Sport

Goričani bivši, gdje ste? Jedni love Ligu prvaka, drugi uživaju u egzotici, treći u – slobodi!

Lovrić, Fućak i Bralić ovog će četvrtka ići na Cherifa Ndiayea i njegovu Adanu, a Hajduku će život pokušati zagorčati Dominik Kotarski na golu PAOK-a. Tim povodom, provjerili smo gdje su još neki bivši igrači Gorice…

Objavljeno

prije 3 godine

9. kolovoza 2023.

Objavio/la

Marko Vidalina

Dok nogometaši Gorice na ulasku u svoju šestu prvoligašku sezonu i dalje sanjaju svoj prvi europski iskorak, kojem su najbliže bili u prve tri, a posebice u trećoj sezoni, tijekom tjedna preostaje nam jedino pratiti ostale hrvatske klubove u europskim izazovima. A u svemu tome ipak ima i goričkog začina, poveznica koje navijačima Gorice sve te ogled čine za nijansu posebnijima.

Pa tako u Europi navijamo za Sergeja Jakirevića na klupi Rijeke, čiji dres nose Toni Fruk, Marijan Čabraja i Niko Janković, odreda bivši igrači Gorice. Bivši trener Gorice vodio je i Hajduk, ali Valdas Dambrauskas danas je u Grčkoj, dok za splitski sastav pokušava igrati Anthony Kalik, još jedan bivši igrač Gorice. Goričanin i naš bivši igrač Dario Špikić dio je udarne postave trenera Dinama Igora Bišćana, dok u dresu Osijeka nastupa legenda našega kluba Kristijan Lovrić, kao i junaci proljetnog čuda Kristian Fućak i Slavko Bralić.

Bivši igrači Gorice ovog će četvrtka, međutim, biti i s druge, “krive” strane. Hajduk će tako u pretkolu Konferencijske lige ići na solunski PAOK, na čijem je golu Dominik Kotarski, neupitna “jedinica” grčke momčadi i golman koji izaziva interes i najvećih europskih klubova. Također, Lovrić, Fućak i Bralić s Osijekom će iste večeri ići na noge Adani Demirspor, turskom predstavniku kojeg je do ove faze golom u 94. minuti protiv rumunjskog Cluja pogurao – Cherif Ndiaye!

Cherif Ndiaye iz Gorice se prodao u Göztepe, pa uzeo lovu u Kini i vratio se u Adanu, s kojom prijeti Lovriću i prijateljima

Sva ta imena iz bliske ili nešto dalje prošlosti bila su poticaj da pregledamo gdje su i ostali bivši igrači Gorice, društvo koje pamtimo iz prethodnih pet prvoligaških sezona, a o njihovim koracima nakon odlaska iz Turopolja nešto manje znamo. A ima tu zanimljivih priča, neobičnih sudbina, različitih raspleta karijera…

Sjetit će se tako mnogi golmana koji je u Goricu došao iz velikog Juventusa. Rumunj Laurentiu Branescu stigao je uvjeren da će se kroz Goricu probiti na veliku scenu, no dočekao ga je – Kristijan Kahlina. I Larry priliku nije dočekao. Kahlina je blistao, bio nedodirljiv, a to ga je kasnije preko bugarskog Ludogoreca odvelo do američkog MLS-a i momčadi Charlottea, za koji će ovih dana igrati protiv Miamija i najvećeg od najvećih, Lea Messija! Taj dio već je odradio igrač Dallasa Amet Korca, koji se pohvalio i fotografijom s velikim Argentincem nakon međusobne utakmice, jedne od onih u kojima i poraz dočekaš s osmijehom na licu. Razloga za osmijeh istovremeno nema Branescu, koji je nakon Gorice branio za litavski Žalgiris, škotski Kilmarnock, tri rumunjska kluba i grčki Atromitos, a danas je bez kluba.

Još u zadnjoj drugoligaškoj sezoni Goricu je pojačao Gruzijac Gigi Mchedlishvili, koji je nakon odlaska iz našega grada preselio u latvijski Ventspils, a onda se vratio u domovinu i nosio dres tri kluba, zaključno s Torpedom iz Kutaisija, u kojem je od prošlog ljeta. Još i prije njega stigao je Poljak Michal Maslowski, koji je nakon Gorice nastupao u svojoj domovini, prvo za niželigaša Sosnowiec, a od ove sezone igra za Gwardiju iz Koszalina. Drugu ligu za Goricu igrao je i srpski stoper Nemanja Ljubisavljević, koji je ove zime nakon tri godine napustio litavski Žalgiris, odradio proljeće u Vojvodini pa ovog ljeta preselio u izraelski Maccabi iz Bnei Reineha.

Nemanja Ljubisavljević prošao je Litvu, pokušao u Vojvodini, pa ovog ljeta otišao okušati se u izraelskom nogometu

Prvo prvoligaško pojačanje Gorice bio je još jedan Poljak, danas 30-godišnji Lukasz Zwolinski. Nakon odlaska iz Gorice tri i pol godine je parao mreže u dresu Lechije iz Gdanjska, a ovog ljeta pojačao prvaka Rakowa, gdje igra zajedno s Franom Tudorom i Zoranom Arsenićem. U kvalifikacijama za Ligu prvaka zabio je već dva gola, i dalje je na top nivou…

Došao je te sezone i mladić iz Ugande, danas tek 25-godišnji Farouk Miya, koji je iz Gorice otišao u turski Konyaspor u lukrativnom transferu, da bi nakon toga nosio dres ukrajinskog Lviva, a danas je opet u Turskoj, u prvoligašu Rizesporu. Družio se u to doba u Velikoj Gorici i s još nekim zanimljivim likovima, kao što je, primjerice, Armenac David Aršakjan. Iz Gorice je “armenski Zlatan” otišao u ruski Fakel, kratko pokušao u Rudešu, pa se vratio kući u Ararat iz Erevana, otišao u ruski Omsk i litavski Šiauliai, pa opet u domovini nosio dresove Vana i BKMA Erevana. Trenutačno nema klub.

Bez kluba je već pune dvije i pol godine i Nigerijac Godfrey Oboabona, koji je nakon odlaska iz Gorice odigrao još samo jednu sezonu u gruzijskom Batumiju i nakon toga, u siječnju 2021. godine, prema svemu sudeći, okončao igračku karijeru. Sudeći po onome što je nekadašnji nigerijski reprezentativac pokazivao u goričkoj eri, to i nije neko osobito iznenađenje…

Mnoge bi iznenaditi zato mogla priča koja stoji uz ime Rumunja Ronalda Deaconua. Kod trenera Jakirovića nije uspio zaslužiti pravu priliku, pa se vratio kući, u Rumunjsku, gdje je prvo igrao za Sepsi, a zatim i Gaz Metan, iz kojeg se za 1,2 milijuna eura prodao u kinesku drugu ligu. Sezonu i pol proveo je na dalekom istoku, da bi ga nakon toga za milijun eura kupila poljska Korona Kielce. Puno bolje partije nego u Gorici pružao je svugdje gdje je bio, a to se može reći i za Nizozemca Justina Mathieua. U Turopolju nije uspio, pa se vratio u drugu nizozemsku ligu i odradio lijepu epizodu u dresu TOP Ossa. Ovog ljeta transferiran je u Armeniju, u klub koji se zove Noah.

Ronaldo Deaconu zvijezda je u Poljskoj, prije toga prošao je i Kinu, blistao u svojoj Rumunjskoj… A u Gorici nije išlo

Na nogometno egzotičnoj destinaciji završio je i Liberijac Sylvanus Nimely, koji je preko finskog Ilvesa i našeg drugoligaša Solina otišao u Uzbekistan, u klub koji se zove Surkhon, pa će imati izravne oglede s Matthewom Steenvoordenom, koji je odnedavno igrač tamošnjeg prvaka Pakhtakora. Još dublje u Aziji danas je irački Šveđanin Jiloan Hamad, koji je prvo otišao u švedski Örebro, gdje je povukao i ganskog stopera Nasirua Moru, koji je i dalje na istoj adresi. Hamad više nije, on je prvo otišao u saudijski Al-Kholood, pa nedavno potpisao za tajlandski Uthai Thani.

Na Tajlandu, u klubu Lamphun Warrior, bio je i Ognjen Mudrinski, koji je prije toga igrao za slovenski Maribor, nakon toga za mađarski Ujpest, a u ovom trenutku je bez kluba. A ima samo 31 godinu… Kad smo već kod Azije i društva s ovih prostora, recimo i da je nekadašnji reprezentativac BiH Elvis Sarić, nakon uspješne epizode u Južnoj Koreji, u kojoj je kao doma, u veljači preselio u Kinu, u prvoligaša Hainiu. I nedavno je zabio senzacionalan gol.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Elvis Sarić (@saricielvis)

I mogao bi pregled sudbina bivših igrača Gorice potrajati u nedogled, pa je logičnije ovdje negdje podvući crtu. Dobro, prije nego to učinimo reći ćemo još da je Moussa Wague, lanjsko pojačanje iz Barcelone, nakon proljeća bez kluba potpisao za ciparski Anorthosis, pa će tako voditi bitke sa Joeyjem Sukom. Albi Doka se nakon godinu i pol u mađarskom Honvedu, gdje ga je na proljeće vodio naš Dean Klafurić, vratio u Tiranu, iz koje je onomad i došao u Goricu, a švedski Gabonac Junior Martinsson Ngouali skrasio se u norveškom Sarpsborgu, u kojem je jedno vrijeme bio i Dario Čanađija, danas igrač mostarskog Zrinjskog, kod bivšeg trenera Gorice Krune Rendulića i njegova pomoćnika Saše Sabljaka.

I za njih ćemo, naravno, navijati u četvrtak, baš kao i za Špikića, Kalika, Lovrića, Fruka, Čabraju… Preko Gorice se, očito, može otići jako visoko. A i ne mora. Primjeri su različiti, sudbine također, jer čudesni su putevi nogometni…

Sport

Kobre prebrze za Mraclin

Objavljeno

prije 8 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

Vitomir Štuban

Mraclin je dobro otvorio susret i već u 2. minuti imao veliku priliku preko Kaurina, ali gostujući vratar Đurđek sjajno reagira. Kobre ubrzo kažnjavaju promašaj – Husnjak u 3. minuti preciznim udarcem donosi vodstvo 0:1. Domaći su do kraja prvog dijela imali još nekoliko izglednih prilika za izjednačenje, no nisu bili dovoljno učinkoviti.
U nastavku utakmice dominiraju gosti – Čakarun u 57. minuti povećava na 0:2, a Kelava u 73. minuti praktički rješava pitanje pobjednika pogotkom za 0:3.
Mraclin je do počasnog pogotka stigao u samoj završnici kada Hajduk koristi asistenciju Marjanovića za konačnih 1:3.
Kobre su zasluženo slavile, dok Mraclin nakon loših proljetnih igara mora što prije uhvatiti bolju formu jer pogled na ljestvicu ne ostavlja mnogo prostora za mir.

IV. NL SREDIŠTE ZAGRB – B , 24. kolo

MRACLIN – KOBRE SAMOBOR 1:3

Stadion Nova graba. Gledatelja 50.
Sudac: Matija Ptičar (Repušnica). Pomoćnice: Kristina Borojević i Veronika Muraja.

Strijelci: 0:1 – Husnjak (3), 0:2 – Čakarun (57), 0:3 – Kelava (73), 1:3 – Hajduk (90).

MRACLIN: Matejčić, Marjanović, Smolković (od 46. Tokić), J. Domitrović, Rajić, Đurašić (od 72. Jančić), Brdek, Matić, Krilić, Kaurin (od 46. Hajduk), I. Kos. Trener: Marko Pancirov.

KOBRE SAMOBOR: Đurđek, Brakus, Ašanin, Husjak (od 74. Kerman), Golubić, Čakarun, Mihaljević (od 80. Čučić), Makarun (od 67. Houdek), Kelava, Bašić, Kesić. Trener: Željko Štulec.

Nastavite čitati

Sport

Svjetski prvak u gostima: ‘Njegovo znanje za nas je odskočna daska’

Društvu iz Kluba obaranja ruku Viking VG u goste je došao Rino Mašić, institucija u svijetu njihova sporta. Oduševljen je bio Mašić, oduševljeni su bili i gorički obarači ruku…

Objavljeno

prije 17 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Gorički klub za obaranje ruke Viking VG posjetio je svjetski prvak u obaranju ruke Rino Mašić, koji je održao mali seminar o obaranju ruke, treningu i natjecanjima, kao i općenito o pristupu sportu i psihologiji sporta.

U prostorijama kluba okupilo se na desetke obarača koji su željno upijali znanje te, postavljajući pitanja i kroz lagani sparing sa svjetskim prvakom, puno naučili o obaranju ruke i treningu.

“Sam Rino Mašić bio je oduševljen prostorijama kluba i opremom te je u ugodnoj atmosferi održao odličan i poučan seminar, na kojem mu je klub Viking VG zahvalan, jer će znanje koje je podijelio s nama biti još jedna dobra odskočna daska za daljnji napredak našeg kluba.

Nadamo se i budućim posjetima našeg svjetskog prvaka, jer znamo da još puno toga imamo za naučiti, a on ima još puno toga za podučiti nas”, objavili su iz kluba.

Nastavite čitati

Moja županija

Maške, legendo: ‘Da mi je netko ovo pričao, rekao bih mu da je lud…’

Ante Mašić je s navršenih 40 godina odigrao svoju posljednju utakmicu, punih 11 godina nakon što je došao u Veliku Goricu i odjenuo dres KK Gorice. A do tad je u našem gradu bio ukupno – jedanput?!

Objavljeno

prije 17 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Kad je te 2015. godina Ante Mašić na zaslonu mobitela ugledao “Josip Sesar zove…”, nije ni slutio da će si pritiskom na zelenu tipku promijeniti život.

– Dođi, treniraj s nama. Ako ti se svidi, možeš i ostati…

Došao je, probalo je, svidjelo mu se i – ostao je. Evo nas, 11 godina poslije, Ante Mašić otišao je u mirovinu kao legenda KK Gorice. Igrač koji je obilježio najuspješniju eru u povijesti velikogoričke košarke, čovjek kojega su duže od desetljeća u velikogoričkoj košarci voljeli i poštivali, kapetan koji nije morao puno govoriti da bi se čulo sve što ima za reći.

U posljednjoj utakmici ove sezone u Gradsku dvoranu stigao je Novi Zagreb, rezultatska važnost bila je minimalna, ali trenutak je bio poseban. Lopta je podbačena, otišla je i zadnji put u ruke igrača s brojem 8 u bijelom dresu, a onda je krenuo aplauz.

– Hvala ljudima iz kluba što su zaista lijepo sve to organizirali, bilo je baš jako lijepo. Doduše, u jednu je ruku bilo i čudno, emocije se miješaju u tom trenutku, ali prije svega je bilo lijepo. Je, priznajem, zastala je i suza u oku. Nije pobjegla niz lice, ali bila je tamo… – kaže Maške, kako ga zovu u svijetu košarke, nakon što je okačio visoke tenisice o klin.

I opet, tko bi te 2015. rekao da će se stvari rasplesti baš tako. Da će bivši igrač Cibone i onog euroligaškog Zagreba, košarkaš s ozbiljnim imenom i prezimenom, najveći dio svoje karijere vezati baš uz naš grad i klub.

– U tom trenutku bio sam bez kluba i kad me trener Sesar nazvao, odlučio sam pokušati. Iskreno, do tad nisam znao baš ništa ni o klubu ni o velikogoričkoj košarci. Čak me ni put nije vodio prema ovdje, mislim da sam jedanput u životu bio u Velikoj Gorici. Doslovno nikakve veze s ovim krajem nisam imao. Da mi je netko tad rekao da ću ostati ovdje toliko dugo, rekao bih mu da je lud… A opet, sve se nekako slagalo jedno za drugim i danas mogu reći da je iza mene prelijepih 11 godina karijere. Bolje nisam mogao poželjeti – kreće Mašić u analizu svoje goričke ere gostujući u “Sportu zagrebačke županije”.

Prva njegova gorička sezona bila je dobra, uspješna, no već idućega ljeta mijenjaju se trener i dio momčadi, a s tim stižu i problemi. Gorica je ispala iz elitnog ranga, no Maške je, brojnim ponudama unatoč, odlučio ostati.

– Već u prvoj sezoni imao sam neke ponude da idem van, ali odlučio sam to odbiti i jednostavno ostati. Ljudi u klubu su me željeli, meni je odgovaralo biti doma, uz obitelj, a sve je to utjecalo. Kad smo ispali u drugu ligu, opet su me zvali neki iz prve lige, ali nešto me tjeralo da ostanem. Kao da je bilo suđeno – govori Mašić.

Vratio se tad na klupu Sesar, složena je momčad koja je drugu ligu osvojila s 22-0, pobjeđujući i po 50-60 razlike, pa se Gorica ekspresno vratila u elitu. Naravno, s Mašićem u sastavu. A zlatne godine su dolazile.

– Sve nakon toga je povijest. Igrali smo polufinala prvenstva, završnicu kupa, čak i ABA 2 ligu… Cijela ta petorka, u kojoj su uz mene bili Majcunić, Kapusta, Mazalin i Baković, danas igra na puno višem nivou, a svima je njima Gorica bila jako dobra odskočna daska.

Ni u tim godinama, kao ni danas, Velikogoričani nisu imali naviku dolaziti u dvoranu na košarku.

– Ta priča s gledateljima nekako nas uvijek prati… Svi bismo mi voljeli da bude barem malo više ljudi. Dvorana je mala, tu da dođe 300 ljudi, već bi se napravila ozbiljna gužva i dobar ambijent. Tad smo igrali na razini na kojoj gorička košarka možda više nikad neće biti, a bilo je otprilike jednako ljudi kao danas, kad smo u drugoj ligi. Zapravo, možda bih ih mogao većinu i nabrojati…

Gorica je, dakle, ponovno u drugoj ligi. Ispala je još jedanput, u proljeće 2023. godine, a Maške je opet ostao. Sad je situacija bila drukčija, ušao je u veteranske godine, ponuda više nije bilo, ali nije bilo ni dvojbi.

– Ma naravno, nisam ni razmišljao. Tu sam doma, želio sam ostati, ljudi iz kluba odmah su mi rekli da žele da ostanem, i krenuli smo dalje zajedno. Graditi neku bitno drukčiju priču, ali u pravom smjeru. Budući da sam završio i višu trenersku školu, da sam već krenuo u tom smjeru, jedino logično bilo je ostati.

Preuzeo je svoje prve omladinske kategorije kao trener, a usporedno je davao sve što je mogao kao igrač. U ograničenoj minutaži, u ulozi tihog i diskretnog mentora mlađim igračima, jednog od onih koji svojim ponašanjem nude primjer.

Košarkaši gledano, Mašić je sad već u potpunosti naš, ali zapravo je riječ o momku iz Tomislavgrada, koji se teškom mukom probijao do uspjeha. Danas je zadovoljan činjenicom što je uspio živjeti od košarke, a to ima najmjeru i dalje činiti. Od iduće sezone vodit će juniore u njihovoj ligi, ali i u trećoj seniorskoj ligi, gdje će gorički talenti igrati za KK Velgor.

– Uživam u radu s djecom, u njihovu napretku, i tu se zasad vidim. Vidim se u budućnosti i kao seniorski trener, ali idemo polako, korak po korak – zaključio je legendarni Maške.

Nastavite čitati

Sport

Cijeli svijet gleda prema Amerikama, a Goričani čekaju – Euro!

Krajem svibnja i početkom lipnja na Euru U-17 naš će prvoligaš imati trojicu predstavnika, a najmanje jednog trebali bismo imati i na Euru U-19, koji će se igrati krajem lipnja i početkom srpnja

Objavljeno

prije 18 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Do početka Svjetskog prvenstva broji se sitno, u geopolitički izazovnim vremenima čeka nas povijesni Mundijal, na kojem će prvi put nastupiti 48 reprezentacija, neobični će biti i termini utakmica, pa svijet nogometa s nestrpljenjem čeka da sve skupa konačno krene. A svi mi, naravno, vjerujemo i nadamo se da Hrvatska može ponovno biti dobar, barem na tragu onoga kakva je bila na posljednja dva prvenstva…

A dok se sve to događa, u debeloj sjeni traju pripreme za neka druga prvenstva koja uključenima “život znače”: od 25. svibnja do 7. lipnja u Estoniji će se igrati Europsko prvenstvo U-17, a nešto više od mjesec dana kasnije, između 28. lipnja i 11. srpnja, svoj će Euro igrati reprezentacije do 19 godina. I oba ta turnira bit će važna i za velikogorički nogomet, budući da će HNK Gorica, kako trenutačno stvari stoje, imati svoje predstavnike na oba ta turnira.

Posebno snažan gorički pečat ima U-17 selekcija, koju vodi izbornik Marijan Budimir. Selekcija je to koja je u prvoj rundi kvalifikacija iza sebe ostavila i vršnjake iz Nizozemske, da bi u onoj drugoj izborila prvo mjesto u konkurenciji Irske, Poljske i Slovačke. Važnu ulogu na tom putu imali su igrači Gorice Juraj Frigan, Mihael Kelava i Lovro Lojen, a dio ciklusa u tom je društvu proveo i još jedan njihov klupski igrač, Francis Chinedu Echue. Uz njih trojicu, odnosno četvoricu, tu je i Lovro Trupčević, dečko iz Šćitarjeva koji je preko Mladosti iz Obrezine već kao sedmogodišnjak otišao u Dinamu, čiji igrač je i danas.

Lovro je u ovom društvu poseban jer je jedini u punom smislu “naš”, budući da je Kelava iz Donje Stubice, Frigan iz Zeline, a Lojen sa zagrebačke Peščenice. Međutim, logično je da će baš njih trojica biti u fokusu iz perspektive našega kluba, koji na ovim klincima gradi budućnost. Lovro Lojen posebna je priča, s obzirom na to da je jedan od rijetkih u “klasi 2009” koji je godinu mlađi, rođen u srpnju 2010. Unatoč tome, Lovro je neupitni prvi golman ove selekcije, u kojoj svoje mjesto uspješno pronalazi i Frigan, iako često to mora činiti i na pozicijama koje mu nisu omiljene. Važnu ulogu tu će imati i Kelava, iako u posljednjoj rundi kvalifikacija nije imalo preveliku minutažu.

Ne dogodi li se nešto nepredviđeno, sva trojica Goričana, baš kao i Trupčević, trebali bi biti na popisu izbornika Budimira za Euro koji će biti iznimno izazovan. Na njemu će se pojaviti samo osam selekcija, a Hrvatska je u skupini s Belgijom, Španjolskom i domaćinom Estonijom. Otvaranje je 25. svibnja protiv Belgije, tri dana poslije igrat će se u Tallinnu protiv Estonije, a još tri dana poslije protiv Španjolske.

Mjesec dana kasnije u Walesu će svoj Euro igrati U-19 reprezentacija, koju vodi izbornik Siniša Oreščanin, a njezin dio je naš Luka Vrzić. Ova će selekcija biti u skupini sa Srbijom, Italijom i Ukrajinom, a Vrza će se od prvog dana priprema boriti za što bolji status. U kvalifikacijama je i zabijao golove, imao ozbiljne partiture, ali dojam je da zasad nije zaradio puno povjerenje izbornika. U kadru bi svakako trebao biti, a za minute na terenu predstoji mu borba…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Meštrica petardom do sedme proljetne pobjede

Objavljeno

prije 24 sata

30. travnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Meštrica je u 24. kolu Jedinstvene 1.ŽNL pobijedila momčad Pušće rezultatom 5:0, hattrickom Nikole Šebeka i s dva gola Antona Gašija. Bila je to sedma pobjeda Meštrice u devet utakmica proljetne polusezone.