Sport

‘Znam točno kad sam shvatio da ćemo uspjeti, ali idemo dalje s nogom na gasu!’

Predsjednik HNK Gorice i dopredsjednik HNS-a Nenad Črnko gostovao je na City radiju, u emisiji “Prva liga”, a u fokusu su bile dvije teme. Danas čitajte što je govorio o aktualnom trenutku Gorice, a sutra slijedi nastavak o HNS-ovu kampu u našem gradu…

Objavljeno

prije 3 godine

2. svibnja 2023.

Objavio/la

Marko Vidalina

Za većinu praznični, opušteni prvi dan svibnja za sve uključene u svijet HNK Gorice bio je itekako radan, dinamičan, stresan… Pravi “rollercoaster” emocija priuštio nam je prvomajski sudar Lokomotive i Gorice u Kranjčevićevoj ulici, nogometni show koji je završio podjelom bodova u dramatičnoj završnici, ali i ljudski teške trenutke koji su bacili neku drugu sjenu na cijeli taj ponedjeljak.

Već dan poslije igrači su u prijepodnevnom terminu bili na treningu, počele su već pripreme za Slaven Belupo u subotu, a predsjednik kluba je nakon (ne)prospavane noći sjeo pred mikrofon u studiju City radija, gostujući u tjednoj sportskoj emisiji “Prva liga”.

Prvo pitanje, naravno, moralo se odnositi na Ivana Banića i njegovo stanje…

– Hvala Bogu što u ovom trenutku mogu reći da je Banić dobro – rekao je Nenad Črnko uvodno pa nastavio:

– Zadobio je dosta težak potres mozga, a to je ozljeda koja zahtjeva detaljan monitoring u bolnici, zbog čega je zadržan u Vinogradskoj. Najvažnije je da je nalaz CT-a glave, napravljen već sinoć, uredan. Naravno, svi smo uz njega, stalno smo bili u kontaktu, uključili se u cijeli proces… I moram zahvaliti kompletnom osoblju Vinogradske bolnice, svima koji su sudjelovali u tome. Nogomet je takav, ozljede se događaju i sad je najvažnije to preboljeti i što prije dočekati Ivana ponovno na treningu. Ako sve bude u redu, to bi se trebalo dogoditi za desetak dana.

Kad je došao sebi, kad je prošlo malo vremena, bio je i Bane sretan što su njegovi suigrači uspjeli zabiti u 98. minuti za vrijedan bod.

– Ozljede su jedan od pratećih dijelova sporta, u tom smislu sportaši su na neki način i pripremljeni na takve stvari, ali kad do toga dođe, naravno da nije lako ni njima na terenu, ni nama na tribini… Apsolutno je to šok za momčad i mogu samo skinuti kapu svima. Teško se nakon toga vraćati, a mi smo u tome uspjeli dvaput ovog proljeća. Sjetimo se samo utakmice protiv Istre, kad je Ante Matej Jurić slomio ruku, igrači su također bili u šoku, ali nakon toga su se uspjeli vratiti s 1-3 na 4-3 i na kraju dobiti utakmicu također u zadnjim trenucima – kazao je Črnko.

Posebna priča je slovački bek Matuš Vojtko. Kad je ulazio u igru u 88. minuti, netko je dobacio: “A kaj on sad može napraviti u dve minute?!” Ispalo je da se itekako može utjecati na konačan ishod utakmice, zaključno s tim slobodnjakom vrijednim boda u posljednjim sekundama.

– Baš sam komentirao, Vojtko je u tih desetak minuta napravio je sve što treba i ne treba napraviti u nogometu. Pogriješio je, dao loptu Tuciju, nokautirao Banića, pa na kraju zabije taj fenomenalan gol. To je ta igra sudbine, jer da se sve to nije dogodilo, tko zna bi li uopće pao gol za 2-2 – govori predsjednik kluba, uz dodatak:

– Nama na tribini je najteže. Igrači i treneri to gledaju s druge strane, pogotovo oni koji su na terenu, a to sam rekao i Fućku nakon ove utakmice: “Eto, vidiš sad kako je meni svaki vikend’.

U cijeloj priči oko Banića nekako je u drugi plan događalo ono nogometno ludilo koje su u nastavku ponudili Lokomotiva i prije svega Gorica.

– U situaciji smo da moramo vjerovati u sebe, u ono što radimo. Ušli smo dobro u utakmicu, u tih uvodnih 20-ak minuta bili smo toliko sigurni da smo se možda malo i uljuljali, a iz toga je došla i pogreška kod primljenoga gola. Na početku nastavka poklonili smo im i drugi gol, nakon čega je slijedila “run&gun” utakmica, u kojoj smo promašili jako puno toga, uključujući i penal… Ali evo, kad vjeruješ do kraja, kad si sto posto unutra, stigne nagrada. To su te posebne utakmice, baš kao i ona protiv Istre. Tad smo se, nakon što smo preokrenuli na 4-3, sportski direktor Brkljača i ja pogledali i gotovo u glas rekli: “Ako ovo dobijemo, ostajemo u ligi!” Takve utakmice grade homogenost i vjeru u sebe u svlačionici, one ti potvrđuju da je sve moguće ako dovoljno vjeruješ – zadovoljan je Črnko, uz dodatak:

– Iz ove utakmice moramo izvući puno pouka, a ova momčad je takva da će to sigurno i učiniti. I izaći ćemo iz ovoga svega još jači.

Malo je još utakmica ostalo do kraja, samo još četiri, a nakon posljednje u tom nizu moći ćemo, uvjereni smo, konačno odahnuti. I zaključiti sezonu koja će trebati arhivirati i u budućnosti raditi sve da se ne ponovi. Jer, u završnici smo užasno teške goričke sezone…

– Kad je dobro, svi te tapšaju po leđima, a kad je loše, mnogi ti okrenu leđa. Pa krenu sugeriranja sa strane, razna mišljenja. I u tim trenucima, tamo negdje sredinom studenog, odlučio sam da moramo stvoriti neku vrstu ograde oko sebe. I ne komunicirati s ljudima koji daju takozvane dobronamjerne savjete. Novi korak napravili smo dovođenjem Marija Brkljače za sportskog direktora, a onda i zajedničkom komunikacijom Željka Sopića za trenera, uz napomenu da smo u tim trenucima valjda samo nas trojica, uz još nekoliko ljudi iz uprave kluba, vjerovali da se možemo spasiti. U tim trenucima bilo nam je važno sačuvati momčad od svih tih vanjskih utjecaja, što snažnije ujediniti momčad, a znali smo da će Sopić sa svojim stožerom biti u stanju unijeti tu vjeru u uspjeh među igrače – kazao je Črnko, čiju vjeru nije pretjerano poljuljao ni neuvjerljiv start u proljeće.

– U nogometu se ne okreće sve na prvu, i trenerima i igračima treba dati određeno vrijeme da se integriraju u sredinu. Jer bilo je već poziva, prijedloga da se mijenja trenera nakon lošijeg razdoblja na početku proljeća, pa se propitivalo zašto Fućak igra od početka… A to su sve detalji koje se iznutra mora znati prepoznati, u čemu smo mi i uspjeli.

Nakon što je Sergej Jakirović odlučio otići drugim putem, prvi izbor čelnika Gorice bio je – Željko Sopić… Foto: Goran Kovačić/PIXSELL

Dovođenje Željka Sopića mnoge je tog studenog iznenadilo, izazvalo ogromnu dozu skepse, ali ta se odluka pokazuje dobrom, ispravnom, pametnom.

– Svi znaju da smo željeli vratiti Sergeja Jakirovića, da je on bio prva želja, ali u glavi smo odmah imali i jedino ime i prezime koje je u stanju donijeti ono što želimo, a to je Željko Sopić. Od starta smo znali da Rijeka želi Sergeja, da je to logičan slijed za njega i da ćemo teško uspjeti u namjeri da ga vratimo. Ipak smo odradili taj razgovor, da bismo ispoštovali i njega i sebe, ali već smo znali da Sopić ima ono što nam treba. Bio je neafirmiran trener u HNL okvirima, a znali smo i da je karakter koji se nikad ne predaje, ali i da ima mentalitet pobjednika. Znali smo i da je u Azerbajdžanu također preuzeo klub na zadnjem mjestu i uspio ga spasiti, i to je nešto govorilo, tako da je Sopa bio naš prvi izbor. Čim smo se dogovorili s njim, znali smo da smo napravili dobar posao.

I to se, evo, potvrđuje. Iako je bilo cijeli niz zainteresiranih, čak i u trenucima kad je Gorica bila na dnu.

– Ja u komunikaciji s trenerima imam jedan zakon: onoga tko se sam nudi, odmah prekrižim! Ako nudiš sam sebe, imaš neki problem. Ako tebe netko zove, znači da si negdje odradio dobar posao… Uvijek ima takvih stvari, poziva i poruka, a bilo je i tad. Evo, čak me i Vahid Halilhodžić tad dodao za prijatelja na društvenim mrežama, ha, ha. Naravno da su razlozi drukčiji, da je jasno da si mi ne možemo priuštiti takvog trenera, ali ispalo je zanimljivo – prisjeća se Črnko.

Na kraju je dobio trenera koji je promijenio mentalitet momčadi, počeo skupljati bodove i koračati prema happy engu, a dobio je i tipa koji će Gorici donijeti dodatnu pažnju u medijima.

– Kad se napravi nešto za što su svi mislili da je nemoguće, a Željko Sopić je to napravio, naravno da postoji povećan interes. Jako, jako je zanimljiv medijima, jer osoba je koja će sve reći ispravno, neće fantazirati, ali način i emocija koju stavi u izjave novinarima je vrlo zanimljiva. Međutim, mi moramo paziti na izvlačenje iz konteksta. Događalo se to već u nekoliko situacija, kad bi se izvlačile stvari koje nije ni rekao ni mislio. Zato i odbijamo neke intervjue, moramo se fokusirati sami na sebe i pokušati dobiti posljednje dvije domaće utakmice, a nešto uloviti i u gostima. I ostvariti svoj cilj – odlučan je prvi čovjek kluba.

Krenuli smo i nabrajati da Goricu do kraja čeka još Slaven doma, pa Istra vani, Varaždin doma i Dinamo u Maksimiru, pa onda i uspoređivati sa šibenskim rasporedom, koji donosi Varaždin i Osijek doma te Dinamo i Hajduk u gostima, ali prekinuo nas je predsjednik u jednom trenutku…

– I dalje gledamo isključivo i samo sebe. Svi zajedno vjerujemo da smo ravnopravni sa svima u HNL-u, ali i da moramo igrati iznad svog maksimuma da bi osvajali bodove. Ovisimo samo o sebi i mogu navijačima obećati da će se momčad u svakoj utakmici bacati na glavu, bez obzira na situaciju na tablici u tom trenutku. To je jedini put kojim možemo ići. Ne gledamo Šibenik, ne gledamo druge klubove, ne gledamo hoće li netko spuštati gas protiv nekoga… Mi moramo držati nogu na gasu do kraja i to će nam se vratiti – zaključio je Črnko.

U drugom dijelu emisije predsjednika HNK Gorice Nenada Črnka pred mikrofonom je zamijenio dopredsjednik HNS-a Nenad Črnko, u fokusu je bio nacionalni kamp u našem gradu, a o tome čitajte sutra…

Sport

Kobre prebrze za Mraclin

Objavljeno

prije 1 sat

30. travnja 2026.

Objavio/la

Vitomir Štuban

Mraclin je dobro otvorio susret i već u 2. minuti imao veliku priliku preko Kaurina, ali gostujući vratar Đurđek sjajno reagira. Kobre ubrzo kažnjavaju promašaj – Husnjak u 3. minuti preciznim udarcem donosi vodstvo 0:1. Domaći su do kraja prvog dijela imali još nekoliko izglednih prilika za izjednačenje, no nisu bili dovoljno učinkoviti.
U nastavku utakmice dominiraju gosti – Čakarun u 57. minuti povećava na 0:2, a Kelava u 73. minuti praktički rješava pitanje pobjednika pogotkom za 0:3.
Mraclin je do počasnog pogotka stigao u samoj završnici kada Hajduk koristi asistenciju Marjanovića za konačnih 1:3.
Kobre su zasluženo slavile, dok Mraclin nakon loših proljetnih igara mora što prije uhvatiti bolju formu jer pogled na ljestvicu ne ostavlja mnogo prostora za mir.

IV. NL SREDIŠTE ZAGRB – B , 24. kolo

MRACLIN – KOBRE SAMOBOR 1:3

Stadion Nova graba. Gledatelja 50.
Sudac: Matija Ptičar (Repušnica). Pomoćnice: Kristina Borojević i Veronika Muraja.

Strijelci: 0:1 – Husnjak (3), 0:2 – Čakarun (57), 0:3 – Kelava (73), 1:3 – Hajduk (90).

MRACLIN: Matejčić, Marjanović, Smolković (od 46. Tokić), J. Domitrović, Rajić, Đurašić (od 72. Jančić), Brdek, Matić, Krilić, Kaurin (od 46. Hajduk), I. Kos. Trener: Marko Pancirov.

KOBRE SAMOBOR: Đurđek, Brakus, Ašanin, Husjak (od 74. Kerman), Golubić, Čakarun, Mihaljević (od 80. Čučić), Makarun (od 67. Houdek), Kelava, Bašić, Kesić. Trener: Željko Štulec.

Nastavite čitati

Sport

Svjetski prvak u gostima: ‘Njegovo znanje za nas je odskočna daska’

Društvu iz Kluba obaranja ruku Viking VG u goste je došao Rino Mašić, institucija u svijetu njihova sporta. Oduševljen je bio Mašić, oduševljeni su bili i gorički obarači ruku…

Objavljeno

prije 11 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Gorički klub za obaranje ruke Viking VG posjetio je svjetski prvak u obaranju ruke Rino Mašić, koji je održao mali seminar o obaranju ruke, treningu i natjecanjima, kao i općenito o pristupu sportu i psihologiji sporta.

U prostorijama kluba okupilo se na desetke obarača koji su željno upijali znanje te, postavljajući pitanja i kroz lagani sparing sa svjetskim prvakom, puno naučili o obaranju ruke i treningu.

“Sam Rino Mašić bio je oduševljen prostorijama kluba i opremom te je u ugodnoj atmosferi održao odličan i poučan seminar, na kojem mu je klub Viking VG zahvalan, jer će znanje koje je podijelio s nama biti još jedna dobra odskočna daska za daljnji napredak našeg kluba.

Nadamo se i budućim posjetima našeg svjetskog prvaka, jer znamo da još puno toga imamo za naučiti, a on ima još puno toga za podučiti nas”, objavili su iz kluba.

Nastavite čitati

Moja županija

Maške, legendo: ‘Da mi je netko ovo pričao, rekao bih mu da je lud…’

Ante Mašić je s navršenih 40 godina odigrao svoju posljednju utakmicu, punih 11 godina nakon što je došao u Veliku Goricu i odjenuo dres KK Gorice. A do tad je u našem gradu bio ukupno – jedanput?!

Objavljeno

prije 11 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Kad je te 2015. godina Ante Mašić na zaslonu mobitela ugledao “Josip Sesar zove…”, nije ni slutio da će si pritiskom na zelenu tipku promijeniti život.

– Dođi, treniraj s nama. Ako ti se svidi, možeš i ostati…

Došao je, probalo je, svidjelo mu se i – ostao je. Evo nas, 11 godina poslije, Ante Mašić otišao je u mirovinu kao legenda KK Gorice. Igrač koji je obilježio najuspješniju eru u povijesti velikogoričke košarke, čovjek kojega su duže od desetljeća u velikogoričkoj košarci voljeli i poštivali, kapetan koji nije morao puno govoriti da bi se čulo sve što ima za reći.

U posljednjoj utakmici ove sezone u Gradsku dvoranu stigao je Novi Zagreb, rezultatska važnost bila je minimalna, ali trenutak je bio poseban. Lopta je podbačena, otišla je i zadnji put u ruke igrača s brojem 8 u bijelom dresu, a onda je krenuo aplauz.

– Hvala ljudima iz kluba što su zaista lijepo sve to organizirali, bilo je baš jako lijepo. Doduše, u jednu je ruku bilo i čudno, emocije se miješaju u tom trenutku, ali prije svega je bilo lijepo. Je, priznajem, zastala je i suza u oku. Nije pobjegla niz lice, ali bila je tamo… – kaže Maške, kako ga zovu u svijetu košarke, nakon što je okačio visoke tenisice o klin.

I opet, tko bi te 2015. rekao da će se stvari rasplesti baš tako. Da će bivši igrač Cibone i onog euroligaškog Zagreba, košarkaš s ozbiljnim imenom i prezimenom, najveći dio svoje karijere vezati baš uz naš grad i klub.

– U tom trenutku bio sam bez kluba i kad me trener Sesar nazvao, odlučio sam pokušati. Iskreno, do tad nisam znao baš ništa ni o klubu ni o velikogoričkoj košarci. Čak me ni put nije vodio prema ovdje, mislim da sam jedanput u životu bio u Velikoj Gorici. Doslovno nikakve veze s ovim krajem nisam imao. Da mi je netko tad rekao da ću ostati ovdje toliko dugo, rekao bih mu da je lud… A opet, sve se nekako slagalo jedno za drugim i danas mogu reći da je iza mene prelijepih 11 godina karijere. Bolje nisam mogao poželjeti – kreće Mašić u analizu svoje goričke ere gostujući u “Sportu zagrebačke županije”.

Prva njegova gorička sezona bila je dobra, uspješna, no već idućega ljeta mijenjaju se trener i dio momčadi, a s tim stižu i problemi. Gorica je ispala iz elitnog ranga, no Maške je, brojnim ponudama unatoč, odlučio ostati.

– Već u prvoj sezoni imao sam neke ponude da idem van, ali odlučio sam to odbiti i jednostavno ostati. Ljudi u klubu su me željeli, meni je odgovaralo biti doma, uz obitelj, a sve je to utjecalo. Kad smo ispali u drugu ligu, opet su me zvali neki iz prve lige, ali nešto me tjeralo da ostanem. Kao da je bilo suđeno – govori Mašić.

Vratio se tad na klupu Sesar, složena je momčad koja je drugu ligu osvojila s 22-0, pobjeđujući i po 50-60 razlike, pa se Gorica ekspresno vratila u elitu. Naravno, s Mašićem u sastavu. A zlatne godine su dolazile.

– Sve nakon toga je povijest. Igrali smo polufinala prvenstva, završnicu kupa, čak i ABA 2 ligu… Cijela ta petorka, u kojoj su uz mene bili Majcunić, Kapusta, Mazalin i Baković, danas igra na puno višem nivou, a svima je njima Gorica bila jako dobra odskočna daska.

Ni u tim godinama, kao ni danas, Velikogoričani nisu imali naviku dolaziti u dvoranu na košarku.

– Ta priča s gledateljima nekako nas uvijek prati… Svi bismo mi voljeli da bude barem malo više ljudi. Dvorana je mala, tu da dođe 300 ljudi, već bi se napravila ozbiljna gužva i dobar ambijent. Tad smo igrali na razini na kojoj gorička košarka možda više nikad neće biti, a bilo je otprilike jednako ljudi kao danas, kad smo u drugoj ligi. Zapravo, možda bih ih mogao većinu i nabrojati…

Gorica je, dakle, ponovno u drugoj ligi. Ispala je još jedanput, u proljeće 2023. godine, a Maške je opet ostao. Sad je situacija bila drukčija, ušao je u veteranske godine, ponuda više nije bilo, ali nije bilo ni dvojbi.

– Ma naravno, nisam ni razmišljao. Tu sam doma, želio sam ostati, ljudi iz kluba odmah su mi rekli da žele da ostanem, i krenuli smo dalje zajedno. Graditi neku bitno drukčiju priču, ali u pravom smjeru. Budući da sam završio i višu trenersku školu, da sam već krenuo u tom smjeru, jedino logično bilo je ostati.

Preuzeo je svoje prve omladinske kategorije kao trener, a usporedno je davao sve što je mogao kao igrač. U ograničenoj minutaži, u ulozi tihog i diskretnog mentora mlađim igračima, jednog od onih koji svojim ponašanjem nude primjer.

Košarkaši gledano, Mašić je sad već u potpunosti naš, ali zapravo je riječ o momku iz Tomislavgrada, koji se teškom mukom probijao do uspjeha. Danas je zadovoljan činjenicom što je uspio živjeti od košarke, a to ima najmjeru i dalje činiti. Od iduće sezone vodit će juniore u njihovoj ligi, ali i u trećoj seniorskoj ligi, gdje će gorički talenti igrati za KK Velgor.

– Uživam u radu s djecom, u njihovu napretku, i tu se zasad vidim. Vidim se u budućnosti i kao seniorski trener, ali idemo polako, korak po korak – zaključio je legendarni Maške.

Nastavite čitati

Sport

Cijeli svijet gleda prema Amerikama, a Goričani čekaju – Euro!

Krajem svibnja i početkom lipnja na Euru U-17 naš će prvoligaš imati trojicu predstavnika, a najmanje jednog trebali bismo imati i na Euru U-19, koji će se igrati krajem lipnja i početkom srpnja

Objavljeno

prije 11 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Do početka Svjetskog prvenstva broji se sitno, u geopolitički izazovnim vremenima čeka nas povijesni Mundijal, na kojem će prvi put nastupiti 48 reprezentacija, neobični će biti i termini utakmica, pa svijet nogometa s nestrpljenjem čeka da sve skupa konačno krene. A svi mi, naravno, vjerujemo i nadamo se da Hrvatska može ponovno biti dobar, barem na tragu onoga kakva je bila na posljednja dva prvenstva…

A dok se sve to događa, u debeloj sjeni traju pripreme za neka druga prvenstva koja uključenima “život znače”: od 25. svibnja do 7. lipnja u Estoniji će se igrati Europsko prvenstvo U-17, a nešto više od mjesec dana kasnije, između 28. lipnja i 11. srpnja, svoj će Euro igrati reprezentacije do 19 godina. I oba ta turnira bit će važna i za velikogorički nogomet, budući da će HNK Gorica, kako trenutačno stvari stoje, imati svoje predstavnike na oba ta turnira.

Posebno snažan gorički pečat ima U-17 selekcija, koju vodi izbornik Marijan Budimir. Selekcija je to koja je u prvoj rundi kvalifikacija iza sebe ostavila i vršnjake iz Nizozemske, da bi u onoj drugoj izborila prvo mjesto u konkurenciji Irske, Poljske i Slovačke. Važnu ulogu na tom putu imali su igrači Gorice Juraj Frigan, Mihael Kelava i Lovro Lojen, a dio ciklusa u tom je društvu proveo i još jedan njihov klupski igrač, Francis Chinedu Echue. Uz njih trojicu, odnosno četvoricu, tu je i Lovro Trupčević, dečko iz Šćitarjeva koji je preko Mladosti iz Obrezine već kao sedmogodišnjak otišao u Dinamu, čiji igrač je i danas.

Lovro je u ovom društvu poseban jer je jedini u punom smislu “naš”, budući da je Kelava iz Donje Stubice, Frigan iz Zeline, a Lojen sa zagrebačke Peščenice. Međutim, logično je da će baš njih trojica biti u fokusu iz perspektive našega kluba, koji na ovim klincima gradi budućnost. Lovro Lojen posebna je priča, s obzirom na to da je jedan od rijetkih u “klasi 2009” koji je godinu mlađi, rođen u srpnju 2010. Unatoč tome, Lovro je neupitni prvi golman ove selekcije, u kojoj svoje mjesto uspješno pronalazi i Frigan, iako često to mora činiti i na pozicijama koje mu nisu omiljene. Važnu ulogu tu će imati i Kelava, iako u posljednjoj rundi kvalifikacija nije imalo preveliku minutažu.

Ne dogodi li se nešto nepredviđeno, sva trojica Goričana, baš kao i Trupčević, trebali bi biti na popisu izbornika Budimira za Euro koji će biti iznimno izazovan. Na njemu će se pojaviti samo osam selekcija, a Hrvatska je u skupini s Belgijom, Španjolskom i domaćinom Estonijom. Otvaranje je 25. svibnja protiv Belgije, tri dana poslije igrat će se u Tallinnu protiv Estonije, a još tri dana poslije protiv Španjolske.

Mjesec dana kasnije u Walesu će svoj Euro igrati U-19 reprezentacija, koju vodi izbornik Siniša Oreščanin, a njezin dio je naš Luka Vrzić. Ova će selekcija biti u skupini sa Srbijom, Italijom i Ukrajinom, a Vrza će se od prvog dana priprema boriti za što bolji status. U kvalifikacijama je i zabijao golove, imao ozbiljne partiture, ali dojam je da zasad nije zaradio puno povjerenje izbornika. U kadru bi svakako trebao biti, a za minute na terenu predstoji mu borba…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Meštrica petardom do sedme proljetne pobjede

Objavljeno

prije 17 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Meštrica je u 24. kolu Jedinstvene 1.ŽNL pobijedila momčad Pušće rezultatom 5:0, hattrickom Nikole Šebeka i s dva gola Antona Gašija. Bila je to sedma pobjeda Meštrice u devet utakmica proljetne polusezone.