Vijesti
GOSPA NAD BREGIMA Viktorija Skrbin (16) iz Roženice1: ‘Znam što sam vidjela, neću šutjeti o tome’
UKAZANJA U ROŽENICI Djeca Marija, Ivan i Alojz 24. lipnja 1951. ugledali su Majku Božju na vrhu drveta šljive. Bili su prisiljeni na šutnju, zatvarani, maltretirani. Točno 72 godine i jedan mjesec poslije, Viktorija Skrbin iz istoga sela snimala je oluju. I ostala u šoku…Odlučila je progovoriti za javnost.
Bila je to jedna sasvim obična ljetna večer. Vrućinu srpanjskih dana pratila su upozorenja naših prognostičara o mogućem grmljavinskom nevremenu u noćnim satima tog 24. srpnja. Baš kao i brojni drugi mladi, i 16-godišnja Viktorija Skrbin u svojoj se sobi u obiteljskoj kući u Roženici 1, selu sa stotinjak duša u Vukomeričkim goricama, spremala uhvatiti kamerom mobitela najbolji trenutak kad munja “zapara” nebom. Iako nikada nije snimala munje, na to ju je potaknuo razgovor s prijateljima koji su joj oduševljeno pričali o svom novom hobiju, pa se i sama htjela u tome okušati.
I te je noći, u 23:17 sati, Viktorija snimila puno više od bljeskova na nebu. Snimila je nešto zbog čega je istovremeno osjetila i uzbuđenje i strah i čuđenje.
– Nikad nisam snimala tak nešto, ali rekla sam sebi ‘ma idem probati’. Jednostavno, djelovalo mi je da bi moglo biti zabavno. Te noći je dosta sijevalo, u sobi sam sjela na stol da bih što bolje uhvatila kadar i u trenutku kad sam počele snimati dogodilo se To. Ukazanje. Na očigled sam vidjela Bogorodicu – priča nam Viktorija dok se prisjeća tih trenutaka.
– Kad sam išla pregledati video, kad sam uvećala i usporila snimku, to mi se potvrdilo. Mama je baš izlazila iz kupaonice, došla sam do nje, ruke su mi se tresle, ne znam je li od straha ili uzbuđenja, i ona je vidjela isto što i ja. Ostala je bez teksta, baš kao i tata. Svi smo ostali u čudu – govori u jednom dahu Viktorija.
Video snimku je postavila na svoje društvene mreže i na stranicu vjerske televizije. Iako je bilo dosta skeptičnih i negativnih komentara, nije se pokolebala, smatrajući kako svatko ima pravo misliti i vjerovati što želi.
– Znam što sam vidjela i snimila. Iste večeri javila mi se i jedna cura iz Gorice, rekla da je i ona snimila Bogorodicu, a njezinu priču objavili su i neki mediji. A meni je to bila potvrda da je to definitivno bilo to. A oni koji ne vjeruju… Njihovo pravo! – kaže Viktorija.
Nakon što smo je kontaktirali, zatražila je malo vremena. Nekoliko tjedana je promišljala o svemu i na koncu ipak odlučila prvi put izaći u javnost sa svojom pričom i svjedočanstvom.
– Odlučila sam to podijeliti s javnošću jer mislim da takvo nešto ne treba tajiti. Naše selo poznato je po brojnim viđenjima Majke Božje, još od davnih vremena. Međutim, kako su nam pričali stariji sumještani, ranije se to moralo skrivati. A ja mislim da je vrijeme da se šutnja prekine – rekla je Viktorija.
Mnogi to vjerojatno ni ne znaju, ali za Roženicu se prvi put kao za mjesto ukazanja Majke Božje doznalo prije pune 72 godine, koliko god se tadašnji režim trudio svim silama zataškati tu vijest.
Naše mjesto susreta bilo je upravo kod kapelice Bezgrešno srce Marijino, koja je izgrađena u spomen na ukazanje Blažene Djevice Marije u Roženici 24. lipnja 1951. godine, što stoji i zapisano na spomen ploči koja je ugrađena na nju. Pa da, za one koji možda još nisu čuli za tu priču, ukratko ponovimo…
Na sam blagdan svetog Ivana Krstitelja, 24. lipnja 1951. godine, djeca Marija, Ivan i Alojz bila su na paši sa svinjama, a životinje su bile nekako uznemirene, kao da su predosjećala kako će uslijediti neobična događanja. I doista, djeci se na stablu stare šljive ukazao lik Majke Božje. Bilo je to prvo u nizu Gospinih ukazanja u Roženici 1.
Foto: Stjepan Markuz/G.Kiš, cityportal.hr
I tu se ova sadašnja priča i priča iz davne prošlosti počinju povezivati. Naime, ključ od kapelice čuva se u obližnjoj kući. Otvara nam nasmijani domaćin Stjepan Markuz, sin vidioca Ivana i nećak vidioca Alojza, te unuk Josipa Markuza, koji je diljem kraja poznat kao Joža Sveti ili Sveti Joža.
– Moj deda Joža je zapisivao apsolutno sve što su njegovi sinovi i nećakinja Marija vidjeli. Dao je sve od sebe da se to ne zaboravi. Tadašnji režim je kroz tajnu službu Udbu na svu silu htio to uništiti, spriječiti da se o tome pročuje, da se zapamti, no sačuvali su se podaci, neki zapisi. Zbog svih tih trauma koje su prolazili, vidioci su malo pričali o ukazanju. Bili su i u zatvoru, kao i djed – priča nam Stjepan i nastavlja:
– To je zanimljiva priča. Djed je trebao biti u zatvoru mjesec i pol, ali ostao je samo tri dana. Pustili su ga. Svaki put kad bi ga zaključali, ujutro su našli otvorena vrata njegove ćelije. I tako svako jutro! Policajci dođu na posao, a on otključan. I onda je, treći dan, šef Udbe Zorko rekao: ‘Puštaj Jožu van, ovo nisu čista posla!’ Tak’ mi je pričal. Slično je bilo i s djecom, s mojim ocem, stricem i tetkom. Maltretirali su ih, nagovarali da kažu da su sve izmislili, ali nikad nisu zanijekali ono što su vidjeli.
Otkriva i bizarni detalj kako je majka dotičnog Udbaša i sama vidjela Gospu, a on ju je zbog toga na dva dana zaključao u – svinjac!
– Nije bilo milosti, iako je i taj šef progonitelja potajice priznao kako je i sam svjedočio jednom od ukazanja. Većina starijih seljana ovdje u mjestu znaju za to, svjedoci su svega toga, a neki su također vidjeli neke znakove. Bilo je svakakvih svjetala, blještale su i ograde… Ima dosta tih priča. Gdje god dođemo, kad kažemo da smo iz Roženice, krenu pitanja o ukazanju iz 1951. godine. A mi pričamo kak’ su nama pričali.
Foto: Stjepan Markuz u kapelici podignutoj u čast Gospinom ukazanju 1951. u Roženici1/G.Kiš, cityportal.hr
Ipak, priče o Gospinu ukazanju na vukomeričkim bregima desetljećima su prešućivane jer strah od progona i zlostavljanja doista bio velik. Naime, čim se vijest pročula, počeli su stizati hodočasnici sa svih strana. Međutim, na ulazu u selo bile su jake policijske, odnosno udbaške snage, pa čak i konjica. Ljude se batinalo, rastjerivalo, čak su i konje puštali na vjernike! I, jasno, nitko više nakon toga nije dolazio na mjesto ukazanja.
No, od te 1951. do danas u Roženici je značajan broj mještana doživio ili osjetio neka neobjašnjiva zbivanja. Među njima je i naš sugovornik.
– Da, imao sam i ja neka neobična iskustva. U kapelici sam napravil’ oltar, a cifru koju sam izveo… Kao da me nešto vodilo. Kad sam krenuo piliti, pila nikako nije htjela ići u smjeru u kojem sam želio. A to je bilo skroz čudno za mene koji sam od malih nogu delal u našoj pilani. Ma skoro nemoguće, jer bio sam baš jako spretan s pilom. Probao sam par puta po svome, ali nije išlo. Onda sam se prepustio i napravljeno je tak kak je, bez ikakvih nacrta i šema. To sam i velečasnom ispričal. Neka bude čija je volja. Kad tak nekaj čovjek proživi, ne treba nikakvih pojašnjenja – kaže.
Foto: U kapelici se čuva dio drveta šljive, mjesto prvog ukazanja Majke Božje u Roženici1/G.Kiš, cityportal.hr
Ističe kako je kapelica napravljena u spomen na ukazanje, a obitelj Markuz dala je zemlju. Otkriva nam i još poneki zanimljivi detalj vezan uz jedinstvenog umjetnika iz sela, dedu Jožu.
– Svi mještani su sudjelovali i radili, donirali, zajednički smo to sve napravili. Moj deda je napravil kip, i prvi križ koji je napravio. Bio je samouki majstor, ali kaj je zamislil, to je napravil. Dosta sam se ko dečkić s njim družil… – prisjeća se Stjepan i nastavlja:
– Deda Joža je uvijek znao kakvo će vrijeme biti, a kad je vidio da ide oluja, on je rasteral oblake. Sve je rješaval krunicom. I sve što je govorio da će biti, to se 99 posto tak i ostvarilo. Ratovi, bolesti, sve je najavio. Kao što je najavio i da će biti još većih bolesti. Među zadnjima kaj je rekel bilo da će nas pokoriti druga rasa i vjera… Ovo sve prije se izdogađalo. Zato su ga zvali Sveti Joža, iako je mnogima bio i čudan. Realno, bio je malo, onako, na svoju ruku. Mene su zanimale te priče, ali nisam sve vjerovao do sad, dok se to nije dogodilo. Točno kak je deda Joža rekel’.
Foto: Spomen na vlč.Antuna Pećara u Roženici1/G.Kiš, cityportal.hr
U kapelici je i dalje dio stabla šljive na kojoj su djeca vidjela Gospu.
– Svećenik Antun Pećar, koji je bio jako naklonjen svemu tome, darovao nam je zvono, bio je začetnik gradnje zvonika i obnove kapelice, a svakog 24. u mjesecu u kapelici je služio misu. Bio je fenomenalan čovjek, sva vrata su mu se otvarala – prisjeća se Stjepan.
Dodaje i kako su se župnici koji su kasnije dolazili u selo, nakon njegove smrti, držali na distanci, nisu se upuštali u pokretanje nečeg većeg.
– Malo su se bojali, ne znam ni sam zašto. Mi seljani svake godine nešto malo uredimo, napravljen je Križni put, imamo i to hodočašće iz Kravarskog… Volio bih vidjeti da se tu izgradi jedna prava, lijepa crkva – kaže završno Stjepan Markuz nakon razgledavanja kapelice.
Foto: Viktorija Skrbin s obitelji, mama Marina, otac Josip i brat Nikola/G.Kiš, cityportal.hr
Pozdravljamo ga i krećemo do obiteljske kuće Skrbinovih, gdje Viktorija živi s mamom Marinom, tatom Josipom i 12-godišnjim bratom Nikolom. Priča kako život u bregima ne bi nikad mijenjala za onaj u gradu, iako dosta vremena zbog škole, sad i posla, preko školskih praznika, provede upravo u Gorici. U Roženici živi od svoje treće godine i priča kako je i njezin otac kao mali dosta vremena provodio sa Svetim Jožom, jer bili su sličnih godina. I roditelji nam pričaju kako su doživjeli Viktorijino viđenje Gospe. Uostalom, upravo su oni prvi pogledali snimku.
– Bila je sva preplašena, a to ukazanje koje je snimila je bilo točno nad kapelom. Vidi se da je lik Gospe, došla je s istoka, mislim da nas je došla zaštiti od nevremena. Mi godinama tu nemamo ni tuče, ni nikakve štete. Majčica Božja nas štiti, čvrsto vjerujem u to – kažu.
Viktorijin otac Josip ispričao je i kako je vjera promijenila njegov život na bolje.
– Iako se većinom u svim ispitivanjima proglašavamo jednom od zemalja s najviše katolika, to je samo površinski. Vidim to svaki dan. Možda je sedam do deset posto praktičnih vjernika. Tako sam i ja dugo živio, išao sam na Uskrs i Božić na misu, govorio da vjerujem u Boga, ali to je bilo samo površinski. Dok nisam prošao duhovne obnove, svakako sam živio, pušio više od 20 godina po dvije, tri kutije cigareta dnevno. Jedne večeri, kad sam išao zapaliti, samo sam čuo glas: ‘Ostavi to…’ Kad sam ponovo krenuo, više mi nije bilo do pušenja. Općenito, puno puta sam osjetio Duha Svetog. A zašto se Gospa ukazuje djeci? Zato jer su ona čista srca, a mi odrasli smo već pokvareni. Djeca neće lagati, a mi ipak gledamo svoje interese. Kažem, znam o čemu pričam jer sam i sam prije tako živio – otvoreno nam priča.
Foto: Viktorija Skrbin (16) – ‘Znam što sam vidjela i snimila te noći, neću šutjeti o tome’/G.Kiš, cityportal.ht
Mama Marina, kaže, trenutak kad joj je Viktorija pokazala snimku doživjela je jako emotivno, pa joj i gotovo mjesec dana nakon tog događaja suze same krenu. Neobične situacije, tvrdi, najviše se događaju suprugu i kćeri, no ona osobno pamti situaciju kad je Viktorija bila tromjesečna beba.
– Na dan našeg vjenčanja krstili smo Viktoriju. Kad smo došli doma, pojavilo se crveno svjetlo u sobi. Poput loptice za stolni tenis, lagano se spuštalo od stropa prema dolje. Kad je došlo do visine kreveta, nestalo je. Pitali smo drugi dan svećenika što bi to moglo biti, a on nam je rekao: ‘Dok je svjetlo, dobro je.’ To nam je bio prvi susret s nečim takvim, neobjašnjivim.
Naša vidjelica, Viktorija Skrbin, kaže da joj se život od noći 24. srpnja nije značajnije promijenio.
– I dalje me trnci prolaze dok gledam tu snimku. Nakon svega toga, na svijet ipak gledam malo drugačije. I prije sam u ljudima tražila ono dobro, a sad još i više. Nije lako, svijet je danas dosta pokvaren. Treba izdržati. Ljudima bih samo poručila neka se svatko od nas potrudi da svijet bude bolje mjesto, da budu dobri jedni prema drugima! – kaže za kraj vidjelica iz Roženice 1, Viktorija Skrbin.
Sport
Uspon osvojio Tunis: Mirnesu zlato, Velimiru rezultat za pamćenje!
Članovi velikogoričkog paraatletskog kluba Uspon Mirnes Omerhodžić i Velimir Šandor oduševili su na jakom međunarodnom mitingu Grand Prix Tunis 2025.
Obrazovanje
…and Oscar goes to… Petra Bunjevac i Niko Stepanić dobitnici Oskara znanja!
Oskara dobile i učenice iz Habdelića: Ena i Semra.
U Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu održana je svečana dodjela nagrade “Oskar znanja” za školsku godinu 2024./2025. u organizaciji Agencije za odgoj i obrazovanje, koja se dodjeljuje učenicima osnovnih i srednjih škola za osvojeno 1. mjesto na državnoj razini natjecanja iz znanja, glazbe i plesa te za iznimna postignuća ostvarena na međunarodnim natjecanjima i olimpijadama.
Foto: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih
Među 462 nagrađenih natjecatelja, dva kipića Oskara znanja pripala su učenicima Umjetničke škole Franje Lučića Velika Gorica:
- PETRI BUNJEVAC za prvo mjesto i prvu nagradu u 2. kategoriji discipline solfeggio na Državnom natjecanju HDGPP-a, pod mentorstvom nastavnice Pauline Kelave Vidović
- NIKI STEPANIĆU za prvo mjesto i prvu nagradu u 1. kategoriji discipline pjevanje na Državnom natjecanju HDHPP-a, pod mentorstvom nastavnice Gorane Biondić Ruśko
Foto: Umjetnička škola Franje Lučića Velika Gorica
– Izuzetno smo ponosni na Petru i Niku, kao i njihove mentorice, što ne samo da su ostvarili fantastične rezultate i primili ovu uglednu nagradu, već i što tako uspješno promoviraju našu školu kao i samu Veliku Goricu. Od srca im iskreno čestitamo i vjerujemo kako će im “Oskar znanja” biti odlična motivacija u daljnjem radu i napretku! – poručili su iz Umjetničke škole.
Foto: Umjetnička škola Franje Lučića Velika Gorica
Prilikom dodjele priznanja ministar Radovan Fuchs istaknuo je da iz dana u dan Ministarstvo stvara bolje uvjete za obrazovanje.
– Među vama su budući znanstvenici, umjetnici, poduzetnici i vođe – vi ste budućnost Hrvatske, a svojim djelovanjem već sada aktivno sudjelujete u promjenama. Zajedno s vama Hrvatska će nastaviti graditi obrazovni sustav koji prepoznaje i potiče izvrsnost i pravednost, sustav u kojem svatko ima priliku ostvariti svoj potencijal bez obzira na to iz kojeg dijela zemlje dolazi. Neka vas i dalje vodi znatiželja i neka vas uvijek pokreće ljubav prema znanju – rekao je ministar.
Dodajmo kako su Oskara znanja dobile i dvije učenice OŠ Jurja Habdelića iz Velike Gorice. Semra Olomani je bila najbolja na natjecanju iz islamskog vjeronauka i Ena Novak koja je osvojila srebrnu medalju na 28. Juniorskoj balkanskoj matematičkoj olimpijadi.
Čestitamo!
Sport
Vrijeme rastanaka: Četvorica igrača i službeno se oprostila od dresa Gorice
Dres Gorice u novoj sezoni više neće nositi Martin Šlogar, Anton Krešić, Slavko Bralić i Agon Elezi. Odlazaka će biti još, objave očekujemo do kraja tjedna, a do ponedjeljka bi trebalo biti i nekih dolazaka…
Vijesti
Besplatne gradske parcele za vrtlarenje, prijave otvorene do kraja lipnja!
Do kraja lipnja otvoren je natječaj za dodjelu 21 vrtne parcele građanima koji žele uzgajati povrće, voće i cvijeće za vlastite potrebe.
HOTNEWS
FOTO Kroz Buševsku štruklijadu prošlo 4 tisuće štrukli! Traži se tanjur više, pomama i za gibanicama
Domaćice danas odlučile reći NE kuhanju ručka, veliki šator “dupkom” je pun, a štrukle degustirao i gradonačelnik Ačkar
Za Buševsku štruklijadu možemo slobodno reći da je prerasla u jednu od prepoznatljivih gastro manifestacija Zagrebačke županije, jer kroz osam godina održavanja, članice Društva žena Buševec uspjele su turopoljske štrukle promovirati kao naš autohtoni, domaći proizvod Velike Gorice i okolice.
Trg seljačke sloge u Buševcu, u sklopu proslave Ivanja, već je od podneva bio prepun posjetitelja koji su htjeli probati našu deliciju, ali i doći na ručak, budući da su Buševčice pripremile i kotlovinu, roštilj i fini domaći gulaš.
Foto: Marija Vrbanus/Cityportal
– Ove godine prijavilo se 6 ekipa koje pripremaju štrukle po starinskim receptima, i to na licu mjesta. Sve se radi “od početka”, zamijesi se tijesto, formiraju punjeni štrukli i kuhaju se pod budnim okom stručnog žirija. Ak’ vam velim da danas bude pripremljeno 4 tisuće štrukli, onda znate kakva je potražnja. Jedan dio spremamo mi žene za goste a ostatak natjecateljice, a tu je i naša Ivana Belošević, koja je i u žiriju, pa ak’ “sfali’ – ona “trkne” doma i nitko ne bude otišel gladan – poručila je Lidija Rožić, predsjednica Društva žena Buševec.
Inače, manifestacija ima veliku podršku i Grada Velike Gorice i Zagrebačke županije, a čini se da su danas domaćice odlučile reći NE kuhanju ručka, jer prema Lidijinim riječima, veliki šator “dupkom” je pun!
Foto: Marija Vrbanus/Cityportal
No osim slanih štrukli i mesne ponude, domaćice tijekom cijeloga dana donose i gibanice na ocjenjivanje. S orahom, makom ili sirom – sasvim je svejedno, jer će žiri na koncu nagraditi onu koja je okusom i teksturom – najfinija.
Okusiti domaće delicije nije propustio ni gradonačelnik Krešimir Ačkar, koji nam je otkrio da je u mlađim danima radije birao gibanicu, no kako kaže, s godinama su mu omiljeni postali – štrukli!
– Godinama dolazim na štruklijadu jer sve udruge u Buševcu zaista odrađuju vrhunski posao, poput Društva žena na čelu s Lidijom, zahvaljujući kojem je Velika Gorica i Turopolje prepoznatljivo po bogatom društvenom životu, manifestacijama koje nas oduševljavaju i čuvanju običaja i tradicije što čini naš identitet. Drago mi je ovdje vidjeti veliku gužvu, koja je pozitivna, jer se ljudi dolaze družiti, dolaze upoznati domaću hranu pripremljenu ovoga časa i to je doprinos vrijednih članica udruga u promicanju domaće hrane – rekao je gradonačelnik.
Foto: Marija Vrbanus/Cityportal
Inače, ove godine su najbolje štrukle pripremile članice Društva žena Kuče, koje su prvi put na Štruklijadi, dok je drugu godinu za redom najbolju gibanicu ispekla Valentina Špoljarić.
Na višestruku ulogu ovakvih manifestacija u našoj svakodnevici podsjetila je Ivana Alilović, direktorica Turističke zajednice Zagrebačke županije.
– Trendovi su se promijenili, što vidimo po odabiru turista kojima pažnju sve više plijene mjesta koja ističu svoju autentičnu gastronomiju. Ova Štruklijada je pravi primjer povezivanja lokalne zajednice i domaće pripremljenih proizvoda ali i promicanja ideje mladima da je važno jesti domaće i hranjivo, i tu Zagrebačka županija i Turistička zajednica Zagrebačke županije jako rade na tome da gastronomiju stave u fokus domaćih i stranih turista. Upravo ova i mnoge druge gastro manifestacije daju nam snažan zamašnjak u tome – istaknula je Alilović.
Podsjetimo kako se tijekom godine na području županije odvija 300-tinjak manifestacija, a njih 36 Županija ove godine podržava s 200 tisuća eura. Također, Buševska štruklijada nedavno je dobila nagradu Turističke zajednice Zagrebačke županije u kategoriji promicanja eno-gastro turizma.
*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom
FOTO galerija:
-
Crna kronikaprije 5 danaPregaženo dijete na križanju Avenije Pape Ivana Pavla II i Rakarske, bori se za život!
-
Zanimljivostiprije 6 danaMatura iz hrvatskog jezika pred vratima! Hoće li se ponoviti prošlogodišnji rezultati?
-
Vijestiprije 3 danaČESTITKA OPG Huzjak ima već 35 godina „staža“ na Gradskoj tržnici
-
Vijestiprije 2 danaTijelovo u Velikoj Gorici, donosimo raspored misa i procesija