VIDEO Šarena i uspješna priča Branka Kaurića: ‘Mojih pet desetljeća i sedam sportova’
Branko Kaurić dobio je nagradu za životno djelo gradske Zajednice sportskih udruga, a u njegovoj priči isprepleteni su elementi stolnog tenisa, nogometa, dizanja utega, kung fua, atletike, taekwondoa i, najnovije, triatlona…
Na izmaku prošle godine, u onom dijelu kad se dijele nagrade i priznanja, kad se odaju počasti za učinjeno, snažno je u velikogoričkim sportskim krugovima iskočilo ime Branka Kaurića. U ruke Branka iz Rakarja otišla je nagrada za životno djelo velikogoričke Zajednice sportskih udruga, čiji je važan dio već dugi niz godina, kao član izvršnog odbora. Međutim, bilo kakve vrste nepotizma ovdje nije bilo, jer iza Branka je impresivna sportska priča duga cijelih pola stoljeća.
Impresivna, ali i raznovrsna, raznolika, šarena, satkana od cijelog niza sportova, uloga, funkcija, medalja. Centralni dio njegov sportske biografije događao se u godinama u kojima se posvetio taekwondou, u kojima se prometnuo u jednog od najboljih boraca u bivšoj državi, ali i ostao za koračić kratak u lovu na Olimpijske igre u Seoulu 1988.
A sve je počelo na – stolnom tenisu.
– Da, na stolnom tenisu sam krenuo s organiziranim bavljenjem sportom. Bilo je to 1973., nakon što su Šurbek i Tova Stipančić osvojili nekakvu veliku medalju, pa su svi klinci htjeli igrati stolni tenis. Među takvima sam bio i ja, pa sam se priključio klubu na Starom Radniku. Velika Gorica u to je vrijeme imala jaku stolnotenisku ekipu, braću Radočaj, Jandriša i ostale, a mi klinci smo stol za natjecanja gledali kao oltar. Svi smo sanjali da jednom zaigramo na tom, glavnom stolu, ali na kraju se nisam predugo zadržao u stolnom tenisu – priča Branko Kaurić u svom osobnom pogledu unatrag.
Sljedeći odabir mladog Branka, nakon odustajanja od “pingića”, bio je nogomet.
– Neki moji prijatelji uključili su se u NK Radnik, pa sam s njima otišao i ja. Nije ni to previše potrajalo, nekih godinu dana, ali ostale su uspomene na to vrijeme. Posebno na onaj topli čaj koji nas je čekao nakon treninga, na tu atmosferu zajedništva, druženja kroz sport…
Nakon nogometa, okušao se vižljasti i žilavi klinac iz Rakarja u nečem potpuno drukčijem.
– Primjetio me Ljubomir Turčinov, gorička dizačka legenda, i odveo me u zagrebački Metalac na testiranja, na kojima sam zadovoljio. Budući da sam bio nizak, sitan, s malom kilažom, bili su oduševljeni što sam se priključio, ali meni se sport nije svidio. I nastavio sam tražiti.
Prvi doticaj s borilačkim sportom dogodio se tako na sljedećem koraku, kroz kung fu, vještinu koju je ludo popularnom učinio Bruce Lee, ali opet se nije “primilo”. Potraga za sportom u kojem će ostati nastavljena je s atletikom, i to u društvu još jedne legende VG sporta.
– Damir Bošnjak bio je u to vrijeme reprezentativac, a ja sam krenuo trenirati s njim i ostao u atletici nešto manje od tri godine, sve do ozljede noge koja mi nije dozvoljavala da nastavim. Bila je to jedna od onih loših priča s kupanja na Čiču, porezao sam nogu i morao napraviti značajnu pauzu od sporta, odustati od atletike…
A kad je već tako ispalo, Branko Kaurić odlučio se vratiti na borilišta. Taekwondo je bio sljedeći izbor i konačan pogodak. Branko se ozbiljno “zakačio” i krenuo luđački trenirati, u nekim fazama i po tri puta dnevno. Napredak je bio strelovit.
– Ja sam u to vrijeme trenirao po nekim standardima koji danas vrijede, ulagao sam jako puno u sebe i zato sam napredovao jako brzo. Treba priznati da je u tim lakšim kategorijama bilo nešto manje konkurencije, ali ja sam uspješno sudjelovao i na svjetskim i europskim prvenstvima, pri čemu mi je najveći uspjeh peto mjesto na svjetskom prvenstvu 1987. Ukupno gledajući, bio sam jedan od najboljih boraca u Jugoslaviji – govori Kaurić.
Prijelomna točka smjestila se u prvi dio 1988. godine, u srce borbe za odlazak na Olimpijske igre na kojima je taekwondo bio pokazni sport, prvi put se pojavio na Igrama.
– Sve svoje uspjehe na svjetskim i europskim prvenstvima mijenjao bih za taj odlazak na Olimpijske igre. Nažalost, nije se dogodilo, valjda nije bilo suđeno, ali sve što se događalo u cijelom procesu dovelo je do neke vrste odbojnosti prema sportu. Nedugo nakon toga sam se i oprostio od taekwondoa i završio svoju priču kao sportaš.
Taekwondo reprezentacija Jugoslavije na pripremama za OI 1988., na koje Branko na kraju ipak nije otišao
Pokušao je ostati uz taekwondo pokretanjem TK Zrinski u našem gradu, funkcioniralo je to nešto manje od dvije godine, a onda je stiglo vrijeme za predah od sporta. Posvetio se Branko Kaurić poslovnoj karijeri, preuzimao menadžerske pozicije u velikim tvrtkama, pa 2005. odlučio da je vrijeme za povratak. Stari frend Damir Bošnjak bio je s druge strane linije, a prijedlog je glasio:
– Ajmo osnovati atletski klub u Gorici!
Kaurić je pristao, postao prvi predsjednik Atletskog kluba Velika Gorica i krenuo na posao.
– Imali smo dvojicu talentiranih atletičara, Dina Bošnjaka i Ivana Malića, i željeli smo im omogućiti uvjete u našem gradu. Prvo smo uspjeli dogovoriti da se napravi atletski poligon ispod zapadne tribine stadiona, što je bio prvi zahvat na sportskoj infrastrukturi u našem gradu još od Univerzijade 1987. Nakon toga, uspjeli smo napraviti i dvije staze oko glavnog igrališta, što je otvorilo mogućnost da klub normalno funkcionira. U ulozi predsjednika kluba ostao sam sljedećih 16 godina – govori Kaurić.
U međuvremenu je i postao član izvršnog odbora Zajednice, ali i okrenuo se novom sportu na svojoj dugoj listi.
– Sin Tin dugo se bavio plivanjem, a zatim prešao na triatlon i akvatlon, u kojem je i prvak Hrvatske. Nisam mu službeno trener, ali vodim cijeli proces treninga u dogovoru sa strukom. U svakom slučaju, triatlon je danas u obitelji Kaurić apsolutni prioritet – ističe Branko Kaurić u posljednjem činu sportske priče koja je dovela do lijepe i značajne nagrade.
– Nikad nisam živio od sporta, nego za sport. Tako se ponašam i danas, takvim sam ljudima i okružen… Gledajući unatrag, na ovih mojih 50 godina u sportu, mogu samo reći da se nadam da sam bio od koristi – završio je Branko sa smiješkom.
I, samo da se i to zna, unatoč nagradi za životno djelo, on i dalje ne misli stati. Tata Branko i sin Tin već su se okrenuli novim izazovima…
Kad se iz Kozjače, iz naših Vukomeričkih gorica, krene prema velikim sportskim snovima, put nikada nije lagan. No, za Ivana Grahovca nogomet je ljubav i način života.
Rođen 24. lipnja 2009. godine, Ivan će za mjesec dana proslaviti svoj 17. rođendan, a iza njega su već godine rada, odricanja i uspjeha kakve mnogi sportaši sanjaju cijelu karijeru. Njegova priča počinje na terenima NK Kurilovec, gdje je kao devetogodišnji dječak prvi put stao među vratnice. Već tada bilo je jasno da posjeduje nešto posebno što označava prave golmane.
Talent nije dugo ostao skriven. Godine 2022. stiže poziv iz HNK Gorice, jednog od najorganiziranijih hrvatskih prvoligaških klubova kada je riječ o radu s mladim igračima. Ivan tamo nastavlja svoj razvoj i vrlo brzo postaje jedan od ključnih igrača generacije 2009. Iste godine dolazi i prvi veliki trenutak. Na kultnom malonogometnom turniru tkz. „Mala Kutija šibica”, pioniri HNK Gorice osvajaju naslov pobjednika, a Ivan Grahovac proglašen je najboljim vratarom turnira. Bio je to trenutak kada je šira sportska javnost prvi put ozbiljno čula za tihog i skromnog dečka iz Vukomeričkih gorica. Pod vodstvom trenera Borisa Trivunova uslijedio je novi iskorak. Generacija HNK Gorice osvaja Prvenstvo Hrvatske u kategoriji starijih pionira, a Ivan svojim obranama potvrđuje status jednog od najperspektivnijih mladih golmana.
No, pravi sportaši ne boje se izazova. Upravo zato Ivan prihvaća poziv trenera Dine Kovača i odlučuje otvoriti novo poglavlje svoje karijere prelaskom u MNK Uspinjača Gimka. Odluka da veliki nogomet zamijeni futsalom pokazala se kao pun pogodak. Brži ritam igre i manji prostor samo su dodatno naglasili njegove kvalitete. Ivan je iz utakmice u utakmicu rastao, a 2026. godina donijela je krunu svega uloženog truda — naslov prvaka Hrvatske u futsalu u kadetskoj konkurenciji.
Državna završnica u Gradskoj sportskoj dvorani Velika Gorica ostat će zauvijek upisana u povijest kluba. Uspinjača Gimka je osvojila naslove državnih prvaka u kadetskoj (U-17) i juniorskoj (U-19) konkurenciji, u obje finalne utakmice svladali su gradskog rivala Futsal Dinamo.
U spektakularnom finalu kadeta protiv MNK Futsal Dinamo, momčad Uspinjača Gimko slavila je rezultatom 3:2, a Ivan Grahovac još jednom bio je jedan od junaka susreta.
Dok je sigurnim obranama zaključavao svoja vrata, publika je posebno ostala bez daha u trenutku kada je „Grah”, kako ga suigrači od milja zovu, postigao nevjerojatan pogodak s gotovo 30 metara udaljenosti. Bio je to trenutak koji se ne zaboravlja — gol koji je podigao dvoranu na noge i simbolično pokazao koliko daleko može dosegnuti dječak iz Kozjače kada vjeruje u sebe.
Na kraju prvenstva stiglo je i novo veliko priznanje — nagrada za najboljeg vratara Hrvatske u svojoj igračkoj kategoriji. No, ono što Ivana razlikuje od mnogih nije samo talent, nego i skromnost. Dok je ponosno držao trofej u rukama, njegove riječi pokazale su koliko čvrsto stoji na zemlji:
– Prije svega želim zahvaliti svojoj obitelji, suigračima i trenerima koji su mi bili najveća podrška i velika pomoć u mom napretku. Ova nagrada mi iznimno puno znači jer osjećam da je odraz mog truda, rada i odricanja tijekom cijele sezone. Ali ovo ne doživljavam samo kao individualan uspjeh, nego kao uspjeh cijelog kluba Uspinjača Gimka. Ponosan sam što predstavljam ovaj klub i što sam dio ove ekipe. Vjerujem da je ovo tek početak još većih uspjeha i dodatna motivacija da nastavim još jače raditi i napredovati.”
Dok gradi ozbiljnu sportsku karijeru i polako ulazi u svijet ozbiljnijeg sporta, Ivan nikada nije zaboravio svoj kraj i svoje ljude. Proteklih godina branio je i za svoju Kozjaču na kultnoj Breškoj ligi. Ipak, kako obveze i profesionalni zahtjevi postaju sve veći, ove godine Ivan neće stati među vratnice svoje momčadi. U Kozjači nitko ne sumnja da će njihov „Grah” uvijek ostati jedan od njih, bez obzira na to kamo ga nogometni put odvede.
Na njegovu sportskom putu posebno mjesto pripada i osobnom treneru Tihomiru Perekoviću, koji je uz Ivana od njegovih prvih igračkih dana. Kroz godine rada, treninga i odricanja bio mu je velika podrška u razvoju, a upravo su predanost, disciplina i kontinuiran rad dodatno oblikovali Ivana u jednog od najperspektivnijih mladih vratara svoje generacije.
Na trećem prvenstvenom turniru Hrvatske u bocci, održanom proteklog vikenda u Splitu, boćari Paraboćarskog kluba “Marijan Dobrinčić” iz Velike Gorice, ostvarili su niz zapaženih rezultata, a najviše se istaknuo Marko Turković osvajanjem zlata u BC2 kategoriji.
U konkurenciji u kojoj je tijekom dva dana odigrano 96 utakmica, Veliku Goricu su predstavljali Josipa Strgar, Leonardo Jurić, Mateo Celčić, Marko Turković i Pavao Čančer.
Marko Turković turnir je zaključio bez poraza i osvojio prvo mjesto u svojoj kategoriji, potvrdivši odličnu formu. Leonardo Jurić stigao je do polufinala, dok je Mateo Celčić upisao pobjedu protiv aktualnog državnog prvaka, što se izdvaja kao jedan od značajnijih trenutaka turnira za velikogorički klub.
“Ovakvi rezultati još su jedan dokaz koliko rada, odricanja i zajedništva stoji iza naših sportaša i klubova. Ponosni smo na svaki njihov nastup, trud i borbu kojom predstavljaju svoj grad i Savez”, poručili su iz Parasportskog saveza grada Velike Gorice.
ACES Europe u Velikoj Gorici – evo što je grad pokazao u utrci za županijsku sportsku titulu
Članovi ACES Europe obišli su sportske objekte i treninge u Velikoj Gorici u sklopu procjene Zagrebačke županije za kandidaturu Europske regije sporta 2027.
Velika Gorica bila je jedna od postaja trodnevnog posjeta evaluacijske komisije ACES Europe, koja obilazi Zagrebačku županiju u sklopu procjene kandidature za titulu Europske regije sporta 2027. Komisija je u našem gradu, koji već nosi titulu Europskog grada sporta 2023., razgledala sportske objekte, pratila treninge i upoznala se s planovima razvoja sportske infrastrukture.
Tijekom posjeta Gradskoj sportskoj dvorani članovi komisije vidjeli su kako izgleda svakodnevni rad u lokalnim sportskim programima. Istovremeno su se odvijali treninzi djece u različitim disciplinama, od break dancea za dječake do ritmičke gimnastike za djevojčice, kao i drugi organizirani sportski sadržaji za mlade.
U sklopu posjeta predstavljen je i jedan od većih sportskih projekata u Hrvatskoj, budući nogometni kamp Hrvatskog nogometnog saveza u Velikoj Gorici. Članovi komisije upoznati su s tijekom radova i planiranom ulogom tog projekta u daljnjem razvoju sporta u gradu i županiji.
Program posjeta uključivao je i obilazak balon dvorane, gdje su trenirale mlade rukometašice, čime je dodatno naglašena važnost sustavnog rada s mladima i razvoja ženskog sporta u gradu.
Posebna pažnja posvećena je i parasportskim programima, gdje su sportaši demonstrirali treninge, a komisiji je predstavljen pristup koji, kako je istaknuto tijekom obilaska, naglasak stavlja na dostupnost sporta svima.
Nakon sedam godina pauze, u nedjelju, 31. svibnja, u Veliku Goricu se vraća Turopoljski polumaraton koji ponovno okuplja trkače na gradskim ulicama. Organizator je AK Turopolje, čiji je predsjednik Hrvoje Mikulić istaknuo kako se radi o povratku jedne dugogodišnje sportske priče u gradu.
“Turopoljski polumaraton jer nasljednik popularne Turopoljske trke koja je bila godinama ovdje. Sretni smo da se napokon vraća i uzbuđeni smo. Trka će imati tri dužine, polumaraton (21 km) te popratne utrke od 10 km i 5 km. Trenutačno imamo prijavljenih 620 trkača, potvrđenih preko 520. Očekujemo da ćemo doći do brojke od 600, a cilj nam je uhvatiti zamah kako bi ovo bila redovna manifestacija”, rekao je Mikulić.
Mikulić je zahvalio i brojnim partnerima koji su sudjelovali u organizaciji, Gradu Velikoj Gorici, Zagrebačkoj županiji, Zajednici sportskih udruga Grada Velike Gorice, turističkim zajednicama, policiji, vatrogascima te velikom broju volontera.
“Ovo je ogroman projekt i zahtijeva puno ljudi po cesti i bez njih ništa ne bi bilo”, istaknuo je.
Utrka ima i međunarodni karakter, a u Veliku Goricu dolaze trkači iz BiH, Slovenije, Švicarske, SAD-a, Kine i Filipina. Među sudionicima je i velik broj mladih, oko 10 % natjecatelja je mlađe od 20 godina.
Zbog utrke će u nedjelju doći do značajnih prometnih ograničenja. Zagrebačka ulica bit će zatvorena od 8:50 do 12 sati, od Gradske tržnice do križanja s Ulicom Rudolfa Fizira i Poštanskom ulicom. Privremeno će se zatvarati i dijelovi Ljudevita Posavskog i Matice hrvatske, koji će se ponovno otvarati nakon prolaska trkača.
“Natjecatelji koji trče 5 km kreću od Muzeja Turopolja i idu do Zubaka, tamo se polukružno okreću, vraćaju se Ulicom Ljudevita Posavskog, Matice hrvatske, idu kroz rotore i dolaze do cilja. 10 km ide tako još jedan krug. Što se tiče polumaratona, natjecatelji također idu do Zubaka, ali se ne okreću već skreću u Poštansku ulicu, ali idu po nogostupu i skreću na Vukomeričku cestu, idu u A. K. Miošića do Kolodvorske gdje će skrenuti desno prema pruzi, zatim idu lijevo u Ulicu bana Josipa Jelačića i prolaze kroz cijeli Kurilovec pa će proći kroz Josipovićevu ulicu pa preko rotora u Ulicu Stjepana Fabijančića Jape, skroz do obilaznice gdje skreću lijevo i kod novog reciklažnog dvorišta i spajaju je se na Stjepana Fabijančića Jape i dolaze do cilja i tako dva puta”, pojašnjava Mikulić.
Osim sportskog dijela, događaj će imati i popratni sadržaj DJ program, ručak za natjecatelje te sportski buvljak. Prikupljena sredstva od buvljaka bit će donirana Caritasu župe Navještenja Blažene Djevice Marije, a dodatni dio donirat će i AK Turopolje
Za natjecatelje je pripremljeno sedam okrjepnih stanica te gulaš nakon utrke te rižoto i tjesteninu s povrćem.
Podjela startnih paketa organizirana je u prostoru Turističke zajednice Grada Velike Gorice u petak od 17 do 20 sati, u subotu od 9 do 12 te od 17 do 20, kao i na dan utrke od 7 do 8:30 sati.
Liga veteranskih momčadi Nogometnog saveza Velika Gorica (NSVG) nastavljena je utakmicama 23. i 24. kola u kojima je na 12 odigranih utakmica postignuto 53 pogotka (23+ 30). Do kraja prvenstva za odigrati su još utakmice dva kompletna kola i nekoliko odgođenih utakmica.
Utakmice 25. kola igraju se u petak, 29. svibnja, odnosno u ponedjeljak 01. lipnja 2026. godine.
Galerija fotografija
Liga veteranskih momčadi NSVG-a 2025./2026., 23.-24. kolo
Rezultati 23. kola (petak, 22.05.2026.): Buna – VG Boys 1:3, Dinamo – Klas 1:2, Posavec – Lekenik 0:0, Velika Mlaka 1947 – Hruševec 7:2, Polet – Gradići 2:2, Vatrogasac – Lukavec 3:0, Kurilovec slobodni.
Rezultati 24. kola (ponedjeljak, 25.05.2026.): Lukavec – Polet 1:3, Gradići –Velika Mlaka 1947 4:4, Hruševec – Posavec 5:1, Lekenik – Dinamo 6:0, Klas – Buna 3:0, VG Boys – Kurilovec 2:1 (Škrinjarić, Zorić / Šporčić), Vatrogasac slobodni.