Sport

Goričani bivši, gdje ste? Jedni love Ligu prvaka, drugi uživaju u egzotici, treći u – slobodi!

Lovrić, Fućak i Bralić ovog će četvrtka ići na Cherifa Ndiayea i njegovu Adanu, a Hajduku će život pokušati zagorčati Dominik Kotarski na golu PAOK-a. Tim povodom, provjerili smo gdje su još neki bivši igrači Gorice…

Objavljeno

prije 1 godina

9. kolovoza 2023.

Objavio/la

Marko Vidalina

Dok nogometaši Gorice na ulasku u svoju šestu prvoligašku sezonu i dalje sanjaju svoj prvi europski iskorak, kojem su najbliže bili u prve tri, a posebice u trećoj sezoni, tijekom tjedna preostaje nam jedino pratiti ostale hrvatske klubove u europskim izazovima. A u svemu tome ipak ima i goričkog začina, poveznica koje navijačima Gorice sve te ogled čine za nijansu posebnijima.

Pa tako u Europi navijamo za Sergeja Jakirevića na klupi Rijeke, čiji dres nose Toni Fruk, Marijan Čabraja i Niko Janković, odreda bivši igrači Gorice. Bivši trener Gorice vodio je i Hajduk, ali Valdas Dambrauskas danas je u Grčkoj, dok za splitski sastav pokušava igrati Anthony Kalik, još jedan bivši igrač Gorice. Goričanin i naš bivši igrač Dario Špikić dio je udarne postave trenera Dinama Igora Bišćana, dok u dresu Osijeka nastupa legenda našega kluba Kristijan Lovrić, kao i junaci proljetnog čuda Kristian Fućak i Slavko Bralić.

Bivši igrači Gorice ovog će četvrtka, međutim, biti i s druge, “krive” strane. Hajduk će tako u pretkolu Konferencijske lige ići na solunski PAOK, na čijem je golu Dominik Kotarski, neupitna “jedinica” grčke momčadi i golman koji izaziva interes i najvećih europskih klubova. Također, Lovrić, Fućak i Bralić s Osijekom će iste večeri ići na noge Adani Demirspor, turskom predstavniku kojeg je do ove faze golom u 94. minuti protiv rumunjskog Cluja pogurao – Cherif Ndiaye!

Cherif Ndiaye iz Gorice se prodao u Göztepe, pa uzeo lovu u Kini i vratio se u Adanu, s kojom prijeti Lovriću i prijateljima

Sva ta imena iz bliske ili nešto dalje prošlosti bila su poticaj da pregledamo gdje su i ostali bivši igrači Gorice, društvo koje pamtimo iz prethodnih pet prvoligaških sezona, a o njihovim koracima nakon odlaska iz Turopolja nešto manje znamo. A ima tu zanimljivih priča, neobičnih sudbina, različitih raspleta karijera…

Sjetit će se tako mnogi golmana koji je u Goricu došao iz velikog Juventusa. Rumunj Laurentiu Branescu stigao je uvjeren da će se kroz Goricu probiti na veliku scenu, no dočekao ga je – Kristijan Kahlina. I Larry priliku nije dočekao. Kahlina je blistao, bio nedodirljiv, a to ga je kasnije preko bugarskog Ludogoreca odvelo do američkog MLS-a i momčadi Charlottea, za koji će ovih dana igrati protiv Miamija i najvećeg od najvećih, Lea Messija! Taj dio već je odradio igrač Dallasa Amet Korca, koji se pohvalio i fotografijom s velikim Argentincem nakon međusobne utakmice, jedne od onih u kojima i poraz dočekaš s osmijehom na licu. Razloga za osmijeh istovremeno nema Branescu, koji je nakon Gorice branio za litavski Žalgiris, škotski Kilmarnock, tri rumunjska kluba i grčki Atromitos, a danas je bez kluba.

Još u zadnjoj drugoligaškoj sezoni Goricu je pojačao Gruzijac Gigi Mchedlishvili, koji je nakon odlaska iz našega grada preselio u latvijski Ventspils, a onda se vratio u domovinu i nosio dres tri kluba, zaključno s Torpedom iz Kutaisija, u kojem je od prošlog ljeta. Još i prije njega stigao je Poljak Michal Maslowski, koji je nakon Gorice nastupao u svojoj domovini, prvo za niželigaša Sosnowiec, a od ove sezone igra za Gwardiju iz Koszalina. Drugu ligu za Goricu igrao je i srpski stoper Nemanja Ljubisavljević, koji je ove zime nakon tri godine napustio litavski Žalgiris, odradio proljeće u Vojvodini pa ovog ljeta preselio u izraelski Maccabi iz Bnei Reineha.

Nemanja Ljubisavljević prošao je Litvu, pokušao u Vojvodini, pa ovog ljeta otišao okušati se u izraelskom nogometu

Prvo prvoligaško pojačanje Gorice bio je još jedan Poljak, danas 30-godišnji Lukasz Zwolinski. Nakon odlaska iz Gorice tri i pol godine je parao mreže u dresu Lechije iz Gdanjska, a ovog ljeta pojačao prvaka Rakowa, gdje igra zajedno s Franom Tudorom i Zoranom Arsenićem. U kvalifikacijama za Ligu prvaka zabio je već dva gola, i dalje je na top nivou…

Došao je te sezone i mladić iz Ugande, danas tek 25-godišnji Farouk Miya, koji je iz Gorice otišao u turski Konyaspor u lukrativnom transferu, da bi nakon toga nosio dres ukrajinskog Lviva, a danas je opet u Turskoj, u prvoligašu Rizesporu. Družio se u to doba u Velikoj Gorici i s još nekim zanimljivim likovima, kao što je, primjerice, Armenac David Aršakjan. Iz Gorice je “armenski Zlatan” otišao u ruski Fakel, kratko pokušao u Rudešu, pa se vratio kući u Ararat iz Erevana, otišao u ruski Omsk i litavski Šiauliai, pa opet u domovini nosio dresove Vana i BKMA Erevana. Trenutačno nema klub.

Bez kluba je već pune dvije i pol godine i Nigerijac Godfrey Oboabona, koji je nakon odlaska iz Gorice odigrao još samo jednu sezonu u gruzijskom Batumiju i nakon toga, u siječnju 2021. godine, prema svemu sudeći, okončao igračku karijeru. Sudeći po onome što je nekadašnji nigerijski reprezentativac pokazivao u goričkoj eri, to i nije neko osobito iznenađenje…

Mnoge bi iznenaditi zato mogla priča koja stoji uz ime Rumunja Ronalda Deaconua. Kod trenera Jakirovića nije uspio zaslužiti pravu priliku, pa se vratio kući, u Rumunjsku, gdje je prvo igrao za Sepsi, a zatim i Gaz Metan, iz kojeg se za 1,2 milijuna eura prodao u kinesku drugu ligu. Sezonu i pol proveo je na dalekom istoku, da bi ga nakon toga za milijun eura kupila poljska Korona Kielce. Puno bolje partije nego u Gorici pružao je svugdje gdje je bio, a to se može reći i za Nizozemca Justina Mathieua. U Turopolju nije uspio, pa se vratio u drugu nizozemsku ligu i odradio lijepu epizodu u dresu TOP Ossa. Ovog ljeta transferiran je u Armeniju, u klub koji se zove Noah.

Ronaldo Deaconu zvijezda je u Poljskoj, prije toga prošao je i Kinu, blistao u svojoj Rumunjskoj… A u Gorici nije išlo

Na nogometno egzotičnoj destinaciji završio je i Liberijac Sylvanus Nimely, koji je preko finskog Ilvesa i našeg drugoligaša Solina otišao u Uzbekistan, u klub koji se zove Surkhon, pa će imati izravne oglede s Matthewom Steenvoordenom, koji je odnedavno igrač tamošnjeg prvaka Pakhtakora. Još dublje u Aziji danas je irački Šveđanin Jiloan Hamad, koji je prvo otišao u švedski Örebro, gdje je povukao i ganskog stopera Nasirua Moru, koji je i dalje na istoj adresi. Hamad više nije, on je prvo otišao u saudijski Al-Kholood, pa nedavno potpisao za tajlandski Uthai Thani.

Na Tajlandu, u klubu Lamphun Warrior, bio je i Ognjen Mudrinski, koji je prije toga igrao za slovenski Maribor, nakon toga za mađarski Ujpest, a u ovom trenutku je bez kluba. A ima samo 31 godinu… Kad smo već kod Azije i društva s ovih prostora, recimo i da je nekadašnji reprezentativac BiH Elvis Sarić, nakon uspješne epizode u Južnoj Koreji, u kojoj je kao doma, u veljači preselio u Kinu, u prvoligaša Hainiu. I nedavno je zabio senzacionalan gol.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Elvis Sarić (@saricielvis)

I mogao bi pregled sudbina bivših igrača Gorice potrajati u nedogled, pa je logičnije ovdje negdje podvući crtu. Dobro, prije nego to učinimo reći ćemo još da je Moussa Wague, lanjsko pojačanje iz Barcelone, nakon proljeća bez kluba potpisao za ciparski Anorthosis, pa će tako voditi bitke sa Joeyjem Sukom. Albi Doka se nakon godinu i pol u mađarskom Honvedu, gdje ga je na proljeće vodio naš Dean Klafurić, vratio u Tiranu, iz koje je onomad i došao u Goricu, a švedski Gabonac Junior Martinsson Ngouali skrasio se u norveškom Sarpsborgu, u kojem je jedno vrijeme bio i Dario Čanađija, danas igrač mostarskog Zrinjskog, kod bivšeg trenera Gorice Krune Rendulića i njegova pomoćnika Saše Sabljaka.

I za njih ćemo, naravno, navijati u četvrtak, baš kao i za Špikića, Kalika, Lovrića, Fruka, Čabraju… Preko Gorice se, očito, može otići jako visoko. A i ne mora. Primjeri su različiti, sudbine također, jer čudesni su putevi nogometni…

Moja županija

‘Sretni smo što imamo tradiciju sporta u gradu. A i Kosteliće smo prisvojili…’

Igor Mužina je dopredsjednik županijske sportske zajednice, predsjednik županijskog košarkaškog saveza i trećeligaša KK Ivanića, a ujedno je i tajnik sportske zajednice u Ivanić Gradu. Gostovao je u novom izdanju serijala “Sport Zagrebačke županije”…

Objavljeno

prije 1 sat

22. studenoga 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Iz kvantitativnih razloga, u strahu da nešto ne bismo propustili, na početku novog izdanja serijala “Sport Zagrebačke županije” prepustili smo Igoru Mužini da sam nabroji svoje funkcije.

– Glavni tajnik sportske zajednice grada Ivanić Grada, predsjednik Košarkaškog saveza Zagrebačke županije, ujedno i predsjednik KK Ivanića, te dopredsjednik Zajednice sportskih udruga i saveza Zagrebačke županije – predstavio se sportu posvećeni Mužina, nastavljajući s predstavljanjem svoga Ivanić Grada.

– Ivanić je ugodno mjesto za život, a grad i gradska sportska priča razvijaju se zajedno. Blizu smo Zagrebu, a nudimo ležeran život pun sadržaja, pogotovo u sportskom smislu. Grad ulaže jako puno u sportsku infrastrukturu, počevši od našeg čuvenog Sportskog parka Zelenjak, koji iz godine u godinu raste u smislu ponude našim građanima. Obuhvaća nogometni stadion, teren s umjetnom travom, teniske terene, restorane i kafiće, dječji park… Imamo i dio koji zovemo Amfiteatrum, nastao na propalom pokušaju građenja bazena. Tu su tijekom ljeta kazališne predstave, stand up komedija, kino na otvorenom, koncerti… Puno toga se događa u Zelenjaku, uz koji prolazi i šetnica uz rijeku Lonju, tako da je to baš jedan ambijent koji svi koji dođu sa strane ističu kao ogromnu zelenu oazu usred grada – ističe Mužina.

U gradu s nešto više od 13.000 stanovnika imaju 17 klubova iz 17 sportova, vrijedi nepisano načelo “jedan sport, jedan klub”. I svi ti sportaši rade u jako dobrim uvjetima, jer infrastruktura postoji, a o raspolaganju njome odlučuju sami.

– Imamo specifičan način upravljanja sportskim objektima. Sportska zajednica, osim što se bavi sportom i sportskim klubovima, bavi se i upravljanjem objektima. Uz park Zelenjak imamo i veliku školsku dvoranu, koja je do 15 sati na raspolaganju školi, a nakon toga klubovima. Uz to, imamo manju dvoranu u školi na Posavskim Bregima, otvara se dvorana i u OŠ Graberje Ivanečko, a u nekom sljedećem periodu u planu je u Zelenjaku staviti balon na teren rukometnih dimenzija, da dobijemo još prostora u zimskim mjesecima. Tu ćemo dobiti puno više prostora za treninge rukometnih klubova, jer kod nas je rukomet jako popularan i jedna dvorana rukometnih dimenzija je premalo. Ostali sportovi imaju već sad dobre uvjete – zadovoljno konstatira Mužina.

Najbolja sportašica Ivanić Grada prošle godine dolazi iz streljaštva, najbolji sportaš iz kickboxinga, a to puno govori i o najvećim uspjesima sporta u Ivaniću.

– Imamo sreću što imamo tradiciju sporta. Tu su i obiteljske linije, od djedova i očeva sve do djece, na to se ponosimo i pokušavamo održati masovnost. Imamo konstantnu brojku sportaša, oko tisuću, od čega je 90 posto djece. Voljeli bismo da je ta brojka veća, ali u tom smislu imamo konstantu i očito na to ne možemo previše utjecati – svjestan je Mužina.

Šira sportska javnost na prvu će povezivat sport u Ivanić Gradu s onom famoznom pobjedom Naftaša protiv Dinama s Eduardom i ekipom, ali poveznica je snažna i s rukometom.

– U povijesnim knjigama stoji da se u našem gradu prvo počeo igrati nogomet, 1919. osnovan je prvi nogometni klub, a već dvadesetih godina igrao se i rukomet, u to doba na dimenzijama nogometnog terena. Prve su krenule cure, tako da smo već obilježili stotinu godina rukometa u gradu. Iako, prvi klubovi osnovani su tek pedesetih godina – kaže pa nastavlja nabrajati lokalne junake.

– Biciklist Stjepan Grgac je u doba prije drugog svjetskog rata osvajao etape na Tour de Franceu, a njemu u čast imamo i biciklistički memorijal Stjepana Grgca već više od 50 godina. Tradiciju ima i streljaštvo, imali smo u doba Jugoslavije i prvake države, što je bila velika stvar, a i sad imamo strijelce koji osvajaju državna prvenstva, koji su jako konkurentni i na međunarodnoj sceni.

Snažnu poveznicu s vrhunskim sportom Ivanić Grad ima i kroz jednu obitelji…

– Mi u Ivaniću svojatamo Kosteliće! Ante je sedamdesetih godina bio trener ženske ekipe, koja je povijesno imala veće uspjehe nego muški klub, a tu je i upoznao suprugu Maricu. Uostalom, Ivica živi u Ivaniću, djeca mu kod nas idu u školu… Zasad su u karateu, ali s obzirom na roditelje i djeda, ne sumnjam da će oni naći svoj sportski put – kaže Mužina.

Nastave li sa sportom u Ivaniću, imat će ponudu iz koje mogu birati

– Konstantne rezultate imamo i u kickboxingu, i na državnim i međunarodnim natjecanjima, u karateu također, a posebno smo ponosni i na to što u mlađim kategorijama često osvajamo državna prvenstva. Pogotovo u ženskom rukometu, budući da smo nedavno imali dvije ekipe koje su postale prvaci Hrvatske, što je čudo za jednu malu sredinu poput Ivanića – zaključio je Igor Mužina.

S košarkašima Ivanića planira povratak u drugu ligu, a usput se neumorno bavi gradskim i županijskim sportom…

Nastavite čitati

Sport

Buna jesenski prvak kolo prije kraja

Objavljeno

prije 1 dan

21. studenoga 2024.

Objavio/la

David Jolić

Sljedećeg vikenda (23./24.11.2024.) utakmicama 15. kola završava jesenska polusezona u Jedinstvenoj 1.županijskoj nogometnoj ligi. Jesenski prvak je Buna, neovisno o rezultatima zadnjeg kola, jer ima prednost od 4 boda ispred Lonje i pet više od trećeplasiranog Rakovca.

Velika Gorica, 21.11.2024. Jedinstvena 1.ŽNL 2024./2025., 15. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Dinamo Hidrel je zahvaljujući odličnim rezultatima (od 8. do 14. kola) stigao na visoku 5. poziciju, zajedno s novim trenerom Stivenom Žitnikom. Posavec je u gornjem dijelu ljestvice s 23 boda na 7. mjestu, a Mladost Obrezina je s najmlađom momčadu u ligi na sigurnom 10. mjestu s 18 bodova. Dojam je da Turopolje bolje igra nego što to pokazuje plasman na 12. mjestu.

Velika Gorica, 21.11.2024. Jedinstvena 1.ŽNL 2024./2025., 15. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Vatrogasac je na 15. mjestu s jednom pobjedom i jednim remijem, a Kupa ima samo jedan bod na zadnjem mjestu.

Galerija fotografija

Jedinstvena 1.ŽNL 2024./2025.

Rezultati 14. kola (16./17.11.2024.): Jamnica – Buna (Mala Buna) 1:3, Dinamo Hidrel (Novo Čiče) – Vatrogasac (Kobilić) 2:0, Posavec (Orle) – Turopolje (Turopolje) 0:0, Mladost Obrezina – Milka Trnina (Vezišće) 2:0, Pribić (Pribić) – Kupa 3:0, Rakovec (Rakovec) – Graničar Tučenik 1:1, Lonja – Pušća 1:1, Ban Jelačić (Banovo) – Dinamo Jakovlje 0:3.

Redoslijed: 1. Buna 34 (14 11 1 2 25:9), 2. Lonja 30, 3. Rakovec 29, 4. Pušća 25, 5. Dinamo Hidrel 24 (14 7 3 4 28:22), 6. Dinamo Jakovlje 24, 7. Posavec 23 (14 7 2 5 26:17), 8. Pribić 22, 9. Graničar Tučenik 19, 10. Mladost Obrezina18 (14 5 3 6 26:20), 11. Jamnica 18, 12. Turopolje 16 (14 4 5 5 16:20), 13. Ban Jelačić (B) 14, 14. Milka Trnina 12, 15. Vatrogasac 4 (14 1 1 12 12:39), 16. Kupa 1 (14 0 1 13 9:39).

Nastavite čitati

Sport

FOTO Otvoreno novo igralište u Lazini Čičkoj

Objavljeno

prije 1 dan

21. studenoga 2024.

Objavio/la

David Jolić

Novo igralište u Lazini Čičkoj otvoreno je jučer (srijeda, 20.11.2024.) malonogometnim susretom između Reprezentacije Grada i Malonogometnog kluba Lazina. Lokacija je ostala ista, sada je umjesto trave asfalt, ovo igralište je trajnije i lakše ga je održavati.