To je ta utakmica! Gorica na zemlji, ali nabrijana, protivnik raštiman i – posvađan
Nogometaši Gorice u dobroj atmosferi, s dobrim rezultatskim nizom iza sebe, ali i s velikom dozom samopouzdanja dočekuju Slaven Belupo (subota, 17 sati), koji ima trenera na odlasku, najiskusnijeg igrača u sukobu s upravom…
Situacija djeluje nešto komotnije nego ranije, bod protiv Lokomotive u drami u završnici ponudio je još jednu dozu mira i samopouzdanja uoči svega što slijedi u svijetu HNK Gorice. A opet, bilo kakvog uljuljavanja nema ni u natruhama, jer svjesni su apsolutno svi da mač i dalje visi iznad glave, da je posla još koliko hoćeš ispred momčadi i staffa… Ivan Banić je dobro, doma je, na mirovanju, pod skrbi brižne supruge, a i te vijesti donijele su malo spokoj u trenucima kad spokoja baš i ne može biti previše.
U takvoj atmosferi nogometaši Gorice odbrojavaju sate do ogleda sa Slaven Belupom, koji će startati u subotu u 17 sati. Točno šest dana nakon nogometnog “showa” u Kranjčevićevoj, o kojem se nije dovoljno govorilo, jer okolnosti su bile takve da je u prvom planu bio nesretni Banić…
– Bila je to jako teška utakmica, u kojoj smo imali pregršt šansi, a domaći golman branio je i moguće i nemoguće. S druge strane, u situaciji kad loviš zaostatak 2-0, normalo je da se otvoriš, pa nas je Lokomotiva nekoliko puta ugrozila u izlascima. Iskoristili su neke naše pogreške, na koje smo upozoravali cijeli tjedan, ali… To je nogomet! Nekad pogodiš, nekad promašiš, ali dečki su ostavili srce na terenu i na kraju definitivno zaslužili taj bod. Nadali smo se da ćemo uzeti i sva tri, ali nakon tog Vojtkova gola moramo biti zadovoljni s ovim jednim – vratio je film unatrag Željko Sopić.
Trener Gorice otkad je došao izgleda kao čovjek koji zna što želi, a na terenu pokazuje da zna i kako do toga doći. I kako stvoriti momčad koja nikad ne odustaje. Novi dokaz stigao je upravo prošlog vikenda.
– Da, činjenica je da se utakmica igra dok sudac ne označi kraj, u ovom slučaju 90 plus tih sedam, osam minuta. Nije dečkima bilo lako zadržati fokus nakon Banićeve ozljede, ali stvarno su ostavili zadnji atom snage na terenu za taj bod i još jedanput im čestitam na tome – završio je Sopa s gledanjem u retrovizor, pa se okrenuo sljedećem protivniku.
– Trener Zoran Zekić, moj dobar prijatelj, izvlači maksimum iz te momčadi. Tijekom sezone uvijek se događaju usponi i padovi, ali moram reći da izuzetno cijenim sve što je Zekić napravio sa Slaven Belupom. Naravno da će utakmica biti jako zahtjevna, a po mome mišljenju i jedna od najvažnijih dosad! Kasni je datum u sezoni i moramo sve napraviti da uspijemo. Treba skupiti glave, držati se taktičkih postavki i ostaviti sva tri boda u Velikoj Gorici, što će nam otvoriti mogućnost da u posljednja tri kola sami odlučujemo o svojoj sudbini – ima plan trener Sopić.
Uz plan, ima i pobjedničku atmosferu, izgrađenu na nizu od deset utakmica sa samo jednim porazom, na partijama s jasno iskazanim karakterom… S druge strane, u subotu u grad stiže protivnik koji se u tom smislu baš i nema čime pohvaliti. Slaven Belupo ima četiri poraza u posljednjih pet utakmica, a ima i gomilu unutarnjim problema. Trener Zekić, kreator ovog i ovakvog Slavena, javno je obznanio svoj odlazak, a onda i javno obznanio odustajanje od ozbiljne borbe za Europu.
– Borba za Europu je velikim dijelom riješena. No, možda nam to doda malo mirnoće i svega toga drugog. Jer, sad na kraju kad pogledamo to, nismo znali biti sretni u ovih četiri mjeseca svi skupa s nečim što nitko nije ni zamišljao da se može dogoditi. Nismo povukli prave poteze i nismo se ponašali u skladu s tim. Kad pogledamo unatrag, možda bi bilo bolje da nikad nismo ni došli u tu borbu jer prošlo bi se s puno manje tlapnje u svakom smislu… – kazao je Zekić u iščekivanju gostovanja u Turopolju, ne skrivajući razočaranje razvojem situacije u završnici za Koprivničane jako dobre sezone.
U tri priču ulazi i “slučaj Ivan Krstanović”. Ikona HNL-a, sa 40 godina i 123 ligaška gola iza sebe, navodno je otpisana u planovima za sljedeću sezonu. Međutim, o tome Krle nije doznao iz razgovora s ljudima koji donose takve odluke, nego iz medija…
– Nemam problem s time da kažem sve u lice, jer jako su me u klubu razočarali! Znam da to vjerojatno jest tako kako piše, samo je sramotno da ja to saznam iz medija. I znam tko stoji iza toga, čija je to odluka. Ali baš sramota da mi nitko ljudski ne objasni situaciju, nego mene zovu ljudi sa svih strana i pitaju me je li točno ovo što piše. Što se skrivaju? Sramota, tako se jedan klub ne bi trebao odnositi prema igraču koji je tako dugo u HNL-u, koji i s 40 godina igra nogomet i koji je, ako ćemo istinito, već toliko puta spasio klub, zabijao važne golove. Neću se sigurno dati ponižavati! Uf, baš sam razočaran – rekao je Krstanović u razgovoru za Germanijak.
Kad se sve zbroji, jasno je kako Gorici u goste dolazi protivnik čije je stanje daleko od idealnog. I trenutak za igrati protiv Slaven Belupa djeluje prilično dobro, koliko god bili svjesni da to ne mora apsolutno ništa značiti. Uostalom, recentna povijest kaže da Goričani često “lome zube” na Koprivničanima, da nisu pobijedili u zadnjih pet međusobnih ogleda, još od studenog 2021., na domaćem terenu od kolovoza iste godine… Uz to, i dalje neće biti kapetana Mrzljaka, morat će se i bez Banića, ali dobra je vijest da su svi ostali spremni.
Sve u svemu, Goricu čeka još jedan težak izazov. Već dan ranije znat će se što je Šibenik uspio napraviti protiv Varaždina u petak poslijepodne, moguće je da će imperativ biti još veći, ali dojam je da je to ta utakmica. Jedna od, kako će i trener priznati, najvažnijih dosad.
– Gorica se baca na glavu, igra jako dobro, ali gledajte, i nama trebaju bodovi… – poručuje Zoran Zekić, trener koji još nikad u karijeri nije izgubio utakmicu u Velikoj Gorici.
Zeka, vrijeme je.
Jer, uzme li Gorica tri boda, ostane li ispred Šibenika i nakon ovoga kola, bit će u velikoj prednosti uoči posljednja tri kola. U kojima Šibenik ide na Maksimir i Poljud, te doma čeka Osijek…
Posavec je u 22. kolu Jedinstvene 1.ŽNL-e zabilježio minimalnu pobjedu 1:0 u susretu s Banom Jelačićem iz Banova, strijelac je bio kapetan Matija Breščaković.
Lekneno, 19.04.2025. Jedinstvena 1.ŽNL-22.kolo: NK Posavec (Orle)-NK Ban Jelačić (Banovo) 1:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Lekneno, 19.04.2025. Jedinstvena 1.ŽNL-22.kolo: NK Posavec (Orle)-NK Ban Jelačić (Banovo) 1:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Prva pobjeda u proljetnoj polusezoni 2025. zabilježena je nakon 4 uzastopna poraza (Pribić 0:3, Rakovec 0:4, Jamnica 0:5, Lonja 0:4) i dva remija (Dinamo Hidrel 1:1, Mladost Obrezina 3:3).
Lekneno, 19.04.2025. Jedinstvena 1.ŽNL-22.kolo: NK Posavec (Orle)-NK Ban Jelačić (Banovo) 1:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Lekneno, 19.04.2025. Jedinstvena 1.ŽNL-22.kolo: NK Posavec (Orle)-NK Ban Jelačić (Banovo) 1:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Pogodak za pobjedu u 76. minuti uslijedio je nakon ubačaja iz kuta, M.Breščaković je u skoku glavom loptu poslao pod gredu preko ruku vratara Renata Brlekovića. Gosti su u posljednjih petnaestak minuta uporno pokušavali doći do izjednačenja, ali obrana domaćih dobro je reagirala i spriječila poravnanje. Također treba spomenuti i vratara Patrika Strnića, koji se istakao s nekoliko pravovremenih i sigurnih intervencija.
Lekneno, 19.04.2025. Jedinstvena 1.ŽNL-22.kolo: NK Posavec (Orle)-NK Ban Jelačić (Banovo) 1:0. Foto: David Joliæ/cityportal.hr
Lekneno, 19.04.2025. Jedinstvena 1.ŽNL-22.kolo: NK Posavec (Orle)-NK Ban Jelačić (Banovo) 1:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Posavec (22 9 4 9 33:37 31) je s 31 bodom na 7. mjestu u trenutačnom poretku.
Galerija fotografija
Jedinstvena 1. županijska nogometna liga 2024./2025., 22. kolo
NK Posavec (Orle) – NK Ban Jelačić (Banovo) 1:0 (0:0)
Lekneno. Gledatelja 50. Subota, 19.04.2025., 17 sati. Glavna sutkinja: Marija Cikojević (Novaki). Pomoćni suci: Tin Radek i Daniel Vidmar (obadva iz Domaslovca). Delegat: Stjepan Petrac (Gornja Lomnica). Strijelci: 1:0 – M.Breščaković (76).
POSAVEC: Strnić, T.Jakovljević, M.Breščaković (cap.), J.Rajić (od 80. Desput), J.Breščaković (od 46. Žugaj), Milatović (od 60. Lucin), Ćuća (od 80. A.Breščaković), Delač, Brtan, M.Jakovljević, Musolli. Trener: Nino Matković.
BAN JELAČIĆ: Brleković, D.Tarandek, M.Trošić, Mladen, Uremović, G.Trošić (cap.), Svečak (od 41. Z.Tarandek), Ćosić (od 75. Mikulić), Benedek, Ivčin (od 56. Badenić), Petak. Trener: Alen Zidarić
Mraclin je na domaćem terenu pružio najslabiju partiju ove sezone, što je Moslavac iz Popovače znao iskoristiti i zasluženo odnijeti sva tri boda s Nove grabe. Gosti su djelovali kompaktnije, agresivnije i odlučnije, dok su domaći ostali bezidejni i neprepoznatljivi – favorit tek na papiru.
Već u prvom poluvremenu gosti dolaze do vodstva nakon kornera, kada je Luka Horvat nadvisio domaću obranu i glavom pogodio za 0:1. Mraclin nikako nije uspijevao pronaći pravi ritam, a jedinu pravu šansu kreirao je tek kasnije u susretu.
U nastavku utakmice, u 56. minuti, Moslavac povećava vodstvo nakon brze kontre koju preciznim udarcem s desne strane završava Fran Acel za 0:2. Tek u 76. minuti Mraclin dolazi do gola – Marko Rakas sjajno je proigrao Marka Đurašića koji zabija za 1:2 i vraća tračak nade domaćima.
Ipak, sve je riješeno u samoj završnici susreta, kada Zvonimir Filipović koristi još jednu kontru i postavlja konačnih 1:3 za Moslavac.
Zaslužena pobjeda gostiju, dok se Mraclin nije mogao nikako pronaći u ovoj utakmici.
IV. NL SREDIŠTE ZAGREB – B , 23. kolo
MRACLIN – MOSLAVAC 1:3
SRC Nova graba. Gledatelja 100.
Sudac: Turkalj (Kutina). Pomoćnici: Križe i Muža.
MRACLIN: Matejčić, Marjanović, J. Domitrović, Rajić, B. Dandić, Brdek, Ivanković, Borovac, Matić (od 79. Grižić), Godinić (od 63. Đurašić), Hajduk (od 63. Rakas). Trener: Marko Biljan.
MOSLAVAC: Sliško, Burić, Vejin, Acel (0d 90. Miletić), Klekovac (od 46. Korečić), Bertina, Fumić, Horvat, Krznarić, Hrnčević (od 75. Bekavac), Filipović. Trener: Marijan Dužić.
Konačno, konačno, konačno! Velika gorička nogometna subota!
Konačno je Gorica pobijedila u gostima, konačno je Gorica pobijedila u Osijeku, konačno Gorica nije ni deveta ni deseta… Potez odluke za veliku pobjedu na veliku subotu povukao je strijelac za 1-0 Adrion Pajaziti…
Okruženi zvižducima, uvredama, ljutnjom, čak i bijesom, nogometaši Gorice na Opus Areni su – slavili! Sa širokim osmijesima na licima jedan drugima su letjeli u zagrljaj, uživali u trenutku, jer sve to što se događalo na tribinama ionako nije bilo upućeno njima. Goričani su svoj dio posla odradili koji trenutak ranije, onog momenta kad je sudac Duje Strukan označio da je kraj, da je Gorica pobijedila u Osijeku!
Brojali smo ranije dana i nabrojali čak 2401 dan od posljednjeg puta kad se to dogodilo, cijelih 12 utakmica zaredom Gorica nije znala pronaći recept za pobjedu u gradu na Dravi, ali ove Velike subote uspjela je u tome. Trenutak odluke dogodio se u 30. minuti, Adrion Pajaziti prometnuo se u junaka susreta, baš kao što je tog 19. rujna 2018. učinio Lukasz Zwolinski.
Znala je Gorica uzimati mjeru Osijeku na svome terenu, frustriralo je to Slavonce u tolikoj mjeri da je u Glasu Slavonije svojevremeno na naslovnici stajalo da je “Gorica nepotreban, menadžerski klub”, a ne tako davno u istome listu mogli smo pročitati da se u Velikoj Gorici igra na “krumpirištu”. Nema to izravne veze s igračima, stožerom ni vodstvom Osijeka, ali i zbog tih je nekoliko detalja bilo posebno slatko proslaviti ovu veliku pobjedu, drugu zaredom, kojom je Gorica preskočila Osječane i postavila ih na deveto mjesto prvenstvene tablice.
Iako se, eto, nije igralo na “krumpirištu”, nego na tepihu Opus Arene. Stadiona neusporedivo boljeg od onoga što Osijek nudi u posljednje vrijeme…
Ali dobro, to su osječke brige, neka se njima bave Osječani, a za to vrijeme Velikogoričani će uživati u trenutku. Lijepi će ovo biti blagdani, jer nakon što su prvi put ove sezone povezane dvije pobjede, posljednji Šibenik je ostao na sedam bodova minusa. Do kraja je ostalo još šest kola, u kojima će, barem kako sad stvari stoje, Rajko Vidović i njegovi igrači pokušati uloviti – Osijek.
Lišena pomoći trenera Marija Carevića, koji je i treći put ovoga proljeća utakmicu započeo na klupi, Gorica nije odigrala utakmicu za anale, ali odigrala je pragmatičnu, ozbiljnu, kvalitetnu utakmicu. I, kad se sve zbroji i oduzme, zasluženo došla do pobjede. Taj ključni trenutak u 30. minuti kreiran je momčadski, zaslugom velike želje i borbenosti, ali i zahvaljujući asistenciji Martina Šlogara i egzekuciji Adriona Pajazitija.
Goričani su na Opus Areni pokazali i borbenost, i kvalitetu, i odlučnost, i pragmatičnost… Foto: Borna Jakšić/PIXSELL
Iako se Gorica nakon toga gola više branila nego napadala, daleko od toga da nije imala još prilika. Uostalom, završna statistika kaže da su Goričani na 19 osječkih pokušaja odgovorili sa 15 svojih udaraca, da je golman Malenica triput morao spašavati u ozbiljnim goričkim situacijama, a nešto od toga otišlo je i malo pokraj gola. Sve u svemu, nema ni slova prigovora prvoj gostujućoj pobjedi Gorice ove sezone! Bez obzira na neke jako dobre šanse Osijeka, bez obzira na pritisak domaćina u drugom poluvremenu…
Prvi među jednakima bio je ovom prilikom kapetan Ivan Banić, još jedanput izvrstan na golu, ali podjednake zasluge idu i strijelcu Pajazitiju, i asistentu Šlogaru, ali i svim ostalim starterima, Mikanoviću, Steenvoordenu, Krizmaniću, Sikošeku, Haliloviću, Eleziju, Ndokcytu i Kolaru, kao i Čaiću, Čuiću, Gurlici, Braliću i Bašiću, koji su ulazili s klupe. Naravno, isto vrijedi i za sve ostale članove goričke delegacije na ovom posebnom gostovanju, koje bi trebalo biti i presudno u borbi za ostanak.
Međutim, već na putu kući uputno je zaboraviti sve što se događalo na Opus Areni, barem načelno, jer novi izazov slijedi vrlo brzo, već u srijedu od 15 sati, kad na Gradski stadion dolazi probuđeni Dinamo. Bit će to ujedno i posljednja priprema za gostovanje u Šibeniku pet dana poslije, na kojem bi, vjerujemo, sve trebalo biti i definitivno riješeno.
Kad ako ne sad?! Gorica je bez pobjede u Osijeku već 2401 dan!
Nogometaši Gorice u subotu od 16 sati gostuju na Opus Areni kod Osijeka, u gradu u kojem nisu uspjeli pobijediti još od rujna 2018. godine, od svog prvog prvoligaškog dolaska u grad na Dravi…
Bio je to lijep dan, drugi dan kalendarske jeseni, kad je Sergej Jakirović prvi put u prvoligaškoj povijesti kluba doveo Goricu u Osijek. Kahlina je počeo na golu, ispred njega zadnja linija u sastavu Mtchedlishvili, Oboabona, Jovičić, Musa, ispred njih postavili su se Suk i Marina, a iza leđa najisturenijeg Lukasza Zwolinskog smjestili su se Lovrić, Miya i Atiemwen. Trenutak odluke dogodio se u 57. minuti, Zwolinski je zabio prekrasan gol i donio Gorici prvu pobjedu u Osijeku.
Prvu i – posljednju!
Od tad je prošao točno 2401 dan, cijela jedna vječnost u životu nogometaša, više od šest i pol godina, a Gorica nikad više nije uspjela ponoviti takvo nešto. Nikad više nije pobijedila u Osijeku. Promijenili su Osječani u međuvremenu i stadion, i vlasnika, i stotinjak igrača, a Gorica je u cijelom tom procesu najbliže prvoj sljedećoj pobjedi bila iste te sezone, ali u njezinom proljetnom dijelu. Pamtimo i dalje gol Muzafera Ejupija za konačnih 2-2 iz zaleđa od najmanje metra, koje nije označeno. Zbog toga gola, zbog tog nedosuđenog zaleđa, Gorica te sezone nije završila u Europi, četvrto mjesto uzeo je upravo Osijek.
Ukupno je 13 puta Gorica gostovala kod Osijeka, uz tu jednu pobjedu još je tri puta uspjela remizirati, a doživjela je i čak devet poraza. I ne ide to nabolje u zadnje vrijeme, jer posljednji put neki je igrač Gorice u Osijeku zabio gol još u rujnu 2021. (?!), prije 1308 dana. Fran Brodić glavom je pogodio u 81. minuti za 2-1, ali do kraja su Daku i Lončar zabijali za preokret i konačnih 3-2.
U sljedećih šest odlazaka u Osijek jedini gol Gorice bio je djelo domaćeg braniča Lončara, nakon čega je Gorica doživjela četiri poraza uz gol-razliku 0-8. Ni boda, ni gola…
Sve te crne serije, svi ti loši nizovi, nadaju se u Gorici, mogli bi pasti baš ove subote. Velike subote, u blagdanskom kolu, jer kad će ako ne sad, u trenutku kad Osijek igra očajno, kad je bez pobjede gotovo dva mjeseca…
– Osijek nije u najboljoj formi, nemaju rezultat u zadnje vrijeme, ali unatioč ome, naravno da očekujem tešku utakmicu. Znamo da imaju zbilja veliku koncentraciju kvalitete u momčadi i sigurno neće biti lako. Međutim, mislim da možemo ponuditi dobru igru i na kraju ostvariti dobar rezultat – optimističan je trener Mario Carević uoči novog odlaska na Opus Arenu.
Iza Goričana je tjedna s jednim velikim preokretom, dva raskida ugovora, nekoliko dobrih treninga i jednim teambuildingom.
– Bilo je nužno da se malo opustimo. Sezona je stvarno stresna i ovakva pobjeda nam puno znači. Mislim da smo dobili dozu samopouzdanja nakon Istre i idemo u Osijek puni vjere u sebe – poručuje Carević.
Gorica već četiri utakmice nije osvojila ni bod ni postigla gol u Osijeku… Foto: Davor Javorović/PIXSELL
Dobra je vijest što se kartonirani vraćaju, vraća se i dio ozlijeđenih, pa ovoga puta neće biti cijelo proljeće odsutnoga kapetana Pršira i ozlijeđenog braniča Krešića. Upitni su i Mikanović te Majstorović, no i bez svih njih Gorica ima dovoljno kvalitete za ozbiljnu borbu. I za pokušaj napada na osmo mjesto, jer u posljednje vrijeme očajni Osijek ima samo dva boda više.
– Mi gledamo isključivo svaku utakmicu za sebe. I uvijek pokušavamo pobijediti. Nekad je to moguće, nekad nije, ali i prošli tjedan smo rekli da ne gledamo ni Osijek ispred sebe ni Šibenik iza sebe. Moramo biti fokusirani na svaku sljedeću utakmicu, jer nema ih još puno pred nama, svaka će nam do kraja biti kao finale. Tri boda iz prošle utakmice puno nam znače, ali nema gledanja unatrag. Prebrzo se događaju promjene na tablici, iz kola u kolo, toga smo svjesni i idemo pokušati izvući najviše što se može – zaključio je Carević.
U sudaru s Istrom uspio je i proširiti kadar, nametnuli su se i Šlogar, i Steenvoorden, i Leš, i Kolar, prve minute upisao je Bašić, novi nastup upisao je Jojić, možda se steknu uvjeti i za doprinos Ante Ercega… Prvih 11 moglo bi izgledati ovako nekako:
Kako je Klaf “zapalio” Široki: Ušli u finale kupa i zaslužili čudesan doček
Veliki uspjeh ostvarili su nogometaši Širokog Brijega, predvođeni Velikogoričaninom Deanom Klafurićem i njegovim pomoćnikom Damirom MIlanovićem ušli su u finale Kupa BiH u vrlo specifičnim uvjetima…
U najmanju ruku jako dobar posao radi velikogorički trener Dean Klafurić na klupi premijerligaša BiH iz Širokog Brijega. U kombinaciji sa svojim vjernim i vrijednim suradnikom Damirom Milanovićem preuzeo je Široki ove zime, a dolaskom proljeća počeli su stizati i vrlo konkretni, divljenja vrijedni rezultati. U teškim i zahtjevnim okolnostima, ali kad se radi kako radi Klaf, uloženo se mora vratiti…
Vratilo se u velikoj mjeri u srijedu navečer, nakon što je Široki gostovao u Sarajevu kod Željezničara u drugoj utakmici polufinala Kupa BiH. U prvoj utakmici Široki je bio maestralan, pomeli su Klafovi momci Želju s travnjaka i na uzvrat otišli s velikih 3-0. Sasvim logično, uoči uzvrata na Grbavici vladao je optimizam, ali i velika doza opreza, budući da u BiH nogometu, pokazalo se u prošlosti, i nemoguće često postane moguće.
Nemogućom se tako, primjerice, čini da igrač uđe u kazneni prostor protivnika, domaći branič mu doslovno slomi nogu, a sudac samo pokaže rukom: “Ništa, igra se dalje!” Postoji u BiH mogućnost pregleda situacije na VAR-u, ali ovoga puta sudac se iz nekog razloga nije odlučio upotrijebiti taj alat. Jer, igra se dalje…
I igralo se dalje, ali bez Daniela Lukića, koji je odmah po završetku utakmice završio u bolnici, a zatim i na operacijskom stolu, budući da mu je pukla tibija, kost u potkoljenici. Igraj dalje, ali za nekoliko mjeseci, kad se oporaviš od teške ozljede!
Osim Lukića, nastradala su još dva igrača Širokog, također bez sankcija, a Željezničar je dobio i kazneni udarac u 37. minuti. Kazneni udarac koji je, naravno, u najmanju ruku dvojben. Iz njega je Željo i zabio jedini gol na utakmici, pobijedio 1-0, ali nije uspio nadoknaditi minus iz prve utakmice. Klaf, Milka i njihova ekipa otišla je tako potpuno zasluženo u finale Kupa.
– Cilj nam je bio ući u finale, a u tom smislu smo se i pripremali, svjesni da imamo prednost od tri gola. Na kraju smo uspjeli i nema nikakve dvojbe da je ovo veliki uspjeh za nas – govorio je zadovoljni Klaf nakon utakmice koja je bila iscrpljujuća u svakom smislu.
Budući da ove sezone iz lige ispadaju čak četiri kluba, Širokom je i dalje primaran cilj izbjeći jednu od četiri posljednje pozicije. Trenutačno su na sedmome mjestu, s pet bodova više od devetog Radnika iz Bijeljine, prvoga koji je u ovom trenutku u opasnoj zoni, fokus je i dalje na tome, ali usput je stigao i ovaj prekrasan doseg u Kupu.
– Nije baš da smo se orijentirali na na Kup, nama je prvenstvo cilj opstanak u ligi, ali u ovom trenutku mogu reći da sam ponosan na svoje igrače. Utakmica nije bila lijepa, Željezničar je imao podršku, mi smo bili u grču u prvom poluvremenu, nismo se držali svog plana igre, no u drugom dijelu to je bilo bolje. Odmaknuli smo protivnika od našega gola i smanjili smo im broj šansi, tako da mislim da je naš prolazak u finale, gledajući obje utakmice, apsolutno zaslužen – rekao je Klafurić.
Proslavili su igrači i stožer Širokog plasman u finale već u Sarajevu, no prava fešta odrađena je po povratku kući, u Široki Brijeg. Oduševljeni navijači dočekali su ih spektakularnom bakljadom…
Dean Klafurić, shvatili ste već, prometnuo se u miljenika navijača, uživao je sasvim sigurno i u ovim prekrasnim trenucima, no svjesni su naši širokobriješki Goričani da posao ni izbliza nije gotov. Ni u kupu, u kojem ih u finalu čeka Sarajevo, predvođeno Zoranom Zekićem, koje će u tom finalu biti i favorit, ali posebna je pažnja i dalje na prvenstvu.
Već u subotu umorni i ozljedama izmučeni Široki ide na novo teško gostovanje, ovoga puta kod Igmana u Konjic.