U gradu su stigla neka lica iz prošlosti, Kristijan Fućak i Slavko Bralić u opremi gostujućeg sastava, u grad je stigao i trener koji na našem stadionu još nikad nije izgubio, dosad savršeni Zoran Zekić. Međutim, s druge strane stajala je Gorica kakvu dosad nije upoznao. Hrabra, odlučna Gorica, momčad koja ne odustaje, momčad koja se bori i gine za svaku loptu. A kad je tako, često ti se u životu i vrati… Kao što se vratilo ovog poslijepodneva na Gradskom stadionu, na kojem Gorica do tog trenutka nije izgubila 14 utakmica u nizu.

Bilo je tu i ponešto sreće, VAR je radio kao da se njime upravlja iz Caffe VAR-a, Pevecova ugostiteljskog objekta ispod istoka, pobjeda će na kraju možda zvučati i mrvicu nezasluženo uvjerljivo, ali apsolutno je zaslužena. I vrijedna povratka na četvrto mjesto na prvenstvenoj ljestvici! Nakon Hajduka i Dinama, u trećoj uzastopnoj domaćoj utakmici pao je i Osijek, pa je nekako bilo i prikladno da treći uzastopni veliki skalp dogodi uz tri komada…

Ovoga puta trener Dinko Jeličić nije želio započeti utakmicu bez Jurice Pršira, smjestio ga je u sredinu terena zajedno s Mrzljakom i Ndockytom, u vrhu napada pretpostavio je Tima Matavža starterima iz Rijeke, Juriću i Vujnoviću, a iznenađenje je pripremio za desno krilo. Budući da je Majstorović i dalje ozlijeđen, da se u međuvremenu rješenje nije isprofiliralo, pokušao je Jeličić ovoga puta s Alexandreom Munksgaardom na toj poziciji, originalno zaposlenim na radnome mjestu desnog beka. Zoran Zekić, s druge strane, odgovorio je formacijom s trojicom u obrani, s Bukvićem uz Miereza u napadu i s Kristijanom Lovrićem na klupi.

Prvu priliku na utakmici, i to jako dobru, imao je Osijek. Mierez je dovukao loptu do kaznenog prostora, podvalio za Bukvića, a on slabijom desnom nogom pucao malo pokraj gola. Opasnost je prijetila čak i duže od nekoliko trenutaka u 20. minuti, kad je Munksgaard napravio faul nad Mierezom na rubu kaznenog prostora. VAR provjera je potrajala, gledao je snimku i sudac Strukan, pa na kraju pokazao da penala nema, da se prekršaj dogodio izvan kaznenog prostora.

Zaprijetio je Bukvić iz daljine i u 29. minuti, prohujalo je to pokraj stative goričkoga gola, dok Gorica istovremeno tijekom cijelog tog razdoblja nije mogla kreirati ništa konkretno. Mogli su naši nogometaši svejedno povesti u 42. minuti, nakon velike gužve pred osječkim golom, no nitko nije uspio loptu ugurati u mrežu. Međutim, na predah se, nasreću, ipak nije otišlo s nulom…

Igrala se 47. minuta prvog dijela, druga od predviđene dvije sudačke nadoknade kad je Danac Munksgaard rukom ubacio iz auta. Lopta je doletjela pred gol, Matavž je uspio odigrati za Dina Štigleca, a on je slabijom desnom – pogodio! I izazvao oduševljenje na lijepo popunjenim tribinama, na kojima se ovog prohladnog poslijepodneva okupilo oko dvije tisuće ljudi. Definitivno najbolji mogući scenarij u rubrici “kako zaključiti poluvrijeme” i drugi gol Štigleca ove sezone, jer prvi uopće za Goricu zabio je Hajduku. Igrač za velike utakmice? Tako ispada.

Na velikom odmoru dogodile su se dvije važne promjene, jer Zekić je promijenio sustav te uveo Lovrića i Omerovića, dok je Gorica morala u nastavak bez ozlijeđenog rutinera Marija Maloče. Uskočio je Mateo Leš, Gorica je u nastavak istrčala s dva ljevonoga stopera, a poziciju na desnoj strani preuzeo je Krešo Krizmanić.

I već dvije minute poslije učinilo se da je trener Osijeka pogodio s promjenama. Gržan je pronašao Miereza u kaznenom prostoru, Argentinac je zabio, ali VAR provjera ponovno je prošla prekrasno za Goricu. Nema gola, bilo je zaleđe!

Međutim, znala je i Gorica odgovoriti. Pršir se u 53. minuti našao u sjajnoj prilici, pucao s desetak metara, ali taj je pokušaj završio u rukama golmana Malenice. Jurica Pršir bio je u glavnoj ulozi i u 59. minuti, kad ga je lopta pogodila u ruku u šesnaestercu, opet je išla VAR provjera, ali i ovoga puta s dobrim vijestima na kraju. Primjetili su suci da je Lovrić u tom trenutku gurnuo Pršira u leđa, bio je to puno više prekršaj nego penal.

Mogla je Gorica povisiti svoju prednost u 66. minuti, glavom je nakon ubacivanja s desne strane puccao Tim Matavž, dobro, silovito, ali ta je lopta završila na – prečki!

Napadao je Osijek sljedećih 15-ak minuta, pokušavali su gosti gotovo i na silu ugurati loptu u mrežu, izjednačiti, ali u 82. minuti dogodilo se upravo suprotno: zabila je Gorica! Banić je ispucao loptu do centra, primio ju je opet razigrani, već poslovično izvrsni Merveil Ndockyt, koji je fenomenalno gurnuo u prostor za Marka Soldu, koji je malo prije toga ušao u igru. Soldo se sjurio prema Malenici pa sigurno i mirno pogodio za 2-0. Stadion je još jedanput eruptirao, a gostujući navijači na istočnoj tribini ostali su bez riječi…

Većina dvojbe time je otklonjena, ali trebalo je još i malo uljepšati dojam do kraja. Dogodilo se to u 88. minuti, nakon ubacivanja Štigleca iz slobodnjaka s lijeve strane. Poslao je tu loptu na drugu vratnicu, tamo je visoko skočio Krešo Krizmanić i prebacio na drugu stranu, gdje je čekao Jurica Pršir. S dva metra je gorička desetka ugurala loptu u mrežu i završila priču!

Nastavljen je tako fenomenalni niz, sad doma nije poražena već 15 utakmica zaredom, a ovo je bila deseta pobjeda u tom nizu. Rezultatski uvjerljiva, ali izborena teškom mukom, u sad već prepoznatljivom goričkom stilu. Ovoga puta nisu gubili, nego vodili, ali opet su dva gola stigla u završnici, u ovom slučaju za lijepu, veliku i okruglu pobjedu.

Ponovno četvrtoplasirana Gorica svoj će uspješan ovosezonski nogometni put nastaviti u petak u gostima kod Slaven Belupa, nakon čega slijedi Rudeš doma, pa gostovanje na Poljudu.

Ajmo dalje, nema stajanja!