Tek u trećem kolu nove sezone nogometaši Gorice morali su na prvo gostovanje, i to odmah na – najteže moguće. Protivnik je bio Dinamo u Maksimiru, a ideja s kojom su Goričani otputovali u susjedni grad bila je ostaviti bijelu zastavu doma, istrčati na travnjak i pokušati ostvariti svoj plan. I zagorčati život prvaku koliko god je to moguće. A bilo je moguće, itekako je bilo, što će pokazati i konačnih 0-0, ali i sve ono što se događalo. Gorica je imala svoje prilike, imala je i dozu sportske sreće, koja je u ranijim sudarima s Dinamom najčešće izostajala, pa je bod apsolutno zasluženo pospremljen u autobus koji je vozio prema srcu Turopolja.
Počelo je od prve minute onako kako se i očekivalo da će izgledati ogled pretendenta na Ligu prvaka i jedne nove momčadi u izgradnji. Dinamo je dominirao, držao loptu, kružio oko goričke zone, ali u prvih 45 minuta nisu “modri” uspjeli ozbiljnije zaprijetiti Ivanu Baniću. Doslovno. Nije da opasnosti nije bilo, trebalo je držati koncentraciju, taktički odgovarati na sve izazove, no sve to bilo je jalovo, pa golman Gorice nije imao niti jednu intervenciju.
S druge strane, Gorica je čekala i – prijetila! Na trenutku i vrlo ozbiljno, kao prilikom Ndockytova pokušaja glavom s desetak metara, a malo prije isteka pola sata igre stigla je i ogromna, kolosalna šansa za naše nogometaše. U kontranapad je krenuo razigrani Ndockyt, snažno opalio s 25 metara, Livaković se morao dobro pomučiti da to zaustavi, a na odbijenu loptu natrčao je Josip Mitrović. Pucao je iz blizine, iz sjajne pozicije, već se činilo da je lopta u mreži, no završila je na stativi! Velika, ogromna šansa je propala, a Mitar se primao za glavu, žalio…
Tek u nadoknadi prvog poluvremena, u kojem se Gorica maestralno branila uz prvi prekršaj tek u 25. minuti, Dinamo je ozbiljno zaprijetio preko Brune Petkovića, koji je vratio u peterac za Dina Perića, ali ni u toj situaciji nije došlo do pravog, ozbiljnog udarca. Sve u svemu, Gorica je u tom prvom dijelu najčešće bila bez lopte, ali svejedno je bila kudikamo bliža vodećem golu, koji se ipak nije dogodio. Dinamo je, samo za ilustraciju, poluvrijeme završio bez udarca u okvir gola!
U nastavak su treneri Sopić i Bišćan krenuli s istim snagama, a Goričani sa situacijom u kojoj je Francuz Bernauer morao rušiti Mitrovića malo nakon centra, jer u suprotnom bi krilo Gorice odjurilo prema Livakoviću, a bio je to i znak za uzbunu na klupi domaćina. Pa su krenule promjene, i to u hokejaškom stilu. Ušli su Ivanušec, Šutalo i Mihajličenko umjesto Sučića, Kaneka i Barnauera, a to je dovelo do nove razine opasnosti po gorički gol.
Goričani su u prvom dijelu potpuno limitirali Dinamo, da bi u nastavku blistao Ivan Banić na vratima… Foto: Matija Habljak/PIXSELL
Imao je u tom nastavku Ivan Banić značajno više posla, zagrebački sastav puno je konkretnije počeo prijetiti golu naše momčadi, pa je pomagalo u tim trenucima i malo sportske sreće. Međutim, imala je i Gorica u svemu tome, iako rjeđe nego u prvom dijelu, svoje prilike. Pogotovo onu u 71. minuti, kad su ponovno izašli Ndockyt i Mitrović, ponovno je u velikoj šansi bio 22-godišnjak iz Đakova, no njegov udarac iz jako dobre pozicije završio je visoko iznad gola.
Ušli su do kraja još i Ristovski te Emreli, a Sopić je odgovorio s mladim dvojcem Lenny Ilečić – Ante Matej Jurić, debitirao je i danski desni bek Alex Munksgaard, a opasnosti pred Banićem su se redale. Frcale su lopte pokraj stativa, nekoliko puta uspjeli su gorički braniči blokirati pokušaje maksimirskih zvijezda, i bilo je jasno da je glavni cilj preživjeti do kraja. I sačuvati bod u utakmici u kojoj je sudačka nadoknada, pokazao je četvrti sudac, potrajala pet minuta.
Igrala se 93. minuta kad je sjajni Ivan Banić fantastično obranio pokušaj Baturine, potvrdivši time status igrača utakmice. Vratile su se u tim trenucima kao zlosutni “fleshback” sve one situacije iz prošlih godina u kojima je Gorica protiv Dinama padala nesretno, u foto finišu, često i bizarno, ali ovo nije bila ta večer… Gorica je izdržala do kraja, žestokom borbom sačuvala ovaj ogromni bod i otišla kući pjevajući. I dalje ništa od prve pobjede protiv Dinama u prvoligaškim danima, ali i ovaj će bod biti dovoljno dobar za cijelu goričku delegaciju.
Tri kola su tako ostala iza momčadi Željka Sopića, pet bodova je na kontu, a sad je vrijeme za kratki predah, budući da se sljedećeg vikenda neće igrati protiv Rijeke, pa će ova dva tjedna pred nama stručni stožer iskoristiti za dodatno uigravanje, pripremanje igrača koji su kasnije stigli, možda i za dovođenje još ponekog pojačanja… Nakon ovako dobrog starta u sezonu, sve djeluje lakše, ljepše i vedrije.