Sport

Njih petorica i još mnogo toga: Sve što dijeli i razdvaja Šibenik i Goricu…

Gorica i Šibenik u posljednja su se tri desetljeća više mimoilazili nego susretali, ali jednu od najvažnijih utakmica u svojoj povijesti Gorica je odigrala upravo protiv Šibenika. S kojim nas povezuje najmanje petorica likova…

Objavljeno

prije 2 godine

12. travnja 2023.

Objavio/la

Marko Vidalina

Kad u petak u 18 sati istrče na travnjak Šubićevca, nogometaši Gorice ispisat će novo poglavlje jednog “malog” rivalstva, priče koja traje već godinama. I koja će iduće sezone, kako god ova završi, doživjeti najmanje jednogodišnju pauzu. Pogled unatrag, u nogometnu povijest koja povezuje velikogorički i šibenski nogomet, nudi neke važne, krucijalne utakmice, neke ljude koji su bili “i naši i vaši”, koji su ostali zapamćeni ovdje ili ondje.

Regionalnim podjelama razdvojeni u vrijeme bivše države, gorički i šibenski nogometaši redovitije su koplja ukrštavali tek nakon uspostave samostalne Hrvatske, pa će se nešto starije generacije sjetiti nekih kultnih ogleda Radnika i Šibenika. Kao što je bio, recimo, onaj na kraju prve prvoligaške sezone, u kasno proljeće 1993. godine, onaj koji je Radnik jednostavno morao dobiti.

I dobio ga je, završilo je 3-0 u Velikoj Gorici, kao posebno draga sportska uspomena iz djetinjstva ostala je urezana golčina ljevonogog bombardera Marija Štoosa u toj utakmici, a te je sezone Šibenik – ispao iz lige. U sezoni koja je slijedila došlo je do raspada u prvoligaškom Radniku, koji je najbliže Šibeniku došao prilikom gostovanja u Splitu, na kojem se dogodilo onih povijesnih, i dalje rekordnih 0-10 protiv Hajduka.

Budući da je ta sezona bila posljednje što smo vidjeli od prvoligaškog Radnika, gorički i šibenski nogomet spojio se tek 30 godina poslije. Sezona je 2012/13., Šibenik je taman ispao iz najvišeg ranga i priključio se drugoligašima. I, između ostaloga, po prvi puta u povijesti zaigrao je u ligi s klubom koji se zove HNK Gorica.

Te sezone Šibenik je bio uspješniji, završio je na četvrtome mjestu, dok je Gorica spašavala živu glavu u borbi za ostanak, u sezoni u kojoj je ispadalo pet klubova, ali i u sezoni u kojoj je – dođe to kao zgodan “fun fact” – sudjelovao i Samir Toplak.

Već sljedeće sezone, opet pauza u građenju rivalstva. Šibenik je zbog problema u klubu izbačen u treću ligu, a vratiti se uspio nakon druge trećeligaške sezone. Baš u trenucima kad je Gorica narasla toliko da je Šibenik više neće prestići ni u jednoj sljedećoj sezoni. Valjda na kraju neće ni u ovoj…

Gorica je u svibnju 2018. upravo protiv Šibenika osigurala plasman u najviši rang hrvatskog nogometa… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Prvih sedam drugoligaških sudara Gorica protiv Šibenika nije znala za pobjedu, ali od 3. ožujka 2017. krenula je serija koja je dovela do rivalstva koje danas svakako postoji. Gorica u 2. HNL više nikad nije izgubila od Šibenika, a posljednja u nizu tih utakmica odigrana je 13. svibnja 2018., završila je 1-1 u suludim vremenskim uvjetima, što nije smetalo Goričanima da baš nakon tog susreta proslave povijesni ulazak u 1. HNL!

Sljedeće dvije sezone Gorica je vodila europske bitke u najvišem rangu, a Šibenik se pokušavao vratiti među elitu. U tome je i uspio u ljeto 2020., s poznatim čovjekom na klupi, no gledanje u leđa Gorici se nastavilo. Prve sezone, one tragične i neprežaljene, Gorica je bila peta, nakon što je 35 kola bila na pozicijama koje vode u Europe, a Šibenik jedno mjesto, ali i čak 24 boda iza nje. Razlika se lani povećala na dva mjesta na tablici, ali i smanjila na -13 bodova, da bi ova sezona ponudila ozbiljnu priliku da se ta dominacija prekine.

U prvoligaškom okruženju igrali su Gorica i Šibenik svakojake utakmice, pamtimo pogotovo onu orkansku buru u goričkoj pobjedi 3-1 pod Valdasom, a ova koja slijedi imat će posebnu težinu. I nekome donijeti negativne, a nekome pozitivne tonove. A možda u svemu tome ponuditi i još ponekog lika koji će jednog dana ući u neku sljedeću priču o jednom isprekidanom rivalstvu.

Za sad, nudimo petoricu “naših i vaših”…

KRASNODAR RORA – Radnik kao jedan od rijetkih pokušaja

Kad je Radnik u proljeće 1992. godine, uoči prve prave, pune sezone HNL-a izborio plasman u najviši rang, valjalo je pronaći odgovarajućeg čovjeka za ulogu trenera. Izbor je pao na jednog – Šibenčanin! Iako rođen na Visu, legendarni lijevi bek Dinama Krasnodar Rora šibensko je dijete, a upravo su njega odabrali čelni ljudi Radnika. Donio je igrački renome, ali bio mu je to prvi ozbiljni trenerski posao. I nije potrajalo, nije dovršio ni tu prvu sezonu na klupi, da bi u trenerskoj karijeri nakon toga vodio još samo dva kluba. Kratko Cibaliju i kratko – Šibenik. Svoj Šibenik, u kojem je napravio i prve nogometne korake, iz kojeg je došao u Dinamo…

NIKOLA RAK – Goričanin s duplo više Šibenika nego Gorice

S navršenih 35 godina, Nikola Rak danas igra u Lučkom. Gorički dečko polako kraju privodi karijeru u kojoj je ostalo zapisano sedam klubova. Među njima su, uz sve ostale, i dva velikogorička kluba, Radnik i Gorica, no među njima je i Šibenik. I pomalo će bizarno zazvučati da je Rak u svojoj karijeri duplo više toga odigrao za Šibenik nego za Goricu… Doma je proveo sezonu 2014/15., odigrao 26 utakmica, zabio sedam golova, pa odlučio otići u Lučko. I nikad se više nije vratio kući, u klub iz svoga grada. Umjesto toga, gradio je svoj put po Hrvatskoj, odletio kratko i do Singapura, a u Šibeniku je proveo dvije sezone. Pomogao je klubu da se vrati u najviši rang, odradio i prvu prvoligašku sezonu, pa preselio u Zaprešić. Pamte ga u Šibeniku i danas, ostavio je iza sebe 48 nastupa, četiri gola i 11 asistencija…

DAMIR MILANOVIĆ – Čovjek za sve lige, miljenik Šubićevca i legenda Gorice

Međutim, nije Rak bio jedini Velikogoričanin koji je postao miljenik tribina na Šubićevcu. Damir Milanović taj je status uspio steći u samo 30 utakmica, koliko ih je odigrao između ljeta 2007. i ljeta 2009., kad se u Šibeniku također igrala prva liga. Kao i svugdje gdje je igrao, plijenio je borbenošću i angažmanom, tome dodao i dva pogotka i jednu asistenciju…

I Milki je Šibenik ostao draga uspomena, jedan od najljepših dijelova karijere, voli podijeliti i brojne anegdote iz tog razdoblja, ali Gorica je ipak – Gorica. U dresu svoga kluba skupio je 95 nastupa, odradio četiri sezone i završio ozbiljnu nogometnu karijeru. U kojoj je, to je posebna priča, nastupao u svim rangovima hrvatskog nogometa osim posljednjeg. Ali dobro, stigne još, jednoga dana, jer trenutačno je zauzet poslom pomoćnika Deana Klafurića u mađarskom Honvedu.

DARIO ČANAĐIJA – Dubok trag, prilika za povratak i “pogrešna” strana

A iz prošlosti polako prelazimo na sadašnjost. Dario Čanađija nije ni Šibenčanin ni Goričanin, on je “born and raised” u Bjelovaru, ali svakako je poveznica. Sezonu i pol proveo je u Gorici, ostala su upisana 33 nastupa, pamti se prekrasan gol u Varaždinu, jedini njegov u goričkom dresu, da bi na kraju donio i nešto zarade u goričku blagajnu, kad je u prvim danima 2021. otišao u rumunjsku Astru Giurgiju. Uz sve to, ostavio je i izuzetno pozitivan dojam u svakom smislu, i igračkom i ljudskom, kod svih uključenih u rad kluba.

Dvije godine poslije, nakon što je uz rumunjsku odradio i norvešku avanturu, Čane se odlučio vratiti kući, u HNL, a među opcijama se našao i povratak u Goricu. Razgovaralo se, razmišljalo, kombiniralo, a onda je Čanađija odlučio presjeći i – otići u Šibenik. U kojem se praktički odmah ustalio u startnih 11, igra jednu od ključnih uloga, a na terenu će se sasvim sigurno naći i u petak od 18 sati.

VINKO PETKOVIĆ – Gorički Šibenčanin bez Šibenika u CV-ju

Tog će proljetnog predvečerja Gorici trebati sva moguća pomoć, pa nije isključeno da će u pokušajima da se dođe do tri krucijalna boda pronaći mjesta i za – goričkog Šibenčanina. Iako je Vinko Petković, koji je ove zime došao na posudbu iz Osijeka, dobio priliku na otvaranju proljeća, u posljednjem je razdoblju ispao iz udarnoga kadra. Ukupno je skupio 206 minuta u šest nastupa za Goricu, šest više nego što je odigrao za seniore Šibenika. Slično kao u priči Nikole Raka, Petković je promijenio cijeli niz klubova u Hrvatskoj, ali iz svog Šibenika otišao je kao tinejdžer, u tada prvoligaški RNK Split, i više se nije vratio. Ovog petka u rodni grad, na stadion na kojem je proveo osam godina, vraća se na ovoj, našoj strani…

Sjećanja

‘Dragi Jura, tvoje ime ostat će trajno urezano u srcima svih nas…’

Mraclinci tuguju, preminuo je Juraj Cvetnić, dobri duh mjesnoga kluba, prijatelj i susjed koji je svojim doprinosom ovo selo učinio boljim mjesto…

Objavljeno

prije 6 sati

1. lipnja 2025.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Nogometne klubove, pogotovo one u manjim sredinama, osim igrača, njihovih trenera i vodećih ljudi klubova, često čine i svi oni vjerni kibici, ljudi koji su tu i kad je lijepo i kad je teško, koji će ponuditi i najveću potporu i najiskreniju kritiku. U našem Mraclinu jedan od takvih ljudi bio je Juraj Cvetnić, koji nas je zauvijek napustio taman na oproštaju od još jedne lijepe godine mraclinskog nogometa.

U znak zahvale za ljubav i vjernost koju je nosio sa sobom cijeloga života, klub se od svoga Jure oprostio pismom…

“Otišao je, zauvijek nas napustio naš dragi Jura, vječni prijatelj i veliki zaljubljenik u NK Mraclin. Iako je, kako je u nedavnom intervjuu za mraclinski portal sam rekao, malo igrao nogomet, a više uživao gledajući uz ogradu, njegov je trag duboko utkan u povijest kluba.

Još od njegove mladosti nijedna radna akcija koja je bila vezana uz naš klub nije mogla proći bez njega. Njegova prisutnost bila je neizostavna, a uvijek je bio spreman pomoći. Posebno ćemo ga pamtiti kao jednog od ključnih sudionika kod krčenja i čišćenja prostora današnje Stare grabe, stvarajući temelje za sve što je uslijedilo. No, Jura nije stao samo na tome. Njegov doprinos u stvaranju novog, modernog stadiona Nova graba također je neizmjerno vrijedan. Bilo je to vrijeme u kojem je pokazao svoju predanost, ljubav prema klubu u svakom vidu njegovog razvoja.

Zahvalni smo mu na svemu što je učinio za naš klub i zajednicu. Njegovo ime ostat će trajno urezano u srcima svih nas, a NK Mraclin neće biti isti bez njega. Počivaj u miru, dragi Jura. Tvoj duh i tvoje naslijeđe žive u svakom kutku našeg kluba”, stoji u tekstu kojeg potpisuje, sasvim jednostavno i čisto, NK Mraclin.

Počivajte u miru, gospon Jura…

Nastavite čitati

Sport

Kurilovec udarnički do kraja! Opet pao Samobor, junak je novi, navike stare…

U posljednjem kolu 3. NL Centar nogometaši Kurilovca pobijedili su na gostovanju kod Samobora 2-0 i prvenstvo završili na trećemu mjestu, s jednakim brojem bodova kao druge Ravnice. Pred Kurilovčanima su još dva finala…

Objavljeno

prije 6 sati

1. lipnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Procedura je dobro poznata, već toliko puta viđena tijekom ove nezaboravne kurilovečke sezone, a dobre navike ne valja mijenjati… Pa su tako Kurilovčani i u posljednjem kolu prvenstva, na oproštaju od sezone u 3. NL Centar, posao odradili po ranije utvrđenom hodogramu: dolazak na gostovanje, pobjeda na terenu, fotka u svlačionici. Slavljenička, naravno, jer takvih su već oho-ho snimili u Kurilovcu ove dobre nogometne godine.

Problema s ozljedama, naravno, bilo je i ovoga puta, to je već neko vrijeme neizostavan dio svake kurilovečke priče, ali ni ovoga puta nije smetalo. U srijedu je Kurilovec slavio u gostima kod Samobora u polufinalu županijskoga Kupa, time izborio i pretkolo SuperSport Hrvatskog nogometnoga kupa, a tri dana poslije putevi s Udarnika opet su vodili na isto mjesto, na Gradski stadion u Samoboru, na teren kojim su svojevremeno trčali i majstori poput kultnog Fatmira Vate i ostalih.

Nije u kadru ovoga puta bilo najboljeg strijelca Luke Sedlačeka, nije bilo ni Darija Banića, nekako se pokrpao i za ovu priliku kapetan Dodo Završki, ali pronašao se čovjek za preuzimanje naslovnih uloga. Njegovo ime je David, a prezime je Pršir, pravo nogometno, domaće. Prvi gol zabio je u 48. minuti, drugi u 80., i to je bilo to. Kurilovec je dobio utakmicu 2-0, upisao fenomenalnu 17. pobjedu u 30 kola i zaključio sezonu sa 57 bodova. Šest manje od prvaka Lučkog, jednako kao i Ravnice, koje su drugo mjesto na koncu uzele zbog bolje gol-razlike.

Kurilovčani su, naime, u ovih 30 kola primili samo 23 gola i imaju daleko najbolju obranu lige, ali sa 43 postignuta gola imaju tek sedmi napad lige. Ravnice su primile osam golova više, ali i postigle ih čak 12 više, pa je titula viceprvaka također otišla u metropolu za ta četiri gola razlike.

Na Udarniku neće očajavati zbog toga, koliko god se dugo u sezoni činilo da se otvara lijepa prilika da se zgrabi i prvo mjesto. Nije se dogodilo, nije bilo ni dovoljno snage, sreće, vjerojatno ni kvalitete, ali nije ovo ni bila sezona u kojoj se ambiciozno pucalo na viši rang. Čak štoviše, ovaj sjajan rezultat došao je kao veliko iznenađenje, ali i kao potvrda koliko je Senad Harambašić dobar trener. Sam je selekcionirao kadar i izvukao maksimum iz igrača, koji su dokazali da su i jako dobri nogometaši, ali prije svega izuzetno karakterni momci. I svi zajedno imaju razloga biti zadovoljni i ponosni na učinjeno.

Iako, nije teško pretpostaviti da će takav tip na klupi i takva grupa u svlačionici još malo odgoditi završnu feštu. U petak će, naime, Kurilovec u Velikoj Mlaki igrati finale županijskoga kupa protiv Dugog Sela, a definitivni kraj sezone označit će finale velikogoričkoga, u sklopu kojega će Kurilovčani 10. lipnja gostovati kod Mraclina.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

FOTO Posavec nadigrao Turopolje na njegovom terenu

Objavljeno

prije 13 sati

1. lipnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Turopolje je u 29. kolu Jedinstvene 1. županijske nogometne lige (J1.ŽNL) izgubilo od Posavca rezultatom 1:5, strijelci za goste bili su Igor Ćuća (3), Petar Milatović i Ivan Lucin, za domaće Tomislav Lučić.

Turopolje, 31.05.2025. Jedinstvena 1.ŽNL-29.kolo: Turopolje-Posavec 1:5. Foto: David Jolić/cityportal.hr