Sport

‘Suk je fascinantan lik, Sopić je Special One, a ja sam od ovog ljeta oženjen čovjek!’

Josip Mitrović ući će u svoju četvrtu sezonu s Goricom, 23-godišnji Đakovčanin jedan je od igrača s najdužim stažom u goričkoj svlačionici. Odmor je iskoristio vrlo konstruktivno, dalje ide kao oženjen čovjek…

Objavljeno

prije 1 godina

27. lipnja 2023.

Objavio/la

Marko Vidalina

Sretni je trinaesti dan priprema nogometaša Gorice za novu sezonu, sunčan i topao, na rasporedu su dva treninga, a između njih valjalo je odraditi i jednu kavicu nogometnu prepunu sadržaja. U klupski kafić uz pomoćni teren, kod gazde Peveca, Josip Mitrović došao je u latino varijanti, osunčan, svježe ošišan i nasmiješen, zadovoljan…

– Iskreno, baš sam se dobro odmorio ove godine. Na prvu tih 17 dana pauze ne djeluje posebno dugo, ali ja ću vam reći da nikad u seniorskoj karijeri nisam imao duži odmor. Uvijek bi to bilo po desetak dana, a ovoga puta sam imao dva i pol tjedna… Dobro mi je došlo da se resetiram i psihički i fizički, dobro sam iskoristio to vrijeme – kazao je uvodno Mitar, naručio veliku čašu vode, pa otkrio i koliko je zaista dobro iskoristio vrijeme pauze.

– Oženio sam se. Moja Inja i ja 2. lipnja smo postali žena i muž, svadba je bila mala, intimna, obiteljska. Nismo željeli to ni razglašavati na sva zvona, objavljivati na društvenim mrežama, odabrali smo da vrijeme prije i poslije toga bude samo naše. Vjenčali smo se u Opatiji, a cijeli odmor proveli smo kod njenih u Ićićima, zajedno s obitelji i prijateljima, u domaćem okruženju.

Pet i pol godina su zajedno, još otkad je Josip imao 17 godina i bio junior Rijeke. Zajedno su već pune tri godine stanovnici Velike Gorice, uživaju u našem gradu, a Mitar se već odavno prometnuo u jednog od ključnih igrača našega kluba. Bio je to i ovog proljeća iza nas, dramatičnog, s filmskim scenarijem. Ili, ako pitate 23-godišnjaka iz Đakova, s potpuno očekivanim raspletom.

– Ne vraćam se više uopće na to što je bilo, jer nekako sam od početka bio siguran da ćemo se izvući. Iskreno, nisam ni u jednom trenutku ni zavrtio taj film o mogućem ispadanju iz lige. Znao sam kakvu kvalitetu imamo, kakve igrače, da to ne može loše završiti. U prvom dijelu nismo se uspjeli posložiti, ali dolaskom nekih igrača uoči nastavka sezone dobili smo dodatnu kvalitetu, tako da nisam uopće sumnjao – mirno govori Mitrović.

Josip Mitrović u Goricu je došao u ljeto 2020. godine iz Rijeke, nakon jedne prvoligaške sezone u dresu Intera iz Zaprešića

Potpisnik tog nezaboravnog proljeća je trener Željko Sopić, kojeg će njegov igrač s brojem 14 prozvati…

– Special One! Tako bih ja to opisao, nešto kao Mourinho. Ima drukčiji pristup igračima, specifičan. Netko to skuži, netko ne, netko misli da je možda previše, ali meni odgovara. I razumijem zašto radi to što radi. Pokušava sitnim provokacijama izvući iz nas reakciju, dobiti najbolje od nas, što je super, iako ću priznati da su prvi njegovi treninzi bili malo čudni. Evo, sjećam se da smo prvi tjedan s njim igrali na dva gola i rekao nam je da trening neće završiti dok god svaka momčad ne napravi po deset faula! Kad smo to ispunili, mogli smo pod tuševe… – prepričava Mitar.

Dok se momčad s trenerom Sopom priprema za novu sezonu, osluškuju se i vijesti s tržišta. Doduše, dolazaka zasad nema, ali zato odlazaka ima. Brojka se u tom smislu bliži dvocifrenoj, a Mitar će iznenaditi odgovorom na pitanje tko će mu osobno najviše nedostajati.

– Otišao je na polusezoni jedan suigrač s kojim sam se u kratkom vremenu jako zbližio, a to je Dominik Prokop. Skužili smo se odmah i na terenu i izvan njega, žao mi je što se nije duže zadržao, ali dobio je ono što zaslužuje. Igra u Austriji, u Hartbergu, ostavio je klub u prvoj ligi ovog proljeća, igrao sjajno… Čujemo se stalno, u kontaktu smo – otkriva Josip, uz dodatak:

– Falit će mi i Vojtko Matuš, i s njim sam bio baš dobar. On Slovak, ja Slavonac, to je valjda isto, ha, ha…

U tom nabrajanju, naravno, nije ni mogao ni želio propustiti spomenuti ikonu Gorice, čovjeka koji je otišao kao simbol kluba.

– Joey Suk, naravno… Kad sam došao, mislio sam da je “bad boy”, ali stvarno nije. Super je čovjek, puno mi je pomogao kad sam došao, puno smo pričali. Stalno mi je ponovljao da samo budem svoj, da uživam u nogometu, da je od prvog dana vidio da ima nešto u meni… – govori Josip i nastavlja:

– U fizičkom smislu je “životinja”, to je nevjerojatna razina. Ali i u psihičkom smislu je čudo, pa čovjek se poslije onakve ozljede kakva je bila njegova vratio kao da se ništa nije dogodilo, igrao sa šarafima u nozi, pa otišao opet na operaciju, opet se vratio… Mašina! I legenda Gorice, nema uopće dvojbe. Falit će nam jako na terenu, jer to je nešto posebno. Kad njega vidiš da krene u onaj svoj presing, cijela momčad mora krenuti za njim, slijediti ga. Kad igrač od 33, 34 godine ide tako, tebe koji si deset godina mlađi od njega mora biti sram ako ne kreneš još jače… Ma Joey je fascinantan lik!

Bez Suka, ali i još mnogih, Gorica će u novu sezonu krenuti domaćim ogledom s Varaždinom. Na istome mjestu, s istim protivnikom kao i u posljednjoj domaćoj utakmici prošle sezone, koja je završila pobjedom 5-2. Ne bi bilo loše ponoviti takvo nešto…

– Uh, bilo bi sjajno ponoviti tu utakmicu, ali imamo mi još puno do toga. Moramo još puno raditi, grupirati se… Nema dvojbe, trebat će podnijeti još dosta muke da bismo došli do toga da smo u stanju ponoviti onakvo nešto – svjestan je Mitrović.

Pojačanja se tek očekuju, povratak reprezentativaca također, pa je situacija trenutačno takva da je momčad u izgradnji.

– Da, imamo dosta mladih igrača, koji nisu nikad igrali HNL, a to se vidi i na treninzima, a nedostaje nas i na utakmicama, pa sve to nije lako pratiti. Ni njima, ali ni nama malo starijima. Ali dobro, početak je priprema, doći će to na svoje i bit će dobro na kraju. Siguran sam u to – opet optimizam prosipa Mitrović.

O ciljevima u idućoj sezoni teško je u ovom trenutku govoriti s obzirom da je proces slaganja momčadi u tijeku, no u svakom će slučaju primarni cilj biti izbjeći scenarij iz prošle jeseni. I ne pretvoriti se u klub koji se iz sezone u sezonu bori za ostanak.

– Treba zaboraviti prošlu sezonu, ne treba o njoj ni razmišljati – misli Mitar.

– Treba gledati samo prema naprijed, prema novoj sezoni, prema prvoj utakmici. Najvažnije je dobro krenuti, na pravi način otvoriti sezonu, a koliko zaista vrijedimo moći će procijeniti tek nakon prvih nekoliko kola. Kad se grupiramo, uvjeren sam, vratit ćemo kvalitetu koju smo imali.

Četiri utakmice nedostaju mu do “stotke” u dresu Gorice, trenutačno je na 96 nastupa, uz 15 golova i devet asistencija. Iako, brojke ga nikad nisu zanimale.

– Nikad si ne želim zadavati nikakve brojčane ciljeve. Ne želim si na leđa stavljati tu vrstu pritiska, a i nije bi to presudno važno. Uostalom, važna je momčad, važne su pobjede. Nikad nisam gledao sebe, svoje brojke i statistike, ni kad je išlo ni kad nije išlo. Bitno je samo da pobjeđujemo, a na kraju će momčad nekoga izbaciti. Tko će to biti, ja ili netko drugi, manje važno – završio je Mitar.

Povezane teme:HNK GORICA hotnews josip mitrović

Sport

Put do sreće vodi preko Gorice: Jedan brani Hrvatsku, drugi osvaja Ameriku!

Kristijan Kahlina i Dominik Kotarski, dva bivša golmana HNK Gorice, gotovo istovremeno doživjeli su najljepše trenutku svojih karijera: Kale je proglašen najboljim golmanom MLS-a, a Kota je stao na gol hrvatske reprezentacije

Objavljeno

prije 32 minute

22. studenoga 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

U jednom si trenutku pod prečkom koja je ponekad u prošlosti znala biti i pogrešne visine, na travnjaku stadiona izgrađenog 1987., s vizurom koja vraća u neka prošla vremena, pred nekoliko stotina navijača, među kojima navijaju samo Bobi i njih još nekoliko… Prohladna je jesenska večer, igraš protiv nekakvog Slaven Belupa, braniš gol Gorice – sanjaš.

U drugom si trenutku već pod svjetlima najblještavijih nogometnih pozornica, na vrhuncu svoje karijere, barem trenutačnom, i shvaćaš da snovi ponekad zaista mogu postati stvarnost. I da je stvarno moguće preko jedne male, skromne Gorice, doći do, recimo, dresa hrvatske reprezentacije. Ili, možemo reći i to, do titule najboljega golmana u cijeloj velikoj i moćnoj Americi!

Snovi su se ovih dana, otprilike u isto vrijeme, ostvarili dvojici ljudi koji će se pronaći u ovom malom uvodu. Kristijan Kahlina i Dominik Kotarski kolege su po poziciji, obojica su golmani, obojica su došla u HNK Goricu oživjeti svoje karijere, dati im novi zamah, da bi se u nekom trenutku, netko ranije a netko kasnije, otisnuli na put prema vrhu. Na kojem se, shvatili ste, upravo nalaze. Kota je bio hrvatska “jedinica” protiv Škotske, a Kale je najbolji golman MLS-a. A ovo su njihove priče…

Rijeka: Susret između HNK Rijeka i HNK Gorica u 1. kolu HT Prve lige 28.07.2018., stadion HNK Rijeka, Rijeka – Hrvatski Telekom Prva liga, 01. kolo, HNK Rijeka – HNK Gorica. Kristijan Kahlina.
Photo: Goran Kovacic/PIXSELL

Kad je Kristijan Kahlina tog ranog rujna 2016. došao u Goricu, zatekao je klub iz vrha druge lige. Sezonu ranije Gorica je završila na četvrtome mjestu, pod vodstvom Damira Milinovića, i planirao se napad na prvu ligu. Takvo nešto savršeno je odgovaralo 24-godišnjem golmanu koji dotad nije uspio pronaći svoj put nakon odlaska iz Dinamove akademije. Prošao je kroz Vinogradar i Lučko, sezonu ranije proveo u slovenskom Koperu, i znao je da je u ključnom trenutku karijere. Denuncirao je Tonija Šuškovića, koji je do tad držao “jedinicu”, i krenuo prema ostvarenju snova.

Manje od dvije godine poslije, sad s Ivanom Prelecom na čelu, slavio je ulazak u prvu ligu, koju je toliko želio.

– Nikad nikoga nisam imao iza sebe, sve sam zaradio sam, i pitanje je bih li ikad dobio priliku u prvoj ligi da se sam u nju nisam uveo – znao je reći Kale u brojnim razgovorima u doba kad je bio vođa goričke svlačionice, ali i golman koji je radio ozbiljnu razliku.

Nevjerojatan profesionalac, čovjek za kojeg su suigrači govori “to ti je Robocap, čovjek se ne može ni ozlijediti, samo pritegne šaraf i evo ga na treningu”, tip koji je golmanske treninge odrađivao čak i sa slomljenim prstom, s langetom… I istinska legenda našega kluba, kapetan za primjer, što je prepoznao i Valdas Dambaruskas. Kad je ponajbolji trener kojeg je Gorica ikad imala odlazio u bugarski Ludogorec, sa sobom je poveo i svoga kapetana iz Gorice.

– Zadovoljan sam tim razdobljem. Skupio sam 36 nastupa te sezone, branio sam i u kvalifikacijama za Ligu prvaka, ali u međuvremenu je Valdas otišao, u klub su doveli novoga golmana, i ja sam shvatio da je vrijeme za odlazak – pričao je Kahlina o toj epizodi.

Sljedeći korak na njegovu putu ponudio je let preko oceana, Kale je rado prihvatio poziv iz Charlotte FC i otišao u MLS, ligu u kojoj danas igraju i tipovi kao što su Leo Messi, Sergio Busquets… I u kojoj brane tipovi kao što je, recimo, Hugo Lloris, dugi niz godina golman moćne francuske reprezentacije. U takvoj je ligi, u toj konkurenciji, Kahlina proglašen najboljim golmanom godine.

– Hvala svim mojim suigračima na velikoj potpori. Ova nagrada je ujedno i velika odgovornost jer moram pokazati da ona nije došla kao plod sreće. Nadam se da ću nastaviti i u budućnosti s kvalitetnim predstavama braniti boje Charlotte FC-a – rekao je Kale nakon što je doznao da je ovogodišnji laureat u ovom izboru.

Miljenik je navijača svoga kluba, koji nekoliko puta do posljednjeg mjesta napune stadion kapaciteta 75.000 mjesta, sa suprugom Nikolinom podiže kćerkicu i sa 32 godine – uživa.

A usput se često sjeti kluba i grada u kojem je zablistao. U kontaktu je s bivšim suigračima, znao ih je i hrabriti u teškim trenucima, a nedavno je poslao i opremu za golmanske treninge, kao prijateljski poklon.

– Goricu nikad neću zaboraviti. Gorica mi je promijenila karijeru, ona je za mene nešto posebno. Igrao sam u puno klubova, i prije i poslije Gorice, ali ovdje sam bio najduže, povezao se sa sredinom, stekao jako puno prijatelja i naravno da me vežu posebne emocije. Pratim i dalje sve što se događa, gledam svaku utakmicu Gorice, navijam, iskreno se veselim svakoj pobjedi. Odlazio sam i iz drugih klubova, ali ni sa jednim nisam imao vezu kao s Goricom – kaže Kale.

Dominik Kotarski uspio se izboriti za transfer iz Gorice kroz samo 28 nastupa… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

Dominik Kotarski, s druge strane, neće emitirati takve emocije. Dečko iz Bedekovčine tako se nekako postavio od prvog dana svog dolaska u Goricu. On je došao odraditi posao, profesionalno i kvalitetno, a to je i učinio. Bez puno priče, bez filozofije, brzo i lako.

I oduvijek je bio takav. Talentiran, posvećen radu, maksimalno ozbiljan, nogometaš koji ne spada pod uhodane stereotipe. Rano se oženio, kao da je općenito nešto ranije odrastao, a s takvim karakteristikama nije posrnuo ni kad je bilo teško. Bio je još tinejdžer kad je odlučio napustiti Dinamo i prihvatiti poziv iz nizozemskog velikana Ajaxa. Nije bilo lako izboriti se za priliku, koliko god je bio strpljiv, pa je odabrao drugi put.

I stigao na posudbu u Goricu. Predsjednik Črnko je prepoznao šansu, ugradio je u ugovor o posudbi opciju otkupa za milijun eura, što se u startu činilo vrlo ambicioznim. A onda se, kad je stigla ponuda od dva milijuna eura, pokazalo jako pametnim! Bio je 28 puta na golu Gorice, ostavio iza sebe neke jako pamtljive partije i vrlo brzo postao zanimljiv tržištu. Najuporniji i najkonkretniji je bio grčki PAOK, uz zaradu od čistih milijun eura za klub…

U Grčkoj brani sjajno, toliko dobro da je i izbornik Dalić odlučio dati mu šansu u situaciji kad je Livaković odrađivao suspenziju zbog crvenoga kartona. Posao je i ovoga puta odradio, pogađate, profesionalno i kvalitetno, pokazavši da može ozbiljno konkurirati i za “jedinicu” reprezentacije. E, tako to izgleda kad ostvariš snove.

Kale i Kota moraju biti i pokazatelj kako svoj posao radi dugogodišnji trener golmana u HNK Gorici Siniša Klafurić, legenda turopoljskog nogometa, a sasvim sigurno mogu biti primjeri za Ivana Banića, Karla Žigera i svakog sljedećega golmana koji dođe u Goricu, klub koji ih voli lansirati u visine…

Nastavite čitati

Moja županija

‘Sretni smo što imamo tradiciju sporta u gradu. A i Kosteliće smo prisvojili…’

Igor Mužina je dopredsjednik županijske sportske zajednice, predsjednik županijskog košarkaškog saveza i trećeligaša KK Ivanića, a ujedno je i tajnik sportske zajednice u Ivanić Gradu. Gostovao je u novom izdanju serijala “Sport Zagrebačke županije”…

Objavljeno

prije 3 sata

22. studenoga 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Iz kvantitativnih razloga, u strahu da nešto ne bismo propustili, na početku novog izdanja serijala “Sport Zagrebačke županije” prepustili smo Igoru Mužini da sam nabroji svoje funkcije.

– Glavni tajnik sportske zajednice grada Ivanić Grada, predsjednik Košarkaškog saveza Zagrebačke županije, ujedno i predsjednik KK Ivanića, te dopredsjednik Zajednice sportskih udruga i saveza Zagrebačke županije – predstavio se sportu posvećeni Mužina, nastavljajući s predstavljanjem svoga Ivanić Grada.

– Ivanić je ugodno mjesto za život, a grad i gradska sportska priča razvijaju se zajedno. Blizu smo Zagrebu, a nudimo ležeran život pun sadržaja, pogotovo u sportskom smislu. Grad ulaže jako puno u sportsku infrastrukturu, počevši od našeg čuvenog Sportskog parka Zelenjak, koji iz godine u godinu raste u smislu ponude našim građanima. Obuhvaća nogometni stadion, teren s umjetnom travom, teniske terene, restorane i kafiće, dječji park… Imamo i dio koji zovemo Amfiteatrum, nastao na propalom pokušaju građenja bazena. Tu su tijekom ljeta kazališne predstave, stand up komedija, kino na otvorenom, koncerti… Puno toga se događa u Zelenjaku, uz koji prolazi i šetnica uz rijeku Lonju, tako da je to baš jedan ambijent koji svi koji dođu sa strane ističu kao ogromnu zelenu oazu usred grada – ističe Mužina.

U gradu s nešto više od 13.000 stanovnika imaju 17 klubova iz 17 sportova, vrijedi nepisano načelo “jedan sport, jedan klub”. I svi ti sportaši rade u jako dobrim uvjetima, jer infrastruktura postoji, a o raspolaganju njome odlučuju sami.

– Imamo specifičan način upravljanja sportskim objektima. Sportska zajednica, osim što se bavi sportom i sportskim klubovima, bavi se i upravljanjem objektima. Uz park Zelenjak imamo i veliku školsku dvoranu, koja je do 15 sati na raspolaganju školi, a nakon toga klubovima. Uz to, imamo manju dvoranu u školi na Posavskim Bregima, otvara se dvorana i u OŠ Graberje Ivanečko, a u nekom sljedećem periodu u planu je u Zelenjaku staviti balon na teren rukometnih dimenzija, da dobijemo još prostora u zimskim mjesecima. Tu ćemo dobiti puno više prostora za treninge rukometnih klubova, jer kod nas je rukomet jako popularan i jedna dvorana rukometnih dimenzija je premalo. Ostali sportovi imaju već sad dobre uvjete – zadovoljno konstatira Mužina.

Najbolja sportašica Ivanić Grada prošle godine dolazi iz streljaštva, najbolji sportaš iz kickboxinga, a to puno govori i o najvećim uspjesima sporta u Ivaniću.

– Imamo sreću što imamo tradiciju sporta. Tu su i obiteljske linije, od djedova i očeva sve do djece, na to se ponosimo i pokušavamo održati masovnost. Imamo konstantnu brojku sportaša, oko tisuću, od čega je 90 posto djece. Voljeli bismo da je ta brojka veća, ali u tom smislu imamo konstantu i očito na to ne možemo previše utjecati – svjestan je Mužina.

Šira sportska javnost na prvu će povezivat sport u Ivanić Gradu s onom famoznom pobjedom Naftaša protiv Dinama s Eduardom i ekipom, ali poveznica je snažna i s rukometom.

– U povijesnim knjigama stoji da se u našem gradu prvo počeo igrati nogomet, 1919. osnovan je prvi nogometni klub, a već dvadesetih godina igrao se i rukomet, u to doba na dimenzijama nogometnog terena. Prve su krenule cure, tako da smo već obilježili stotinu godina rukometa u gradu. Iako, prvi klubovi osnovani su tek pedesetih godina – kaže pa nastavlja nabrajati lokalne junake.

– Biciklist Stjepan Grgac je u doba prije drugog svjetskog rata osvajao etape na Tour de Franceu, a njemu u čast imamo i biciklistički memorijal Stjepana Grgca već više od 50 godina. Tradiciju ima i streljaštvo, imali smo u doba Jugoslavije i prvake države, što je bila velika stvar, a i sad imamo strijelce koji osvajaju državna prvenstva, koji su jako konkurentni i na međunarodnoj sceni.

Snažnu poveznicu s vrhunskim sportom Ivanić Grad ima i kroz jednu obitelji…

– Mi u Ivaniću svojatamo Kosteliće! Ante je sedamdesetih godina bio trener ženske ekipe, koja je povijesno imala veće uspjehe nego muški klub, a tu je i upoznao suprugu Maricu. Uostalom, Ivica živi u Ivaniću, djeca mu kod nas idu u školu… Zasad su u karateu, ali s obzirom na roditelje i djeda, ne sumnjam da će oni naći svoj sportski put – kaže Mužina.

Nastave li sa sportom u Ivaniću, imat će ponudu iz koje mogu birati

– Konstantne rezultate imamo i u kickboxingu, i na državnim i međunarodnim natjecanjima, u karateu također, a posebno smo ponosni i na to što u mlađim kategorijama često osvajamo državna prvenstva. Pogotovo u ženskom rukometu, budući da smo nedavno imali dvije ekipe koje su postale prvaci Hrvatske, što je čudo za jednu malu sredinu poput Ivanića – zaključio je Igor Mužina.

S košarkašima Ivanića planira povratak u drugu ligu, a usput se neumorno bavi gradskim i županijskim sportom…

Nastavite čitati

Sport

Buna jesenski prvak kolo prije kraja

Objavljeno

prije 1 dan

21. studenoga 2024.

Objavio/la

David Jolić

Sljedećeg vikenda (23./24.11.2024.) utakmicama 15. kola završava jesenska polusezona u Jedinstvenoj 1.županijskoj nogometnoj ligi. Jesenski prvak je Buna, neovisno o rezultatima zadnjeg kola, jer ima prednost od 4 boda ispred Lonje i pet više od trećeplasiranog Rakovca.

Velika Gorica, 21.11.2024. Jedinstvena 1.ŽNL 2024./2025., 15. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Dinamo Hidrel je zahvaljujući odličnim rezultatima (od 8. do 14. kola) stigao na visoku 5. poziciju, zajedno s novim trenerom Stivenom Žitnikom. Posavec je u gornjem dijelu ljestvice s 23 boda na 7. mjestu, a Mladost Obrezina je s najmlađom momčadu u ligi na sigurnom 10. mjestu s 18 bodova. Dojam je da Turopolje bolje igra nego što to pokazuje plasman na 12. mjestu.

Velika Gorica, 21.11.2024. Jedinstvena 1.ŽNL 2024./2025., 15. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Vatrogasac je na 15. mjestu s jednom pobjedom i jednim remijem, a Kupa ima samo jedan bod na zadnjem mjestu.

Galerija fotografija

Jedinstvena 1.ŽNL 2024./2025.

Rezultati 14. kola (16./17.11.2024.): Jamnica – Buna (Mala Buna) 1:3, Dinamo Hidrel (Novo Čiče) – Vatrogasac (Kobilić) 2:0, Posavec (Orle) – Turopolje (Turopolje) 0:0, Mladost Obrezina – Milka Trnina (Vezišće) 2:0, Pribić (Pribić) – Kupa 3:0, Rakovec (Rakovec) – Graničar Tučenik 1:1, Lonja – Pušća 1:1, Ban Jelačić (Banovo) – Dinamo Jakovlje 0:3.

Redoslijed: 1. Buna 34 (14 11 1 2 25:9), 2. Lonja 30, 3. Rakovec 29, 4. Pušća 25, 5. Dinamo Hidrel 24 (14 7 3 4 28:22), 6. Dinamo Jakovlje 24, 7. Posavec 23 (14 7 2 5 26:17), 8. Pribić 22, 9. Graničar Tučenik 19, 10. Mladost Obrezina18 (14 5 3 6 26:20), 11. Jamnica 18, 12. Turopolje 16 (14 4 5 5 16:20), 13. Ban Jelačić (B) 14, 14. Milka Trnina 12, 15. Vatrogasac 4 (14 1 1 12 12:39), 16. Kupa 1 (14 0 1 13 9:39).

Nastavite čitati

Sport

FOTO Otvoreno novo igralište u Lazini Čičkoj

Objavljeno

prije 1 dan

21. studenoga 2024.

Objavio/la

David Jolić

Novo igralište u Lazini Čičkoj otvoreno je jučer (srijeda, 20.11.2024.) malonogometnim susretom između Reprezentacije Grada i Malonogometnog kluba Lazina. Lokacija je ostala ista, sada je umjesto trave asfalt, ovo igralište je trajnije i lakše ga je održavati.