Povežite se s nama

Sport

Europski prvak iz Kuča: ‘Ovdje ljudi toliko vole klub da padaju i nepobjedivi!’

Stiven Žitnik iza sebe ima jednu i pol sezonu na klupi NK Turopoljca iz Kuča, trenutačno našeg najbolje plasiranog predstavnika. U JŽNL-u, ligi koju volimo nazivati i “turopoljskom”, Kučani drže drugo mjesto, što je u ovom slučaju – najbolje moguće

Objavljeno

prije 5 mjeseci

na

Sedamnaest je klubova s našeg područja raspoređeno u pet od ukupno sedam rangova hrvatskog nogometa. I svaki od njih ima neku svoju priču, svoje uspone i padove, bolju ili lošiju jesen iza sebe. A na kraju, ako se bira trenutačno najbolje plasirani klub iz našega kraja, nogometni GPS će nas odvesti ravno u Kuče, u dom NK Turopoljca.

Gorica je četvrta u prvom rangu, Lukavec peti u četvrtom, kao i Mraclin u petom, a Turopoljac je – drugi! Nakon što je završena jesen u Jedinstvenoj županijskoj ligi, šestom rangu, Kučani su se smjestili na praktički najvišu moguću poziciju. Prvo mjesto, prema svemu sudeći, rezervirano je za Inker iz Zaprešića, koji je na devet bodova više, uz gol-razliku 59-5…

– Da, Inker je praktički nedodirljiv. Na svim mogućim razinama poduzeli su sve da budu prvi i iako se još puno ima za igrati, najvjerojatnije će tako na kraju i biti, ali mi se možemo pohvaliti da smo jedini koji su ih uspjeli pobijediti. Doma smo ih dobili 2-0, i ne samo dobili nego i šokirali. Sigurno su imali u glavi da dolaze u “tamo neke Kuče”, svjesni svoje velike kvalitete za ovu razinu, no naši dečki bili su izuzetno motivirani. Tradicija kluba iz Zaprešića takva je da mora izazivati dodatni motiv, ali imamo i mi kvalitetu, takvu da smo ih, posebno u prvom poluvremenu, potpuno nadigrali – kaže Stiven Žitnik, trener družine iz Kuča.

Prvog dana listopada Inker je doživio jedini poraz u sezoni, za ovu priliku u plavim dresovima… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Uz taj poraz, u kojem su primili gotovo polovicu ukupno primljenih golova ove jeseni, Zaprešićani su upisali i 13 pobjede te jedan remi. Nisu naviknuti na ono što ih je dočekalo na igralištu Turopoljca.

– Iskreno, cijeli taj njihov dolazak u Kuče bio je nekako s visoka, valjda su mislili da tu problema ne može biti, da je sve riješeno. Radili su pritisak od prve minute na sve aktere utakmice, izgledalo je sve to skupa malo nezgodno, ali uveli smo ih u nervozu s našom igrom. Brzo su shvatili da to i neće biti baš tako lako, a mi smo im pokazali da imamo motiv, borbenost, ali i kvalitetu koja nije puno ispod njihove – ponosno ističe Žitnik.

Trener Turopoljca je rođeni Zagrepčanin, ali u Velikoj Gorici je već gotovo tri desetljeća, koliko traje i njegova aktivnost u turopoljskom nogometu. Trenerski put počeo u Udarniku, gdje je radio s mlađim kategorijama, da bi ga zatim put, kao voditelja škole ili trenera prve momčadi, vodio dvaput u Lukavec, dvaput u Dinamo Hidrel, čak pet puta u Jelačić iz Vukovine, a prije dolaske u Turopoljac vodio je Mladost iz Obrezine.

– U Turopoljcu sam godinu i pol. Kad sam došao prošlog ljeta, bio je jako puno dolazaka i odlazaka igrača. Složena je jedna nova momčad, jaka na papiru, ali mučilo nas je ono što je često problem u amaterskom nogometu. Svi ti dečki rade i studiraju, imaju svoje živote izvan nogometa, i teško je bilo napraviti dobre pripreme za sezonu. Imali smo velike ambicije, to nije tajna, ali uspjeli smo se skupiti na pravi način tek oko sedmog-osmog kola. Do tad su se već nanizali neki loši rezultati, teško se bilo izvući i sezona nije ispala po planovima – analizira svoj mandat u Kučama trener Žitnik.

– Želio bih se zahvaliti ljudima iz kluba na strpljenju u tim trenucima. Često treneri odlaze ili dobivaju otkaz kad nema željenih rezultata, ali u ovom slučaju strpljivi su bili u vodstvu kluba, a strpljiv sam bio i ja. Progutali smo te loše rezultate, uvjereni da će stvari doći na svoje. Tako je i ispalo, ovi rezultati koje imamo produkt su zajedničkog rada uprave, igrača i mene kao trenera.

Dobar posao odrađen je između dvije sezone, jer Turopoljac je danas bitno drukčija momčad nego lani.

– Svi igrači koji su došli pokazali su se kao prava pojačanja, i to na pozicijama koje su nam prošle sezone nedostajale. Ti igrači donijeli su dodatnu kvalitetu, učinili nas još boljom momčadi. U sezonu smo ušli ozbiljno, odmah počeli pobjeđivati, iako uz poneki kiks, često i nezasluženo. Međutim, ubrzo smo počeli pobjeđivati u nizu, povezali četiri pobjede u jednom trenutku i došli u vrh. Pritom s ponosom možemo istaknuti da smo doma dobili sve utakmice ove jeseni, svih sedam! Može se reći da smo stvorili pravu nogometnu utvrdu u Kučama. Tome, uz sve ostalo, pridonosi i jako lijep teren, najljepši u ligi, možda i šire. Naša momčad gaji tehnički nogomet, kod nas se igra kvalitetno, lijepo za oko. Ukratko, igramo dobar nogomet – zadovoljan je trener Stiven.

Tijekom jeseni iza nas Turopoljac je skupio deset pobjeda, remi i četiri poraza, uz gol-razliku 48-18… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kao glavni ljudi u njegovoj svlačionici iskaču kapetan Mislav Čunčić, Kučan s iskustvima s puno viših razina, kao i najbolji strijelac Filip Saraf, četverostruki strijelac iz posljednjeg kola Josip Mlinarić, pa onda i golman Boris Bolšec, za kojeg će trener reći da je “odličan golman i još bolji čovjek”…

– Ova momčad je jedan dobar spoj mladosti i iskustva. Imamo nekoliko starijih, koji su igrali i na višim razinama, ali i mlađe, poput Sarafa, koji su vrlo kvalitetni i imaju perspektivu. Ne bih nikoga pojedinačno izdvajao, spominjao imena, ali uz ove spomenute ima tu još jako puno dobrih i kvalitetnih igrača. I svi su zajedno doprinijeli ovom rezultatu. Atmosfera je odlična, dečki se međusobno druže, izlaze van zajedno.. I sve je to jedna stvarno lijepa priča – kaže trener, koji pristojno odbija pozive da se priključi druženjima s igračima.

– Malo su nam glazbeni ukusi različiti, tako da se ja povučem, ha, ha. Što slušam? Ja volim stranu glazbu 70-ih, 80-ih i 90-ih, a danas su neka druga vremena. Ali svatko, naravno, ima pravo slušati što hoće – sa smiješkom kaže Žitnik.

Uz njega i igrača čvrsto stoji i selo, odnosno ljudi koji su uključeni u rad kluba.

– Uprava je mlada i agilna, to su ljudi koji vole svoj klub, svoje selo, ali i ljudi koji razumiju nogomet. Kad je tako, i meni je kao treneru puno lakše raditi. Rade svoj posao, osigurali su nam vrhunske uvjete, imamo prekrasno igralište, imamo pomoćno igralište s rasvjetom, igralište s umjetnom travom, imamo i malu dvoranu s umjetnom travom na katu… Imamo, ukratko, sve uvjete da ostvarimo ciljeve koji su postavljeni pred nas – istaknuo je trener Turopoljca pa nastavio:

Kučani vole svoj klub i to dokazuju iz dana u dan, kaže trener Žitnik… Foto: David Jolić/cityportal.hr

– Predsjednik je Danijel Zagorac, sportski direktor je Franjo Berković, koji drži sve konce u rukama, ali ima tu još jako puno vrijednih ljudi koji su praktički svaki dan u klubu, vrijedno rade. Evo, jedan primjer… Igrali smo protiv Kloštra taman nakon velikog nevremena i na igralištu je ujutro bio potop! Činilo se da je nemoguće da se utakmica odigra. Međutim, oni su svi već od ranog jutra bili na terenu, bušili rupe, vadili potopne pumpe, što li već… I osigurali su da se poslijepodne može normalno odigrati utakmica. To je jako dobar pokazatelj koliko vole klub, koliko im je stalo da se ta utakmica odigra.

Jedan od takvih, zaljubljenih u svoje selo i svoj klub, bio je i Zlatan Sever, kolega novinar, ali prije svega nogometni fanatik. Napustio nas je u veljači ove godine…

– Puno je emocija kad se priča o njemu. To je bio jedan divan čovjek, koji je baš jako volio i selo i klub. Svakodnevno je bio u klubu, a cijelom tom svijetu amaterskog nogometa dao je neku novu dimenziju svojim pisanjem i radom. Kad su novi igrači dolazili u klub, s njegove strane imali su tretman kao da dolaze u Manchester United! Ti dečki bili su oduševljeni, o njima se pisalo, slikalo ih se… Predivan odnos prema svima nama i naravno da nam strašno nedostaje. I nikad ga nećemo zaboraviti – kaže Žitnik.

Sljedeće godine navršit će se okruglih 30 godina njegova djelovanja u turopoljskom nogometu, pa će nedovoljno upućeni pretpostaviti da je riječ o domaćem čovjeku, no Stiven Žitnik ipak je naturalizirani Turopoljac.

– Ja sam pravi Zagrepčan. Odrastao sam na Trešnjevki i Knežiji, po zanimanju sam ekonomist, a u Veliku Goricu doselio sam se 1994. godine. Otac sam dvoje djece, a imam i jednog unuka, mog Petra – predstavlja se za početak Stiven, pa se okreće svojim ranijim nogometnim danima.

Na klupu NK Turopoljca Stiven Žitnik je sjeo u ljeto 2022., ovo mu je sedmi klub s našeg područja… Foto: NK Turopoljac

– Rodna kuća mi je točno između dva nogometna igrališta, NK Trešnjevke i NK Save na Gredicama, pa sam igračku karijeru vezao za ta dva kluba. Do 21. godine sam bio u Trešnjevki, pa do kraja karijere u Savi. Uz to, tu je i desetak Kutija šibica, koju su u to vrijeme igrali doslovno svi. Bilo je to ono romantično vrijeme, kad su na Kutiji igrale kvartovske momčadi, bez novca, samo iz gušta. Jednom sam i osvojio Kutiju, a bio sam i na EP-u u malom nogometu 1995. u Zaragozi, gdje smo postali europski prvaci. Dvije godine poslije, u talijanskom Bolzanu, osvojili smo broncu – otkrio je za kraj detalje iz svoje nogometne biografije Žitnik.

Sad je na redu odmor od nogometa, za ovu godinu je gotovo, ali brzo će doći i pripreme, pa onda i nastavak prvenstva… U kojem će europski prvak Žitnik i njegov Turopoljac od kraja veljače krenuti u nemoguću misiju – lov na Inker.

Povezane teme:

Sport

Sve od nogometa: Golovi, preokreti, jedan crveni, jedna sumnja i – pobjeda!

Nogometaši Gorice pobijedili su Rudeš 2-1 na svom stadionu, golovima Ante Mateja Jurića i Josipa Mitrovića, koji je obilježio ovu utakmicu. Pogodio je prečku, asistirao za prvi, zabio drugi gol, a onda i dobio izravni crveni karton

Objavljeno

prije 45 minuta

na

10. svibnja 2024.

Objavio/la

Ovo su najgore utakmice za igrati. Rudeš je već ispao iz lige, svi misle da ćemo lako s njima, a mi od prvog trenutka znamo da neće biti nimalo lako…

Tako je na kraju jedne sadržajne nogometne priče s happy endom, utakmice u kojoj definitivno nije bilo lako, govorio trener Gorice Rajko Vidović. Povezao je četiri poraza u nizu, već je pomalo u zaborav otišao onaj njegov dobar start na klupi, i najmanje mu je u životu trebao poraz od momčadi koja je ispala iz lige tamo negdje oko Velike Gospe. Nije ni igračima bilo svejedno, nema nikakve dvojbe da su pod svaku cijenu željeli izbjeći novi poraz od momčadi koja je ove sezone, na putu prema statusu najlošijeg prvoligaša otkad se igra “liga 10”, pobijedila jedino – Goricu!

Sve je to, vidjelo se praktički od početka, pomalo sputalo Goricu, koja je i ovoga puta morala bez Krizmanića, Matavža, Ndockyta, Kapulice i nesretnog Đekića, a u kadru nije bilo ni Ivana Banića. Između stativa tako je prvi put ove sezone u prvenstvu stao Božidar Radošević,  uz nesretnu okolnost već na otvaranju utakmice, odnosno u 14. minuti.

Mladi Vilim Krušlin prošao je po lijevoj strani, dao za Aleksu Latkovića, a Crnogorac je lijepo pogodio u kut iz prve, bez puno razmišljanja i kompliciranja. Do novih komplikacija došlo je tako na goričkoj strani, u momčadi koja se pokušavala vratiti u utakmicu, imala je i neke dobre prilike, ali opet se realizacija pojavila kao gorući problem. Pogodio je tako Mitrović prečku, dobro su pokušavali i Mrzljak, i Pršir, no sve je to bilo nedovoljno da bi se nešto promijenilo po pitanju rezultata.

Promijenilo se zato u postavi Gorice, koja je na poluvremenu doživjela tri promjene. Marko Soldo, Nikola Vujnović i Valentino Majstorović ostali su u svlačionici, a ritam su pokušali promijeniti Andrej Lazarov, Ante Matej Jurić i oporavljeni Dino Štiglec. Pokušali, a velikim dijelom i uspjeli, jer Gorica je u nastavak utakmice istrčala puno odlučnije, dinamičnije, konkretnije.

Igrala se 59. minuta kad je nešto konačno i prošlo, kad je sve dobro odrađeno od početka do kraja. Štoviše, odrađeno je fantastično, jer takvom možemo opisati i asistenciju Josipa Mitrovića, ali i realizaciju Ante Mateja Jurića. Lopta u dubinu, a zatim i pod prečku, Gorica se vratila u život…

Preokret je zaključen devet minuta poslije, nakon akcije koja je začeta na lijevoj strani. Na njezinu završetku Dino Štiglec je dobro utrčao i poslao idealnu loptu za Mitrovića, koji se lijepo snašao na prvoj vratnici i zabio svoj četvrti gol u prvenstvu. Nakon asistencije kod prvoga gola, nakon prečke iz prvog poluvremena, Mitrović je sad došao i do gola za preokret, ali pogrešno bi bilo misliti da je to sve od njega za ovu priliku.

Samo pet, šest minuta nakon što je zabio za vodstvo Gorice, Mitrović je oštro startao na Frana Topića, ružno ga nagazio, a za to mu je sutkinja Ivana Martinčić u prvi mah pokazala žuti karton. Međutim, slijedila je i provjera situacije na VAR-u, Martinčić je otišla pogledati i – promijenila odluku. Nije žuti, nego je crveni, uz objašnjenje koje je otišlo prema Mitru:

– Nisi mi ostavio drugog izbora…

U posljednjih 15 minuta Rudeš je tako ušao s čovjekom više, što su gosti istog trenutka i krenuli pokušavati iskoristiti. Stezao se obruč oko goričke obrane, rijetki izlasci prema naprijed donijeli su i neke zanimljive situacije, ali primarni je cilj u tim trenucima bio sačuvati svoj gol. Sve je prolazilo relativno mirno do ulaska u sudačku nadoknadu, do 91. minute i situacije u kojoj je bivši igrač Gorice Vinko Petković uputio loptu prema golu, sa crte je to izbio Munksgaard, a iz Rudeša su poludjeli, uvjereni da lopta prešla crtu.

Tiha provjera u VAR sobi je odrađena, ništa se nije mijenjalo jer se na snimkama nije moglo procijeniti je li lopta prešla crtu i – idemo dalje. Pričali su igrači Rudeša o tome i nakon utakmice sa sucima, nikako se nisu mogli pomiriti s tom odlukom, budući da nakon te situacije više nisu dolazili blizu izjednačenju.

Gorica je nakon svega došla do pobjede, prve nakon punih 40 dana, prve domaće nakon dva i pol mjeseca, te se vratila na sedmo mjesto tablice najmanje na jednu noć, ali i na bod od šestog Varaždina. U sljedećem kolu slijedi gostovanje na Poljudu, a sezona će završiti domaćim sudarom s Istrom 25. svibnja.

Nastavite čitati

Sport

Večer sezone “Šeika od Okuja”: Titula je daleko, ali Broz zabija čudesno!

Marcelo Brozović zabio je dva gola u posljednjoj pobjedi saudijskog Al Nassra, svoja prva dva u ovoj godini. Prvi je sjajan, drugi spektakularan, a posebno veseli što Brozu forma raste s približavanjem Eura u Njemačkoj…

Objavljeno

prije 11 sati

na

10. svibnja 2024.

Objavio/la

Prva sezona Marcela Brozovića u novoj fazi karijere približava se kraju. Nakon što je prošloga ljeta odlučio napraviti potpuni zaokret na svom nogometnom putu i ulogu kapetana finalista Lige prvaka u milanskom Interu zamijeniti onom miljenika navijača saudijskog Al-Nassra i suigrača Cristiana Ronalda, s određenom dozom skepse gledali smo na sve što će slijediti. Ipak, na kraju prve od tri godine super bogatog ugovora možemo slobodno ustvrditi kako za Broza – nema problema!

Određena zabrinutost pojavljivala se u kontekstu reprezentacije, odnosno njegova stanja nakon sezone na ipak bitno nižoj razini od one na kojoj je godinama vrlo uspješno egzistirao, ali Marcelo Brozović poseban je tip. Jedan od onih za koje ne vrijede mnoge uobičajne norme, ali ni kriteriji. Dečko iz naših Okuja godinama je bio ponajbolji vezni nogometaš svijeta, a tu se ništa previše nije promijenilo ni nakon jedne prvenstvene kampanje u saudijskom nogometu. Marcelo i dalje gazi sve pred sobom…

I djeluje kao da je tempirao formu upravo za predstojeći Euro, jer u četvrtak je odigrao možda i najbolju utakmicu ove sezone. S druge strane bio je Al Akhdood, klub koji se bori za ostanak, a već u sedmoj minuti Broz je zabio svoj prvi gol u ovoj godini. Lijepim, preciznim, fino odmjerenim udarcem zavukao je loptu u suprotni kut protivničkoga gola i pogurao svoju momčad prema pobjedi u utakmici kakve se najčešće opisuju onom “važno je brzo zabiti prvi gol”…

Zabio je Al Nassr vrlo brzo i drugi, učinio je to momak za koje ste možda i čuli, a ime mu je Cristiano Ronaldo. Portugalac je “inzagijevski” pogodio u 15. minuti, došao do svog 33. gola u sezoni i potpuno usmjerio utakmicu onako kako je zamislio trener ove zvjezdane družine, Portugalac Luis Castro.

Međutim, problemi su se pojavili u nastavku, nakon što je Al Akhdood prvo smanjio u 60., a onda i izjednačio rezultat u 70. minuti. To je unijelo puno nervoze u redove Al Nassra i sve do sudačke nadoknade izgledalo je kao da će se bodovi podijeliti. Međutim, čovjek u žutom dresu s brojem 77 razmišljao je nešto drugačije…

Počela je već sudačka nadoknada u trenucima kad je lopta došla na desnu stranu domaćeg kaznenog prostora, gdje ju je iz pada zahvatio 31-godišnjak iz Okuja s velikogoričkom adresom. Sjajan gol zabio je Marcelo, svoj drugi na utakmici, treći za Al Nassr, onaj koji je izravno donio sva tri boda. I spriječio blamažu, jer tako bi se ovdje tretiralo sve osim pobjede izrazito favoriziranog Al Nassra, kluba kojem tepaju da je “Real Madrid azijskog nogometa”.

Ukupno gledajući, neće ovo biti sezona za pamćenje, jer klub koji ima Ronalda, Brozovića, Sadija Manea, Španjolca Laportea, Brazilca Taliscu i marokanskog golmana Bona neće biti prvak saudijske lige. Titulu će proslaviti Al-Hilal, u čijem sastavu nastupaju Neymar, srpski dvojac Mitrović i Milinković-Savić, Portugalac Ruben Neves i ostali, budući da ima devet bodova prednosti i utakmicu manje, a Al Nassr ima na raspolaganju još ukupno devet bodova u preostala tri kola.

S te strane ni naš Marcelo Brozović ne može biti potpuno zadovoljan sezonom, posebno uspješno nije prošlo ni u Azijskoj Ligi prvaka, u kojoj je Al Nassr izbacio Al Ain iz Emirata, predvođen trenerom Hernanom Crespom, ali iz naše je perspektive važnije istaknuti da je Broz bio – jako dobar! Sve procjene kažu da je bio među tri najbolja igrača kluba, uz Ronalda i Taliscu, a njegov konkretan učinak očituje se u četiri gola, šest asistencija, ali i 11 kreiranih velikih prilika.

Uz sve ostalo, Marcelo je prvi igrač saudijske lige po broju točnih dodavanja po utakmici, pri čemu ima impresivnih 91 posto uspješnosti, što je za veznog igrača spektakularan doseg, čak i u ligi ove razine. U prijevodu, Broz radi ono što Broz radi već godinama. Igra nogometa na iznimno visokoj razini, bez obzira na okruženje u kojem se nalazi, a to će sasvim sigurno nastaviti raditi i u dresu hrvatske reprezentacije.

A to nam je, uz svo dužno poštovanje prema Al Nassru, malo važnije nego rezultati “azijskog Reala”…

Nastavite čitati

Sport

Gorica čeka Rudeš: ‘Već su ispali, ali već su nas pobijedili. I to jedino nas…’

Nogometaši Gorice pokušat će negativan niz rezultata prekinuti u ogledu s Rudešom, u petak od 18 sati, u prvoj utakmici 34. kola. U kadar se vraća Dino Štiglec, a traži se i način kako početi realizirati prilike…

Objavljeno

prije 1 dan

na

9. svibnja 2024.

Objavio/la

Svakog ovog ćudljivog proljetnog dana sve smo bliže kraju sezone u najvišem rangu hrvatskog nogometa, pa je tako četvrtak stigao kao posljednji dan za pripremu za pretposljednje domaćinstvo nogometaša Gorice u ovoj prvenstvenoj kampanji. Situacija je daleko od idilične, nanizala su se četiri poraza, dogodila se i ta užasavajuća situacija s ozljedom mladog Đekića, a u svemu tome otvara se i cijeli niz upitnika.

– Atmosfera je kod nas uvijek dobra, tako je i sad, bez obzira na zadnje rezultate. Radimo dobro i kvalitetno, moramo ići dalje – izbjegava kompliciranja i mladi stoper Mario Matković u iščekivanju domaćeg ogleda s Rudešom.

I doista, nema druge nego ići dalje, pokušati popravljati stvari dan po dan. I utakmicu po utakmicu. Rudeš doma trebao bi biti idealan protivnik u ovoj situaciji, šest dana nakon neugodnog i nezasluženo visokog poraza kod Slaven Belupa, ali malo je što u ovoj priči idealno.

– Nećemo se puno vraćati unatrag, u Koprivnici je to bio loš dan za nas. Iako, odigrali smo dobro prvo poluvrijeme, bila je to Gorica kakvu želim, bili smo dobri, stvorili smo dobre situacije… Nažalost, nismo ih iskoristili – kaže trener Rajko Vidović, svjestan da je realizacija prilika jedan od najočitijih problema za ovu momčad Gorice.

S jedne strane terena preteško se zabijaju golovi, a s druge se prelako primaju. A kad je tako, niz poraza je realnost.

– U nogometu to tako ide. Ako ne zabiješ šanse, često se dogodi da te stigne kazna. Ove sezone nama se to događa često, ali mene kao trenera veseli što stvaramo dobre situacije u igri prema naprijed. Tako je bilo u sva ova četiri posljednja poraza, no te šanse nismo znali iskoristiti, da bi zatim gubili koncentraciju, primali golove, a onda gubili i utakmice. I u Koprivnici je poraz ispao visok, ali svi koji su gledali utakmicu znaju da je u prvom poluvremenu lako moglo otići na našu stranu. I tu se opet vraćamo na početak, ako ne zabiješ, bit ćeš kažnjen – ističe Vidović.

Gorica je nakon poraza u prošlom kolu ostala na samo dva boda iznad devetoga mjesta, posljednjeg na kojem se ove sezone, ako se ne zoveš Rudeš, uopće može završiti. Takav rasplet apsolutno svi u klubu žele izbjeći pod svaku cijenu, zbog čega se pobjeda u sudaru s uvjerljivom zadnjom momčadi lige smatra imperativom. Međutim…

– Opet nas čeka jedna zahtjevna utakmica. Da, Rudeš je već ispao u drugu ligu, ali baš zato igra rasterećeno. U zadnjim utakmicama svima su bili neugodni, stvarali su šanse, a ne zaboravimo i da je to momčad koja je jedino nas pobijedila ove sezone, i to u utakmici u kojoj je Gorica bila dobra… Po onome što vidim na treninzima, mogu zaključiti da postoji želja kod igrača da se takvo nešto ne ponovi. Radili su dobro svih ovih dana i vjerujem da ćemo biti dobri u petak – optimističan je Vidović.

Dobit će trener Gorice i jedno značajno pojačanje za ogled s Rudešom, no četvorica igrača neće biti u kadru.

– Vraća se Štiglec, a već standardno nema Krizmanića, Matavža i Ndockyta, kao što nema ni Kapulice… Imamo to što imamo, želimo nastaviti u smjeru u kojem smo išli u prvih sat vremena u Koprivnici, pa još pokušati i produžiti tu minutažu što je više moguće. Bude li tako, bit će dobro – uvjeren je Vidović.

Sve govori da će Gorica ostati zapisana kao jedina momčad koju je Rudeš uspio pobijediti u sezoni negativnih rekorda kluba sa zagrebačkog zapada, a jedino gore od toga bilo bi da ostane zapisana kao momčad koju je Rudeš u ovakvoj sezoni pobijedio dvaput.

Dovoljan motiv za maksimalan angažman? Trebao bi biti…

 

Nastavite čitati

Sport

FOTO OK Velika Gorica 3 – pehar i medalje za 2. mjesto u 3. ligi

Objavljeno

prije 2 dana

na

9. svibnja 2024.

Objavio/la

Velika Gorica, 06.05.2024.  OK Velika Gorica 3 – 2.mjesto u 3. ligi Regija Sjever. Foto: OKVG3

Odbojkašice OK Velika Gorica 3 su u netom završenoj sezoni 2023./2024. osvojile 2. mjesto u natjecanju 3. odbojkaške lige Regija Sjever Skupina Jug. One su u 14 utakmica zabilježile 11 pobjeda i zauzele uvjerljivo 2. mjesto iza OK Sunja, koja je osvojila 1. mjesto bez poraza.

Velika Gorica, 06.05.2024.  OK Velika Gorica 3 – 2.mjesto u 3. ligi Regija Sjever. Foto: OKVG3

Velika Gorica, 06.05.2024.  OK Velika Gorica 3 – 2.mjesto u 3. ligi Regija Sjever. Foto: OKVG3

Mlade goričke odbojkašice (mlađe kadetkinje i kadetkinje) i trenerica Marija Uzelac za osvojeno drugo mjesto nagrađene su peharom i medaljama, koje im je uručio Željko Jurčević, član Upravnog odbora Hrvatskog odbojkaškog saveza.

Galerija fotografija

3.liga Regija Sjever skupina Jug 2023./2024.

Konačni redoslijed: 1. OK Sunja (14 14 0 42:3 28), 2. OK Velika Gorica 3 (14 11 3 34:15 22), 3. OK Kravarsko (14 7 7 25:23 14), 4. HOK Gorica 2 (14 7 7 26:27 14), 5. OK Petrinja 2 (14 5 9 21:29 10), 6. HOK Gorica 3 (14 5 9 21:30 10), 7. OK Glina 2 (14 5 9 16:32 10), 8. OK Velika Gorica 4 (14 2 12 11:37 4).

Nastavite čitati

Sport

Gradići preko Poleta u finale velikogoričkog Kupa

Poletovo uspješno nogometno proljeće prekinuli su sretno i spretno Gradići koji će protivnika u finalu saznati 29. svibnja nakon utakmice Lukavca i Kurilovca.

Objavljeno

prije 2 dana

na

9. svibnja 2024.

Objavio/la

U prvoj polufinalnoj utakmici velikogoričkog Kupa nogometaši Poleta na svom Zvrniku, poraženi su od višerangiranog Gradića. Na početku dvoboja sve je idealno krenulo za domaću momčad. Već u 13. minuti iz slobodnjaka s nekih 25 metara fenomenalno je pogodio u gornji lijevi kut gradićkog gola Matušin. Gradići su poravnali iz kaznenog udarca, prethodno je u domaćem kaznenom prostoru srušen Raković, a iz bijele točke siguran realizator za 1:1 u 24. minuti bio je kapetan Budimir. Opušteno razdoblje domaće momčadi Gradićani su iskoristili ponovo za četiri minute, jednu asistenciju s lijeve strane Donahue iz blizine sprema u mrežu Poleta. Do kraja poluvremena Polet je bio blizu niveliranja rezultata preko Šestaka i Matkovića koji su bili neprecizni.

U drugom poluvremenu Gradići su uspješno održali vodstvo, nisu gotovo ni jednom opasnije ugrozili domaći gol. Na suprotnoj strani četiri ozbiljne prilike Poletovih igrača. U 51. minuti Matković pogađa stativu, u 62. minuti Ribarić je neprecizan iz blizine, u 75. Župetić također. Najveća prilika ipak nije iskorištena u drugoj minuti sudačke nadoknade kada Janječić samo s dva metra od gol linije nije poslao loptu u mrežu protivnika. Poletovo uspješno nogometno proljeće prekinuli su sretno i spretno Gradići koji će protivnika u finalu saznati 29. svibnja nakon utakmice Lukavca i Kurilovca.

KUP NS VELIKA GORICA, POLUFINALE

POLET (B) – GRADIĆI 1:2

BUŠEVEC. SRC Zvrnik. Gledatelja 90. Sudac: Mirenić. Pomoćnici: Katarina Ćulumović i Mužar (svi iz Velike Gorice).

STRIJELCI: 1:0 – Matušin (13), 1:1 – Budimir (24 – 11 m), 1:2 – Donahue (28).

POLET (B): Halilić, Stuparić, Matković, Ivkić, Ribarić (od 71. Janječić), Zagorec, Župetić, Matušin, Dejanović (od 58. Jušić), Šestak (od 46. Brajković), Galović (od 58. Šečić). TRENER: Josip Rožić.

GRADIĆI: Maričević, Vojnić, Donahue (od 78. Vori), Pralas, Raković, Meštrović, Budimir, Ahouloumi (od 61. D. Posavec), Badrić (od 69. Belčić), Ćaćić, Cindrić. TRENER: Zoran Tomčić.

Nastavite čitati

Reporter 436 - 11.04.2024.

Facebook

Izdvojeno