Povežite se s nama

Vijesti

GOSPA NAD BREGIMA Viktorija Skrbin (16) iz Roženice1: ‘Znam što sam vidjela, neću šutjeti o tome’

UKAZANJA U ROŽENICI Djeca Marija, Ivan i Alojz 24. lipnja 1951. ugledali su Majku Božju na vrhu drveta šljive. Bili su prisiljeni na šutnju, zatvarani, maltretirani. Točno 72 godine i jedan mjesec poslije, Viktorija Skrbin iz istoga sela snimala je oluju. I ostala u šoku…Odlučila je progovoriti za javnost.

Objavljeno

na

Bila je to jedna sasvim obična ljetna večer. Vrućinu srpanjskih dana pratila su upozorenja naših prognostičara o mogućem grmljavinskom nevremenu u noćnim satima tog 24. srpnja. Baš kao i brojni drugi mladi, i 16-godišnja Viktorija Skrbin u svojoj se sobi u obiteljskoj kući u Roženici 1, selu sa stotinjak duša u Vukomeričkim goricama, spremala uhvatiti kamerom mobitela najbolji trenutak kad munja “zapara” nebom. Iako nikada nije snimala munje, na to ju je potaknuo razgovor s prijateljima koji su joj oduševljeno pričali o svom novom hobiju, pa se i sama htjela u tome okušati.

I te je noći, u 23:17 sati, Viktorija snimila puno više od bljeskova na nebu. Snimila je nešto zbog čega je istovremeno osjetila i uzbuđenje i strah i čuđenje.

– Nikad nisam snimala tak nešto, ali rekla sam sebi ‘ma idem probati’. Jednostavno, djelovalo mi je da bi moglo biti zabavno. Te noći je dosta sijevalo, u sobi sam sjela na stol da bih što bolje uhvatila kadar i u trenutku kad sam počele snimati dogodilo se To. Ukazanje. Na očigled sam vidjela Bogorodicu – priča nam Viktorija dok se prisjeća tih trenutaka.

– Kad sam išla pregledati video, kad sam uvećala i usporila snimku, to mi se potvrdilo. Mama je baš izlazila iz kupaonice, došla sam do nje, ruke su mi se tresle, ne znam je li od straha ili uzbuđenja, i ona je vidjela isto što i ja. Ostala je bez teksta, baš kao i tata. Svi smo ostali u čudu – govori u jednom dahu Viktorija.

Video snimku je postavila na svoje društvene mreže i na stranicu vjerske televizije. Iako je bilo dosta skeptičnih i negativnih komentara, nije se pokolebala, smatrajući kako svatko ima pravo misliti i vjerovati što želi.

– Znam što sam vidjela i snimila. Iste večeri javila mi se i jedna cura iz Gorice, rekla da je i ona snimila Bogorodicu, a njezinu priču objavili su i neki mediji. A meni je to bila potvrda da je to definitivno bilo to. A oni koji ne vjeruju… Njihovo pravo! – kaže Viktorija.

Nakon što smo je kontaktirali, zatražila je malo vremena. Nekoliko tjedana je promišljala o svemu i na koncu ipak odlučila prvi put izaći u javnost sa svojom pričom i svjedočanstvom.

– Odlučila sam to podijeliti s javnošću jer mislim da takvo nešto ne treba tajiti. Naše selo poznato je po brojnim viđenjima Majke Božje, još od davnih vremena. Međutim, kako su nam pričali stariji sumještani, ranije se to moralo skrivati. A ja mislim da je vrijeme da se šutnja prekine – rekla je Viktorija.

Mnogi to vjerojatno ni ne znaju, ali za Roženicu se prvi put kao za mjesto ukazanja Majke Božje doznalo prije pune 72 godine, koliko god se tadašnji režim trudio svim silama zataškati tu vijest.
Naše mjesto susreta bilo je upravo kod kapelice  Bezgrešno srce Marijino, koja je izgrađena u spomen na ukazanje Blažene Djevice Marije u Roženici 24. lipnja 1951. godine, što stoji i zapisano na spomen ploči koja je ugrađena na nju. Pa da, za one koji možda još nisu čuli za tu priču, ukratko ponovimo…

Na sam blagdan svetog Ivana Krstitelja, 24. lipnja 1951. godine, djeca Marija, Ivan i Alojz bila su na paši  sa svinjama, a životinje su bile nekako uznemirene, kao da su predosjećala kako će uslijediti neobična događanja. I doista, djeci se na stablu stare šljive ukazao lik Majke Božje. Bilo je to prvo u nizu Gospinih ukazanja u Roženici 1.

Foto: Stjepan Markuz/G.Kiš, cityportal.hr

I tu se ova sadašnja priča i priča iz davne prošlosti počinju povezivati. Naime, ključ od kapelice čuva se u obližnjoj kući. Otvara nam nasmijani domaćin Stjepan Markuz, sin vidioca Ivana i nećak vidioca Alojza, te unuk Josipa Markuza, koji je diljem kraja poznat kao Joža Sveti ili Sveti Joža.

– Moj deda Joža je zapisivao apsolutno sve što su njegovi sinovi i nećakinja Marija vidjeli. Dao je sve od sebe da se to ne zaboravi. Tadašnji režim je kroz tajnu službu Udbu na svu silu htio to uništiti, spriječiti da se o tome pročuje, da se zapamti, no sačuvali su se podaci, neki zapisi. Zbog svih tih trauma koje su prolazili, vidioci su malo pričali o ukazanju. Bili su i u zatvoru, kao i djed – priča nam Stjepan i nastavlja:

– To je zanimljiva priča. Djed je trebao biti u zatvoru mjesec i pol, ali ostao je samo tri dana. Pustili su ga. Svaki put kad bi ga zaključali, ujutro su našli otvorena vrata njegove ćelije. I tako svako jutro! Policajci dođu na posao, a on otključan. I onda je, treći dan, šef Udbe Zorko rekao: ‘Puštaj Jožu van, ovo nisu čista posla!’ Tak’ mi je pričal. Slično je bilo i s djecom, s mojim ocem, stricem i tetkom. Maltretirali su ih, nagovarali da kažu da su sve izmislili, ali nikad nisu zanijekali ono što su vidjeli.

 

Otkriva i bizarni detalj kako je majka dotičnog Udbaša i sama vidjela Gospu, a on ju je zbog toga na dva dana zaključao u – svinjac!

Nije bilo milosti, iako je i taj šef progonitelja potajice priznao kako je i sam svjedočio jednom od ukazanja. Većina starijih seljana ovdje u mjestu znaju za to, svjedoci su svega toga, a neki su također vidjeli neke znakove. Bilo je svakakvih svjetala, blještale su i ograde… Ima dosta tih priča. Gdje god dođemo, kad kažemo da smo iz Roženice, krenu pitanja o ukazanju iz 1951. godine. A mi pričamo kak’ su nama pričali.

Foto: Stjepan Markuz u kapelici podignutoj u čast Gospinom ukazanju 1951. u Roženici1/G.Kiš, cityportal.hr

Ipak, priče o Gospinu ukazanju na vukomeričkim bregima desetljećima su prešućivane jer strah od progona i zlostavljanja doista bio velik. Naime, čim se vijest pročula, počeli su stizati hodočasnici sa svih strana. Međutim, na ulazu u selo bile su jake policijske, odnosno udbaške snage, pa čak i konjica. Ljude se batinalo, rastjerivalo, čak su i konje puštali na vjernike!  I, jasno, nitko više nakon toga nije dolazio na mjesto ukazanja.

No, od te 1951. do danas u Roženici je značajan broj mještana doživio ili osjetio neka neobjašnjiva zbivanja. Među njima je i naš sugovornik.

– Da, imao sam i ja neka neobična iskustva. U kapelici sam napravil’ oltar, a cifru koju sam izveo… Kao da me nešto vodilo. Kad sam krenuo piliti, pila nikako nije htjela ići u smjeru u kojem sam želio. A to je bilo skroz čudno za mene koji sam od malih nogu delal u našoj pilani. Ma skoro nemoguće, jer bio sam baš jako spretan s pilom. Probao sam par puta po svome, ali nije išlo. Onda sam se prepustio i napravljeno je tak kak je, bez ikakvih nacrta i šema. To sam i velečasnom ispričal. Neka bude čija je volja. Kad tak nekaj čovjek proživi, ne treba nikakvih pojašnjenja – kaže.

Foto: U kapelici se čuva dio drveta šljive, mjesto prvog ukazanja Majke Božje u Roženici1/G.Kiš, cityportal.hr

Ističe kako je kapelica napravljena u spomen na ukazanje, a obitelj Markuz dala je zemlju. Otkriva nam i još poneki zanimljivi detalj vezan uz jedinstvenog umjetnika iz sela, dedu Jožu.

– Svi mještani su sudjelovali i radili, donirali, zajednički smo to sve napravili. Moj deda je napravil kip, i prvi križ koji je napravio. Bio je samouki majstor, ali kaj je zamislil, to je napravil. Dosta sam se ko dečkić s njim družil…  – prisjeća se Stjepan i nastavlja:

– Deda Joža je uvijek znao kakvo će vrijeme biti, a kad je vidio da ide oluja, on je rasteral oblake. Sve je rješaval krunicom. I sve što je govorio da će biti, to se 99 posto tak i ostvarilo. Ratovi, bolesti, sve je najavio. Kao što je najavio i da će biti još većih bolesti. Među zadnjima kaj je rekel bilo da će nas pokoriti druga rasa i vjera… Ovo sve prije se izdogađalo. Zato su ga zvali Sveti Joža, iako je mnogima bio i čudan. Realno, bio je malo, onako, na svoju ruku. Mene su zanimale te priče, ali nisam sve vjerovao do sad, dok se to nije dogodilo. Točno kak je deda Joža rekel’.

Foto: Spomen na vlč.Antuna Pećara u Roženici1/G.Kiš, cityportal.hr

U kapelici je  i dalje dio stabla šljive na kojoj su djeca vidjela Gospu.

Svećenik Antun Pećar, koji je bio jako naklonjen svemu tome, darovao nam je zvono, bio je začetnik gradnje zvonika i obnove kapelice, a svakog  24. u mjesecu u kapelici je služio misu. Bio je fenomenalan čovjek, sva vrata su mu se otvarala – prisjeća se Stjepan.

Dodaje i kako su se župnici koji su kasnije dolazili u selo, nakon njegove smrti, držali na distanci, nisu se upuštali u pokretanje nečeg većeg.

– Malo su se bojali, ne znam ni sam zašto. Mi seljani svake godine nešto malo uredimo, napravljen je Križni put, imamo i to hodočašće iz Kravarskog… Volio bih vidjeti da se tu izgradi jedna prava, lijepa crkva – kaže završno Stjepan Markuz nakon razgledavanja kapelice.

Foto: Viktorija Skrbin s obitelji, mama Marina, otac Josip i brat Nikola/G.Kiš, cityportal.hr

Pozdravljamo ga i krećemo do obiteljske kuće Skrbinovih, gdje Viktorija živi s mamom Marinom, tatom Josipom i 12-godišnjim bratom Nikolom. Priča kako život u bregima ne bi nikad mijenjala za onaj u gradu, iako dosta vremena zbog škole, sad i posla, preko školskih praznika, provede upravo u Gorici. U Roženici živi od svoje treće godine i priča kako je i njezin otac kao mali dosta vremena provodio sa Svetim Jožom, jer bili su sličnih godina. I roditelji nam pričaju kako su doživjeli Viktorijino viđenje Gospe. Uostalom, upravo su oni prvi pogledali snimku.

– Bila je sva preplašena, a to ukazanje koje je snimila je bilo točno nad kapelom. Vidi se da je lik Gospe, došla je s istoka, mislim da nas je došla zaštiti od nevremena. Mi godinama tu nemamo ni tuče, ni nikakve štete. Majčica Božja nas štiti, čvrsto vjerujem u to – kažu.

Viktorijin otac Josip ispričao je i kako je vjera promijenila njegov život na bolje.

– Iako se većinom u svim ispitivanjima proglašavamo jednom od zemalja s najviše katolika, to je samo površinski. Vidim to svaki dan. Možda je sedam do deset posto praktičnih vjernika. Tako sam i ja dugo živio, išao sam na Uskrs i Božić na misu, govorio da vjerujem u Boga, ali to je bilo samo površinski. Dok nisam prošao duhovne obnove, svakako sam živio, pušio više od 20 godina po dvije, tri kutije cigareta dnevno. Jedne večeri, kad sam išao zapaliti, samo sam čuo glas: ‘Ostavi to…’ Kad sam ponovo krenuo, više mi nije bilo do pušenja. Općenito, puno puta sam osjetio Duha Svetog. A zašto se Gospa ukazuje djeci? Zato jer su ona čista srca, a mi odrasli smo već pokvareni. Djeca neće lagati, a mi ipak gledamo svoje interese. Kažem, znam o čemu pričam jer sam i sam prije  tako živio – otvoreno nam priča.

Foto: Viktorija Skrbin (16) – ‘Znam što sam vidjela i snimila te noći, neću šutjeti o tome’/G.Kiš, cityportal.ht

Mama Marina, kaže, trenutak kad joj je Viktorija pokazala snimku doživjela je jako emotivno, pa joj  i gotovo mjesec dana nakon tog događaja suze same krenu. Neobične situacije, tvrdi, najviše se događaju suprugu i kćeri, no ona osobno pamti situaciju kad je Viktorija bila tromjesečna beba.

– Na dan našeg vjenčanja krstili smo Viktoriju. Kad smo došli doma, pojavilo se crveno svjetlo u sobi. Poput loptice za stolni tenis, lagano se spuštalo od stropa prema dolje. Kad je došlo do visine kreveta, nestalo je. Pitali smo drugi dan svećenika što bi to moglo biti, a on nam je rekao: ‘Dok je svjetlo, dobro je.’ To nam je bio prvi susret s nečim takvim, neobjašnjivim.

Naša vidjelica, Viktorija Skrbin, kaže da joj se život od noći 24. srpnja nije značajnije promijenio.

– I dalje me trnci prolaze dok gledam tu snimku. Nakon svega toga, na svijet ipak gledam malo drugačije. I prije sam u ljudima tražila ono dobro, a sad još i više. Nije lako, svijet je danas dosta pokvaren. Treba izdržati. Ljudima bih samo poručila neka se svatko od nas potrudi da svijet bude bolje mjesto, da budu dobri jedni prema drugima! – kaže za kraj vidjelica iz Roženice 1, Viktorija Skrbin.

Moja županija

Puhelek-Purek proizveo šampionski sauvignon

Na 56. Izložbi vina kontinentalne Hrvatske najbolje ocijenjeno vino kontinentalne Hrvatske je traminac bran 2013. godine iločke obitelji Zelenika.

Objavljeno

na

Objavio/la

Na 56. Izložbu vina kontinentalne Hrvatske održanu u dvorani „Kraluš“ u Svetom Ivanu Zelini pristiglo je 273 uzoraka vina a dodijeljeno je 5 velikih zlatnih, 88 zlatnih, 111 srebrnih i 49 brončanih diploma, te 6 priznanja, a tek 6 uzoraka nije zadovoljilo kriterije. Vina je ocjenjivalo stručno povjerenstvo pod vodstvom predsjednice komisije dr. Ivane Alpeze dok je vizualni identitet boca ocjenjivalo povjerenstvo na čelu sa Sašom Špiranecom. Zagrebačka županija je vinorodna regija, a brojne vinske ceste putokaz su u plodne vinograde i vinske podrume u kojima dozrijevaju vrhunske sorte vina.

Vinarija Puhelek-Purek na “domaćem terenu” osvojila je najveći broj nagrada za nekoliko svojih vina a njihovo bijelo mirno suho vino Sauvignon iz lanjske berbe proglašeno je šampionom Zagrebačke županije. Inače, obitelj Puhelek Purek vinogradarstvom i proizvodnjom vina bavi se više od sto godina, a dugogodišnja tradicija i kvaliteta dala im je epitet kraljice i kraljeva Sauvignona i Kraljevine zelinskog kraja.

Foto: Zagrebačka županija

Izložbu je otvorio povjerenik za sport predsjednika Republike Hrvatske Tomislav Paškvalin koji je istaknuo važnost ovakvih izložbi.

– Hrvatska je zemlja bogate vinske tradicije, a vinari kontinentalne Hrvatske zauzimaju posebno mjesto u toj priči, jer njihova vina nose prepoznatljive arome i okuse našeg podneblja. Nije to samo promocija naše hrvatske vinske kulture već i doprinos razvoju turizma i gospodarskom napretku. – poručio je Paškvalin.

Vinogradari i vinari imaju značajnu podršku Zagrebačke županije koja na sve načine pomaže kako bi našim vinogradarima bilo bolje i kako bi lakše prebrodili značajne štete koje često imaju zbog vremenskih nepogoda. Njihov je posao na otvorenom i takva događanja otežavaju im čuvanje i uzgoj loze, rekao je u pozdravnom govoru župan Zagrebačke županije Stjepan Kožić.

– Zagrebačka županija svake godine u proračunu priprema značajna sredstva kako bi naši vinari i vinogradari lakše funkcionirali. Zelinski kraj je poznat po vinima koja brandiraju ovaj vinorodni kraj. Zahvalan sam svima koji doprinose promociji vinarstva u Zelini, ali i drugim krajevima naše županije gdje uspijevaju vina izuzetne kvalitete. – rekao je župan.

Foto: Zagrebačka županija

Unatoč zahtjevnim vinogradarskim godinama u vinskim podrumima toče se vina svjetske klase.

– I ove godine je bilo vrlo zahtjevno održati zdravlje vinove loze, no zahvaljujući trudu, znanju i raspoloživoj tehnologiji, zadržana je vrlo visoka razina kvalitete i svaka dobivena medalja apsolutno je zaslužena. – rekao je gradonačelnik Svetog Ivana Zeline Hrvoje Košćec.

Podrška Ministarstva poljoprivrede vidljiva je u investicijskom ciklusu od 224 milijuna eura usmjerenih vinogradarima i vinarima.

– Otvorili smo natječaj u 4 ciklusa, ali vjerujem da ćemo uskoro ponovno otvoriti novi natječaj na koji će se proizvođači moći kandidirati. – poručio je državni tajnik Tugomir Majdak koji je u ime hrvatske Vlade uputio čestitke nagrađenim vinarima.

Inače, ova izložba s tradicijom dužom od pola stoljeća proglasila je ovogodišnjeg šampiona. Naime, OPG “Izvori života Zelenika – Ilok” izložili su traminac izborne berbe prosušenih bobica koji je oduševio žiri, te ga je ocijenio najboljim vinom kontinentalne Hrvatske. S područja Zagrebačke županije još je nagrađeno bijelo mirno vino s ostatkom šećera – zeleni silvanac, berba 2023. Vinarije Žnidarić i pjenušavo vino borošak brut vinara Željka Borošaka.

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom

Nastavite čitati

HOTNEWS

Najbolji u generaciji: Gradonačelnik Ačkar nagradio goričke osnovnoškolce i srednjoškolce

Na tradicionalnom prijemu bilo je 15 osnovnoškolaca i 19 srednjoškolaca iz goričkih škola, a koji su ostvarili najbolje uspjehe u svojoj generaciji.

Objavljeno

na

Objavio/la

Mnogo truda i zalaganja uložili su gorički učenici osnovnih i srednjih škola kako bi na kraju školske godine imali što bolje rezultate i ocjene te im to pomoglo pri upisu u željene srednje škole i fakultete. Tradicionalno na kraju školske godine, učenici su bili na prijemu kod prvog čovjeka grada, a koji im je čestitao na postignutom uspjehu. U pratnji svojih roditelja, učitelja, ravnatelja škola u Gradsku vijećnicu Pučkog učilišta stiglo je 15 osnovnoškolaca i 19 srednjoškolaca najboljih u svojoj generaciji.

– Iznimna je čast, ponos i zadovoljstvo je pred sobom imati najbolje učenike s područja grada. Kvaliteta, trud, rad i pristup dovelo vas je danas do ovoga. Samo vi znate koliko ste se morali posvetiti tome da bi danas bili ovo što jeste te da bi u životu postigli ono što želite. Mnogi su talentirani i imali jednake predispozicije kao vi, ali vi ste uspjeli. Vi ste budućnost našega grada. Kada čujem vaše uspjehe, mislim da se mi u Gradu ne moramo brinuti. Želim vam da ostvarite svoje zacrtane ciljeve i da pružite društvu u kojem živite dio sebe i svoje kvalitete kako bi i društvo bilo bolje. Da bi mijenjali svijet, moramo mijenjati sebe. Kao i da bi napravili promjene, mi moramo biti ta promjena u svojoj okolini – ponosno je istaknuo gradonačelnik Krešimir Ačkar i čestitao im uz prigodan poklon velikogoričkim učenicima.

Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Nikolina Nestć, učenica 8. d razreda iz Osnovne škole Eugena Kvaternika među najboljima je u svojoj generaciji.

– Mislim da ima još mnogo učenika koji zaslužuju ovu priliku i vjerujem da jednoga dana hoće. Nadam se da ćemo svi koji smo bili ovdje ostvariti svoje želje i planove. Ja bih voljela pomagati ljudima jer vidim kolika je potreba za time. Planiram upisati zdravstveno učilište kako bi na kraju radila u zdravstvu i pomogla mnogim ljudima – rekla je Nikolina te poželjela svima puno sreće na upisima u srednje škole i na fakultete.

Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Među nagrađenima je i Tihana Panić, koja je kako bi pohađala željenu školu u Veliku Goricu stigla iz Nove Gradiške. Kako kaže, veliki je zaljubljenik u zračni promet stoga je i upisala Zrakoplovno tehničku školu Rudolf Perešin.

– Želim se zahvaliti svim profesorima i ravnatelju koji su mi omogućili ovo predivno iskustvo. Želim nastaviti u istom tonu stoga planiram upisati Prometni fakultet smjer zračni promet za koji sam ujedno ostvarila izravan upis na Državnom natjecanju učenika strukovnih škola World Skills. Nadam se da ću biti uspješan inženjer zračnog prometa na nekoj zračnoj luci. Voljela bi naravno ostati u Hrvatskoj, ali ne izbjegavam ni inozemstvo. Vidjet ćemo – kazala je na kraju Panić.

Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Galeriju fotografija možete vidjeti na našoj društvenoj mreži.

Nastavite čitati

HOTNEWS

Uskoro odzvonilo ilegalnim objektima za odlaganje otpada: Grad uputio zahtjev za njihovim uklanjanjem

Kako bi stali na kraj nelegalnom odlaganju otpada na područjima Mjesnih odbora Šćitarjevo i Kosnica, Grad je dio područja pokrio kamerama te smo u postupku ishođenja dozvola za korištenje drona.

Objavljeno

na

Grad Velika Gorica službeno je od Državnog inspektorata i ostalih nadležnih institucija zatražio poduzimanje dodatnih aktivnosti na suzbijanju ilegalnog odlaganja otpada na administrativnom području Velike Gorice, a prije svega uklanjanje ilegalnih objekata za prikupljanje otpada koji su izgrađeni na području Kosnice.

– Unazad par godina upozoravamo na gorući problem nastajanja sve većeg broja divljih deponija na području katastarskih općina Kosnica i Obrezina, a na području Mjesnih odbora Kosnica i Šćitarjevo, a o čemu smo obavijestili i nadležno ministarstvo prijavom navedenog područja kao lokacije koje su potencijalno onečišćene opasnim otpadom (“crna točka”) na području Republike Hrvatske. Budući da se radi o području II. i III. zone Vodocrpilišta Kosnica, Grad je dio područja pokrio kamerama te smo u postupku ishođenja dozvola za korištenje drona kako bismo brže reagirali te stali na kraj nelegalnom odlaganju otpada. No sve navedeno neće riješiti situaciju već nelegalno izgrađenih objekata, uz izliku sanacije poljoprivrednog zemljišta, odnosno, uz izliku postavljanja zahtjeva za prenamjenu zemljišta iz poljoprivrednog u građevinsko. Napominjemo da je navedene zahtjeve nemoguće prihvatiti budući da se radi o vodozaštitnom području koje je potrebno sanirati i vratiti u prvobitno stanje – navodi se u službenom dopisu koji je upućen Državnom inspektoratu iz Grada Velike Gorice.

Naime, iako je sveukupna situacija po pitanju ilegalnog odlaganja otpada na području grada puno bolja nego prije, zahvaljujući nizu poduzetih mjera, kao glavni problem sada je aktualan dovoz građevinskog otpada sa područja Zagreba. Na području Kosnice podignuti su i ilegalni objekti koji zaprimaju dio takvog otpada, dok se ostatak odlaže u okoliš. Kako su takvi objekti podignuti i djeluju protuzakonito, Grad je zatražio njihovo rušenje, odnosno uklanjanje.

Nastavite čitati

Moja županija

Zagrebačka županija jedno od najsigurnijih područja u svijetu

Statistički podaci bilježe 800 kaznenih djela na 100 tisuća stanovnika.

Objavljeno

na

Objavio/la

Na 4. sjednici Gospodarsko-socijalnog vijeća Zagrebačke županije voditelj Službe prevencije u Policijskoj upravi zagrebačkoj Davor Tor, izvijestio je članove o stanju i kretanju sigurnosnih pokazatelja na području županije u prošloj godini. Obzirom da je faktor sigurnosti važan pri donošenju odluke o doseljavanju i razvijanju gospodarske aktivnosti, veseli činjenica da je naša županija i dalje sigurno mjesto za život.

– Podsjećam kako je Zagrebačka županija 6. po veličini županija u Republici Hrvatskoj, a po broju stanovnika je na 3. mjestu, a podatak da je Policijska uprava zagrebačka tek na 15. mjestu po broju kaznenih djela na 100 tisuća stanovnika. Stoga podaci o stanju sigurnosti na području Zagrebačke županije u 2023. godini zaista pokazuju kako je ovo područje sigurno za život – izvijestio je Tor.

Naime, prema statističkim pokazateljima koji bilježe 800 kaznenih djela na 100 tisuća stanovnika, naša županija je najsigurnija regija u Hrvatskoj, ali i u svijetu. Primjer je to dobre suradnje PU zagrebačke i svih tijela Zagrebačke županije, zatim lokalne uprave i samouprave kao i samih građana.

– Cijelu sliku sigurnosti upotpunjuje odgovorno ponašanje naših građana, jer na taj način stvaraju zajedničku sigurnosnu situaciju. Nadalje, drago mi je da stanovnici ovog područja shvaćaju da je policija prijatelj, i način na koji zajednički djelujemo primjer je koji treba slijediti – naglasio je Tor.

Foto: Zagrebačka županija

Sigurnost na području županije često je ključan faktor kvalitete života stanovnika, gdje raste doseljavanje, zapošljavanje i gospodarski prosperitet, a kvalitetan policijski kadar dodatno podiže nivo sigurnosti. Ako uzmemo u obzir da Zagrebačka županija ima nekoliko velikih gradova, uz Veliku Goricu koja je u Hrvatskoj 6. grad po veličini, tada je jasno koliki obim posla obavljaju policijski službenici na kojima je velika odgovornost uspostavljanja sigurnosti.

Dodajmo kako su za dopredsjednike Gospodarsko-socijalnog vijeća izabrani Sandra Vandekar ispred Matice hrvatskih sindikata te zamjenik župana Damir Tomljenović, a na idućoj sjednici birat će se predsjednik vijeća.

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom

Nastavite čitati

Sport

“Večiti derbi” u finalu Alpas Cupa, čista petica i za 13. izdanje turnira!

Na 13. izdanju Alpas Cupa, za mlade nogometaše do 11 godina, prvo mjesto osvojili su klinci iz beogradskog Partizana, koji su u finalu bili bolji od vršnjaka iz Crvene zvezde. Treće mjesto osvojio je austrijski Sturm, a četvrto zagrebački Dinamo

Objavljeno

na

Objavio/la

Uhodana kurilovečka ekipa i ove je godine, najblaže rečeno, bila spremna na sve izazove. Alpas Cup stigao je u naš grad i 13. put, a društvo iz organizacije, naoružano sad već ozbiljnim iskustvom, ništa nije prepustilo slučaju. Ponovno se okupilo 40 momčadi, ovoga puta s puno snažnijim domaćim turopoljskim pečatom, ali i uz već tradicionalne goste iz Austrije, Slovenije, Srbije, BiH… Ponovno je na Udarniku bio i predstavnik Australije, klub AFC Surbiacco, ponovno se igrao “totalni nogomet”, ponovno je bilo lijepo, razigrano, veselo.

Cijela priča, već po tradiciji, započela je u petak poslijepodne, kad su se počele okupljati prvi sudionici, prvi gosti turnira koji ima svoje ime i prezime u svijetu mlađih kategorija. Selekcije U-11 stizale su iz klubova iz svih krajeva Hrvatske, od Splita, Metkovića i Zmijavaca, preko Kvarnera i Istre, središnjeg dijela Hrvatske, pa sve do Slavonije. Nakon prospavane noći, u subotu od 9 sati krenulo se s utakmicama na pet terena, uz prpošan doprinos Filipa Župetića za mikrofonom, preko kojeg se sve skupa koordiniralo i pratilo.

Pauza za ceremoniju dogodila se u 14 sati, kad je na programu bilo svečano otvorenje turnira, na kojem mikrofon preuzima Zdenko Sovina, najavljuje svaku momčad i klub pojedinačno, svatko dobije svoj komadić pozornosti, ali i pljesak okupljenih. Kad se svi izredaju, kad se svi poslože, slijedi i red govorancija, pa onda i gradonačelnikov prvi udarac, što je također tradicija ovog turnira. A nakon što se i to odradi, nakon što se dječje veselje preseli i u hlad kurilovečkog zdanja, na prvi zajednički ručak, kreće isključivo nogomet…

Momčadi su bile podijeljene u skupine, utakmice su se redale na svakom od pet terena, ritam je bio onakav kakav može ponuditi samo nogometni festival poput Alpas Cupa. Posvuda uokolo gomila automobila, rijeke ljudi koji se slijevaju prema Udarniku, a na njemu i mali nogometaši, i njihovi roditelji, braća i sestre, ali i zainteresirani gledatelji, posjetitelji, pojačani najmlađim članovima obitelji, posebno zainteresiranima za dva napuhanca, ali i frižidere za sladoledima, famoznu šećernu vunu… Ukratko, užitak za apsolutno sve, od sudionika do roditelja/navijača, sve do neutralnih promatrača.

Program je u istom ritmu nastavljen i u nedjelju, uz vremenske uvjete koji su kombinirali sunce i povremene oblake koji su olakšavali život, a nakon nedjeljnog ručka krenula je i eliminacijska faza turnira. Prvi sudionici počeli su napuštati Udarnik, opraštati se s novim prijateljima, a oni najuspješniji išli su prema završnici. Na kraju, u kasnim poslijepodnevnim satima, odnosno u predvečerje, došli smo i do utakmice u kojima su se dijelile medalje.

Najuspješniji su na kraju bili klinci iz dva velika srpska kluba, Partizana i Crvene zvezde, koji su u polufinalu prošli Sturm iz Graza i zagrebački Dinamo, najboljeg hrvatskog predstavnika na ovogodišnjem izdanju turnira. Pobjedu je u finalnoj utakmici odnio Partizan, u “vatrenoj” atmosferi, uz baklje i glasno navijanje roditelja s jedne, odnosno druge strane, dok je u borbi za treće mjesto Sturm bio uspješniji od Dinama.

Utješni turnir, pak, osvojili su klinci iz NK Bjelovara, ispred Croatije iz Zmijavaca i naših sjajnih brežana, dječaka iz NK Bune, koji su oduševili borbenošću i srčanošću, ali i nogometnim vještinama. Dobili su i oni svoje mjesto na svečanom proglašenju najboljih, na kojem smo doznali i najbolju momčad turnira, u kojoj su dominirali igrači polufinalista turnira, da bi sve završilo zajedničkim fotografiranjem i uspomenama koje ostaju.

Alpas Cup, ukratko, oduševio je i ove godine, ponudio je sve ono što se i očekuje od jednog od najboljih i najzabavnijih događanja u našem gradu uopće, a pripreme za sljedeće izdanje, poznavajući Kurilovčane, već su počele. Sve sa ciljem da već iduće godine sve skupa bude još za nijansu bolje, ljepše, raskošnije… Ako je to uopće moguće. Bravo, Kurilovčani, vrijeme je da i vi odmorite…

Nastavite čitati

Reporter 437 - 23.05.2024.

Facebook

Izdvojeno