Povežite se s nama

Sport

Povijest u četiri dijela: Zasluženi junak ili dva, Gorica uz Goričane i – Jela Time!

Pobjeda protiv Dinama, prva do koje je Gorica uspjela doći u svojoj prvoligaškoj povijesti, iznjedrila je cijeli niz junaka i detalja koji su se pokazali ključnima. Mi smo, u skladu s pozicijom na tablici, izdvojili njih četiri…

Objavljeno

prije 7 mjeseci

na

Ponedjeljak je u Velikoj Gorici osvanuo sunčan i topao, u najboljem jesenskom izdanju, a sve skupa još je ljepše izgledalo gledajući na stvari iz nogometne perspektive. Dva dana nakon povijesne pobjede protiv Dinama, nakon večeri za pamćenje, pomoćno igralište Gradskog stadiona i dalje je mirovalo, jer general Jeličić odredio je dva dana predaha za svoje trupe, a dojmovi su se i dalje zbrajali. I evocirale uspomene na preokret svih preokreta, na pobjedu koju smo čekali dugo i predugo.

Pobjeda protiv Dinama, već gotovo cijela dva desetljeća najboljega kluba u državi, ostat će zapisana u velikogoričkoj sportskoj povijesti, a u toj će priči na posebno mjesto doći i njezini junaci. U tu kategoriju, doduše, spadaju svi, jer svatko je ovom prilikom odradio svoj dio posla na najvišoj mogućoj razini, ali detalji su ti koji čine razliku. Nekoliko njih načinilo je razliku i ovoga puta, a mi smo ih odabrali četiri, kao posvetu četvrtome mjestu na tablici, europskoj poziciji koju Gorica drži nakon trećine prvenstva…

1) JUNAK KOJI JE TO ZASLUŽIO BITI

U trenucima kad je stigao u Veliku Goricu, a bilo je to u zimu prošle godine, Ante Matej Jurić otvorio je mala vrata. Bez velike pompe, bez osobitih očekivanja goričke nogometne javnosti, u statusu mladog i većini potpuno anonimnog igrača, u tom trenutku 19-godišnji Slavonac krenuo je u svoju borbu. Koja se odmah pretvorila u jednu malu osobnu dramu…

Stigao je iz Belišća, trećeligaša u čijem je dresu te jeseni zabio impresivnih 15 golova, iz kluba u kojem su na silu željeli napadača s dva imena ostaviti u svojim redovima još barem jednu polusezonu. Pregovori su trajali, bilo je tu svega i svačega, a na kraju od dogovora nije bilo ništa. Pa je mladi Jurić stigao u Veliku Goricu – trenirati. Do kraja sezone nije mogao biti registriran i preostalo mu je jedino na treninzima pokazivati da će se od sljedećeg ljeta na njega moći računati.

Svjedoci kažu da je trenirao žestoko, da se nije štedio ni u jednom trenutku, ali morala ga je frustrirati situacija u kojoj se našao. Treniraš, ne igraš, treniraš… U “grupu TNT” upao je zbog više sile i trebalo je to istrpjeti. U nježnim nogometnim godinama, u fazi kad je očekivao dodatni iskorak, došlo je do zastoja, što bi mnoge pokolebalo, usporilo. Antu Mateja Jurića nije. Izdržao je sve to, odigrao poneku prijateljsku utakmicu i dočekao ljeto.

I krenula je sezona, krenula je i njegova borba za minute u kadru trenera Toplaka, potom i njegova nasljednika Angelovskog, a sve oko njega bilo je prepuno frustracija. Porazi su se nizali, prostora za mladog igrača u toj situaciji nije bilo previše, a kad je do njega konačno došlo, kad su se stvari konačno krenule mijenjati, dogodio se onaj užasni lom ruke. I nova pauza, ovoga puta drukčija, ali još više frustrirajuća.

Gotovo cijelo ono euforično proljeće otišlo je u nepovrat, povratak je uslijedio tek početkom nove sezone, pri čemu je povez na ruci bio obavezan modni dodatak. Trebalo se riješiti straha od nekog novog pada na ruku, trebalo je vratiti izgubljeno samopouzdanje, trebalo je i probiti psihološku barijeru prvim golom u dresu Gorice… U prijateljskim utakmicama u tome je i uspjevao, a u onim “pravim” blokada je trajala sve do jedne posebne utakmice.

Hajduk je 17. dana mjeseca rujna pao u Velikoj Gorici velikim dijelom zahvaljujući i njemu, junaku iz 92. minute. Prvi gol došao je u pravi čas, sad je i šira javnost čula za njegovo ime, a on je mogao zaboraviti na ruku, Belišće, izgubljeno vrijeme… I uživati.

Jedan mjesec i četiri dana poslije, dogodilo se opet. Ponovno na velikoj sceni, ovoga puta u sudaru s Dinamo, Ante Matej Jurić prometnuo se u junaka. I u najboljeg igrača kola, u strijelca o kojem se priča. Sad već jako puno ljudi znaju tko je “mali” Jurić, eno njegove fotke i na naslovnici Sporskih, u svim vijestima… A on je, potpuno zasluženo nakon svega, nastavio uživati.

Tiho i skromno, onako kako i priča, odmah po završetku povijesne utakmice koju je riješio, poručio je kako se odmah okreće novim izazovima. I novim prilikama. Sve barijere su probijene, godine su i dalje mlade, a potencijal – ogroman. Bude li sve po planu, nastavi li Ante i dalje jednako raditi, a nema razloga da tako ne bude, mogla bi Gorica u tjednima i mjesecima pred nama dobiti ozbiljno pojačanje iz unutarnjih redova.

Bravo, mali!

Ante Matej Jurić prošao je teške trenutke od dolaska u Gorici, ali nagrada je stigla… Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL

2) NITKO KAO BANE…

U pričama o strijelcima, asistentima i svim ostalim sudionicima velike subotnje večeri, nekako je ispod radara prošlo ono što je odradio Ivan Banić. Izludio je Dinamove ofenzivce, išao i glavom na loptu, branio i ono što mnogi golmani ne bi bili u stanju, napravio sve što je u njegovoj moći da zasluži čistu desetku. A opet, spletom okolnosti kao da nije dobio zasluženu količinu priznanja i čestitki za ono što je dao za ovu povijesnu pobjedu.

Ivan Banić zvani Bane takav je lik. Neće se previše nametati, neće sam sebe isticati, ali će fajterski i frajerski odraditi posao. Uostalom, ništa mu u njegovoj nogometnoj priči nije poklonjeno, za sve se morao krvavo izboriti, što i ovu njegovu priču čini još posebnijom, još ljepšom. Puno, jako puno strpljenja, gomila rada, prolivenog znoja i teški trenuci ostali su iza njega na putu koji ga je doveo do ovdje gdje je danas. Do statusa ponajboljega golmana u hrvatskom klupskom nogometu!

Bane to danas definitivno jest i zato ima puno pravo uživati u svemu što mu se događa. Došao je u Gorici još u proljeće 2020. godine, u vrijeme kad je bilo tko s rukavicama na rukama morao pristati na to da će manje čuvati mrežu, a puno više – čuvati leđa. Kristijan Kahlina u tom je trenutku bio kapetan, apsolutno nedodirljiv, a Bane je bio spreman na čekanje.

Potrajalo je to sve do zime, kad je Kahlina otišao za Valdasom u Ludogorec, a Banić konačno zgrabio “jedinicu”. I držao je do kraja sezone, da bi na ljeto u klub stigao Dominik Kotarski. I opet je Banić, nakon što je startao u sezonu, morao prepustiti mjesto među stativama nekome drugome. Kotarski je branio sjajno, otklonio svaku mogućnost da dođe nova šansa za strpljivog Sinjanina koji je postao nestrpljiv. I na zimu je odlučio odustati od čekanja i otići na posudbu.

Proljeće 2022. tako je proveo u ljubljanskoj Olimpiji, branio dobro, nametnuo se u jednoj neobičnoj sredini, da bi nekoliko mjeseci kasnije došao poziv iz Velike Gorice: “Bane, vrati se, trebaš nam!” Kotarski je ostvario transfer u PAOK, otvorilo se mjesto i Banić se vratio na poznato mjesto, spreman za novo dokazivanje. Međutim, dogodila se jesen iz noćnih mora, potonuće na dno tablice, u čemu nije bilo njegove velike krivice, ali svejedno je platio cijenu. U proljetnom dijelu sezone stigao je Božo Radošević i ubrzo je Banić opet morao na klupu.

Nije u tim trenucima bio ni sretan ni zadovoljan, ali šutio je i radio zbog dobrobiti momčadi. I čekao šansu. Opet. Ona je i stigla, trener Sopić vratio ga je na gol, da bi 1. svibnja ove godine stigla nova razina peha. Suigrač Vojtko naletio je na njega u završnici ogled s Lokomotivom, Banić je izgubio svijest, šokirao sve prisutne na stadionu i završio na prisilnom odmoru.

Vratio se i nakon toga, izborio se s glavoboljama i svim strahovima koji su posljedično postojali, pa se ukazao u najboljem izdanju. Cijele ove sezone brani fantastično, definitivno se prometnuo u sami golmanski vrh u svijetu HNL-a, kojeg je oduševio i onim hrabrim napadačkim izletom u Osijeku… Dogodila mu se u prošlom kolu i pogreška, nije dobro reagirao u remiju s Lokomotivom, ali odgovor je stigao već protiv Dinama. Zaboravio je na kiks, okrenuo se onome što slijedi, vjerovao u sebe i – oduševio!

Bravo, Bane!

Ivan Banić cijele ove sezone brani sjajno, a na svojoj razini bio je i protiv Dinama… Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL

3) JELA TIME

Znat će ljubitelji nogometa o čemu je riječ kad se spomene fraza “Fergie Time”. Nastalo je to u poslovično kreativnim engleskim medijima, u doba kad je slavna generacija Manchester Uniteda harala Otokom, a na trenutke i Europom. Beckham, Giggs, Scholes i društvo – za one koji ne znaju – odbijali su odustati i kad je bilo najteže, pa su cijeli niz utakmica dobivali u samim završnicama, u sudačkoj nadoknadi, u trenucima kad je protivnik posustajao, gubio koncentraciju. Kad je uzorak postao dovoljno dobar, rodila se i ta fraza, taj mit nazvan “Fergie Time”…

Puno godina poslije, na lokaciji puno kilometara udaljenoj od Kazališta snova, počela se rađati i hrvatska, turopoljska verzija te fraze. Hajduk je pao u 92. minuti, kad su svi mislili da je gotovo, da će svakome pripasti po bod. Kad je na isti, odnosno vrlo sličan način, pa još i zahvaljujući istom strijelcu, u 92. minuti pao i Dinamo, uzorak je i u ovoj našoj priči odjedanput posao dovoljno dobar. I nastao je “Jela Time”, vrijeme trenera Jeličića i njegovih igrača.

I ova skupina ljudi odbija odustati, i ovi momci vjeruju do posljednje sekunde, a to im se na ovaj način i vraća. Uz dozu sreće, neizostavnu u cijeloj ovoj priči, Gorica je u “Jela vremenu” postala bogatija za vrijedna četiri boda, ali i za spoznaju kako je upravo ovakav pristup najbolji mogući. Nije kraj dok Goričani ne kažu da je kraj… Bilo je tako protiv Hajduka, bilo je tako i protiv Dinama, a bilo je tako i protiv Lokomotive, kad je Sven Blummel zabio za pobjedu na otvaranju sudačke nadoknade. Nažalost, do pobjede Gorica nije i došla, zahvaljujući onom famoznom povlačenju linija, nakon kojega je netko odlučio da je Nizozemac bio u zaleđu. Koje, kako je cijela država mogla lijepo vidjeti, nije postojalo.

Imamo, dakle, termin “Jela Time”, imamo bodove na kontu, a da ne bi sve ostalo samo na zgodnim paralelama i mogućim slučajnostima, treba u svemu ovome spomenuti još detalj ili dva. Prvo, treba znati i uvesti svježe igrače u pravom trenutku, jer u sva tri slučaja zabijali su igrači koji su ulazili s klupe. Drugo, treba znati i pripremiti momčad tako da u završnici dominira, da ima dovoljno snage, da tvoji igrači budu za pola koraka brži i bliži lopti u tim završnim trenucima, kad zbog umora koncentracija popušta. I zato ne smijemo ovdje zaobići ni kondicijskog trenera Krešu Šoša, glavnog i odgovornog za to područje. Sjetit ćete se možda, prošle sezone u ovo vrijeme, kad se njegovo znanje puno manje koristilo, Gorica je u završnicama utakmica golove primala…

Dinko Jeličić je nakon Hajduka uspio srušiti i Dinamo, ponovno u sudačkoj nadoknadi… Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL

4) GORICA UZ GORIČANE

Kiši unatoč, u uvjetima koji se ne mogu ni izbliza nazvati idealnim, na tribine Gradskog stadiona došlo je više od pet tisuća ljudi. Dobar dio njih, doduše, bio je srcem i dušom uz gostujuću momčad, što i nije posebno neobično. Velika Gorica oduvijek je bila grad u kojem se Dinamo voli, u kojem se za Dinamo navija, a to je stvar koju je teško preko noći promijeniti. I nakon pet i nešto goričkih prvoligaških godina, i dalje ima jako puno onih koji će u sudaru kluba iz njihova grada i njihova Dinama navijati za – Dinamo.

Velikogoričana je i ovoga puta, kao i svaki dosad, bilo i na gostujućoj tribini, gorička frakcija BBB-a nadaleko je poznata u modrim navijačkim krugovima, postoji tu snažna tradicija, navijačka povijest… Čak će i na kavama po goričkim kafićima u danima nakon utakmice biti situacija da se žali i očajava zbog poraza Dinama, da se o tome priča kudikamo više nego o pobjedi Gorice, a i svaka šetnja našim gradom ponudit će seriju grafita i murala posvećenih klubu iz susjedne nam metropole.

A opet, čini se da se stvari i po tom pitanju polako mijenjaju. Može se zadnja dva dana u goričkim kafićima naići i na situacije da se navijači Gorice naslađuju u društvu prijatelja dinamovaca, a i reakcije na stadionu rekle su ponešto o tome. HNK Gorica malim koracima, možda i premalim, ali nećemo sad cjepidlačiti, postaje sve važnija ljudima u ovom gradu. I sve više njih će oduševljeno skočiti nakon što Jurić probije Nevistića, sve manje je onih koji će u tom trenutku pasti u očaj. Puno je i onih kojima je “svejedno tko će dobiti kad igraju Gorica i Dinamo”, ali i to je koračić prema onome što bismo željeli jednoga dana dobiti. Grad koji će većinski biti za svoju Goricu, a tek onda za Dinamo.

Kako se čini, na dobrom smo putu…

Naoružani kabanicama, Velikogoričani su u velikom broju došli podržati klub iz svoga grada… Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL

Povezane teme:

Sport

FOTO Sigurna pobjeda Tigra lidera Lige

Objavljeno

prije 4 sata

na

11. svibnja 2024.

Objavio/la

Vukovina, 11.05.2024.  4.NL Središte B-25.kolo: Ban Jelačić-Tigar Sveta Nedelja 0:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Momčad Bana Jelačića je u 25. kolu 4. NL Središte Zagreb skupina B izgubila rezultatom 0:2 od lidera Tigra Sveta Nedjelja, a strijelci za zasluženu pobjedu bili su Fran Derkuća i Josip Mohač.

Vukovina, 11.05.2024.  4.NL Središte B-25.kolo: Ban Jelačić-Tigar Sveta Nedelja 0:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Vukovina, 11.05.2024.  4.NL Središte B-25.kolo: Ban Jelačić-Tigar Sveta Nedelja 0:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Susret u prvom poluvremenu karakterizirala je obostrano otvorena igra, a napadi su završavani uglavnom bez preciznih udaraca. Iskusna momčad gostiju imala je nešto veću prevlast u sredini, ali promašili su dvije zrele prigode. Domaći su najbliže pogotku bili u ranoj fazi utakmice kada je projektil Matea Nikića s lijeve strane zamalo završio izvan vrata.

Vukovina, 11.05.2024.  4.NL Središte B-25.kolo: Ban Jelačić-Tigar Sveta Nedelja 0:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Gosti su došli u vodstvo u 29. minuti kada je domaća obrana slabo reagirala na ubačaj iz kuta, a Derkuća je skoro neometan glavom spustio loptu u bliži kut za – 0:1! Sva nastojanja domaćih u drugom poluvremenu da dođu do izjednačenja nisu uspjela, a Mohač je u 71. minuti povisio vodstvo Tigra na dva razlike i gosti su bez problema zabilježili svoju 22 pobjedu u 25 odigranih utakmica!!

Vukovina, 11.05.2024.  4.NL Središte B-25.kolo: Ban Jelačić-Tigar Sveta Nedelja 0:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Ban Jelačić (25 6 4 15 22:44 22) je s 22 boda na 12. mjestu u trenutačnom redoslijedu, a Tigar (25 22 2 1 74:11 68) je sa 68 bodova uvjerljivo na prvom mjestu.

Galerija fotografija

4.NL Središte Zagreb skupina B 2023./2024., 25. kolo

NK Ban Jelačić – GNK Tigar Sveta Nedelja 0:2 (0:1)

Vukovina. Gledatelja 70. Subota, 11.05.2024., 17:30 sati. Sudac: Dejan Šoufek (Novska). Pomoćni suci: Krunoslav Blažeković (Sisak) i Krunoslav Anić (Križ). Delegat: Tomislav Matoc (Zaprešić). Strijelci: 0:1 – Derkuća (29′), 0:2 – Mohač (71′).

BAN JELAČIĆ: Buđak, Rovišan (od 79. Miletić), Landeka (od 67. Vuksanović), Simichen, Bubalo, Maslač (od 67. Klasnić), Artuković, M.Nikić (cap.)(od 79. Song), Milatović, Ivanković, M.Memić (od 67. Nezirović). Trener: Hrvoje Jančetić.

TIGAR: Razum, Pavlica, Matošević, Brujić (cap.), Galić, Pokrivač, Višić, Rak (od 46. Mohač), Mandić (od 46. Kenda, od 73. Starčević), Držić, Derkuća. Trener: Ratko Ninković.

Nastavite čitati

Sport

Rugvica u završnici do pobjede protiv Mraclina

Objavljeno

prije 5 sati

na

11. svibnja 2024.

Objavio/la

Odlično su mraclinski nogometaši otvorili utakmicu u Rugvici. Već u 2. minuti Igor Hajduk dovodi svoju momčad u prednost kada je pogodio u mrežu domaćina iz blizine. Puno toga je gostujuća momčad propustila u prvom dijelu, nisu iskorištene velike prilike Godinića koji puca preko gola iz blizine, vratnica Rajiča i jedan na jedan Kaurina i domaćeg golmana koje su mogle usmjeriti utakmicu sasvim drugačije. Rugvica je poravnala u završnici prvog dijela, s desne strane pred gol Mraclina sjurio se Robert Pavlović, oštro pucao, golman Matejčić odbija prema Mihaelu Pavliću koji ne griješi. U ranom nastavku drugog dijela utakmice Mraclin opet u prednosti, Ivan Kaurin asistira za Filipa Dianeževića koji s distance pogađa nisko u lijevi kut golmana Šibenika. U 60. minuti opet prilika za goste da odvedu vodu na svoj mlin. Džijan u šesnaestercu ruši Godinića za klasični penal, kazneni udarac jako loše je izveo Dianežević, loptu je poslao preko gola. Potom su krila narasla domaćim igračima. Kad ne zabiješ, primiš, obistinilo se staro nogometno pravilo. U 73. minuti Leo Matijević udarcem uz pomoć vratnice nakon flipera u kaznenom prostoru gostiju nivelira rezultat na 2:2. Konačno pitanje pobjednika riješio je dvije minute prije kraja dvoboja Pavlić drugim golom na utakmici, pogodivši niskim udarcem u desni kut golmana. Prema prikazanom igrači Mraclina zaslužili su bar bod, ako ne i pobjedu, ali ne broje se prigode već golovi.

IV. NL SREDIŠTE ZAGREB – B , 23. kolo

RUGVICA – MRACLIN 3:2

ŠRC Rugvica. Gledatelja 100.
Sudac: Svjantko (Novska). Pomoćnici: Križe (Topolovac) i Jovanović (Novska).

STRIJELCI: 0:1 – Hajduk (2), 1:1 – Pavlić (44), 1:2 – Dianežević (52), 2:2 – Matijević (73), 3:2 – Pavlić (88).

RUGVICA: Šibenik, Baković (od 62. Razum), Josipović, Penava (od 62. Matijević), Mikulić, Pavlović, Lović (od 80. Benić), Milković (od 80. Delač), Pavlić (od 90. Brtan), Džijan, Agatić. TRENER: Nenad Pavičić.

MRACLIN: Matejčić, Grižić, J. Domitrović, Rajič, Godinić, Rakas, Smolković, Dianežević, Borovac, Hajduk (od 21. Kaurin), Matić. TRENER: Tomislav Škrinjarić.

Nastavite čitati

Sport

Sve od nogometa: Golovi, preokreti, jedan crveni, jedna sumnja i – pobjeda!

Nogometaši Gorice pobijedili su Rudeš 2-1 na svom stadionu, golovima Ante Mateja Jurića i Josipa Mitrovića, koji je obilježio ovu utakmicu. Pogodio je prečku, asistirao za prvi, zabio drugi gol, a onda i dobio izravni crveni karton

Objavljeno

prije 1 dan

na

10. svibnja 2024.

Objavio/la

Ovo su najgore utakmice za igrati. Rudeš je već ispao iz lige, svi misle da ćemo lako s njima, a mi od prvog trenutka znamo da neće biti nimalo lako…

Tako je na kraju jedne sadržajne nogometne priče s happy endom, utakmice u kojoj definitivno nije bilo lako, govorio trener Gorice Rajko Vidović. Povezao je četiri poraza u nizu, već je pomalo u zaborav otišao onaj njegov dobar start na klupi, i najmanje mu je u životu trebao poraz od momčadi koja je ispala iz lige tamo negdje oko Velike Gospe. Nije ni igračima bilo svejedno, nema nikakve dvojbe da su pod svaku cijenu željeli izbjeći novi poraz od momčadi koja je ove sezone, na putu prema statusu najlošijeg prvoligaša otkad se igra “liga 10”, pobijedila jedino – Goricu!

Sve je to, vidjelo se praktički od početka, pomalo sputalo Goricu, koja je i ovoga puta morala bez Krizmanića, Matavža, Ndockyta, Kapulice i nesretnog Đekića, a u kadru nije bilo ni Ivana Banića. Između stativa tako je prvi put ove sezone u prvenstvu stao Božidar Radošević,  uz nesretnu okolnost već na otvaranju utakmice, odnosno u 14. minuti.

Mladi Vilim Krušlin prošao je po lijevoj strani, dao za Aleksu Latkovića, a Crnogorac je lijepo pogodio u kut iz prve, bez puno razmišljanja i kompliciranja. Do novih komplikacija došlo je tako na goričkoj strani, u momčadi koja se pokušavala vratiti u utakmicu, imala je i neke dobre prilike, ali opet se realizacija pojavila kao gorući problem. Pogodio je tako Mitrović prečku, dobro su pokušavali i Mrzljak, i Pršir, no sve je to bilo nedovoljno da bi se nešto promijenilo po pitanju rezultata.

Promijenilo se zato u postavi Gorice, koja je na poluvremenu doživjela tri promjene. Marko Soldo, Nikola Vujnović i Valentino Majstorović ostali su u svlačionici, a ritam su pokušali promijeniti Andrej Lazarov, Ante Matej Jurić i oporavljeni Dino Štiglec. Pokušali, a velikim dijelom i uspjeli, jer Gorica je u nastavak utakmice istrčala puno odlučnije, dinamičnije, konkretnije.

Igrala se 59. minuta kad je nešto konačno i prošlo, kad je sve dobro odrađeno od početka do kraja. Štoviše, odrađeno je fantastično, jer takvom možemo opisati i asistenciju Josipa Mitrovića, ali i realizaciju Ante Mateja Jurića. Lopta u dubinu, a zatim i pod prečku, Gorica se vratila u život…

Preokret je zaključen devet minuta poslije, nakon akcije koja je začeta na lijevoj strani. Na njezinu završetku Dino Štiglec je dobro utrčao i poslao idealnu loptu za Mitrovića, koji se lijepo snašao na prvoj vratnici i zabio svoj četvrti gol u prvenstvu. Nakon asistencije kod prvoga gola, nakon prečke iz prvog poluvremena, Mitrović je sad došao i do gola za preokret, ali pogrešno bi bilo misliti da je to sve od njega za ovu priliku.

Samo pet, šest minuta nakon što je zabio za vodstvo Gorice, Mitrović je oštro startao na Frana Topića, ružno ga nagazio, a za to mu je sutkinja Ivana Martinčić u prvi mah pokazala žuti karton. Međutim, slijedila je i provjera situacije na VAR-u, Martinčić je otišla pogledati i – promijenila odluku. Nije žuti, nego je crveni, uz objašnjenje koje je otišlo prema Mitru:

– Nisi mi ostavio drugog izbora…

U posljednjih 15 minuta Rudeš je tako ušao s čovjekom više, što su gosti istog trenutka i krenuli pokušavati iskoristiti. Stezao se obruč oko goričke obrane, rijetki izlasci prema naprijed donijeli su i neke zanimljive situacije, ali primarni je cilj u tim trenucima bio sačuvati svoj gol. Sve je prolazilo relativno mirno do ulaska u sudačku nadoknadu, do 91. minute i situacije u kojoj je bivši igrač Gorice Vinko Petković uputio loptu prema golu, sa crte je to izbio Munksgaard, a iz Rudeša su poludjeli, uvjereni da lopta prešla crtu.

Tiha provjera u VAR sobi je odrađena, ništa se nije mijenjalo jer se na snimkama nije moglo procijeniti je li lopta prešla crtu i – idemo dalje. Pričali su igrači Rudeša o tome i nakon utakmice sa sucima, nikako se nisu mogli pomiriti s tom odlukom, budući da nakon te situacije više nisu dolazili blizu izjednačenju.

Gorica je nakon svega došla do pobjede, prve nakon punih 40 dana, prve domaće nakon dva i pol mjeseca, te se vratila na sedmo mjesto tablice najmanje na jednu noć, ali i na bod od šestog Varaždina. U sljedećem kolu slijedi gostovanje na Poljudu, a sezona će završiti domaćim sudarom s Istrom 25. svibnja.

Nastavite čitati

Sport

Večer sezone “Šeika od Okuja”: Titula je daleko, ali Broz zabija čudesno!

Marcelo Brozović zabio je dva gola u posljednjoj pobjedi saudijskog Al Nassra, svoja prva dva u ovoj godini. Prvi je sjajan, drugi spektakularan, a posebno veseli što Brozu forma raste s približavanjem Eura u Njemačkoj…

Objavljeno

prije 2 dana

na

10. svibnja 2024.

Objavio/la

Prva sezona Marcela Brozovića u novoj fazi karijere približava se kraju. Nakon što je prošloga ljeta odlučio napraviti potpuni zaokret na svom nogometnom putu i ulogu kapetana finalista Lige prvaka u milanskom Interu zamijeniti onom miljenika navijača saudijskog Al-Nassra i suigrača Cristiana Ronalda, s određenom dozom skepse gledali smo na sve što će slijediti. Ipak, na kraju prve od tri godine super bogatog ugovora možemo slobodno ustvrditi kako za Broza – nema problema!

Određena zabrinutost pojavljivala se u kontekstu reprezentacije, odnosno njegova stanja nakon sezone na ipak bitno nižoj razini od one na kojoj je godinama vrlo uspješno egzistirao, ali Marcelo Brozović poseban je tip. Jedan od onih za koje ne vrijede mnoge uobičajne norme, ali ni kriteriji. Dečko iz naših Okuja godinama je bio ponajbolji vezni nogometaš svijeta, a tu se ništa previše nije promijenilo ni nakon jedne prvenstvene kampanje u saudijskom nogometu. Marcelo i dalje gazi sve pred sobom…

I djeluje kao da je tempirao formu upravo za predstojeći Euro, jer u četvrtak je odigrao možda i najbolju utakmicu ove sezone. S druge strane bio je Al Akhdood, klub koji se bori za ostanak, a već u sedmoj minuti Broz je zabio svoj prvi gol u ovoj godini. Lijepim, preciznim, fino odmjerenim udarcem zavukao je loptu u suprotni kut protivničkoga gola i pogurao svoju momčad prema pobjedi u utakmici kakve se najčešće opisuju onom “važno je brzo zabiti prvi gol”…

Zabio je Al Nassr vrlo brzo i drugi, učinio je to momak za koje ste možda i čuli, a ime mu je Cristiano Ronaldo. Portugalac je “inzagijevski” pogodio u 15. minuti, došao do svog 33. gola u sezoni i potpuno usmjerio utakmicu onako kako je zamislio trener ove zvjezdane družine, Portugalac Luis Castro.

Međutim, problemi su se pojavili u nastavku, nakon što je Al Akhdood prvo smanjio u 60., a onda i izjednačio rezultat u 70. minuti. To je unijelo puno nervoze u redove Al Nassra i sve do sudačke nadoknade izgledalo je kao da će se bodovi podijeliti. Međutim, čovjek u žutom dresu s brojem 77 razmišljao je nešto drugačije…

Počela je već sudačka nadoknada u trenucima kad je lopta došla na desnu stranu domaćeg kaznenog prostora, gdje ju je iz pada zahvatio 31-godišnjak iz Okuja s velikogoričkom adresom. Sjajan gol zabio je Marcelo, svoj drugi na utakmici, treći za Al Nassr, onaj koji je izravno donio sva tri boda. I spriječio blamažu, jer tako bi se ovdje tretiralo sve osim pobjede izrazito favoriziranog Al Nassra, kluba kojem tepaju da je “Real Madrid azijskog nogometa”.

Ukupno gledajući, neće ovo biti sezona za pamćenje, jer klub koji ima Ronalda, Brozovića, Sadija Manea, Španjolca Laportea, Brazilca Taliscu i marokanskog golmana Bona neće biti prvak saudijske lige. Titulu će proslaviti Al-Hilal, u čijem sastavu nastupaju Neymar, srpski dvojac Mitrović i Milinković-Savić, Portugalac Ruben Neves i ostali, budući da ima devet bodova prednosti i utakmicu manje, a Al Nassr ima na raspolaganju još ukupno devet bodova u preostala tri kola.

S te strane ni naš Marcelo Brozović ne može biti potpuno zadovoljan sezonom, posebno uspješno nije prošlo ni u Azijskoj Ligi prvaka, u kojoj je Al Nassr izbacio Al Ain iz Emirata, predvođen trenerom Hernanom Crespom, ali iz naše je perspektive važnije istaknuti da je Broz bio – jako dobar! Sve procjene kažu da je bio među tri najbolja igrača kluba, uz Ronalda i Taliscu, a njegov konkretan učinak očituje se u četiri gola, šest asistencija, ali i 11 kreiranih velikih prilika.

Uz sve ostalo, Marcelo je prvi igrač saudijske lige po broju točnih dodavanja po utakmici, pri čemu ima impresivnih 91 posto uspješnosti, što je za veznog igrača spektakularan doseg, čak i u ligi ove razine. U prijevodu, Broz radi ono što Broz radi već godinama. Igra nogometa na iznimno visokoj razini, bez obzira na okruženje u kojem se nalazi, a to će sasvim sigurno nastaviti raditi i u dresu hrvatske reprezentacije.

A to nam je, uz svo dužno poštovanje prema Al Nassru, malo važnije nego rezultati “azijskog Reala”…

Nastavite čitati

Sport

Gorica čeka Rudeš: ‘Već su ispali, ali već su nas pobijedili. I to jedino nas…’

Nogometaši Gorice pokušat će negativan niz rezultata prekinuti u ogledu s Rudešom, u petak od 18 sati, u prvoj utakmici 34. kola. U kadar se vraća Dino Štiglec, a traži se i način kako početi realizirati prilike…

Objavljeno

prije 3 dana

na

9. svibnja 2024.

Objavio/la

Svakog ovog ćudljivog proljetnog dana sve smo bliže kraju sezone u najvišem rangu hrvatskog nogometa, pa je tako četvrtak stigao kao posljednji dan za pripremu za pretposljednje domaćinstvo nogometaša Gorice u ovoj prvenstvenoj kampanji. Situacija je daleko od idilične, nanizala su se četiri poraza, dogodila se i ta užasavajuća situacija s ozljedom mladog Đekića, a u svemu tome otvara se i cijeli niz upitnika.

– Atmosfera je kod nas uvijek dobra, tako je i sad, bez obzira na zadnje rezultate. Radimo dobro i kvalitetno, moramo ići dalje – izbjegava kompliciranja i mladi stoper Mario Matković u iščekivanju domaćeg ogleda s Rudešom.

I doista, nema druge nego ići dalje, pokušati popravljati stvari dan po dan. I utakmicu po utakmicu. Rudeš doma trebao bi biti idealan protivnik u ovoj situaciji, šest dana nakon neugodnog i nezasluženo visokog poraza kod Slaven Belupa, ali malo je što u ovoj priči idealno.

– Nećemo se puno vraćati unatrag, u Koprivnici je to bio loš dan za nas. Iako, odigrali smo dobro prvo poluvrijeme, bila je to Gorica kakvu želim, bili smo dobri, stvorili smo dobre situacije… Nažalost, nismo ih iskoristili – kaže trener Rajko Vidović, svjestan da je realizacija prilika jedan od najočitijih problema za ovu momčad Gorice.

S jedne strane terena preteško se zabijaju golovi, a s druge se prelako primaju. A kad je tako, niz poraza je realnost.

– U nogometu to tako ide. Ako ne zabiješ šanse, često se dogodi da te stigne kazna. Ove sezone nama se to događa često, ali mene kao trenera veseli što stvaramo dobre situacije u igri prema naprijed. Tako je bilo u sva ova četiri posljednja poraza, no te šanse nismo znali iskoristiti, da bi zatim gubili koncentraciju, primali golove, a onda gubili i utakmice. I u Koprivnici je poraz ispao visok, ali svi koji su gledali utakmicu znaju da je u prvom poluvremenu lako moglo otići na našu stranu. I tu se opet vraćamo na početak, ako ne zabiješ, bit ćeš kažnjen – ističe Vidović.

Gorica je nakon poraza u prošlom kolu ostala na samo dva boda iznad devetoga mjesta, posljednjeg na kojem se ove sezone, ako se ne zoveš Rudeš, uopće može završiti. Takav rasplet apsolutno svi u klubu žele izbjeći pod svaku cijenu, zbog čega se pobjeda u sudaru s uvjerljivom zadnjom momčadi lige smatra imperativom. Međutim…

– Opet nas čeka jedna zahtjevna utakmica. Da, Rudeš je već ispao u drugu ligu, ali baš zato igra rasterećeno. U zadnjim utakmicama svima su bili neugodni, stvarali su šanse, a ne zaboravimo i da je to momčad koja je jedino nas pobijedila ove sezone, i to u utakmici u kojoj je Gorica bila dobra… Po onome što vidim na treninzima, mogu zaključiti da postoji želja kod igrača da se takvo nešto ne ponovi. Radili su dobro svih ovih dana i vjerujem da ćemo biti dobri u petak – optimističan je Vidović.

Dobit će trener Gorice i jedno značajno pojačanje za ogled s Rudešom, no četvorica igrača neće biti u kadru.

– Vraća se Štiglec, a već standardno nema Krizmanića, Matavža i Ndockyta, kao što nema ni Kapulice… Imamo to što imamo, želimo nastaviti u smjeru u kojem smo išli u prvih sat vremena u Koprivnici, pa još pokušati i produžiti tu minutažu što je više moguće. Bude li tako, bit će dobro – uvjeren je Vidović.

Sve govori da će Gorica ostati zapisana kao jedina momčad koju je Rudeš uspio pobijediti u sezoni negativnih rekorda kluba sa zagrebačkog zapada, a jedino gore od toga bilo bi da ostane zapisana kao momčad koju je Rudeš u ovakvoj sezoni pobijedio dvaput.

Dovoljan motiv za maksimalan angažman? Trebao bi biti…

 

Nastavite čitati

Reporter 436 - 11.04.2024.

Facebook

Izdvojeno