Povežite se s nama

Sport

Ponos, divljenje i mrvica tuge: Kako je naš Ante opet pokazao da je poseban…

Ante Budimir navršio je 32, ali u španjolskoj Osasuni dobio je novi četverogodišnji ugovor, koji će ga u Pamploni zadržati sve do 36. godine?! Malo igrača zasluži takvu čast, ali nas će malo i rastužiti odgoda njegova povratka kući, u Goricu…

Objavljeno

na

U trenucima dok nogometnu javnost u zemlji brine tko će napasti Tursku i Wales u novonastaloj situaciji, u kojoj je otpao Andrej Kramarić, oprostio se Marko Livaja, a s ozljedom se muči Bruno Petković, iz suncem obasjane Pamplone stižu vijesti o jednom napadaču koje na našoj, lokalnoj razini istovremeno izazivaju ponos, divljenje, ali i malu dozu tuge, možda i mini razočaranja. Ante Budimir, dečko s Ciblje, u naslovnoj je ulozi, a cijela priča ide ovako…

Dakle, naš Antiša potpisao je novi ugovor sa španjolskim prvoligašem Osasunom, čiji dres nosi od listopada 2020. godine. U međuvremenu je za klub iz regije Navarre odigrao 93 utakmice i zabio 28 golova, a navijači ga – nimalo iznenađujuće za takvog tipa – obožavaju. Jednako kao što ga obožavaju i ljudi iz kluba, koji su mu odlučili ponudili novi ugovor na četiri godine, iako su već cijele 32 u njegovu životnom kalendaru!

U prijevodu, u Osasuni žele da Budimir bude dio njihova kluba sve do ljeta 2027., iako će u trenutku isteka ugovora imati veteranskih 36 godina. I to je ono što oduševljava, impresionira, ostavlja bez dana i izaziva divljenje. Tamo u tuđini, kao stranac, zaslužio je takvo povjerenje i čast, a to ne mogu mnogi. To mogu, točnije, samo posebni sportaši. Ante Budimir, znate to već vjerojatno, definitivno spada u tu kategoriju.

– Ovo trenutačno je najbolji Budimir od njegova dolaska k nama. Ne govorim o golovima, nego o rješenjima koja nam daje, o dubini u igri i fizičkoj pripremljenosti – objasnio je odluku o novom ugovoru trener Osasune Jagoba Arrasate, pa dodatno opisao kako to ide kod Ante.

– Budući da je on pravi profesionalac, iznimno temeljit u svemu što radi, na kraju prošle sezone imao sam razgovor s njim. Zatražio je taj razgovor jer je htio čuti moje mišljenje. I prvo što sam mu rekao jest da ne možemo čekati do proljeća da počne zabijati – rekao je Arrasate, a Budimir ga je poslušao i ove sezone počeo trpati odmah, pokazavši da je razgovor kojeg je tražio definitivno imao smisla.

I da je riječ o nešto drukčijem nogometašu.

Ante Budimir u hrvatskom je dresu upisao 17 nastupa i postigao jedan gol… Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL

Ante je, naime, nogometaš koji je svoju uspješnu nogometnu karijeru izgradio isključivo svojim rukama i nogama, svojim trudom, mukom i odricanjem. Čak ni u tadašnjem Radniku, u kojem je klinac rođen u Zenici počeo svoju nogometnu priču, nije spadao među najveće talente. Ali imao je ono nešto što ga izdvaja od drugih. Imao je mentalni sklop koji mu nije dozvoljavao da odustane, koji ga je tjerao naprijed, preko svih prepreka koje su putem nailazile.

On nije lansiran u visine preko nekog od velikih hrvatskih klubova, nije išao putem kojim su išli mnogi prije i poslije njega nego – svojim putem. Iz Radnika je kao 17-godišnjak otišao pokušati u austrijski LASK, pa se vratio kući. Radnik je prerastao u Goricu, Ante je blistao u trećoj ligi, pa postao prvi igrač u povijesti Gorice za kojeg je plaćena odšteta. Zaprešićki Inter platio je 20 tisuća eura, a zauzvrat dobio 18 golova u 66 utakmica.

Dovoljno da ga uzme Lokomotiva, u kojoj je dodao 17 komada u 30 nastupa u jedinoj sezoni na Kajzerici. Ni Dinamo ni Hajduk nisu reagirali, ali zato jest njemački drugoligaš St. Pauli. Tamo nije sve išlo po planu, u 19 nastupa nije zabio niti jedan gol, ali nije posustao. Preselio je u talijansku Serie B, u mali Crotone, u kojem je opet zablistao. I odveo taj klub do povijesnog prvog ulaska u Serie A sa 16 golova u 40 nastupa.

Donijelo mu je to prvi zvučan transfer u karijeri, u slavnu Sampdoriju, ali i tamo je došlo do kratkog zastoja. Pa se vratio u Crotone, opet igrao i zabijao, a time i izborio novi zvučan transfer, ovoga puta u španjolsku Mallorcu. I opet je bio sjajan, opet je zabijao, pomogao u promociji u Primeru, pa se tamo dokazao, a 18 golova poslije stigla je ponuda iz Osasune.

Ante je u Pamplonu otišao i u njoj ostao. U dobrom klubu, u gradu idealnom za život, s diplomom s Ekonomskog fakulteta u rukama, s ogromnom dozom životne i sportske mirnoće, koja u njegovu slučaju oduvijek fascinira. I sa svjetskom broncom iz Katara u džepu, naravno, jer to je detalj koji će mu definitivno obilježiti karijeru.

Međutim, nakon Katara ga u reprezentaciji više nije bilo. Izbornik Dalić odlučio se za neke druge igrače, ponudio je priliku mlađima, a on se nije naljutio. Rastužio možda, ali nije tip koji neće shvatiti i prihvatiti takve stvari. Odabrao je, ponovno, drukčiji put.

– Pomoglo mu je to što više nije u reprezentaciji, što je odradio jako dobre pripreme, što se ne opterećuje odlaskom na Svjetsko prvenstvo, kao što je bio slučaj prošle jeseni. I zbog svega toga je ovo najbolji Budimir otkad smo ovdje – govori trener Arrasate.

S brončanom medaljom iz Katara oko vrata Ante je s Brozovićem uživao u dočeku u svom gradu… Foto: Petra Škrinjarić/Citpyortal.hr

Na dočeku za njega i Marcela Brozovića nakon Katara, tamo uz Muzej Turopolja, dotaknuli smo se u jednom trenutku i detalja zbog kojeg cijela ova priča s novim ugovorom u Osasuni, iz naših sebičnih razloga, ipak nije toliko savršena. Pitali smo ga kad će se vratiti kući, u svoju Goricu…

– Jednog dana to bih volio, ali zasad još nije trenutak – rekao je s blagim smiješkom, takvim da smo se ponadali da će se zaista dogoditi.

Uostalom, nikad nije krio da ga srce vuče kući.

– Uvijek me zanima kako će završiti moja Gorica. To je moj klub. I ako bih se ikad vraćao kući, u HNL, želio bih igrati tamo gdje mi je dom. U mojoj Gorici. Živim pet minuta od stadiona. U Osasuni igra dosta igrača iz njihove omladinske škole. Ti klinci žive za taj klub i za dres koji nose. Kad vidite takav odnos prema klubu, onda i sami poželite igrati za klub koji nosite u srcu. Za mene, to je Gorica – govorio je Ante u trenucima kad mu je karijera dosegla vrhunac.

Bila je to najljepša moguća glazba za velikogoričke nogometne uši, bilo je prekrasno čuti takvo razmišljanje, koliko god je bilo jasno da se to neće dogoditi baš tako brzo. Ante je i dalje igrač za najviše razine, za najbolje svjetske lige, pa smo brojali godine, maštali kad bi se to moglo dogoditi. Kad navrši 34, možda 35, tako smo nekako “planirali” u navijačkim razgovorima…

Ante Budimir bio je igrač Gorice u prvoj sezoni u kojoj je klub krenuo pod tim imenom i grbom… Foto: Slavko Midžor/PIXSELL

Bude li sve po aktualnom planu, taj će se “plan” ipak izjaloviti. Ako bude prilike da odradi tek potpisani ugovor do kraja, dakle, imat će 36, pa su se navijači Gorice nakon vijesti iz Pamplone možda i malo razočarali. Iako ga je lako razumijeti, iako ništa vezano uz Antu Budimira ne može izazivati pravo, istinsko razočaranje. Uostalom, ni s 36 neće biti kasno, profesionalac poput njega i u tim godinama itekako može biti dovoljno dobar da se vrati kući na sezonu ili dvije, zabije poneki gol, pomogne mlađima, prenese svoje vrijednosti na nove generacije.

A dotad, u svakoj utakmici njegove Osasune, kad ga već reprezentacija više ne treba, navijat ćemo za njega svim srcem. I sanjati trenutak povratka. Pa makar i s 36. Neka i tad, ako mu bude dosta tuđine, s njegova stadiona, pet minuta od doma, stigne vijest: “Ante Budimir novi je igrač Gorice!” Kako bi to bilo lijepo…

Jer, nikad nije kasno za takve majstore, za dobre ljude i igrače poput njega. Sretno dalje, Antiša, čekamo te!

Sport

Večer sezone “Šeika od Okuja”: Titula je daleko, ali Broz zabija čudesno!

Marcelo Brozović zabio je dva gola u posljednjoj pobjedi saudijskog Al Nassra, svoja prva dva u ovoj godini. Prvi je sjajan, drugi spektakularan, a posebno veseli što Brozu forma raste s približavanjem Eura u Njemačkoj…

Objavljeno

na

Objavio/la

Prva sezona Marcela Brozovića u novoj fazi karijere približava se kraju. Nakon što je prošloga ljeta odlučio napraviti potpuni zaokret na svom nogometnom putu i ulogu kapetana finalista Lige prvaka u milanskom Interu zamijeniti onom miljenika navijača saudijskog Al-Nassra i suigrača Cristiana Ronalda, s određenom dozom skepse gledali smo na sve što će slijediti. Ipak, na kraju prve od tri godine super bogatog ugovora možemo slobodno ustvrditi kako za Broza – nema problema!

Određena zabrinutost pojavljivala se u kontekstu reprezentacije, odnosno njegova stanja nakon sezone na ipak bitno nižoj razini od one na kojoj je godinama vrlo uspješno egzistirao, ali Marcelo Brozović poseban je tip. Jedan od onih za koje ne vrijede mnoge uobičajne norme, ali ni kriteriji. Dečko iz naših Okuja godinama je bio ponajbolji vezni nogometaš svijeta, a tu se ništa previše nije promijenilo ni nakon jedne prvenstvene kampanje u saudijskom nogometu. Marcelo i dalje gazi sve pred sobom…

I djeluje kao da je tempirao formu upravo za predstojeći Euro, jer u četvrtak je odigrao možda i najbolju utakmicu ove sezone. S druge strane bio je Al Akhdood, klub koji se bori za ostanak, a već u sedmoj minuti Broz je zabio svoj prvi gol u ovoj godini. Lijepim, preciznim, fino odmjerenim udarcem zavukao je loptu u suprotni kut protivničkoga gola i pogurao svoju momčad prema pobjedi u utakmici kakve se najčešće opisuju onom “važno je brzo zabiti prvi gol”…

Zabio je Al Nassr vrlo brzo i drugi, učinio je to momak za koje ste možda i čuli, a ime mu je Cristiano Ronaldo. Portugalac je “inzagijevski” pogodio u 15. minuti, došao do svog 33. gola u sezoni i potpuno usmjerio utakmicu onako kako je zamislio trener ove zvjezdane družine, Portugalac Luis Castro.

Međutim, problemi su se pojavili u nastavku, nakon što je Al Akhdood prvo smanjio u 60., a onda i izjednačio rezultat u 70. minuti. To je unijelo puno nervoze u redove Al Nassra i sve do sudačke nadoknade izgledalo je kao da će se bodovi podijeliti. Međutim, čovjek u žutom dresu s brojem 77 razmišljao je nešto drugačije…

Počela je već sudačka nadoknada u trenucima kad je lopta došla na desnu stranu domaćeg kaznenog prostora, gdje ju je iz pada zahvatio 31-godišnjak iz Okuja s velikogoričkom adresom. Sjajan gol zabio je Marcelo, svoj drugi na utakmici, treći za Al Nassr, onaj koji je izravno donio sva tri boda. I spriječio blamažu, jer tako bi se ovdje tretiralo sve osim pobjede izrazito favoriziranog Al Nassra, kluba kojem tepaju da je “Real Madrid azijskog nogometa”.

Ukupno gledajući, neće ovo biti sezona za pamćenje, jer klub koji ima Ronalda, Brozovića, Sadija Manea, Španjolca Laportea, Brazilca Taliscu i marokanskog golmana Bona neće biti prvak saudijske lige. Titulu će proslaviti Al-Hilal, u čijem sastavu nastupaju Neymar, srpski dvojac Mitrović i Milinković-Savić, Portugalac Ruben Neves i ostali, budući da ima devet bodova prednosti i utakmicu manje, a Al Nassr ima na raspolaganju još ukupno devet bodova u preostala tri kola.

S te strane ni naš Marcelo Brozović ne može biti potpuno zadovoljan sezonom, posebno uspješno nije prošlo ni u Azijskoj Ligi prvaka, u kojoj je Al Nassr izbacio Al Ain iz Emirata, predvođen trenerom Hernanom Crespom, ali iz naše je perspektive važnije istaknuti da je Broz bio – jako dobar! Sve procjene kažu da je bio među tri najbolja igrača kluba, uz Ronalda i Taliscu, a njegov konkretan učinak očituje se u četiri gola, šest asistencija, ali i 11 kreiranih velikih prilika.

Uz sve ostalo, Marcelo je prvi igrač saudijske lige po broju točnih dodavanja po utakmici, pri čemu ima impresivnih 91 posto uspješnosti, što je za veznog igrača spektakularan doseg, čak i u ligi ove razine. U prijevodu, Broz radi ono što Broz radi već godinama. Igra nogometa na iznimno visokoj razini, bez obzira na okruženje u kojem se nalazi, a to će sasvim sigurno nastaviti raditi i u dresu hrvatske reprezentacije.

A to nam je, uz svo dužno poštovanje prema Al Nassru, malo važnije nego rezultati “azijskog Reala”…

Nastavite čitati

Sport

Gorica čeka Rudeš: ‘Već su ispali, ali već su nas pobijedili. I to jedino nas…’

Nogometaši Gorice pokušat će negativan niz rezultata prekinuti u ogledu s Rudešom, u petak od 18 sati, u prvoj utakmici 34. kola. U kadar se vraća Dino Štiglec, a traži se i način kako početi realizirati prilike…

Objavljeno

na

Objavio/la

Svakog ovog ćudljivog proljetnog dana sve smo bliže kraju sezone u najvišem rangu hrvatskog nogometa, pa je tako četvrtak stigao kao posljednji dan za pripremu za pretposljednje domaćinstvo nogometaša Gorice u ovoj prvenstvenoj kampanji. Situacija je daleko od idilične, nanizala su se četiri poraza, dogodila se i ta užasavajuća situacija s ozljedom mladog Đekića, a u svemu tome otvara se i cijeli niz upitnika.

– Atmosfera je kod nas uvijek dobra, tako je i sad, bez obzira na zadnje rezultate. Radimo dobro i kvalitetno, moramo ići dalje – izbjegava kompliciranja i mladi stoper Mario Matković u iščekivanju domaćeg ogleda s Rudešom.

I doista, nema druge nego ići dalje, pokušati popravljati stvari dan po dan. I utakmicu po utakmicu. Rudeš doma trebao bi biti idealan protivnik u ovoj situaciji, šest dana nakon neugodnog i nezasluženo visokog poraza kod Slaven Belupa, ali malo je što u ovoj priči idealno.

– Nećemo se puno vraćati unatrag, u Koprivnici je to bio loš dan za nas. Iako, odigrali smo dobro prvo poluvrijeme, bila je to Gorica kakvu želim, bili smo dobri, stvorili smo dobre situacije… Nažalost, nismo ih iskoristili – kaže trener Rajko Vidović, svjestan da je realizacija prilika jedan od najočitijih problema za ovu momčad Gorice.

S jedne strane terena preteško se zabijaju golovi, a s druge se prelako primaju. A kad je tako, niz poraza je realnost.

– U nogometu to tako ide. Ako ne zabiješ šanse, često se dogodi da te stigne kazna. Ove sezone nama se to događa često, ali mene kao trenera veseli što stvaramo dobre situacije u igri prema naprijed. Tako je bilo u sva ova četiri posljednja poraza, no te šanse nismo znali iskoristiti, da bi zatim gubili koncentraciju, primali golove, a onda gubili i utakmice. I u Koprivnici je poraz ispao visok, ali svi koji su gledali utakmicu znaju da je u prvom poluvremenu lako moglo otići na našu stranu. I tu se opet vraćamo na početak, ako ne zabiješ, bit ćeš kažnjen – ističe Vidović.

Gorica je nakon poraza u prošlom kolu ostala na samo dva boda iznad devetoga mjesta, posljednjeg na kojem se ove sezone, ako se ne zoveš Rudeš, uopće može završiti. Takav rasplet apsolutno svi u klubu žele izbjeći pod svaku cijenu, zbog čega se pobjeda u sudaru s uvjerljivom zadnjom momčadi lige smatra imperativom. Međutim…

– Opet nas čeka jedna zahtjevna utakmica. Da, Rudeš je već ispao u drugu ligu, ali baš zato igra rasterećeno. U zadnjim utakmicama svima su bili neugodni, stvarali su šanse, a ne zaboravimo i da je to momčad koja je jedino nas pobijedila ove sezone, i to u utakmici u kojoj je Gorica bila dobra… Po onome što vidim na treninzima, mogu zaključiti da postoji želja kod igrača da se takvo nešto ne ponovi. Radili su dobro svih ovih dana i vjerujem da ćemo biti dobri u petak – optimističan je Vidović.

Dobit će trener Gorice i jedno značajno pojačanje za ogled s Rudešom, no četvorica igrača neće biti u kadru.

– Vraća se Štiglec, a već standardno nema Krizmanića, Matavža i Ndockyta, kao što nema ni Kapulice… Imamo to što imamo, želimo nastaviti u smjeru u kojem smo išli u prvih sat vremena u Koprivnici, pa još pokušati i produžiti tu minutažu što je više moguće. Bude li tako, bit će dobro – uvjeren je Vidović.

Sve govori da će Gorica ostati zapisana kao jedina momčad koju je Rudeš uspio pobijediti u sezoni negativnih rekorda kluba sa zagrebačkog zapada, a jedino gore od toga bilo bi da ostane zapisana kao momčad koju je Rudeš u ovakvoj sezoni pobijedio dvaput.

Dovoljan motiv za maksimalan angažman? Trebao bi biti…

 

Nastavite čitati

Sport

FOTO OK Velika Gorica 3 – pehar i medalje za 2. mjesto u 3. ligi

Objavljeno

na

Objavio/la

Velika Gorica, 06.05.2024.  OK Velika Gorica 3 – 2.mjesto u 3. ligi Regija Sjever. Foto: OKVG3

Odbojkašice OK Velika Gorica 3 su u netom završenoj sezoni 2023./2024. osvojile 2. mjesto u natjecanju 3. odbojkaške lige Regija Sjever Skupina Jug. One su u 14 utakmica zabilježile 11 pobjeda i zauzele uvjerljivo 2. mjesto iza OK Sunja, koja je osvojila 1. mjesto bez poraza.

Velika Gorica, 06.05.2024.  OK Velika Gorica 3 – 2.mjesto u 3. ligi Regija Sjever. Foto: OKVG3

Velika Gorica, 06.05.2024.  OK Velika Gorica 3 – 2.mjesto u 3. ligi Regija Sjever. Foto: OKVG3

Mlade goričke odbojkašice (mlađe kadetkinje i kadetkinje) i trenerica Marija Uzelac za osvojeno drugo mjesto nagrađene su peharom i medaljama, koje im je uručio Željko Jurčević, član Upravnog odbora Hrvatskog odbojkaškog saveza.

Galerija fotografija

3.liga Regija Sjever skupina Jug 2023./2024.

Konačni redoslijed: 1. OK Sunja (14 14 0 42:3 28), 2. OK Velika Gorica 3 (14 11 3 34:15 22), 3. OK Kravarsko (14 7 7 25:23 14), 4. HOK Gorica 2 (14 7 7 26:27 14), 5. OK Petrinja 2 (14 5 9 21:29 10), 6. HOK Gorica 3 (14 5 9 21:30 10), 7. OK Glina 2 (14 5 9 16:32 10), 8. OK Velika Gorica 4 (14 2 12 11:37 4).

Nastavite čitati

Sport

Gradići preko Poleta u finale velikogoričkog Kupa

Poletovo uspješno nogometno proljeće prekinuli su sretno i spretno Gradići koji će protivnika u finalu saznati 29. svibnja nakon utakmice Lukavca i Kurilovca.

Objavljeno

na

Objavio/la

U prvoj polufinalnoj utakmici velikogoričkog Kupa nogometaši Poleta na svom Zvrniku, poraženi su od višerangiranog Gradića. Na početku dvoboja sve je idealno krenulo za domaću momčad. Već u 13. minuti iz slobodnjaka s nekih 25 metara fenomenalno je pogodio u gornji lijevi kut gradićkog gola Matušin. Gradići su poravnali iz kaznenog udarca, prethodno je u domaćem kaznenom prostoru srušen Raković, a iz bijele točke siguran realizator za 1:1 u 24. minuti bio je kapetan Budimir. Opušteno razdoblje domaće momčadi Gradićani su iskoristili ponovo za četiri minute, jednu asistenciju s lijeve strane Donahue iz blizine sprema u mrežu Poleta. Do kraja poluvremena Polet je bio blizu niveliranja rezultata preko Šestaka i Matkovića koji su bili neprecizni.

U drugom poluvremenu Gradići su uspješno održali vodstvo, nisu gotovo ni jednom opasnije ugrozili domaći gol. Na suprotnoj strani četiri ozbiljne prilike Poletovih igrača. U 51. minuti Matković pogađa stativu, u 62. minuti Ribarić je neprecizan iz blizine, u 75. Župetić također. Najveća prilika ipak nije iskorištena u drugoj minuti sudačke nadoknade kada Janječić samo s dva metra od gol linije nije poslao loptu u mrežu protivnika. Poletovo uspješno nogometno proljeće prekinuli su sretno i spretno Gradići koji će protivnika u finalu saznati 29. svibnja nakon utakmice Lukavca i Kurilovca.

KUP NS VELIKA GORICA, POLUFINALE

POLET (B) – GRADIĆI 1:2

BUŠEVEC. SRC Zvrnik. Gledatelja 90. Sudac: Mirenić. Pomoćnici: Katarina Ćulumović i Mužar (svi iz Velike Gorice).

STRIJELCI: 1:0 – Matušin (13), 1:1 – Budimir (24 – 11 m), 1:2 – Donahue (28).

POLET (B): Halilić, Stuparić, Matković, Ivkić, Ribarić (od 71. Janječić), Zagorec, Župetić, Matušin, Dejanović (od 58. Jušić), Šestak (od 46. Brajković), Galović (od 58. Šečić). TRENER: Josip Rožić.

GRADIĆI: Maričević, Vojnić, Donahue (od 78. Vori), Pralas, Raković, Meštrović, Budimir, Ahouloumi (od 61. D. Posavec), Badrić (od 69. Belčić), Ćaćić, Cindrić. TRENER: Zoran Tomčić.

Nastavite čitati

Sport

Nemirno kurilovečko proljeće: ‘Sigurno ostajemo u ligi! Ako nam dopuste…’

Nitko se u redovima NK Kurilovca nije previše uzbuđivao zbog poraza 5-2 u polufinalu županijskoga Kupa protiv Tigra iz Sv. Nedelje u utorak, jer trenutačno puno važnije brige dominiraju Udarnikom. Još je šest utakmica do kraja sezone…

Objavljeno

na

Objavio/la

Burno i turbulentno proljeće traje na Udarniku, kultnome mjestu velikogoričkog sporta, na koju god stranu pogledaš. Počelo je naknadno otklonjenim problemima u funkcioniranju i vođenju kluba, nastavljeno je lošim nizom seniorske momčadi na terenu, što je dovelo do odlaska trenera Stjepana Bašića i povratka Senada Harambašića, a eskaliralo je ovih dana, priopćenjem kojim Kurilovčani prozivaju odgovorne zbog “oružanih pljački” koje se događaju u režiji sudaca…

Sve u svemu, nogometno proljeće u životu kluba kakvo nikome ne biste poželjeli. A još nije ni izbliza gotovo. Pred Kurilovcem je, spletom svih navedenih okolnosti, borba za ostanak u 3. NL Centar. Ono što se u najvećem dijelu sezone smatralo neupitnim, očuvanje statusa u ovom rangu, odjedanput je došlo u pitanje.

Kurilovec je trenutačno na 13. mjestu, sa 36 bodova, dva više od četrnaestog Samobora i pet više od petnaeste Bistre, ali i na dovoljnoj udaljenosti od zadnje tri momčadi lige, Save, Tondacha i Zeline. Liga se smanjuje za dva kluba, no to je i jedino što se sigurno zna.

– Koliko klubova ispada? To nitko živ ne zna… Neće se vjerojatno ni znati sve do kraja – govori trener Harambašić, ljutit i razočaran kao i svi uključeni u život i rad kluba s Udarnika.

Priopćenje kojim su Kurilovčani izazvali buru i u krovnoj nogometnoj organizaciji bilo je žestoko i bez štednje, puno je toga u njemu rečeno, a označilo je trenutak kad su stvari otišle “u crveno”.

– Ne uzbuđuješ se previše zbog takvih stvari tijekom sezone, znaš da se događaju u niželigaškom svijetu i na to se teško može utjecati, ali postoji i mjera za sve. Kad se prijeđe granica, kad sve skupa ode predaleko, jednostavno moraš reagirati – govori Harambašić, vrteći film ogleda s vodećom Segestom, utakmice koju je “Kurilovec po svemu morao dobiti”.

A nije je dobio. Pa su na Udarniku dobili kolektivni “šiz”, svjesni da bi takav način istupanja mogao biti i dvosjekli mač. Nakon svega što se događalo, ni sami Kurilovčani ne mogu znati što očekivati u završnici sezone, sigurno je jedino da su izazvali reakciju, da su uzburkali duhove…

– Pred nama je još šest utakmica do kraja, od toga četiri protiv klubova koji su ispod nas na tablici, plus odgođena protiv Gaj Mača i lokalni derbi protiv Lukavca. U prijevodu, sve je na nama. Kad nam već nisu dali da ranije riješimo sve dvojbe, morat ćemo to učiniti u izravnim dvobojima s ovima koji nas love – jasan je plan trenera Harambašića, uz dodatak:

– Siguran sam da ćemo ostati u ligi, ne dozvoljavam da se tu uopće stavlja znak pitanja! Moramo reagirati, to ćemo i učiniti, uvjeren sam u to.

Svom optimizmu unatoč, slijedio je ovdje još jedan, prilično logičan dodatak…

– Osim, naravno, ako se budu ponavljale situacije kakve smo imali u posljednje dvije utakmice. Sve što govorim vrijedi samo ako sve bude normalno.

Sve je u našim rukama, idemo odraditi posao u posljednjih šest utakmica, poručuje trener Kurilovca… Foto: Vito Štuban

U cijelu ovu priču uklopio se i poraz 5-2 od Tigra iz Svete Nedelje u polufinalu županijskoga Kupa u utorak.

– Posljednja dva kola jako su nas ispraznila, u fizičkom, ali još više u emotivnom smislu. Zato sam u toj utakmici morao kombinirati momčad, raspoređivati snage, shvatiti sve skupa i kao dio pripreme za sve što nas čeka u prvenstvu. A čeka nas puno toga, jer do 1. lipnja igrat ćemo svaka tri dana, nemamo niti jednu slobodnu srijedu, jer tu se ugurao i gorički kup protiv Lukavca… – najavljuje zahtjevnu završnicu sezone Senad, s momentalnim okretom prema gostovanju kod Zeline u subotu.

– Zbog ozljeda nemamo na raspolaganju Blagoeva, Turkalja i Bolješića, Ćosić ima tri žuta kartona, a golman Tor neće moći nastupiti zbog obaveza na fakultetu. Ima nas jedva za posložiti se, ali nema alibija. Idemo po bodove u Zelinu – odlučan je trener Harambašić, koji već planira i sljedeću sezonu, u kojoj je cilj raditi neke iskorake.

No za početak će trebati odraditi posao u ovoj sezoni. Bude li ikako moguće…

Nastavite čitati

Reporter 436 - 11.04.2024.

Facebook

Izdvojeno