane čeka novi težak izazov, gostovanje kod Bjelin Spačve u Vinkovcima.