Sport

Lukavec vs. Kurilovec: ‘Bit će to nešto posebno, bit će i tenzija, ali i mora ih biti…’

U subotu od 14.15 sati na Lukavellu se igra veliki turopoljski derbi između domaćeg Lukavca i gostiju iz Kurilovca. Prvi je to ovosezonski lokalni derbi naših jedinih predstavnika u 3. NL Centar, očekuje se velik broj ljudi i lijepa nogometna predstava

Objavljeno

prije 2 godine

8. studenoga 2023.

Objavio/la

Marko Vidalina

Cijelih 13 kola, puna dva i pol mjeseca, nogometno Turopolje iščekivalo je utakmicu koja je pred nama. Utakmicu koja se igra za tri boda, kao i svaka druga, ali i jedna od onih koje se ipak izdvajaju. Kurilovec i Lukavec naši su jedini predstavnici u 3. NL Centar, oni su “prve pratilje” prvoligaša Gorice u našoj nogometnoj piramidi, oni su lokalni rivali, ali i – prijatelji. A opet, prijateljstvu unatoč – potvrđenom prošle sezone, kad je Lukavec jesen kao domaćin proveo baš na Udarniku – nema dvojbe da će ovo biti nogometna predstava u kojoj će se na obje strane ići malo brže, malo više, malo jače.

Koliko god će svatko u prvom redu gledati sebe, potpuno je logično da je uvijek posebno slatko pobijediti susjeda, frenda, a bit će tako i ovoga puta. Pogotovo s obzirom na to da je aktualni trenutak takav da bi bodovi i jednima i drugima jako dobro došli. Domaćin će na Lukavellu loviti nastavak pozitivnog niza u jednoj sjajnoj sezoni, gosti s Udarnika tražit će bodove za priključak gornjem dijelu tablice…

– U svakom slučaju, bit će jako zanimljivo. Pogotovo iz moje perspektive, jer upravo iz Lukavca sam i došao u Kurilovec, na polovici prošle sezone – kaže Filip Turkalj, jedan od najvažnijih ljudi u kurilovečkoj svlačionici.

U eteru City radija spojili smo ga s Antonijem Vujičićem, napadačkom uzdanicom Lukavca, strijelcem u prošlom kolu, mladićem koji je u Turopolje stigao iz Gospića još kao srednjoškolac. I ovdje je dovoljno dugo da može prepoznati specifičnost trenutka.

– Utakmica koja slijedi definitivno ima posebnu čar. Puno očekujemo od nje, želimo nastaviti pozitivan niz i okrenuli smo se Kurilovcu čim smo se okupili u ponedjeljak. Respektiramo ih, bez obzira na izostanke koji ih muče, to je mlada momčad koja želi igrati, ali mi imamo svoj pravac, svoj cilj. I želimo dokazati navijačima, kojih s dobrim rezultatima ima sve više, da smo zasluženo ovdje gdje jesmo – govori Vujičić iščekujući Kurilovčane, koji također žive u normalnom ritmu.

– Iskreno, ovih dana nismo baš previše između sebe pričali o Lukavcu, rekao bih i da se pripremamo potpuno normalno, kao i za svaku drugu utakmicu, no jasno da će biti malo drukčija od ostalih. Za pretpostaviti je da će biti i tenzija, mora ih biti u turopoljskom derbiju, jer uvijek su to tvrde utakmice kad se nađu Lukavec i Kurilovec. Evo, u zadnje tri, dvije u ligi i jednoj prijateljskoj, nije pao niti jedan gol. Sva tri puta 0-0! Mi ćemo ovoga puta doći tamo sa željom da uzmemo bodove, bez obzira na to što je Lukavec možda u ovom trenutku blagi favorit. Nešto će se tu i nas pitati, a mi ćemo imati što za reći – vjeruje Turkalj.

Filip Turkalj (lijevo) i Antonijo Vujičić (desno) zajedno su gostovali u emisiji “Prva liga” na City radiju

Isključivo nogometno gledano, i jedni i drugi stižu u dobrom ritmu. Lukavec je u posljednjih šest utakmica upisao pet pobjeda i jedan remi, popeo se na sjajno treće mjesto, dok je Kurilovec sa šest bodova manje na devetoj poziciji, na koju je stigao nakon pobjede protiv Zeline u subotu. Istovremeno, Lukavčani su slavili pobjedu na gostovanju kod Ponikvi, nastavili u svom ritmu, za mnoge iznenađujuće dobrom ritmu.

– Kad se na ljeto slagala momčad, kad sam vidio sva ta imena… Iskreno, za mene ovo nije iznenađenje! Krenuli smo dobro, zatim malo zapeli u Krapini, odradili lošu utakmicu, ali nakon toga smo nastavili dobar, pozitivan niz. I tu smo gdje jesmo. Malo drukčije nas i protivnici već gledaju, budući da je ovo, kako zasad stvari stoje, najbolja sezona u klupskoj povijesti – priča Lukavčanin Vujičić.

Kurilovec je, s druge strane, u ritmu toplo-hladno, ali puno je to sve skupa toplije od brojnih očekivanja.

– Da, d početka su nas pratile pesimistične najave, najavljivala se borba za ostanak, pričalo se da imamo puno slabiju momčad nego prošle sezone, ali među nama igračima od početka je dosta optimizma. Vjerovali smo da neće biti tako, a to se i potvrđuje. Mirno idemo kroz sezonu, jedino nam fali malo kontinuiteta, da povežemo dvije, tri pobjede. Sad smo ulovili ritam pobjeda – poraz, ali vjerujem da će u nastavku sezone biti još bolje. I da nećemo biti u borbi za ostanak, nego za gornji dio tablice. Uostalom, da smo i dosad uzeli neke bodove koje smo praktički morali uzeti, i sad bismo bili među četiri, pet vodećih – kaže Turkalj.

Bili bi, dakle, tamo gdje Lukavec trenutačno jest. Iako, sve se tu brzo može promijeniti, jer eventualnom pobjedom na Lukavellu prišli bi Kurilovčani na samo tri boda od subotnjeg suparnika. U želji da se to ne dogodi, na tribinama Lukavella u subotu će se, nema sumnje, okupiti značajan broj Lukavčana.

– Kako smo krenuli s pobjedama, dobrim rezultatima, broj ljudi na utakmicama sve je veći i veći. Nadam se da će ih u subotu biti još više nego dosad, ipak se radi o derbiju, naravno da bi nam to dalo vjetar u leđa – kaže Vujičić, dok je rival Turkalj u nešto drukčijem điru.

– Koliko će Kurilovčana na ovo gostovanje? Paaa… Bojim se da neće previše. Postoji da priča da ljudi u Kurilovcu jako vole svoj klub, ali to se, iskreno, baš i ne vidi po broju ljudi na našim utakmicama. Pogotovo ako se uspoređuje s Lukavcem, u kojem sam također bio, pa mogu to komparirati… U Lukavcu mjesto ipak više živi s klubom i uz klub, više to ljude zanima – požalio se Turkalj, uputio na taj način i apel kurilovečkim kibicima da dođu pomoći igračima na terenu.

Osim tog detalja, život u četvrtoligaškom Kurilovcu opisat će Filip isključivo epitetima.

– Jako mi je lijepo u Kurilovcu. Bio sam tu već i ranije, nakon izlaska iz juniora Gorice, kasnije promijenio nekoliko klubova, Trnje, Gradiće i lani Lukavec, pa se opet vratio ovdje. Da nije lijepo, sigurno se ne bih vraćao. Imamo dobre uvjete, dobru momčad, dobra smo klapa… Baš sam zadovoljan!

U posljednja tri međusobna ogleda Lukavec i Kurilovec odigrali su 0-0

Nekoliko kilometara dalje, u Lukavcu, uživa Gospićanin Antonijo.

– U kadetima sam došao u Goricu, odradio i juniorski staž, ušao s juniorima u prvu ligu i sudjelovao u osvajanju trećeg mjesta u HNL-u u prvoj sezoni, pa otišao na kratku posudbu u Zagorec iz Krapine, gdje nisam dobivao minutažu. Kako je nekoliko prijatelja iz Gorice već bilo u Lukavcu, pozvali su i mene, pristao sam i pogodio! Ovo je jako dobra sredina, osjećam se stvarno dobro, rezultati su dobri… Doslovno se nemam na što požaliti – govori Vujičić.

Ne može se požaliti ni na fešte nakon pobjeda, koje su sve češće. I uvijek iste, uz himnu svlačionice, uspješnicu benda Vatrogasci pod nazivom “Kad dođem ja”. Pjesma je to koja s nogometom nema dodirnih točaka, ali zato ima tu konobarice, njezina dekoltea, birtije…

– Kakve to veze ima s nogometom? Iskreno, nemam pojma. Kažu da to traje već godinama, i ja sam brzo po dolasku spoznao da je to pjesma za pobjede, ali sad se ta priča nekako intenzivirala, kad smo počeli malo više pobjeđivati. U početku sam se pravio da pjevam, nisam imao pojma što se događa, ali sad je svi moraju znati. Čak smo i printali papire s tekstom, puna ih je svlačionica, i svi moraju ili naučiti tekst ili neka ga čitaju. Ja sam ga, naravno, naučio kao vodu piti – kroz smijeh govori Vujičić.

S druge strane, pak, pjevanja nema.

– Ne, mi nemamo pjesmu koja se tako “ulovila”. Pričamo već neko vrijeme da bismo trebali nešto smisliti, ali zasad još nismo. Možda smislimo do subote, ima vremena – smješka se Kurilovčanin Turkalj, koji će na turopoljski derbi možda i pješke.

– Ja sam iz Lomnice, odmah preko kanala, tako da bih čak i mogao. Iako, za Lomnicu nikad nisam igrao. I mislim da će me se moji u selu odreći ako nakon Gradića, Gorice, Lukavca i Kurilovca odem u još neki turopoljski klub prije nego u Lomnicu…

Zasad će u ovaj dio Turopolja u nogometnom smislu samo kao gost. Kao, primjerice, u subotu od 14.15 sati. U dvoboju vrijednom prestiža, tri boda i, nema nikakve sumnje, bogatih premija.

– Koliko će premije dati predsjednik Guteša? Uh, ne smijem o tome, ali bit će, bit će… – smije se Vujičić iz Lukavca.

Turkalj iz Kurilovca, s druge strane, po tom pitanju šalje pozdrave predsjedniku Vujnoviću.

– Premije? Mislim da mu to nije draga tema, ha, ha… – smije se i on.

Uglavnom, shvatili ste, sve je spremno za jedan pravi derbi.

Subota, 14.15 sati, velebni Lukavello pun kao šipak, a na terenu Lukavec i Kurilovec, nogomet za sladokusce… Neka bude tako! Pa neka, naravno, pobijedi bolji.

Povezane teme:3. nl centar antonijo vujičić CITY RADIO filip turkalj hotnews Nk Kurilovec Nk Lukavec Prva liga

Sport

Nek’ se zna: Rukometno evanđelje po Mateju u pobjedi za povijest…

Rukometaši Gorice ispisali su povijest pobjedom 38-31 protiv našičkog Nexea, a do nje su došli zahvaljujući ogromnoj borbenosti, vlastitoj kvaliteti, ali i zahvaljujući uspješnim vizijama svoga trenera…

Objavljeno

prije 7 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon što je neko vrijeme bio igračka, rukomet je ovog petka na parketu velikogoričke Gradske dvorane ponovno postao – igra! Predivna, prekrasna, najljepša…

Kretala je Liga za prvaka u našoj “premijerki”, a za početak je zakazan sudar Gorice i Nexea. Sudar u kojem je u svim dosadašnjim prilikama pobjednik bio isti, u kojem su Našičani više ili manje jednostavno dolazili do bodova protiv Goričana, pa i nije bilo neobično čuti kako jedan tata ispred svojim klincima uoči utakmice govori:

– Dečki, idemo navijati, ali samo da vam kažem… Gorica će nam danas vjerojatno izgubiti, nemojte se iznenaditi ako bude tako.

Međutim, društvo u crnom, koje je na parketu odrađivalo posljednje sekvence zagrijavanja, imalo je nešto drukčije planove. Oni su baš za ovaj petak 13. isplanirali ispisati povijest…

Dobro, nije baš tako izgledalo u samom početku. Zapravo, ni blizu. Našičani su nakon nepunih osam minuta imali vodstvo 6-0 i sve je upućivalo na to da ćemo i ovoga puta gledati “laganicu” u izvedbi gostujućih zvijezda. Tin Lučin vratio se u klub s europskom broncom oko vrata, legendarni Manuel Štrlek ni u 37. godini nije izgubio ništa od svoje čarolije, a čuli ste možda i za imena kao što su Krešimir Kozina, Leon Vučko, braća Moslavac, braća Cenić… I doista je u tim trenucima izgledalo da će cijelo to društvo imati još jedan običan dan u uredu.

A opet, dečki u crnom nisu odustajali…

Goričani su imali plan i ideju kako igrati protiv Nexea, a od tog plana nisu odstupali ni nakon tog očajnog početka. Trener Matej Mišković pripremao je igru sedam na šest, tu je vidio svoju šansu, a igrači su mu pružili ruku na sve moguće načine. I počeli prvo topiti našičku prednost, koja se vrlo brzo i definitivno istopila, pa smo na predah otišli s tijesnih 20-19 u korist favorita iz Našica.

I sa šansom koja se ukazala. Ceki i prijatelji ozbiljno su to shvatili, neke stvari dodatno im je trener Mišković pojasnio tijekom odmora, pri čemu je jedno nedvojbeno jasno: što god im je rekao, dobro im je rekao!

Grubišić je zabio osam golova, a Karaula, Lopac, Neralić i Ceković po šest… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Goričani su, naime, u nastavak utakmice istrčali u formi gladnih lavova. Svjesni da su primili previše golova u prvom poluvremenu, ali i s osjećajem da se na drugoj strani parketa može zabijati. Pogotovo u ovom formatu, kad tih sedam na šest toliko dobro funkcionira. I na tom valu gorički rukometaši su zajahali, odlučni u namjeri da ne bude kurs do samoga kraja.

Posljedično, par stotina ljudi okupljenih na tribinicama naše dvoranice dočekalo je i prvo vodstvo Gorice, dogodilo se to kod 25-24, nakon čega se naši rukometni junaci više nisu osvrtali. Nisu čak ni pogledali u retrovizor, jer plan je bio samo kako dovršiti senzacionalan posao na petak 13. A plan je, naravno, ostao isti. Sedam na šest, sedam na šest, sedam na šest… Guraj dokle ide, riskiraj koliko god treba, pritom daj i posljednji atom snage.

Energija koja se u tih posljednjih 20-ak minuta rodila među igračima u crnom kao epidemija se proširila i na tribine, na kojima je vladala nada, ali i strepnja. Domaći navijači, nenaviknuti na ovakve pobjede, bili su na rubu sjedalica sve do same završnice, a u gostujućem taboru nervozno su pogledavali u brojke na semaforu. Činio je to i Vedran Zrnić, sportski direktor Nexea, u šoku je razvoj događanja pratio i Goran Šprem, smješten odmah do njega, ali i oni su u nekom trenutku shvatili da ovdje više nema povratka.

I da je Gorica ove večeri zaslužila napraviti nešto ovako veliko!

Ovoga puta, ni manje ni više, fenomenalni su bili – svi! Jakov Neralić sjajno je otvorio utakmicu, brzo su mu se pridružila i dva Marka, mladi Grubišić i iskusni Karaula, na obje strane terena svoje su dali vječni kapetan Hrvoje Ceković i borbeni Rok Malin, na crti su u paru radili Ante Lasan i Vid Starčević, a svima njima u nastavku su se pridružili opasni i efikasni Andro Lopac, čvrsti i zarazno borbeni Bruno Mlakar, da bi kapetana u završnici fantastično odmijenio Maksimilijan Jurić… Uz sve to, golman Marin Sorić imao je jedan od svojih dobrih dana, sa “samo” sedam obrana, ali sedam pravovremenih i silno važnih obrana.

A na čelu te kolone, ponosan i ispunjen nakon svega, trener Matej Mišković. Čovjek koji je imao ideju, koji je znao što želi, ali i kako svoje vizije prenijeti na igrače. Da, oni su ti koji su odradili posao na terenu, oni su jednom Nexeu utrpali nevjerojatnih 37 golova, oni su u posljednje 52 minuta bili bolji od takvog protivnika za suludih 13 razlike (?!), ali ovu pobjedu slobodno možemo označiti i kao – njegovu! Matej Mišković održao je ovom prilikom rukometno predavanje općem auditoriju, ispisao neku vrstu rukometnog evanđelja po Mateju i ostvario vjerojatno najveću, najdražu i najvažniju pobjedu u trenerskoj karijeri.

Prošla sezona i za njega i za klub bila je traumatična, Liga za prvaka pobjegla je u nevjerojatnom raspletu, ali Matej Mišković zadržao je mir. I vjeru u ono što radi. Jednako kao i ljudi iz kluba, koji nisu ni razmišljali o bilo kojoj drugoj opciji osim novog pokušaja. Ove sezone, ispalo je tako, sve se okrenulo na pravu stranu, gorički rukomet završio je tamo gdje mu je mjesto, tamo gdje je zaslužio biti, a otvaranje je prošlo kao iz najljepših snova.

Još jedna igra, još boda dva, prva je Gorica, ša-la-la-la, pjevali su na kraju naši rukometaši… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završilo je tako zbog rada, zbog truda, zbog angažmana, zbog kvalitete koja je definitivno prisutna u ovom rosteru. I, možda i najviše zato, zbog zajedništva. Način na koji su dečki proslavljali svaki gol, svaku dobru obranu, način na koji su proslavili ovu pobjedu, zagrljeni i raspjevani, zapravo nudi odgovor na pitanje kako se dogodilo nešto ovakvo. Nešto što se nikad ranije nije dogodilo.

Važna je ovo pobjeda za građenje samopouzdanja, za rušenje barijera, ali i za sve što slijedi. Goričani žele biti u četiri najbolje momčadi u državi, žele izboriti novi plasman u europska natjecanja, a ova će dva boda potencijalno biti izuzetno važna u toj borbi. Dva boda osvojena protiv medaljaša i legendi, dva boda koja je malotko mogao očekivati. Pogotovo na ovakav način…

– Tata, što nisi ti rekao da će Gorica izgubiti? A mi ih pobijedili sedam razlike… – sletjelo je pitanje na izlasku iz dvorane, odmah nakon fotkanja s Tinom Lučinom.

Čovjek se pokušao izvući, tražio je objašnjenja, ali naprasno je prekinut…

– Znaš, sad kad dođemo doma, igrat ćemo rukomet. Ja ću biti Marin Sorić – odredio se stariji klinac.

– A ja ću biti Tin Luč… Ne, ne, bit ću onaj naš broj 2. E da, Hrvoje Ceković, taj ću biti – dodao je mlađi.

Odgovora na to više nije bilo. Samo smiješak od uha do uha. Jer, to je valjda i poanta…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Vatrogasac iz Kobilića odradio prvi tjedan priprema za proljetni dio sezone 2026.

Objavljeno

prije 13 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Nogometni klub Vatrogasac iz Kobilića, član Druge županijske lige Istok, počeo je s pripremama za nastavak prvenstva, za proljetni dio natjecanja, u prošli ponedjeljak, 09. veljače 2026. Prema riječima trenera Kristijana Goluba, na prvom okupljanju pojavilo se 16 igrača, ostali su opravdano izostali zbog poslovnih odnosno privatnih obaveza. Planom priprema predviđena su tri treninga tjedno.