Sport

Sale lovi Ligu prvaka: ‘Nije bilo lako, mi sve pobjeđujemo, a Gorica mi se ovdje muči…’

Saša Sabljak, kultni lik velikogoričkog nogometa, čovjek koji je sudjelovao u čuvenih Radnikovih 0-10 na Poljudu, pa kasnije bio prvi kapetan Gorice, pa još malo kasnije pomoćnik šestorici trenera Gorice, od zime je u stožeru mostarskog Zrinjskog

Objavljeno

prije 2 godine

20. srpnja 2023.

Objavio/la

Marko Vidalina

Srijedu poslijepodne Saša Sabljak proveo je na telefonu. Dok je u Mostaru pržilo na najjače, jer temperature se tamo ovih dana pod normalno kreću oko 40, iz njegove Velike Gorice stizale su uznemirujuće vijesti.

– Strašno, kakvo nevrijeme! Napravilo je nered i kod mojih doma, ogromni suncobran je odletio, drvo se srušilo… Ali dobro, kad vidiš kako su oni nesretni ljudi poginuli, drago ti je da su svi tvoji živi i zdravi… – javio se Sale iz srca Hercegovine.

Četristo i nešto kilometara daleko od kuće Sabljak je od početka godine. Nakon cijelog niza godina u HNK Gorici, u svome klubu, u kojem je bio prvi kapetan, godinama važan igrač, zatim trener u omladinskom pogonu, pa pune četiri i pol godine pomoćnik trenerima prve momčadi. Prvo Jakiroviću, zatim Dambrauskasu, pa onda i Oreščaninu, na kraju i Angelovskom, prije njega i Toplaku, koji je naslijedio Krunoslava Rendulića. Koji je Sabljaka i pozvao u Mostar.

U trenucima kad je Sergej Jakirović stavio svoj potpis na ugovor s Rijekom i snimio emotivan video za rastanak od Zrinjskog, u kojem je napravio spektakularne stvari, izbor čelnika mostarskog kluba postao je drugi bivši trener Gorice. Rendulić je poziv rado i prihvatio, a kako je taman tih dana Sale dolaskom Željka Sopića prestao biti član stručnog stožera u HNK Gorici, stvari su se poklopile savršeno za obojicu. Renda i Sale, drugi put.

– Kruno je trener koji kuži momčad, koji radi temeljito na svim segmentima, a u sve to puno uključuje i nas iz stožera. Često razgovaramo, puno analiziramo… U stožeru je u ulozi asistenta i Nenad Gagro, trener golmana je Romeo Mitrović, kondicijski treneri su Domagoj Perić i Marko Čavka, Vinkovčanin koji je već godinama tu, plus analitičar Filip Lekić – predstavio je svoju mostarsku ekipu Sabljak.

I svi oni zajedno potpisali dvostruku krunu prošlog proljeća, obranili su sa Zrinjski naslov prvaka, uz to uzeli i Kup, a ovog su utorka navečer proživljavali pravu dramu! Igralo se pretkolo kvalifikacija za Ligu prvaka, s druge strane bio je armenski Urartu, prva utakmica završila je pobjedom Zrinjskog 1-0, u gostima…

– Vodili smo i u uzvratu od 27. minute, pa primili gol u 74. i onda drugi u 91. minuti. Morali smo u produžetke, Kiš je izborio i zabio penal, pa opet primimo gol u nadoknadi prvog produžetka… Prošli smo na penale, uz gomilu stresa, ali moramo biti zadovoljni. Ispisali smo povijest nogometa u BiH, jer nikad nitko od njihovih klubova dosad nije prošao pretkolo u Ligi prvaka – govori Sale, koji dva dana poslije nije bio ni najmanje umoran od slavlja.

– Ma kakvo slavlje… Fizički i mentalno smo se toliko iscrpili u svemu tome da nam na kraju nije ni bilo do velikog slavlja – kaže pa nastavlja:

– Ne mogu reći da nas je iznenadilo što je bilo toliko teško. Ljudi najčešće podcjenjuju lige kao što je armenska, a mi smo dobili informaciju da je po nekim parametrima, po koeficijentima, ta liga i iznad BH-lige. U Armeniji se plaća puno bolje nego kod nas, ima jako puno dobrih igrača, dovode puno Brazilaca, Rusa, igrača s naših prostora… Kad smo čuli kakve su to plaće, kad smo vidjeli cijeli njihov kompleks, uvjete u kojima rade, shvatili smo da je to jako visoki nivo. Odmah nam je bilo jasno da su dobra momčad, da imaju kvalitetne individualce, a u uzvratu su pokazali i da se znaju taktički prilagoditi protivniku, jer jako su nas dobro analizirali. Kad se sve zbroji, naravno da nije bilo lako.

Uz sve kvalitete protivnika, na ruku nisu išli ni vremenski uvjeti, ali i ne samo to…

– Kad smo se vozili autobusom prema stadionu, na šoferovoj tabli je pisalo da je 45 stupnjeva! Vjerojatno nije bilo baš toliko, ali nije ni puno manje… Vrućine su nesnosne, jedino što možeš je odraditi što imaš i bježati pod klimu. U takvim uvjetima užasno je teško i trenirati, a kamoli igrati, bez obzira što je utakmica krenula u 20 sati. Nije ni tad temperatura puno pala, a vjetra ni daška… Baš teški uvjeti – prepričava Sabljak i dodaje:

– Uz to, ljudi zaboravljaju da je nama ovo bila prva utakmica na domaćem terenu. Otkad smo mi došli, trajala je rekonstrukcija igrališta, mi smo cijelo proljeće bili domaćini u Čitluku, a na ovom novog igralištu odradili smo jedan jedini trening! Doslovno dan prije utakmice završavani su zadnji radovi na terenu, sve se jako otegnulo, tako da nam je i to bilo otežavajući faktor. I zato svaka čast igračima, od prvog do zadnjeg. Sve su izdržali, iako su padali s nogu od napora, većina ih je imala i grčeve, a sve zamjene smo napravili… Kapa im do poda, još jednom su pokazali koliko su dobra, kvalitetna i prije svega karakterna momčad.

Nastavljena je tako uspješna mostarska priča sa snažnim velikogoričkim prizvukom. Sergej Jakirović i Marin Ivančić postavili su temelje, Kruno Rendulić i Saša Sabljak nastavili nadograđivati, a na terenu su i dvojica bivših igrača Gorice, Tomislav Kiš i Dario Čanađija.

– Pričamo o Gorici, kako ne, dotaknemo se s vremena na vrijeme i toga. Uostalom, čujemo se i s dečkim iz kluba, s Krešom Šošom, Jožom Paušićem, Nindžom, popričao sam i s direktorom Brkljačom, zove i Klaf… Sve pratim, sve me zanima, ali naravno da je fokus na onome što radimo ovdje.

24.08.2013., Zagreb – 2. kolo Druge HNL, HNK Gorica – NK Solin. Sasa Sabljak. rPhoto: Goran Stanzl/PIXSELL

Prva gorička prvoligaška sezona u kojoj nije sudjelovao bila je dramatična, gotovo nevjerojatna.

– Uh, nije mi to bilo lako pratiti… Baš mi nije bilo svejedno. Mi ovdje nižemo dobre rezultate, sve pobjeđujemo, idemo prema tituli, a istovremeno jednim oko pratim kako se Gorica muči. Jako sam navijao da se uspije ostati, jer to je moj klub, moj stadion, moji prijatelji, naravno da sam bio veliki navijač. To je moj dom, još od početaka u Radniku, preko svega ostalog kasnije – priča Sabljak, koji je kao 18-godišnjak nosio dres Radnika u posljednjoj prvoligaškoj sezoni.

Igračka karijera trajala je više od dva i pol desetljeća, jer sve do zime Sale je bio oslonac obrane NK Jelačića iz Vukovine, s navršene 44 godine, no poziv iz Mostara dovukao je i tu priču do kraja.

– Ne, definitivno nisam pogriješio što sam prihvatio ovaj poziv. Radimo u velikom klubu, živimo u gradu koji voli klub, čak i pozitivno fanatično voli klub. Jako se prati sve što radimo, ljudi su uz nas, navijači nas prate na sva gostovanja, bili su čak i u Armeniji, na čemu im svaka čast… Lijepo je u Mostaru biti trener Zrinjskog, voditi ovako dobru i karakternu momčad. Ljudi iz kluba također su jako pozitivni, vrijedni, puno ih je uključeno u cijelu ovu priču, a atmosfera koja vlada je u velikoj mjeri domaća, obiteljska. I tu vidim neke sličnosti s Goricom, gdje je također bilo tako. Ništa nije problem, nema previše formalnosti, sve se da normalno dogovoriti…

I život izvan nogometa, poznato je to nadaleko, u Mostaru nudi puno toga.

– Je, Mostar je na glasu po tom noćnom životu, vidim da ima puno kafića, klubova, ali nisam dosad taj dio isprobao. Tijekom cijelog proljeća ritam je bio dosta žestok, stalno su se igrala nekakve utakmice, a mi smo igrali u Čitluku, stalno bili na putu… Nismo općenito previše vremena proveli po gradu, puno više smo na stadionu nego bilo gdje drugdje. Kad ulovim malo vremena, odem u kino, s Krunom i ostalima nađem se na ručku, u blizini Mostara je i bazen… – opisuje Sale svoje hercegovačke dane.

A njima najviše nedostaju, naravno, njegove cure. Supruga Dijana i kćerkice Luana i Mona ipak su na 415 kilometara udaljenosti.

– Naravno da mi najviše fali obitelj, kako ne… Sve je sad palo na ženu, svaka još čast na tome, iako je i dosad zbog mojih obaveza puno toga bilo na njoj. Starija Luana igra rukomet u Udarniku, ima 12 godina, mlađa Mona je u vrtiću, treba je pokupiti, odvesti… Pomažu i moji roditelji, tu su i oba brata, tako da se nekako snalaze. Uskoro će i ženin godišnji, pa će mi malo doći ovdje… Drukčija su vremena nego nekad, kad sam odlazio kao igrač, danas puno pomaže što se uvijek možemo čuti i vidjeti, ali naravno da jedva čekam da mi cure dođu – zaključuje sa smiješkom Saša.

Njega, Rendulića i ekipu u sljedećoj rundi čeka Slovan iz Bratislave, nova doza izazova, šansa za neku vrstu iskupljenja za prošlosezonsko ispadanje od istog protivnika… Zasad sve ide kao po špagi, neka tako i ostane.

Sport

Pozdrav sa stadiona: Vrata koja se ne javljaju, teren kao tepih i bauštela pod istokom

Radovi su na Gradskom stadionu u punom tijeku: na terenu radi i gradi trener Carević s igračima, uz rub igrališta rade i planiraju ljudi iz škole nogometa, ispod tribine se postavlja keramika, a teren se uređuje i kosi. I sve to iza jednih neobičnih vrata…

Objavljeno

prije 1 sat

3. travnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Budući da proljeću očito još nitko nije javio da je stiglo, jer ovih se dana baš i ne ponaša u skladu sa svojom reputacijom, slabo smo se u posljednje vrijeme mogli nauživati sunca. Ovog četvrtka ipak se pojavljivalo, pa se logičnom činila odluka provjeriti što se događa u dijelu grada u kojem vlada – zelenilo. Odnosno, na našem Gradskom stadionu…

I već po dolasku sve govori da su ovdje radovi u tijeku. Gdje god pogledaš, kamo god se okreneš. Na prvom pomoćnom terenu svoje je odrađivala prva momčad, trener Carević i njegov stožer nisu pretjerivali s naporima dan uoči Varaždina, ali svejedno se žestoko radilo. Svoje su dotad već odradili i klinci, nakon čega su se treneri iz škole nogometa okupili na kavi kod Peveca i zadržali u analizi aktualnog trenutka.

Kavu kuha i na stol donosi vedeta NK Vrbovca, srednji Pevecom sin Đuka, koji se usput bavi i tehnološkim iskoracima.

– Stari moj, dokle smo mi došli… – gunđa “Brozović z Kozjače” dok uzima mobitel u ruke i gleda prema vratima ograde.

– Evo, upravo sam nazvao vrata! Evo, imam broj upisan u imenik, lijepo piše “vrata”, ja nazovem i ona se otvore – objašnjava Đuka situaciju u kojoj se našao otkad su zamijenjena vrata na ulasku u kompleks stadiona.

Doduše, dotična vrata nisu baš raspoložena za priču, u slušalicu se čuje samo “korisnik ne može odgovoriti na vaš poziv”, ali zato rade. I otvaraju se brzo i lako, elegantno i šutke. Dovoljno je upisati svoj broj mobitela u sustav i svaki sljedeći poziv širom otvara vrata…

Nedaleko od omiljenoga gradskog nogometnog okupljališta odvija se i druga vrsta posla, i to ispod istočne tribine. Građevinski radovi su ovih dana znali biti i bučni, ali tako to i izgleda kad se radi punom parom. Za početak se uređuju sanitarni čvorovi, uređivat će se i dnevni boravak za igrače, a u sljedećoj fazi i restoran za zajedničke obroke, uredski prostori… Planovi su veliki i ozbiljni, radi se vrlo konkretno i ozbiljno, a ništa drukčije nije ni nekoliko desetaka metara dalje, na samom terenu.

Odmah nakon utakmice protiv Slaven Belupa, a bilo je to još 5. ožujka, krenuli su radovi na sanaciji travnjaka, koji je bio u jako lošem stanju. Nepunih mjesec dana poslije slika je potpuno drukčija.

Proces ide tako da se dijelovi na kojima trave nije bilo, ili je nije bilo dovoljno, doslovno izrežu iz travnjaka. Iskopaju se i pripreme, zemlja se vadi i radi se odgovarajuća podloga, na što dolazi nova trava, koja je naručena od specijalizirane tvrtke. Nakon što se to odradi, potrebna su dva do tri tjedna da trava “odleži” i da se u potpunosti primi. Od početka radova prošla su gotovo četiri tjedna, a to se i vidi.

– Teren je sad top! – zadovoljni su i dečki koji rade na održavanju travnjaka.

Kosilica je u pogonu, jer trava je ponovno gusta i kvalitetna, a to i ne čudi s obzirom na vremenske prilike. Podsijano je dodatnih 150 kilograma trave po cijelome terenu i taman nakon toga krenule su obilne kiše, što je u kombinaciji s povremenim pojavljivanjima sunca bilo sjajno za bujanje vegetacije. Kad se spoji puno vlage i toplije vrijeme, znat će oni koji imaju dvorišta, trava “ludo” raste…

Slijedom svega toga, travnjak će utakmicu protiv Istre 1961 sljedećeg vikenda, cijelih pet tjedana nakon sanacije, biti nešto potpuno drugo od onoga što smo imali dosad. Pa će valjda prestati i priče o “livadi” i “krumpirištu” u Velikoj Gorici. Kad se teren pripremi za utakmicu, bit će to potpuno drukčiji vizualni dojam, ali još je važnije da će teren biti idealan za nogomet.

Vidjevši sve to, sjećajući se ne tako davne prošlosti, sa stadiona smo mogli otići zadovoljni. I preostalo je odraditi samo još jedno.

– Ej, Pevi, odoh ja, daj samo nazovi vrata!

– Evo, opet se ne javljaju… – progunđao je Đuka, ali svejedno su se i ovoga puta širom otvorila.

Nastavite čitati

Sport

Gorica u Varaždinu: ‘Baš su dobri! Moramo tamo biti na milijun posto…’

Nogometaši Gorice u petak u 18 sati gostuju u Varaždinu, na otvaranju prvoga kola četvrtoga kruga prvenstva. U momčad se vraća Ante Erceg, a osnovni cilj je prvi put u sezoni povezati dva gostovanja bez poraza…

Objavljeno

prije 2 sata

3. travnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Ako je netko u posljednje vrijeme upitao nekog igrača Gorice ono mladenačko “di se izlazi petkom”, velika je vjerojatnost da je odgovor glasio: “Izlazi se iz presinga!” Goričani su se, naime, pretplatili na HNL petke u posljednjih mjesec dana, počevši od onih 0-3 doma sa Slaven Belupo, nastavno na to i onih 1-1 kod Lokomotive minulog petka, zaključno s gostovanjem kod Varaždina ovoga petka…

Riječ je o terminu u koji najčešće upadaju utakmice “drugog razreda zanimljivosti”, pa se klubove iz velike četvortke bitne rijeđe može vidjeti u programu petkom, ali ne postoji tu razlog za pomisliti da tu netko podcjenjuje važnost utakmica našega kluba. Jednostavno se tako posložilo, o čemu će najviše reći podatak da je Gorica u prvih 25 kola u petak igrala samo tri puta. Pa još tri puta u ova zadnja tri.

Uglavnom, Gorica će od utakmice do utakmice imati punih tjedan dana. Sasvim dovoljno za kvalitetnu pripremu za iznimno zahtjevnu utakmicu, koja kreće u petak u 18 sati. S druge strane bit će momčad koja je na istome mjestu prije koji dan nadigrala Dinamo.

– Da, spremni smo – kaže uvodno trener Mario Carević.

– Imali smo normalan tjedan, već dan nakon remija kod Lokomotive potpuno smo se okrenuli sljedećoj utakmici, jer znamo da nas čeka jako dobar protivnik. Vidjelo se to jako dobro i u prošlom kolu protiv Dinama, iznimno su dobra momčad. Znamo da love Europu, imaju ogroman motiv, ali imamo i mi ogroman motiv, iako se mi, nažalost, borimo za nešto drugo. Izgubili su dosta igrača, ali to se uopće ne osjeti, imaju dobre mehanizme, jasnu ideju i morat ćemo biti na “milijun posto” da uzmemo tamo nešto – svjestan je strateg Gorice.

Gorica je ove sezone uzela samo dva od mogućih 39 bodova na gostovanjima, daleko je najlošiji gost u ligi, a Varaždin je doma izgubio samo dvije od 13 utakmica cijele sezone

– Imamo neke ideje, radili smo stvari za koje mislimo da će nam pružiti šansu. Ja vjerujem da možemo biti jako opasni ako se nametnemo, ali moramo popraviti neke stvari, pogotovo iz prošle utakmice. Moramo donositi malo bolje odluke. Suočio sam igrače sa situacijama, a bilo ih je jako puno, u kojima smo s boljom reakcijom mogli doći u izglednu situaciji. Međutim, ili smo donosili pogrešne odluke, ili tehnička obrada nije bila na nivou. Tu moramo biti bolji, igrači su toga svjesni, radili smo baš na tome i nadam se da ćemo već u ovoj utakmici pokazati da smo to iskorigirali – optimističan je Carević.

Optimizam će i biti potreban, jer dug je još put do kraja. Gostovanje u Varaždinu bit će otvaranje posljednje, četvrte četvrtine prvenstva, ali planovi se ne vežu za tako duga i kompleksna razdoblja.

– Ne gledam toliko daleko. Jednostavno, moramo biti živi i zdravi, da nema puno izostanaka… Momci treniraju dobro, ali moramo ostati motivirani i fokusirani u svakoj sljedećoj utakmici. Već sam rekao da ova momčad može svakome uzeti bodove, ali samo ako bude na nivou što se tiče tih elementarnih stvari poput fokusa i motivacije. Napadački gledano, imamo širok roster, različite profile igrača i s tom kombinacijom možemo biti uspješni na duži period – zaključio je Carević.

U kadar se vraća Ante Erceg, koji je ovoga puta odradio žute kartone, a spreman i dalje neće biti Dino Mikanović. Nažalost, i dalje nema pravih pomaka po pitanju Jurice Pršira, kapetana i dalje nema na treningu zbog problema s leđima… Prvih 11 moglo bi izgledati ovako nekako:

Banić – Bralić, Krešić, Krizmanić – Majstorović, Halilović, Pajaziti, Sikošek – Elezi, Ndockyt – Erceg

Nastavite čitati

Sport

Kreću radovi na kampu HNS-a! Zna se i točan datum za prve lopate i bagere…

Nakon brojnih propalih pokušaja gradnje kampa HNS-a u prošlosti, postojale su sumnje i po pitanju onoga u Velikoj Gorici. Međutim, dvojbi tu više nema, gradnja kampa u našem gradu kreće idućeg petka!

Objavljeno

prije 3 sata

3. travnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Prošao je točno 21 mjesec od tog 3. srpnja 2023. godine, dana kad je premijer Plenković došao u Veliku Goricu potpisati ugovor o darovanju zemljišta za nacionalni nogometni kamp u našem gradu. Bio je to korak koji je dao određene garancije kako ova priča o kampu HNS-a neće završiti kao sve one prethodne, na slučajeve koji su doveli do toga da ni ovoga puta ne vjeruju da će se takvo nešto dogoditi.

Cijeli proces, kao dodatna hrana za skeptike, išao je svojim uobičajenim tijekom, koji se zna činiti sporijim… No išao je korak po korak, od natječaja do natječaja, od žalbenog roka do žalbenog roka, od odabira jednog izvođača za jedan, pa onda i drugog za drugi dio radova… A onda je ovog četvrtka stigla poruka koja se čekala.

“Kamp HNS-a, početak radova, petak, 11. travnja, u 9 sati!”

Dolaze bageri, kreću pripremni radovi, ali naravno da će prije svega doći i ljudi u odijelima, oni koji stoje iza svega ovoga. Zasad nije poznato hoće li nam ponovno u goste doći premijer, samo koji dan nakon što je ovdje okupio gradonačelnike velikih gradova, ali puno važnije od toga je da se pojave lopate, bageri, ljudi koji će se baciti na posao.

Posljednje najave govorile su o početku radova tijekom travnja, to će se i dogoditi, a za sve nas ovo je jako dobra vijest. Baš kao i za hrvatski nogomet, koji će za nekih godinu i pol dana dobiti svoje centralno mjesto. Baš ovdje, baš u našem gradu, što će trebati samo znati pametno iskoristiti, izvući što više benefita iz cijele priče.

U prvoj fazi kamp će dobiti tri terena i upravnu zgradu sa skladištem, u drugoj će se raditi još jedan teren i dvorana za reprezentacije u momčadskim sportovima, a štošta bi se moglo događati i u bližoj okolici kampa.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Lomnica ‘petardom’ izbacila Gradiće iz Kupa

Objavljeno

prije 5 sati

3. travnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Lomnica se pobjedom 5:1 protiv Gradića plasirala u slijedeće kolo Kupa Grada Velike Gorice 2025. Domaći su u početnoj fazi susreta došli u vodstvo pogotkom Leona Garvanovića, koji je nakon ubačaja Josipa Grdenića s desne strane loptu pospremio u bliži kut za 1:0. Iza toga Lomnica je još dva puta ozbiljno zaprijetila, ali izostala je realizacija.