Sport

‘Ima nas jedva za postavu, čeka nas luda atmosfera, ali kad smo već došli do ovdje…’

Rukometaši Gorice u subotu u 19.30 sati igraju posljednju utakmicu sezone, utakmicu koja može donijeti, ali i odnijeti priliku za novi europski iskorak. U goste izravnom rivalu Poreču putuju oni koji nisu ozlijeđeni, a takvih nema previše

Objavljeno

prije 2 godine

5. svibnja 2023.

Objavio/la

Marko Vidalina

Petak je, taman je otkucalo podne, sunce sija, proljeće se ukazuje u najboljem izdanju, a na terasi omiljenog im goričkog kafića sjede jedan Karlovčanin, jedan Senjanin i jedan novinar. S rukometom na meniju, je samo nešto više od 24 sata preostala su do utakmice u kojoj će pasti odluka.

Karlovčanin je Juro Čakarić, 22-godišnjak, već treću sezonu igrač HRK Gorice. Senjanin je Tin Tomljanović, igrač PPD Zagreba koji je ove sezone na posudbi u Gorici, a osim njih dvojice baš i nema previše glavnih junaka ove naše priče.

– Na lijevom krilu imamo Roka Malina i mene, na desnom Maksa Jurića, na lijevom vanjskom je Tin, srednji Goričanec, desno Dujić i na pivotu Cikatić. I to je to – prezentira Čakarić brojčano stanje uoči gostovanja kod Poreča u subotu (19.30 sati).

Utakmica je to u kojoj će se izravno odlučivati tko će završiti sezonu na četvrtome mjestu, posljednjem koje donosi iskorak u europska natjecanja. Gorica je trenutačno četvrta, Poreč peti s dva boda manje. Gorici je dobar i poraz do dva razlike, ali morat će ići na pobjedu, svim problemima unatoč.

– Osim Svržnjaka, ozlijeđeni su Šalić, od prije tjedan dana i Franković, prije toga i Solariček, možda uspije malo pomoći Barišić… Uz nas sedam nabrojanih, tu budu i tri-četiri klinca, da popune klupu, ali dobro, tako je bilo i u Dubravi, pa smo dobili utakmicu – ne traži alibije Čakarić, koji potpisuje točno 90 ovosezonskih ligaških golova.

Zabio ih je nešto i u Europi, u dvostrukih okršajima sa Česima, pa onda i Slovacima, u utakmicama za kakve se isplati boriti.

– Nema pritiska ni sa koje strane, jer klupski cilj smo ispunili plasmanom u Ligu za prvaka, ali bilo bi lijepo još jedanput izboriti Europu. Prije svega zbog nas samih, kad smo već prošli sve ovo što jesmo, kad smo toliko dali od sebe, da se nagradimo za kraj… Važno je pokazati se na toj, nekoj drugoj vrsti scene. Mnogi nikad ne dobiju takvu priliku, a nekima će to možda biti prva i posljednja šansa za takav iskorak – logično rezonira Juro, a nadovezuje se prijatelj i suigrač Tin.

– Evo, meni se to prvi put dogodilo ove sezone, nadam se ne i posljednji – kaže sa smiješkom, pa nastavlja:

– Prvi put igram i Ligu za prvaka, a pogotovo Europu, tako da svakako mislim da se imamo za što boriti. Važno je skupljati da nova iskustva, poseban je osjećaj igrati europske utakmice, jer upoznaješ i različite stilove trenera, drukčija je i komunikacija… Ima svoju čar apsolutno.

Tin Tomljanović (lijevo) i Juro Čakarić spremni dočekuju odlučujućih 60 minuta u Poreču u subotu navečer… Foto: Cityportal

Prošlog ljeta Tomljanović je potpisao za PPD Zagreb nakon pet sezona u riječkom Zametu, pa otišao na kaljenje u Goricu, kroz koje je puno toga mogao naučiti, vidjeti, osjetiti.

– Bilo je uspona i padova. Slabije smo krenuli u sezonu u smislu igre, iako su nas rezultati pratili, da bi se kasnije sve posložilo taman prije nego je došlo do odlaska Gala, teške ozljede Svržnjaka, jedinog ljevaka u vanjskoj liniji, kasnije je otišao i Ceković… Bilo je tu svega, puno problema, ali nekako smo sve to izdržali i došli do ove prilike, nadomak cilju – govori Tomljanović.

A ipak, cilj je još toliko daleko. Točno 60 minuta teške borbe daleko.

– Ma uvijek je u Poreču teško. Znamo što nas čeka, čvrsta obrana domaćina, dobri vanjski igrači, pivot koji puno zabija, puna dvorana, glasni navijači “Šajeta Boys”… I njima je ovo utakmica odluke, silno žele u Europu i sigurno će biti nabrijani, svjesni smo toga – ističe Tin, a nadovezuje se Juro.

– Pobijedili smo ih doma 25-23, u jednoj knap utakmici, ali dolje će biti jako, jako teško. Dobra su momčad, već nekoliko godina zajedno, uigrani su, s nekoliko iskusnih igrača. I s više opcija od nas, s puno većom širinom u ovom trenutku. Međutim, imamo i mi svoje adute, napravit ćemo sve da uspijemo.

Andrija Nikolić preuzeo je Goricu u jesen 2018., u međuvremenu se udomaćio ovdje i pokazao koliko vrijedi… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

A u tu će misiju Juro, Tin i ostatak malobrojnog društva krenuti s Andrijom Nikolićem na čelu. Trenerom koji se udomaćio u našem gradu i klubu, čovjekom čije su zasluge za još jednu – bez obzira na ishod u Poreču – uspješnu sezonu velikogoričkog rukometa.

– Andrija je prije svega jako dobar čovjek. Lako je s njim raditi, nema tu podizanja tonova, deranja, opušten je… Zna rukomet, zna nas posložiti, pa tako i u ovoj situaciji, kad nas je toliko malo, iz nas izvlači maksimum. Ali kažem, prvenstveno je kao čovjek prva liga – hvali trenera Tin, a Juro će bez razmišljanja i sa smiješkom odbaciti ponudu da kaže i nešto loše o treneru.

– Ja bih čak rekao da je on najbolji trener u Premijer ligi! Čak i kad ga se uspoređuje s trenerima Zagreba i Nexea, jedini njegov problem je to što dosad nije dobio priliku na višoj razini. Ali neka, to je barem za nas dobro, jer to je trener koji ne izvlači iz nas maksimum, nego i malo više od toga. Puno radi na odnosima unutar momčadi, stvara atmosferu i moje je mišljenje da je 50 posto zasluga za naše rezultate njegovih – kaže Čakarić.

I on je u Velikoj Gorici već odavno kao doma, pune tri godine su iza njega, a ni Tomljanoviću nije trebalo previše vremena da se prilagodi na gorički ritam života.

– Ma super je! Život u Velikoj Gorici je baš ugodan, nema gradske strke i galame kao u Zagrebu, a što se kluba i trenera tiče, sve je top. Moja igra mogla je biti i bolja, ali ipak sam došao u novi klub, kod novog trenera, u novi sustav, preselio i na novu poziciju… Sljedeće sezone sigurno ću biti bolji ako ostanem, a osobno ne bih imao baš ništa protiv takvog raspleta – zaključio je Tin.

Kave su polako ispijene do kraja, trebalo se polako početi i okretati posljednjem treningu uoči Poreča. Pa onda u subotu i sjesti u autobus za Poreč, odigrati tih posljednjih 60 minuta i, duboko vjerujemo, putem kući proslaviti ostvarenje cilja.

Malo ih je, al’ ih ima…

Sport

Mali Klaf kreirao senzaciju! ‘Od tate sam naučio sve, a sad idem preko Trnja do zvijezda…’

Marko Klafurić, najstariji Deanov sin, sa 26 godina postao je trener šestoligaša NK Kralj Tomislav, s kojim je iz zagrebačkog kupa u srijedu izbacio trećeligaša Trnje! U tome su mu pomogla i braća Ivan i Luka…

Objavljeno

prije 1 dan

9. listopada 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Tata Dean gura jako dobro sa svojim Širokim Brijegom, drži četvrto mjesto u Premijer ligi BiH, baš je nekidan remizirao s Posušjem u gostima, ali ovoga puta u imeniku je valjalo odabrati drugoga Klafurića.

– Dobar dan, trebao bih najboljeg trenera u obitelji Klafurić? – glasio je pokušaj duhovitosti nakon što se javio Marko Klafurić, sin i kolega Deanov.

– Evo, sad ću ti poslati tatin broj… – spreman je bio Marko, jako dobro upoznat s razlog privremenog denunciranja vlastitoga oca.

Dan ranije, naime, 26-godišnji Marko, trener NK Kralja Tomislava, kluba iz 1. zagrebačke lige, šestog ranga natjecanja, iz zagrebačkoga kupa senzacionalno je izbacio Trnje! Šestoligaš je sredio trećeligaša, što je samo po sebi senzacija, a u mladoj trenerskoj karijeri Klafova sina ovo je sasvim sigurno najveća i najvažnija pobjeda. Izborena na penale, dramatično, idealno da se pamti još dugo, dugo…

– Kakav je osjećaj? Fenomenalan, kakav će biti – govori Marko dok sa smiješkom sjeda na kavu sazvanu povodom analize uzroka, povoda i posljedica ovog lijepog trijumfa.

– U pripremi utakmice svojim sam dečkima rekao da možemo puno dobiti, a ništa ne možemo izgubiti. I da moramo ići na pobjedu. Inače uvijek na papiriće zapisujem neke bitne detalje, pripremu prekida i takve stvari, pa to igračima dam prije utakmice, a ovoga puta na jednom sam papiriću napisao “Preko Trnja do zvijezda”. Trebala je to biti šala, da malo opusti dečke prije utakmice, a ispalo je da su me shvatili ozbiljno – kaže prestolonasljednik u nogometnoj dinastiji Klafurić.

Dan poslije, naravno, pamti svaki detalj velike pobjede.

– Bili smo svjesni da smo autsajderi, da će utakmica biti takva da ćemo moramo biti strpljivi, požrtvovni i borbeni, da ćemo morati “giljati” za svaku loptu. A to nije naš stil, jer inače smo, u našem rangu, mi ti koji drže loptu… Ali evo, uspjeli smo. Na taj spoj neopterećenosti, požrtvovnosti i timskog duha nadovezao se i jako dobar početak. Zabili smo gol nakon 35 sekundi, naš Pero Račić zabio je za 1-0, a već u devetoj minuti vodili smo 2-0! Njihova obrana digla se visoko, išla je duga lopta, moj brat Luka nekako se za nju izborio, opalio i ušlo je golmanu ispod ruke… Idealan start! – vrti film Marko.

Međutim, nije se baš i nastavilo u istom ritmu. Trnje je uspjelo zabiti za 1-2 u 32. minuti, a onda i izjednačiti netom prije odlaska na poluvrijeme.

– Vidio sam već na putu prema klupi da su igrači klonuli, ali rekao sam im u tom trenutku: “Čekajte, vama su glave dolje, mi smo razočarani s 2-2 protiv Trnja, a niste ni svjesni koliko je to zapravo dobro. I možemo ovo dobiti!” Ispalo je da je utakmica u drugom poluvremenu bila u egalu puno više nego u prvom, imali smo mi čak i neke prilike, imali su i oni svoje, ali na kraju je završilo 2-2 i išli smo u penale. Kapetan se odmah javio da prvi puca, još trojica za njim… I onda krene najgore moguće, oni zabiju, a nama kapetan promaši prvi penal! U trećoj seriji su oni fulali, a u sedmoj naš golman obranio, da bi Bruno Leskovec, rekorder kluba po broju nastupa, dečko koji je tu od prvog dana, zabio za konačnih 7-6. I to je to, pobjeda, klopa na gazdin račun i idemo dalje – s neskrivenim zadovoljstvom prepričava Marko.

Od nogometa, realno, on nije mogao pobjeći sve i da je želio. Igrao je kao klinac u HNK Gorici, zaključno s uzrastom starijih pionira, zatim se prebacio na stolni tenis, pokušao se odmaknuti od “bubamare”. Nije išlo. Prvo je igrao futsal, nosio dres Nacional Gimke sve do isteka juniorskog staža, a velikom nogometu vratio se 2020. u dresu Poleta iz Buševca, za koji je igrao i dvije godine mlađi brat Ivan. No zajedno su vrlo brzo i promijenili destinaciju…

– Krešo Kundić, naš Velikogoričanin, koji je svojevremeno igrao za Radnik i Udarnik, a u međuvremenu napravio ozbiljnu poslovnu karijeru, veliki je zaljubljenik u nogomet i odlučio je osnovati klub. Znali smo se preko tate pa nas je prvo zvao na termine nogometa, a onda i pitao da se priključimo NK Kralju Tomislavu. Krenuli smo u ljeto 2021. iz zadnjeg, sedmog ranga, iz 2. zagrebačke lige, a nas dvojica od prvog smo dana tu. Iako sam imao samo 22 godine, bio sam jedan od najstarijih, a i volio sam klafrati, pa me trener odabrao za kapetana, prvog u povijesti kluba – priča Klafurić junior.

Klub je to koji je postavljen na zdrave temelje, projekt u kojem postoji jasan plan, a jedino mu nedostaje – dom. NK Kralj Tomislav tako je nomadski klub koji s djecom radi u Sesvetama, u Kelekovoj ulici, pokraj stare tvornice Sljeme, dok seniori treniraju na igralištu NK Nura na Borovju, a domaće utakmice igraju na Savici, na starom Chromosovom igralištu. Pravi nogometni nomadi…

– Odmah prve sezone otišli smo u viši rang, u kojem smo i sad, a od druge sezone priključio nam se i Marija Špičić, bivši igrač, a danas kondicijski trener Gorice, a skupa s njim i bivši igrač Kurilovca Ivan Horvat… Iako, nisu nam to jedine veze s velikogoričkim nogometom, jer kod nas je već treću sezonu Antonio Bakula, također bivši igrač Gorice, a već četvrtu Ladislav Roginić, koji je ranije igrao za Mraclin. Prošle sezone za nas je igrao i Martin Maloča, koji je igrao prvu ligu za Goricu, a pomoćnik trenera Dina Kluka bio je Marin Matoš, bivši kapetan Gorice i Kurilovca – nabrojio je Marko sve te silne poveznice njegova grada i njegova kluba.

Na kraju prošle sezone trener Kluk i pomoćnik Matoš obznanili su gazdi Kreši da oni više ne bi vodili momčad, a potraga za novim rješenjem završila je vrlo brzo.

– Iskreno, ja sam se sam ponudio. Rekao sam Kreši da bih pokušao, da ćemo okupiti mladu momčad i uživati u nogometu bez pritiska. Svi ti iskusni i etablirani igrači puno su nam pomogli da klub postane važan faktor u 1. zagrebačkoj ligi, ali sad smo odlučili etablirati mlade igrače, krenuti malo drukčijim smjerom. Krešo je pristao i krenuli smo raditi… Nije mi bilo jednostavno iz uloge suigrača preko noći prebaciti se u ulogu trenera, ali odabrao sam pristup koji za sad jako dobro prolazi. S dečkima sam prijatelj, podrška sam im, a na taj način pokušavam i voditi utakmice, planirati treninge… – govori Marko.

Ideja je da NK Kralj Tomislav, kao klub u kojem se ozbiljno radi i trenira, bude svojevrsni most za mlade igrače koji na nešto višim razinama ne mogu dobiti minutažu, što se pokazalo vrlo uspješnim na dva primjera. Naime, uz 24-godišnjeg brata Ivana, trener Marko od ove sezone vodi i 18-godišnjeg Luku, najmlađeg brata, strijelca protiv Trnja. Zajedno s Kristijanom Dobrenićem stigao je iz Kurilovca, a ispalo je da obojica igraju puno, igraju dobro i uživaju u uredno posloženom i ambicioznom klubu.

– To je ideja i cilj, nuditi priliku mladim igračima za prve korake u seniorskom nogometu, i zato mi je posebno drago što su se obojica tako dobro snašli. Evo, i protiv Trnja su obojica igrala, Kristijan svih 90 minuta, a Luka do pred kraj – kaže trener, a ujedno i brat Marko.

– Kako je trenirati braću? Zasad sve ide kako treba, nema sukoba interesa, ali ako se tijekom sezone krenu javljati nezadovoljstva statusom, morat ćemo se razdvojiti u prijevozu doma, ha, ha…

Brat Ivan također je trener, obojica su prihvatila ponudu Kreše Kundića da ih pošalje na trenersku akademiju, pa u ovako mladim godinama već imaju B licenciju. Nije nemoguće da će njihovim putem jednog dana i najmlađi Luka, a lako je moguće da netko od njih jednoga dana dostigne i prestigne tatu.

– Od tate sam naučio gotovo sve što znam o nogometu. Kad me ljudi pitaju koliko često razgovaramo o nogometu, kažem da uglavnom pričamo o nogometu. S mojim tatom, uostalom, i ne možeš drukčije, kod njega je to posebna razina opsjednutosti nogometom. Puno sam naučio i pasivno, samim time što sam živio s njim, ali naravno da smo i jako puno razgovarali, da sam puno toga usvojio. Iako, uvijek kažem da nisam postao trener zbog toga što je tata trener, nego unatoč tome. Uz njega sam, naime, dobio cjelovitu sliku toga posla, a ne samo ono lijepo.

Nogomet je u obitelji Klafurić, shvatili ste već, i doručak i ručak i večera. Na “zadovoljstvo” mame Maje.

– A joj, nije njoj bilo lako… Znali smo satima igrati nogomet u dvorištu, na dva mala gola, to su bili teški klasici. Tata i jedan od nas protiv preostale dvojice, od jutra do mraka… Kako su blizu i vrata terase, koja vode u dnevni boravak, nastradalo je tu nekoliko vaza, a sve slike po zidovima i policama su bez stakla. Obično bi to zaboravili reći mami, pa bi nastradali kod prvog sljedećeg brisanja prašine, ha, ha.

Sin Marko i tata Dean već neko su vrijeme i kolege treneri

Uz nogomet, ostalo je nešto vremena i za školu, pa je Marko diplomirao psihologiju. Uskoro bi trebao i početi raditi u struci, a to će biti samo još jedan važan dio mozaika u kojem ključne uloge imaju supruga Alisa i sinčić Niko. Drugim riječima, ako netko nije znao, Dean Klafurić je deda.

– Da se nisam oženio i dobio dijete, mislim da se nikad ne bih predložio za trenera seniora. Moja Alisa velika mi je podrška, zahvaljujući njoj mogu biti posvećen nogometu, a Niko je naša najveća moguća sreća – emotivno govori Marko, koji u istom “modeu” ostaje i kad priča o roditeljima.

– Imam stvarno super roditelje i danas bih kao otac volio ponoviti sve što su oni uspjeli napraviti. Tu prije svega mislim na moj odnos s braćom, koju obožavam. Nas trojica smo ujedno i najbolji prijatelji, a to je u prvom redu zasluga mame i tate – svjestan je mali Klaf.

Prvo sljedeće okupljanje zakazano je već za ovaj vikend. Tata Dean stiže na kratki odmor u svoju Veliku Goricu, jer u tijeku je reprezentativna stanka, a možda to bude prilika da se odigra još jedna partija na dva mala u dvorištu…

Nogometna dinastija Klafurić ide jako!

Nastavite čitati

Sport

Karas: ‘Do kraja studenog naši će sportaši ući u novu balon dvoranu’

Dugo očekivana balon dvorana, koja je niknula u blizini Gradske dvorane, uskoro će otvoriti svoja vrata, no posla još ima. Manje od dva mjeseca dijeli nas od prvog treninga u novoj dvorani…

Objavljeno

prije 2 dana

8. listopada 2025.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Sad već neko vrijeme, tamo u neposrednoj blizini Gradske dvorane, imamo priliku vidjeti lijepi bijeli balon. Riječ je, naravno, o novoj trenažnoj dvorani za velikogoričke sportaše, objektu koji će biti u formi balon-dvorane i trebao bi značajno poboljšati uvjete za rad svih gradskih sportskih udruga, pogotovo onih koje se bave košarkom, rukometom i odbojkom.

Prošetali smo do dvorane u nastajanju kako bismo vidjeli kako je stanje radova i prvi je dojam da posla još ima. O tome je, uostalom, na sjednici Gradskog vijeća govorio zamjenik gradonačelnika Neven Karas, koji je prvi čovjek tog projekta.

– Kolega vijećnik Damir Slojšek i ja što smo prije tri, četiri godine pričali smo o ovome uz kavu, na neki način to smo i pokrenuli, a u ovom trenutku ušli smo u završnu fazu. Bit će to jedan od najvećih zatvorenih sportskih objekata na našem području, dužine preko 70 i širine 33 metra. Tu će biti jedno veliko rukometno igralište po dužini i tri košarkaška, odnosno odbojkaška igrališta poprečno – rekao je Karas i nastavio:

– Kad smo prije tri godine krenuli s tim, zamišljeno je da naše mlađe dobne kategorije imaju gdje trenirati, da ne moraju trenirati u 23 sata. Koncept je takav da se mogu spustiti pregrade, pa da čak tri sekcije mlađih dobnih kategorija istovremeno mogu biti u dvorani.

Govorilo se i ranije o nekim rokovima, koji su spletom okolnosti probijeni, ali sad je jasno da će naši sportaši vrlo brzo početi koristiti novu dvoranu.

– Balon je podignut, a sad se montira osam kontejnera za spremišta i svlačionice, a nakon toga dolazi postavljanje poda i opreme, koševa, golova i ostalog. U tijeku je postavljanje vodovodnog priključka, kad se to završi, radit će se i priključak sa ceste uz Gradsku dvoranu. Očekujemo da bi tijekom studenog, ovisno o tehničkom pregledu, sve moglo biti gotovo. Hoće li to biti sredinom ili krajem studenog, u ovom trenutku ne mogu reći, ali do kraja mjeseca bi moralo biti – kazao je Karas.

Nastavite čitati

Sport

Novi uspjeh u Brazilu! Mirjana Lučić i Borna Zohil najbolji u Sao Paulu

Na ITTF World Para Elite turniru u Brazilu hrvatski parastolnotenisači osvojili su zlatnu medalju u mješovitim parovima nakon niza impresivnih pobjeda.

Objavljeno

prije 2 dana

8. listopada 2025.

Objavio/la

Franjo Kompes

Parastolnoteniski klub USPON/FB

Hrvatski parastolnotenisači Mirjana Lučić i Borna Zohil osvojili su zlatnu medalju u mješovitim parovima (klasa XD17-20) na međunarodnom turniru ITTF World Para Elite održanom u Sao Paulu, Brazil. Ovo je još jedan od uspjeha Parastolnoteniskog kluba USPON, s obzirom na to da je Lučić nedavn osvojila broncu također u Brazilu.

Lučić i Zohil pokazali su izvanrednu formu tijekom cijelog natjecanja. U grupnoj fazi nisu izgubili nijedan set, a u četvrtfinalu su uvjerljivo svladali španjolski par Diaz/Migueles rezultatom 3:0. U polufinalu su, nakon izuzetno neizvjesnog meča, pobijedili brazilski par Guarnieri/Rauen s 3:2, čime su osigurali plasman u finale.

U odlučujućem susretu za zlato hrvatski su reprezentativci još jednom pokazali mirnoću i kvalitetu, svladavši španjolski par Cepas/Martinez također rezultatom 3:2.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Dinamo prekinuo pobjedničku seriju Kurilovca, 4 kandidata za prvaka

Objavljeno

prije 3 dana

7. listopada 2025.

Objavio/la

David Jolić

Utakmicama 08. kola (03./06.10.2025.) nastavljena je Liga veteranskih momčadi Nogometnog saveza Velika Gorica (NSVG). Dinamo je u derbiju kola golom Ante Cavrića (55′) kao gost s 1:0 pobijedio Kurilovec i prekinuo njegov niz od sedam uzastopnih pobjeda! Kurilovac je s utakmicom više i dva boda više zadržao vodeću poziciju.

Velika Gorica, 07.10.2025. Liga veterana NSVG-a, 08.kolo: Kurilovec-Dinamo 0:1 Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 07.10.2025. Liga veterana NSVG-a, 08.kolo: Kurilovec-Dinamo 0:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 07.10.2025. Liga veterana NSVG-a, 08.kolo: Kurilovec-Dinamo 0:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Klas je bio s 3:0 bolji od Velike Mlake i ostao na 2.mjestu ljestvice. VG Boys su pobijedili Posavec s 11:0(!), već u prvom poluvremenu bilo je 7:0 (4 gola Tomislava Škrinjarića). Vratar Boysa Gligorević obranio je u 2.poluvremenu kazneni udarac kojeg je izveo Avgustinović.

Velika Gorica, 07.10.2025. Liga veterana NSVG-a, 08.kolo: VG Boys-Posavec 11:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 07.10.2025. Liga veterana NSVG-a, 08.kolo: VG Boys-Posavec 11:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Iznenađenje je poraz Vatrogasca u Donjem Hruševcu, a glatka pobjeda Lekenika u susretu s Poletom samo je dodatno potvrdila slabu formu tima iz Buševca.

Velika Gorica, 07.10.2025. Liga veterana NSVG-a, 08.kolo: VG Boys-Posavec 11:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 07.10.2025. Liga veterana NSVG-a, 08.kolo: VG Boys-Posavec 11:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 07.10.2025. Liga veterana NSVG-a, 08.kolo: VG Boys-Posavec 11:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Derbi 09. kola je utakmica Dinamo – VG Boys u Novom Čiču.

Galerija fotografija

Liga veteranskih momčadi NSVG-a 2025./2026., 08.kolo

Rezultati 08. kola (03./06.10.2025.): Kurilovec – Dinamo (Novo Čiče) 0:1, VG Boys – Posavec (Orle) 11:0, Klas (Mičevec) – Velika Mlaka 1947 3:0, Lekenik – Polet (Buševec) 4:0, Hruševec (Donji Hruševec) – Vatrogasac (Kobilić) 3:2, Gradići – Lukavec 0:3 (b.b.), Buna (Mala Buna) slobodni.

Poredak: 1. Kurilovec 21 (8 7 0 1 29:8), 2. Klas 19 (7 6 1 0 40:8), 3. VG Boys 18 (7 6 0 1 32:5), 4. Dinamo 18 (7 6 0 1 23:7), 5. Lukavec 13 (8 4 1 3 14:11), 6. Vatrogasac 12 (8 4 0 4 17:16), 7. Lekenik 12 (7 4 0 3 18:18), 8. Buna 9 (7 3 0 4 9:11), 9. Hruševec 6 (7 2 0 5 9:28), 10. Velika Mlaka 1947 6 (6 2 0 4 14:15), 11. Polet 3 (8 1 0 7 8:21), 12. Posavec 3 (7 1 0 6 4:37), 13. Gradići 0 (7 0 0 7 4:36).

Nastavite čitati

Obrazovanje

FOTO Mladići iz Gimnazije i djevojke iz Ekonomske škole pobjednici gradskog natjecanja u stolnom tenisu

Objavljeno

prije 3 dana

7. listopada 2025.

Objavio/la

David Jolić

Gradsko natjecanje školskih sportskih društava (ŠSD) srednjih škola Grada Velike Gorice u stolnom tenisu održano je danas (utorak, 07.10.2025.) u organizaciji Srednje strukovne škole. Natjecale su se ženske i muške ekipe iz četiri srednje škole: Gimnazije (ŠSD GVG, M), Ekonomske (ŠSD Bumbar, M i Ž), Zrakoplovne tehničke škole Rudolfa Perešina (ŠSD Zrakoplovac, M i Ž) i Srednje strukovne škole (ŠSD Velgor, M i Ž). Mečevi su igrani na tri dobivena seta.