Sport

‘Znam točno kad sam shvatio da ćemo uspjeti, ali idemo dalje s nogom na gasu!’

Predsjednik HNK Gorice i dopredsjednik HNS-a Nenad Črnko gostovao je na City radiju, u emisiji “Prva liga”, a u fokusu su bile dvije teme. Danas čitajte što je govorio o aktualnom trenutku Gorice, a sutra slijedi nastavak o HNS-ovu kampu u našem gradu…

Objavljeno

prije 2 godine

2. svibnja 2023.

Objavio/la

Marko Vidalina

Za većinu praznični, opušteni prvi dan svibnja za sve uključene u svijet HNK Gorice bio je itekako radan, dinamičan, stresan… Pravi “rollercoaster” emocija priuštio nam je prvomajski sudar Lokomotive i Gorice u Kranjčevićevoj ulici, nogometni show koji je završio podjelom bodova u dramatičnoj završnici, ali i ljudski teške trenutke koji su bacili neku drugu sjenu na cijeli taj ponedjeljak.

Već dan poslije igrači su u prijepodnevnom terminu bili na treningu, počele su već pripreme za Slaven Belupo u subotu, a predsjednik kluba je nakon (ne)prospavane noći sjeo pred mikrofon u studiju City radija, gostujući u tjednoj sportskoj emisiji “Prva liga”.

Prvo pitanje, naravno, moralo se odnositi na Ivana Banića i njegovo stanje…

– Hvala Bogu što u ovom trenutku mogu reći da je Banić dobro – rekao je Nenad Črnko uvodno pa nastavio:

– Zadobio je dosta težak potres mozga, a to je ozljeda koja zahtjeva detaljan monitoring u bolnici, zbog čega je zadržan u Vinogradskoj. Najvažnije je da je nalaz CT-a glave, napravljen već sinoć, uredan. Naravno, svi smo uz njega, stalno smo bili u kontaktu, uključili se u cijeli proces… I moram zahvaliti kompletnom osoblju Vinogradske bolnice, svima koji su sudjelovali u tome. Nogomet je takav, ozljede se događaju i sad je najvažnije to preboljeti i što prije dočekati Ivana ponovno na treningu. Ako sve bude u redu, to bi se trebalo dogoditi za desetak dana.

Kad je došao sebi, kad je prošlo malo vremena, bio je i Bane sretan što su njegovi suigrači uspjeli zabiti u 98. minuti za vrijedan bod.

– Ozljede su jedan od pratećih dijelova sporta, u tom smislu sportaši su na neki način i pripremljeni na takve stvari, ali kad do toga dođe, naravno da nije lako ni njima na terenu, ni nama na tribini… Apsolutno je to šok za momčad i mogu samo skinuti kapu svima. Teško se nakon toga vraćati, a mi smo u tome uspjeli dvaput ovog proljeća. Sjetimo se samo utakmice protiv Istre, kad je Ante Matej Jurić slomio ruku, igrači su također bili u šoku, ali nakon toga su se uspjeli vratiti s 1-3 na 4-3 i na kraju dobiti utakmicu također u zadnjim trenucima – kazao je Črnko.

Posebna priča je slovački bek Matuš Vojtko. Kad je ulazio u igru u 88. minuti, netko je dobacio: “A kaj on sad može napraviti u dve minute?!” Ispalo je da se itekako može utjecati na konačan ishod utakmice, zaključno s tim slobodnjakom vrijednim boda u posljednjim sekundama.

– Baš sam komentirao, Vojtko je u tih desetak minuta napravio je sve što treba i ne treba napraviti u nogometu. Pogriješio je, dao loptu Tuciju, nokautirao Banića, pa na kraju zabije taj fenomenalan gol. To je ta igra sudbine, jer da se sve to nije dogodilo, tko zna bi li uopće pao gol za 2-2 – govori predsjednik kluba, uz dodatak:

– Nama na tribini je najteže. Igrači i treneri to gledaju s druge strane, pogotovo oni koji su na terenu, a to sam rekao i Fućku nakon ove utakmice: “Eto, vidiš sad kako je meni svaki vikend’.

U cijeloj priči oko Banića nekako je u drugi plan događalo ono nogometno ludilo koje su u nastavku ponudili Lokomotiva i prije svega Gorica.

– U situaciji smo da moramo vjerovati u sebe, u ono što radimo. Ušli smo dobro u utakmicu, u tih uvodnih 20-ak minuta bili smo toliko sigurni da smo se možda malo i uljuljali, a iz toga je došla i pogreška kod primljenoga gola. Na početku nastavka poklonili smo im i drugi gol, nakon čega je slijedila “run&gun” utakmica, u kojoj smo promašili jako puno toga, uključujući i penal… Ali evo, kad vjeruješ do kraja, kad si sto posto unutra, stigne nagrada. To su te posebne utakmice, baš kao i ona protiv Istre. Tad smo se, nakon što smo preokrenuli na 4-3, sportski direktor Brkljača i ja pogledali i gotovo u glas rekli: “Ako ovo dobijemo, ostajemo u ligi!” Takve utakmice grade homogenost i vjeru u sebe u svlačionici, one ti potvrđuju da je sve moguće ako dovoljno vjeruješ – zadovoljan je Črnko, uz dodatak:

– Iz ove utakmice moramo izvući puno pouka, a ova momčad je takva da će to sigurno i učiniti. I izaći ćemo iz ovoga svega još jači.

Malo je još utakmica ostalo do kraja, samo još četiri, a nakon posljednje u tom nizu moći ćemo, uvjereni smo, konačno odahnuti. I zaključiti sezonu koja će trebati arhivirati i u budućnosti raditi sve da se ne ponovi. Jer, u završnici smo užasno teške goričke sezone…

– Kad je dobro, svi te tapšaju po leđima, a kad je loše, mnogi ti okrenu leđa. Pa krenu sugeriranja sa strane, razna mišljenja. I u tim trenucima, tamo negdje sredinom studenog, odlučio sam da moramo stvoriti neku vrstu ograde oko sebe. I ne komunicirati s ljudima koji daju takozvane dobronamjerne savjete. Novi korak napravili smo dovođenjem Marija Brkljače za sportskog direktora, a onda i zajedničkom komunikacijom Željka Sopića za trenera, uz napomenu da smo u tim trenucima valjda samo nas trojica, uz još nekoliko ljudi iz uprave kluba, vjerovali da se možemo spasiti. U tim trenucima bilo nam je važno sačuvati momčad od svih tih vanjskih utjecaja, što snažnije ujediniti momčad, a znali smo da će Sopić sa svojim stožerom biti u stanju unijeti tu vjeru u uspjeh među igrače – kazao je Črnko, čiju vjeru nije pretjerano poljuljao ni neuvjerljiv start u proljeće.

– U nogometu se ne okreće sve na prvu, i trenerima i igračima treba dati određeno vrijeme da se integriraju u sredinu. Jer bilo je već poziva, prijedloga da se mijenja trenera nakon lošijeg razdoblja na početku proljeća, pa se propitivalo zašto Fućak igra od početka… A to su sve detalji koje se iznutra mora znati prepoznati, u čemu smo mi i uspjeli.

Nakon što je Sergej Jakirović odlučio otići drugim putem, prvi izbor čelnika Gorice bio je – Željko Sopić… Foto: Goran Kovačić/PIXSELL

Dovođenje Željka Sopića mnoge je tog studenog iznenadilo, izazvalo ogromnu dozu skepse, ali ta se odluka pokazuje dobrom, ispravnom, pametnom.

– Svi znaju da smo željeli vratiti Sergeja Jakirovića, da je on bio prva želja, ali u glavi smo odmah imali i jedino ime i prezime koje je u stanju donijeti ono što želimo, a to je Željko Sopić. Od starta smo znali da Rijeka želi Sergeja, da je to logičan slijed za njega i da ćemo teško uspjeti u namjeri da ga vratimo. Ipak smo odradili taj razgovor, da bismo ispoštovali i njega i sebe, ali već smo znali da Sopić ima ono što nam treba. Bio je neafirmiran trener u HNL okvirima, a znali smo i da je karakter koji se nikad ne predaje, ali i da ima mentalitet pobjednika. Znali smo i da je u Azerbajdžanu također preuzeo klub na zadnjem mjestu i uspio ga spasiti, i to je nešto govorilo, tako da je Sopa bio naš prvi izbor. Čim smo se dogovorili s njim, znali smo da smo napravili dobar posao.

I to se, evo, potvrđuje. Iako je bilo cijeli niz zainteresiranih, čak i u trenucima kad je Gorica bila na dnu.

– Ja u komunikaciji s trenerima imam jedan zakon: onoga tko se sam nudi, odmah prekrižim! Ako nudiš sam sebe, imaš neki problem. Ako tebe netko zove, znači da si negdje odradio dobar posao… Uvijek ima takvih stvari, poziva i poruka, a bilo je i tad. Evo, čak me i Vahid Halilhodžić tad dodao za prijatelja na društvenim mrežama, ha, ha. Naravno da su razlozi drukčiji, da je jasno da si mi ne možemo priuštiti takvog trenera, ali ispalo je zanimljivo – prisjeća se Črnko.

Na kraju je dobio trenera koji je promijenio mentalitet momčadi, počeo skupljati bodove i koračati prema happy engu, a dobio je i tipa koji će Gorici donijeti dodatnu pažnju u medijima.

– Kad se napravi nešto za što su svi mislili da je nemoguće, a Željko Sopić je to napravio, naravno da postoji povećan interes. Jako, jako je zanimljiv medijima, jer osoba je koja će sve reći ispravno, neće fantazirati, ali način i emocija koju stavi u izjave novinarima je vrlo zanimljiva. Međutim, mi moramo paziti na izvlačenje iz konteksta. Događalo se to već u nekoliko situacija, kad bi se izvlačile stvari koje nije ni rekao ni mislio. Zato i odbijamo neke intervjue, moramo se fokusirati sami na sebe i pokušati dobiti posljednje dvije domaće utakmice, a nešto uloviti i u gostima. I ostvariti svoj cilj – odlučan je prvi čovjek kluba.

Krenuli smo i nabrajati da Goricu do kraja čeka još Slaven doma, pa Istra vani, Varaždin doma i Dinamo u Maksimiru, pa onda i uspoređivati sa šibenskim rasporedom, koji donosi Varaždin i Osijek doma te Dinamo i Hajduk u gostima, ali prekinuo nas je predsjednik u jednom trenutku…

– I dalje gledamo isključivo i samo sebe. Svi zajedno vjerujemo da smo ravnopravni sa svima u HNL-u, ali i da moramo igrati iznad svog maksimuma da bi osvajali bodove. Ovisimo samo o sebi i mogu navijačima obećati da će se momčad u svakoj utakmici bacati na glavu, bez obzira na situaciju na tablici u tom trenutku. To je jedini put kojim možemo ići. Ne gledamo Šibenik, ne gledamo druge klubove, ne gledamo hoće li netko spuštati gas protiv nekoga… Mi moramo držati nogu na gasu do kraja i to će nam se vratiti – zaključio je Črnko.

U drugom dijelu emisije predsjednika HNK Gorice Nenada Črnka pred mikrofonom je zamijenio dopredsjednik HNS-a Nenad Črnko, u fokusu je bio nacionalni kamp u našem gradu, a o tome čitajte sutra…

Sport

Put do sreće vodi preko Gorice: Jedan brani Hrvatsku, drugi osvaja Ameriku!

Kristijan Kahlina i Dominik Kotarski, dva bivša golmana HNK Gorice, gotovo istovremeno doživjeli su najljepše trenutku svojih karijera: Kale je proglašen najboljim golmanom MLS-a, a Kota je stao na gol hrvatske reprezentacije

Objavljeno

prije 29 minuta

22. studenoga 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

U jednom si trenutku pod prečkom koja je ponekad u prošlosti znala biti i pogrešne visine, na travnjaku stadiona izgrađenog 1987., s vizurom koja vraća u neka prošla vremena, pred nekoliko stotina navijača, među kojima navijaju samo Bobi i njih još nekoliko… Prohladna je jesenska večer, igraš protiv nekakvog Slaven Belupa, braniš gol Gorice – sanjaš.

U drugom si trenutku već pod svjetlima najblještavijih nogometnih pozornica, na vrhuncu svoje karijere, barem trenutačnom, i shvaćaš da snovi ponekad zaista mogu postati stvarnost. I da je stvarno moguće preko jedne male, skromne Gorice, doći do, recimo, dresa hrvatske reprezentacije. Ili, možemo reći i to, do titule najboljega golmana u cijeloj velikoj i moćnoj Americi!

Snovi su se ovih dana, otprilike u isto vrijeme, ostvarili dvojici ljudi koji će se pronaći u ovom malom uvodu. Kristijan Kahlina i Dominik Kotarski kolege su po poziciji, obojica su golmani, obojica su došla u HNK Goricu oživjeti svoje karijere, dati im novi zamah, da bi se u nekom trenutku, netko ranije a netko kasnije, otisnuli na put prema vrhu. Na kojem se, shvatili ste, upravo nalaze. Kota je bio hrvatska “jedinica” protiv Škotske, a Kale je najbolji golman MLS-a. A ovo su njihove priče…

Rijeka: Susret između HNK Rijeka i HNK Gorica u 1. kolu HT Prve lige 28.07.2018., stadion HNK Rijeka, Rijeka – Hrvatski Telekom Prva liga, 01. kolo, HNK Rijeka – HNK Gorica. Kristijan Kahlina.
Photo: Goran Kovacic/PIXSELL

Kad je Kristijan Kahlina tog ranog rujna 2016. došao u Goricu, zatekao je klub iz vrha druge lige. Sezonu ranije Gorica je završila na četvrtome mjestu, pod vodstvom Damira Milinovića, i planirao se napad na prvu ligu. Takvo nešto savršeno je odgovaralo 24-godišnjem golmanu koji dotad nije uspio pronaći svoj put nakon odlaska iz Dinamove akademije. Prošao je kroz Vinogradar i Lučko, sezonu ranije proveo u slovenskom Koperu, i znao je da je u ključnom trenutku karijere. Denuncirao je Tonija Šuškovića, koji je do tad držao “jedinicu”, i krenuo prema ostvarenju snova.

Manje od dvije godine poslije, sad s Ivanom Prelecom na čelu, slavio je ulazak u prvu ligu, koju je toliko želio.

– Nikad nikoga nisam imao iza sebe, sve sam zaradio sam, i pitanje je bih li ikad dobio priliku u prvoj ligi da se sam u nju nisam uveo – znao je reći Kale u brojnim razgovorima u doba kad je bio vođa goričke svlačionice, ali i golman koji je radio ozbiljnu razliku.

Nevjerojatan profesionalac, čovjek za kojeg su suigrači govori “to ti je Robocap, čovjek se ne može ni ozlijediti, samo pritegne šaraf i evo ga na treningu”, tip koji je golmanske treninge odrađivao čak i sa slomljenim prstom, s langetom… I istinska legenda našega kluba, kapetan za primjer, što je prepoznao i Valdas Dambaruskas. Kad je ponajbolji trener kojeg je Gorica ikad imala odlazio u bugarski Ludogorec, sa sobom je poveo i svoga kapetana iz Gorice.

– Zadovoljan sam tim razdobljem. Skupio sam 36 nastupa te sezone, branio sam i u kvalifikacijama za Ligu prvaka, ali u međuvremenu je Valdas otišao, u klub su doveli novoga golmana, i ja sam shvatio da je vrijeme za odlazak – pričao je Kahlina o toj epizodi.

Sljedeći korak na njegovu putu ponudio je let preko oceana, Kale je rado prihvatio poziv iz Charlotte FC i otišao u MLS, ligu u kojoj danas igraju i tipovi kao što su Leo Messi, Sergio Busquets… I u kojoj brane tipovi kao što je, recimo, Hugo Lloris, dugi niz godina golman moćne francuske reprezentacije. U takvoj je ligi, u toj konkurenciji, Kahlina proglašen najboljim golmanom godine.

– Hvala svim mojim suigračima na velikoj potpori. Ova nagrada je ujedno i velika odgovornost jer moram pokazati da ona nije došla kao plod sreće. Nadam se da ću nastaviti i u budućnosti s kvalitetnim predstavama braniti boje Charlotte FC-a – rekao je Kale nakon što je doznao da je ovogodišnji laureat u ovom izboru.

Miljenik je navijača svoga kluba, koji nekoliko puta do posljednjeg mjesta napune stadion kapaciteta 75.000 mjesta, sa suprugom Nikolinom podiže kćerkicu i sa 32 godine – uživa.

A usput se često sjeti kluba i grada u kojem je zablistao. U kontaktu je s bivšim suigračima, znao ih je i hrabriti u teškim trenucima, a nedavno je poslao i opremu za golmanske treninge, kao prijateljski poklon.

– Goricu nikad neću zaboraviti. Gorica mi je promijenila karijeru, ona je za mene nešto posebno. Igrao sam u puno klubova, i prije i poslije Gorice, ali ovdje sam bio najduže, povezao se sa sredinom, stekao jako puno prijatelja i naravno da me vežu posebne emocije. Pratim i dalje sve što se događa, gledam svaku utakmicu Gorice, navijam, iskreno se veselim svakoj pobjedi. Odlazio sam i iz drugih klubova, ali ni sa jednim nisam imao vezu kao s Goricom – kaže Kale.

Dominik Kotarski uspio se izboriti za transfer iz Gorice kroz samo 28 nastupa… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

Dominik Kotarski, s druge strane, neće emitirati takve emocije. Dečko iz Bedekovčine tako se nekako postavio od prvog dana svog dolaska u Goricu. On je došao odraditi posao, profesionalno i kvalitetno, a to je i učinio. Bez puno priče, bez filozofije, brzo i lako.

I oduvijek je bio takav. Talentiran, posvećen radu, maksimalno ozbiljan, nogometaš koji ne spada pod uhodane stereotipe. Rano se oženio, kao da je općenito nešto ranije odrastao, a s takvim karakteristikama nije posrnuo ni kad je bilo teško. Bio je još tinejdžer kad je odlučio napustiti Dinamo i prihvatiti poziv iz nizozemskog velikana Ajaxa. Nije bilo lako izboriti se za priliku, koliko god je bio strpljiv, pa je odabrao drugi put.

I stigao na posudbu u Goricu. Predsjednik Črnko je prepoznao šansu, ugradio je u ugovor o posudbi opciju otkupa za milijun eura, što se u startu činilo vrlo ambicioznim. A onda se, kad je stigla ponuda od dva milijuna eura, pokazalo jako pametnim! Bio je 28 puta na golu Gorice, ostavio iza sebe neke jako pamtljive partije i vrlo brzo postao zanimljiv tržištu. Najuporniji i najkonkretniji je bio grčki PAOK, uz zaradu od čistih milijun eura za klub…

U Grčkoj brani sjajno, toliko dobro da je i izbornik Dalić odlučio dati mu šansu u situaciji kad je Livaković odrađivao suspenziju zbog crvenoga kartona. Posao je i ovoga puta odradio, pogađate, profesionalno i kvalitetno, pokazavši da može ozbiljno konkurirati i za “jedinicu” reprezentacije. E, tako to izgleda kad ostvariš snove.

Kale i Kota moraju biti i pokazatelj kako svoj posao radi dugogodišnji trener golmana u HNK Gorici Siniša Klafurić, legenda turopoljskog nogometa, a sasvim sigurno mogu biti primjeri za Ivana Banića, Karla Žigera i svakog sljedećega golmana koji dođe u Goricu, klub koji ih voli lansirati u visine…

Nastavite čitati

Moja županija

‘Sretni smo što imamo tradiciju sporta u gradu. A i Kosteliće smo prisvojili…’

Igor Mužina je dopredsjednik županijske sportske zajednice, predsjednik županijskog košarkaškog saveza i trećeligaša KK Ivanića, a ujedno je i tajnik sportske zajednice u Ivanić Gradu. Gostovao je u novom izdanju serijala “Sport Zagrebačke županije”…

Objavljeno

prije 3 sata

22. studenoga 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Iz kvantitativnih razloga, u strahu da nešto ne bismo propustili, na početku novog izdanja serijala “Sport Zagrebačke županije” prepustili smo Igoru Mužini da sam nabroji svoje funkcije.

– Glavni tajnik sportske zajednice grada Ivanić Grada, predsjednik Košarkaškog saveza Zagrebačke županije, ujedno i predsjednik KK Ivanića, te dopredsjednik Zajednice sportskih udruga i saveza Zagrebačke županije – predstavio se sportu posvećeni Mužina, nastavljajući s predstavljanjem svoga Ivanić Grada.

– Ivanić je ugodno mjesto za život, a grad i gradska sportska priča razvijaju se zajedno. Blizu smo Zagrebu, a nudimo ležeran život pun sadržaja, pogotovo u sportskom smislu. Grad ulaže jako puno u sportsku infrastrukturu, počevši od našeg čuvenog Sportskog parka Zelenjak, koji iz godine u godinu raste u smislu ponude našim građanima. Obuhvaća nogometni stadion, teren s umjetnom travom, teniske terene, restorane i kafiće, dječji park… Imamo i dio koji zovemo Amfiteatrum, nastao na propalom pokušaju građenja bazena. Tu su tijekom ljeta kazališne predstave, stand up komedija, kino na otvorenom, koncerti… Puno toga se događa u Zelenjaku, uz koji prolazi i šetnica uz rijeku Lonju, tako da je to baš jedan ambijent koji svi koji dođu sa strane ističu kao ogromnu zelenu oazu usred grada – ističe Mužina.

U gradu s nešto više od 13.000 stanovnika imaju 17 klubova iz 17 sportova, vrijedi nepisano načelo “jedan sport, jedan klub”. I svi ti sportaši rade u jako dobrim uvjetima, jer infrastruktura postoji, a o raspolaganju njome odlučuju sami.

– Imamo specifičan način upravljanja sportskim objektima. Sportska zajednica, osim što se bavi sportom i sportskim klubovima, bavi se i upravljanjem objektima. Uz park Zelenjak imamo i veliku školsku dvoranu, koja je do 15 sati na raspolaganju školi, a nakon toga klubovima. Uz to, imamo manju dvoranu u školi na Posavskim Bregima, otvara se dvorana i u OŠ Graberje Ivanečko, a u nekom sljedećem periodu u planu je u Zelenjaku staviti balon na teren rukometnih dimenzija, da dobijemo još prostora u zimskim mjesecima. Tu ćemo dobiti puno više prostora za treninge rukometnih klubova, jer kod nas je rukomet jako popularan i jedna dvorana rukometnih dimenzija je premalo. Ostali sportovi imaju već sad dobre uvjete – zadovoljno konstatira Mužina.

Najbolja sportašica Ivanić Grada prošle godine dolazi iz streljaštva, najbolji sportaš iz kickboxinga, a to puno govori i o najvećim uspjesima sporta u Ivaniću.

– Imamo sreću što imamo tradiciju sporta. Tu su i obiteljske linije, od djedova i očeva sve do djece, na to se ponosimo i pokušavamo održati masovnost. Imamo konstantnu brojku sportaša, oko tisuću, od čega je 90 posto djece. Voljeli bismo da je ta brojka veća, ali u tom smislu imamo konstantu i očito na to ne možemo previše utjecati – svjestan je Mužina.

Šira sportska javnost na prvu će povezivat sport u Ivanić Gradu s onom famoznom pobjedom Naftaša protiv Dinama s Eduardom i ekipom, ali poveznica je snažna i s rukometom.

– U povijesnim knjigama stoji da se u našem gradu prvo počeo igrati nogomet, 1919. osnovan je prvi nogometni klub, a već dvadesetih godina igrao se i rukomet, u to doba na dimenzijama nogometnog terena. Prve su krenule cure, tako da smo već obilježili stotinu godina rukometa u gradu. Iako, prvi klubovi osnovani su tek pedesetih godina – kaže pa nastavlja nabrajati lokalne junake.

– Biciklist Stjepan Grgac je u doba prije drugog svjetskog rata osvajao etape na Tour de Franceu, a njemu u čast imamo i biciklistički memorijal Stjepana Grgca već više od 50 godina. Tradiciju ima i streljaštvo, imali smo u doba Jugoslavije i prvake države, što je bila velika stvar, a i sad imamo strijelce koji osvajaju državna prvenstva, koji su jako konkurentni i na međunarodnoj sceni.

Snažnu poveznicu s vrhunskim sportom Ivanić Grad ima i kroz jednu obitelji…

– Mi u Ivaniću svojatamo Kosteliće! Ante je sedamdesetih godina bio trener ženske ekipe, koja je povijesno imala veće uspjehe nego muški klub, a tu je i upoznao suprugu Maricu. Uostalom, Ivica živi u Ivaniću, djeca mu kod nas idu u školu… Zasad su u karateu, ali s obzirom na roditelje i djeda, ne sumnjam da će oni naći svoj sportski put – kaže Mužina.

Nastave li sa sportom u Ivaniću, imat će ponudu iz koje mogu birati

– Konstantne rezultate imamo i u kickboxingu, i na državnim i međunarodnim natjecanjima, u karateu također, a posebno smo ponosni i na to što u mlađim kategorijama često osvajamo državna prvenstva. Pogotovo u ženskom rukometu, budući da smo nedavno imali dvije ekipe koje su postale prvaci Hrvatske, što je čudo za jednu malu sredinu poput Ivanića – zaključio je Igor Mužina.

S košarkašima Ivanića planira povratak u drugu ligu, a usput se neumorno bavi gradskim i županijskim sportom…

Nastavite čitati

Sport

Buna jesenski prvak kolo prije kraja

Objavljeno

prije 1 dan

21. studenoga 2024.

Objavio/la

David Jolić

Sljedećeg vikenda (23./24.11.2024.) utakmicama 15. kola završava jesenska polusezona u Jedinstvenoj 1.županijskoj nogometnoj ligi. Jesenski prvak je Buna, neovisno o rezultatima zadnjeg kola, jer ima prednost od 4 boda ispred Lonje i pet više od trećeplasiranog Rakovca.

Velika Gorica, 21.11.2024. Jedinstvena 1.ŽNL 2024./2025., 15. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Dinamo Hidrel je zahvaljujući odličnim rezultatima (od 8. do 14. kola) stigao na visoku 5. poziciju, zajedno s novim trenerom Stivenom Žitnikom. Posavec je u gornjem dijelu ljestvice s 23 boda na 7. mjestu, a Mladost Obrezina je s najmlađom momčadu u ligi na sigurnom 10. mjestu s 18 bodova. Dojam je da Turopolje bolje igra nego što to pokazuje plasman na 12. mjestu.

Velika Gorica, 21.11.2024. Jedinstvena 1.ŽNL 2024./2025., 15. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Vatrogasac je na 15. mjestu s jednom pobjedom i jednim remijem, a Kupa ima samo jedan bod na zadnjem mjestu.

Galerija fotografija

Jedinstvena 1.ŽNL 2024./2025.

Rezultati 14. kola (16./17.11.2024.): Jamnica – Buna (Mala Buna) 1:3, Dinamo Hidrel (Novo Čiče) – Vatrogasac (Kobilić) 2:0, Posavec (Orle) – Turopolje (Turopolje) 0:0, Mladost Obrezina – Milka Trnina (Vezišće) 2:0, Pribić (Pribić) – Kupa 3:0, Rakovec (Rakovec) – Graničar Tučenik 1:1, Lonja – Pušća 1:1, Ban Jelačić (Banovo) – Dinamo Jakovlje 0:3.

Redoslijed: 1. Buna 34 (14 11 1 2 25:9), 2. Lonja 30, 3. Rakovec 29, 4. Pušća 25, 5. Dinamo Hidrel 24 (14 7 3 4 28:22), 6. Dinamo Jakovlje 24, 7. Posavec 23 (14 7 2 5 26:17), 8. Pribić 22, 9. Graničar Tučenik 19, 10. Mladost Obrezina18 (14 5 3 6 26:20), 11. Jamnica 18, 12. Turopolje 16 (14 4 5 5 16:20), 13. Ban Jelačić (B) 14, 14. Milka Trnina 12, 15. Vatrogasac 4 (14 1 1 12 12:39), 16. Kupa 1 (14 0 1 13 9:39).

Nastavite čitati

Sport

FOTO Otvoreno novo igralište u Lazini Čičkoj

Objavljeno

prije 1 dan

21. studenoga 2024.

Objavio/la

David Jolić

Novo igralište u Lazini Čičkoj otvoreno je jučer (srijeda, 20.11.2024.) malonogometnim susretom između Reprezentacije Grada i Malonogometnog kluba Lazina. Lokacija je ostala ista, sada je umjesto trave asfalt, ovo igralište je trajnije i lakše ga je održavati.