Vijesti
Predsjednička veza – Mata je vrhunski stručnjak za sigurnost i zapovjednik Kravat pukovnije
Željko Matejčić Mata već sada je skupio doživljaja za nekoliko knjiga! U njih bi mogao upisati kako na je Brijunima ronio s Franjom Tuđmanom i osiguravao Stjepana Mesića, a za vrijeme raketiranja Banskih dvora zatekao se na vjerojatno tada najopasnijem mjestu – Markovu trgu
Puno puta smo se već uvjerili kako je naš kraj pun izuzetno zanimljivih ljudi. Jedan od njih je i Željko Matejčić Mata iz Vukovine, umirovljeni časnik Hrvatske vojske, policajac, stručnjak za osiguranje koji je budno pazio na čak dva predsjednika, dr. Franju Tuđmana i Stjepana Mesića, a jedan je i od vodećih stručnjaka za protuterorizam.
No, to nije sve! Naš sugovornik je ujedno i zapovjednik Kravat pukovnije, jedne od najvećih turističkih atrakcija hrvatske Metropole. Kravat pukovnija povijesna je postrojba hrvatske vojske osnovana 2010. u suradnji ustanove Academia Cravatica i Turističke zajednice grada Zagreba, a od 10. srpnja te iste godine izvodi program Smjene straže i ophoda užim središtem Zagreba. Odjeveni u replike odora hrvatskih vojnika iz Tridesetogodišnjeg rata svojim programom aktualiziraju povijesne početke kravate, a ceremonijom pregleda naoružanja i postavljanjem stražara kod spomenika banu Josipu Jelačiću i Gospinu kipu ispred katedrale, odaju počast svim hrvatskim vojnicima. Prvi javni nastup ove godine bit će na Uskrsni ponedjeljak, 10. travnja, a sve do rujna svaki mjesec imaju po dva nastupa.
Umirovljeni časnik HV-a, stručnjak za osiguranje, atentate… Pa kako se našao u toj priči s konjima i kravatom?
– Moj deda je imao konje, baš k’o većina ljudi ovdje, njih je posebno čuvao i pazio. Imao je pastuhe, a orao je s volovima, to sam k’o klinac obožavao, al ubrzo smo se odselili u urbanu sredinu, u Sisak. Prvi susret s jahanjem mi je bio 1998. godine na Brijunima, dok sam bio u osiguranju predsjednika Tuđmana, u slobodno vrijeme sam se priključio ekipi koja je radila s konjima koji su se tamo oporavljali – prisjeća se Mata.
Kasnije, tamo negdje 2007. počeo je istraživati laku hrvatsku koniicu koja je ratovala u Tridesotogodišnjem ratu i to ga je jednostavno privuklo. Proučio je tada i nastanak kravate te ga je cijel priča oduševila. Logično je bilo priključiti se Kravat pukovniji.
Mata je, čini se, predodređen biti zapovjednikom Kravat pukovnije. Veza je jasna – on je ekspert za eksplozive, atentate i preventivu, a to znači da mu je blisko i područje tjelesnog čuvara. S druge strane, Luj XIII. je uzeo hrvatsku laku konjicu kao jednu od najvještijih postrojbi, a kasnije je Luj XIV. uzeo Hrvate u svoju osobnu zaštitu, kao i brojni drugi vladari.
04.06.2022., Zagreb – Kravat pukovnija izvela smjenu straze na Trgu bana Josipa Jelacica u cast proslave 95 godina od osnutka ZET-ovog orkestra i 160 godina postojanja Gradske glazbe Sinj. Photo: Slaven Branislav Babic/PIXSELL
Nakon rada u osiguranju predsjednika, Matejčić je radio kao savjetnik načelniku uprave Vojne policije Mati Laušiću, nakon čega prelazi u realni sektor, gdje predaje kao stručnjak. Kaže kako je stalno ‘u fahu’, a glavna mu je preokupacija upravo Kravat pukovnija.
– Krenuli smo kao pješačka postrojba sa 17 pješaka i na toj brojci smo i ostali, i dodali smo četiri konjanika. Samu ceremoniju na trgu radi 13 pješaka, a nadam se da će se i Markov trg otvoriti do našeg nastupa – komentirao je zapovjednik Kravat pukovnije i dodaje kako je interes za priključivanje pukovniji velik, kao i fluktuacija članova kojih je 40-tak, jer njihov posao je sezonski, a među njima ima i studenata i zaposlenih ljudi, pa treba uskladiti sve te obaveze.
– Ljudi prolaze dva tjedna pješačku izobrazbu, gdje se upoznaju kandidati i članovi, pa se tu najbolje vidi tko je za timski rad, a tko nije. Bitan je i osjećaj domoljublja – otkrio je zapovjednik Mata koje su to osobine koje treba imati jedan njihov član i kako izgleda selekcija.
Foto: Goga Kiš/Cityportal.hr
Željkov nerazdvojni suradnik je pastuh Django, pasmine nonius.
– ‘Jak’ je u glavi, s njim moraš imati jako dobru komunikaciju da ga uopće možeš jahati, puno iskusnih jahača nije uspjelo. Zna se na mene i malo ljutiti kad budem na terenu neko duže vrijeme. Ima 10 godina, to su idealne godine – priča Mata.
Najbliži suradnik u treninzima mu je iskusni i nagrađivani trener, jahač i poznavatelj konja, Ivan Miklin Gliba iz istoimenog konjičkog centra u Bukevju, gdje su konji Kravat pukovnije i smješteni i rade obuku.
– Teško da se može naći bolje mjesto za njih i za sve što nama treba. Ivan i ja imamo fantastičan odnos u svakom smislu. Zajedno smo i obilježili 85 kilometara jahaćih staza, koje smo mapirali i očekujemo međunarodne certifikate. Staze su prilagođene početnicima i iskusnim jahačima. Tako nešto treba za turistički razvoj ovog prekrasnog posavskog kraja – smatra naš ljubitelj konja i jahanja.
Trenira i konjicu Turopoljskog banderija.
– Oduševila me ideja Jurja Odrčića koji je izrazio želju da dodaju i konjicu i da njegovi dečki treniraju u KC Miklin. Krenuli smo sa šest momaka u školicu. Odradili su prvih 20 sati, prvi teren, spremni su za nastavak, da ih ‘izbrusimo’ kako bi bili skroz samostalni. Vjerujem da će se za Jurjevo ove godine njih šestorica pojaviti na konjima u parku dr. Franje Tuđmana – kaže Željko Matejčić.
Foto: Željko Matejčić Mata privatna arhiva
Predsjednikov čovjek
Za naše čitatelje prisjetio se nekih zanimljivih događaja i poneke anegdote iz vremena dok je radio u osiguranju predsjednika Tuđmana.
– Već sam spomenuo da smo boravili na Brijunima, a uobičajeno je da sve provjerimo prije njegovog dolaska na bilo koju lokaciju. Kako je volio roniti, prije njega smo mi ronili, pa sam tako jednom prilikom našao uginulog cipla, a kolega se odlučio našaliti. Predsjednik je uvijek dolazio tako da bi skočio s broda i otplivao do obale. I tako on zaroni, a kolega s tim ciplom izroni i pokaže ‘Vidite predsjedniče što sam uhvatio!’, a Tuđman se okrene, pogleda ga, mahne rukom i kaže ‘Daj nemoj mene cimati’ – prisjetio se Mata.
– Isto tako često je znao pitati nove ljude kad bi došli raditi ‘Čiji si ti?’, a oni se onako zbune pa kažu ‘Vaš predsjedniče’. Onda se on okrene i kaže ‘Podsjetite me da kad dođem doma moram pitati Ankicu pa koliko djece mi to imamo?’ – priča Željko Matejčić.
Foto: Željko Matejčić Mata privatna arhiva
U vrijeme raketiranja Banskih dvora našao se nasred Markova trga.
– Oglasila se uzbuna i kažem kolegi, čuj tu smo na otvorenom, Sabor, tu je predsjednik, ajmo se maknuti. I u tom trenutku su raketirali. Legao sam pokraj betonskih žardinjera, pa čujem kolegu kako viče ‘Gdje ćeš me iz cipela izuti!’, jer njemu su od siline tog udara doslovno odletjele cipele. Srećom, dobro smo prošli – prisjeća se.
Od svjetskih zvijezda pamti rad na osiguranju holivudskog superstara Richarda Gerea u vrijeme snimanja filma ‘Lov u Bosni’.
Foto: Željko Matejčić Mata privatna arhiva
– Tad sam radio u privatnoj kompaniji kao direktor sektora za sigurnosni konzalting. Nakon razgovora s izvršnim producentom on me zamolio da vodim kompletno osiguranje i da budem osobni čuvar Richarda Gerea. Tematika filma je bila škakljiva, lov na Karađića, a i samo Sarajevo i to područje su držale tri organizacije tri entiteta, pa je sve to trebalo dogovoriti. Uključili smo neke od njih u naše osiguranje i to nam je spasilo produkciju. Gere je kao čovjek fantastičan, puno smo pričali, nije puno znao o Hrvatskoj, bilo je to lijepo druženje – kaže naš sugovornik.
S Matom bismo mogli pričati još satima, jer što je sve radio i gdje je sve bio čini se kako je u svojih prvih 56 godina proživio bar dva života. Stoga i ne čudi kako zadnjih godina zapisuje sva ta sjećanja i to ‘kad mu dođe inspiracija’ kaže, a otkrio nam je i naziv svoje buduće autobiografije ‘Ravna žuta linija’. Ne sumnjamo da će biti hit!
Crna kronika
Jedna noć, tri šupe i kafić! Lopovi harali Gradićima, policija poziva mještane na suradnju
Ovdje je izrazito važna suradnja građana i policije, kako zbog njihove veće sigurnosti tako i rješavanju kaznenih djela.
Moja županija
‘Sretni smo što imamo tradiciju sporta u gradu. A i Kosteliće smo prisvojili…’
Igor Mužina je dopredsjednik županijske sportske zajednice, predsjednik županijskog košarkaškog saveza i trećeligaša KK Ivanića, a ujedno je i tajnik sportske zajednice u Ivanić Gradu. Gostovao je u novom izdanju serijala “Sport Zagrebačke županije”…
Iz kvantitativnih razloga, u strahu da nešto ne bismo propustili, na početku novog izdanja serijala “Sport Zagrebačke županije” prepustili smo Igoru Mužini da sam nabroji svoje funkcije.
– Glavni tajnik sportske zajednice grada Ivanić Grada, predsjednik Košarkaškog saveza Zagrebačke županije, ujedno i predsjednik KK Ivanića, te dopredsjednik Zajednice sportskih udruga i saveza Zagrebačke županije – predstavio se sportu posvećeni Mužina, nastavljajući s predstavljanjem svoga Ivanić Grada.
– Ivanić je ugodno mjesto za život, a grad i gradska sportska priča razvijaju se zajedno. Blizu smo Zagrebu, a nudimo ležeran život pun sadržaja, pogotovo u sportskom smislu. Grad ulaže jako puno u sportsku infrastrukturu, počevši od našeg čuvenog Sportskog parka Zelenjak, koji iz godine u godinu raste u smislu ponude našim građanima. Obuhvaća nogometni stadion, teren s umjetnom travom, teniske terene, restorane i kafiće, dječji park… Imamo i dio koji zovemo Amfiteatrum, nastao na propalom pokušaju građenja bazena. Tu su tijekom ljeta kazališne predstave, stand up komedija, kino na otvorenom, koncerti… Puno toga se događa u Zelenjaku, uz koji prolazi i šetnica uz rijeku Lonju, tako da je to baš jedan ambijent koji svi koji dođu sa strane ističu kao ogromnu zelenu oazu usred grada – ističe Mužina.
U gradu s nešto više od 13.000 stanovnika imaju 17 klubova iz 17 sportova, vrijedi nepisano načelo “jedan sport, jedan klub”. I svi ti sportaši rade u jako dobrim uvjetima, jer infrastruktura postoji, a o raspolaganju njome odlučuju sami.
– Imamo specifičan način upravljanja sportskim objektima. Sportska zajednica, osim što se bavi sportom i sportskim klubovima, bavi se i upravljanjem objektima. Uz park Zelenjak imamo i veliku školsku dvoranu, koja je do 15 sati na raspolaganju školi, a nakon toga klubovima. Uz to, imamo manju dvoranu u školi na Posavskim Bregima, otvara se dvorana i u OŠ Graberje Ivanečko, a u nekom sljedećem periodu u planu je u Zelenjaku staviti balon na teren rukometnih dimenzija, da dobijemo još prostora u zimskim mjesecima. Tu ćemo dobiti puno više prostora za treninge rukometnih klubova, jer kod nas je rukomet jako popularan i jedna dvorana rukometnih dimenzija je premalo. Ostali sportovi imaju već sad dobre uvjete – zadovoljno konstatira Mužina.
Najbolja sportašica Ivanić Grada prošle godine dolazi iz streljaštva, najbolji sportaš iz kickboxinga, a to puno govori i o najvećim uspjesima sporta u Ivaniću.
– Imamo sreću što imamo tradiciju sporta. Tu su i obiteljske linije, od djedova i očeva sve do djece, na to se ponosimo i pokušavamo održati masovnost. Imamo konstantnu brojku sportaša, oko tisuću, od čega je 90 posto djece. Voljeli bismo da je ta brojka veća, ali u tom smislu imamo konstantu i očito na to ne možemo previše utjecati – svjestan je Mužina.
Šira sportska javnost na prvu će povezivat sport u Ivanić Gradu s onom famoznom pobjedom Naftaša protiv Dinama s Eduardom i ekipom, ali poveznica je snažna i s rukometom.
– U povijesnim knjigama stoji da se u našem gradu prvo počeo igrati nogomet, 1919. osnovan je prvi nogometni klub, a već dvadesetih godina igrao se i rukomet, u to doba na dimenzijama nogometnog terena. Prve su krenule cure, tako da smo već obilježili stotinu godina rukometa u gradu. Iako, prvi klubovi osnovani su tek pedesetih godina – kaže pa nastavlja nabrajati lokalne junake.
– Biciklist Stjepan Grgac je u doba prije drugog svjetskog rata osvajao etape na Tour de Franceu, a njemu u čast imamo i biciklistički memorijal Stjepana Grgca već više od 50 godina. Tradiciju ima i streljaštvo, imali smo u doba Jugoslavije i prvake države, što je bila velika stvar, a i sad imamo strijelce koji osvajaju državna prvenstva, koji su jako konkurentni i na međunarodnoj sceni.
Snažnu poveznicu s vrhunskim sportom Ivanić Grad ima i kroz jednu obitelji…
– Mi u Ivaniću svojatamo Kosteliće! Ante je sedamdesetih godina bio trener ženske ekipe, koja je povijesno imala veće uspjehe nego muški klub, a tu je i upoznao suprugu Maricu. Uostalom, Ivica živi u Ivaniću, djeca mu kod nas idu u školu… Zasad su u karateu, ali s obzirom na roditelje i djeda, ne sumnjam da će oni naći svoj sportski put – kaže Mužina.
Nastave li sa sportom u Ivaniću, imat će ponudu iz koje mogu birati
– Konstantne rezultate imamo i u kickboxingu, i na državnim i međunarodnim natjecanjima, u karateu također, a posebno smo ponosni i na to što u mlađim kategorijama često osvajamo državna prvenstva. Pogotovo u ženskom rukometu, budući da smo nedavno imali dvije ekipe koje su postale prvaci Hrvatske, što je čudo za jednu malu sredinu poput Ivanića – zaključio je Igor Mužina.
S košarkašima Ivanića planira povratak u drugu ligu, a usput se neumorno bavi gradskim i županijskim sportom…
Moja županija
Što je zima bez – sarme?
Ime smo u dalekoj prošlosti preuzeli od Turaka na čijem jeziku riječ sarmak znači oviti, poviti, saviti.
Sarma je, složit ćete se, nezaobilazni „gost“ za našim stolom tijekom zimskih mjeseci, tradicionalno oko Božića ili Nove Godine. Najvjerojatnije smo ideju pripremanja ovoga jela pokupili pod utjecajem turskih osvajanja na našim prostorima, budući da riječ sarmak na turskom znači oviti, poviti, saviti.
Modificirali smo sastojke u skladu s našim podnebljem, i još ako kupus ili zelje, koji obavija tradicionalno punjenje od mesa, raste u našem susjedstvu – tim je gurmanski doživljaj bolji i veći. To svakako znaju u Udruzi proizvođača marke kiselog zelja Laktec jer nam za ovu subotu pripremaju tradicionalnu manifestaciju Sarmijada u Laktecu.
Na 18. Sarmijadu u Vatrogasnom domu Laktec, u okolici Svetog Ivana Zeline, dođite u subotu s početkom u 18 sati, poziva predsjednik Udruge Mario Kelebuh.
–Imat ćemo natjecanje u kuhanju jela sa kiselim zeljem, s tim da prijavljene ekipe imaju tri člana a zadatak im je kao prvo jelo pripremiti sarmu, i još jedno jelo po izboru. Popis jela koje uključuje kiselo zelje je zaista dugačak, tijekom ovih svih godina održavanja manifestacije prikupili smo čak 60 recepata, s tim da su inovacije i dalje dobrodošle – kaže Kelebuh, uz napomenu da na ovaj festival kiselog zelja dolaze ekipe iz svih krajeva Zagrebačke županije.
Foto: TZ grada Sveti Ivan Zelina
Podsjetimo da je Zagrebačka županija još 1999. godine prva u Hrvatskoj krenula s brendiranjem prehrambenih proizvoda koji se proizvode na poljoprivrednim gospodarstvima, a jedan od proizvoda koji nosi oznaku zaštićene županijske robne marke je i zelje Laktec.
Na pitanje po čemu je ono posebno, Kelebuh odgovara kako i sa stručne strane drže sve pod kontrolom.
–Naš proizvod specifičan je po tome jer se nakon fermentacije radi analiza proizvoda. Ako nakon analize naše kiselo zelje zadovolji sve propisane parametre tek tada se može pakirati i prodavati pod markom kiselog zelja Laktec. Naše zelje je iz lokalnog uzgoja, a trenutačno Udruga proizvođača marke kiselog zelja Laktec broji 15 proizvođača – kaže nam sugovornik.
No, vratimo se na početak! Festival koji slavi sarmu i ovog će vikenda zaintrigirati gurmane da dođu u zelinski kraj kušati najbolje primjerke, i možda doznati pokoju tajnu ili dodatak u pripremi, jer znamo da gastronomija otkriva majstore u nama.
–Za dobro pripremljenu sarmu osnovno je, po meni, imati vrhunsko zelje a naravno da ja preporučam naše iz Lakteca, jer garantiramo kvalitetu svojom oznakom. Punjenje varira ali je isto važno odabrati kvalitetno meso, i uz zamotanu sarmu ja volim da se krčka špek hamburger ili malo pancete, a dobro je i u samu „filu“ ubaciti sitno nasjeckane pancete ili špeka jer kad se okusi povežu dat će jedan poseban „šmek“! – otkrio je Kelebuh.
Preporuka je da na ovaj festival zelja dođete gladni, jer će na 18. Sarmijadi u Laktecu biti velik izbor delicija od ili sa zeljem, a možda vam vrsni majstori šapnu i pokoji tajni sastojak, kako biste i sami za nadolazeće blagdane, iznenadili svoje goste – vrhunskom sarmom.
*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom
HOTNEWS
Farmer Zvonko zatvara turopoljski tjedan ‘Večere za 5’: „Jako se veselim mlincima, ovo će biti prvi put da ću ih probati“
Svoje protukandidate Branku, Leu, Karla i Ivana ugostit će u svom domu u Buzinu.
Poljoprivrednik i inženjer agronomije po struci, Zvonko Šantalab, gledateljima poznat iz showa ‘Ljubav je na selu’, privest će kraju turopoljski tjedan ‘Večere za 5’. Svoje protukandidate Branku, Leu, Karla i Ivana ugostit će u svom domu u Buzinu.
„Živim u Buzinu već tridesetak godina – pokušao sam raditi u uredu, na kompjuteru, ali nisam ja za zatvorenu sobu i ekran cijeli dan. Ja moram biti vezan uz prirodu, uz zemlju, biljke, životinje, tada se osjećam ispunjen i to mi puni baterije. Koliko god se umorio, kad se naspavam, ujutro sam spreman za dalje“, kaže Zvonko koji, kad ne radi na svom imanju, voli planinariti i ići na koncerte, a na pitanje što ga je potaknulo da se prijavi u show, odgovara: „Htio sam se okušati u tom ‘Večeri za 5’ jer znam kuhati, nije mi to problem i hoću i to isprobati! Malo se družiti, malo upoznati nove ljude i malo se odmoriti, da nije uvijek samo rad, rad, rad.“
„Volimo ga zezati malo i Zvonko se ne ljuti, on to prihvati na svoj način“, kaže za Zvonka Branka, a Lea dodaje: „Jako je osebujan, ličnost jedna osebujna.“
Na Zvonkovom popisu sastojaka našli su se mrkva, kelj, mlinci, patka, rajčica, kore i jabuka.
„Kelj nije mi baš drag, ali pojede se“, za sastojke je rekla Branka.
„Ja mislim da će on poslužiti stvari iz svog vrta i da će sve biti domaće jer je jučer napomenuo da mu je baš bitno da bude domaće“, pretpostavlja Karlo, a Ivan iskreno priznaje: „Jako se veselim mlincima, ovo će biti prvi put da ću ih probati!“
Svih četvero kandidata koji su dosad kuhali imaju isti broj bodova! Hoće li Zvonko odnijeti pobjedu ili pak o njoj odlučiti – ne propustite u novoj epizodi ‘Večere za 5’ danas na RTL-u od 17.50! Epizoda je dostupna na platformi Voyo 24 sata prije prikazivanja na televiziji.
Vokalno instrumentalni sastav Danice slavi svoju punoljetnost. Povodom 18. rođendana pripremaju veliki slavljenički koncert pod nazivom “18 nam je godina tek” kojeg će održati večeras u dvorani Galženica.
– Pripremili smo zanimljiv i raznovrstan program, pa će publika moći uživati u evergreenima, tradicionalnim dalmatinskim pjesmama, klasičnim kompozicijama, ali i u izabranim songovima iz mjuzikla „Teško je biti penzioner“ i „Cvijeće male Ide“ koji su već poznati velikogoričkoj publici. – ispričao nam je Aleksandar Kačurov, voditelj VIS-a Danice.
Također, koncert će upotpuniti i zanimljivi gosti, a to su ŽVS Stupnička srca te zbor Udruge invalida rada Zagreba pod ravnanjem dirigenta i voditelja Zoltana Vukelića uz pratnju orkestra.
– Kao posebni dio programa publika će premijerno moći poslušati song „Tko sam ja“ iz mog nadolazećeg mjuzikla „Slavuj“ kojeg pišem uz tekstopisca Miroslava Radovića u izvedbi mlade i talentirane Sare Črnjak, polaznice škole „Anina glazbaonica“. – dodaje Kačurov.
Koncert počinje večeras u 19:30 sati, a ulaz je slobodan.
Foto: VIS Danice
-
HOTNEWSprije 2 danaFOTO Prometna nesreća kod Leggiera, naoružajte se strpljenjem
-
Vijestiprije 4 danaTuropoljski tjedan ‘Večere za 5’ otvara radnica u ugostiteljstvu Branka: „Volim kuhati, ali nemam za koga“
-
HOTNEWSprije 4 danaGoričanka Branka osvojila je 37 bodova: Ivan predjelo nije mogao probati zbog alergije
-
HOTNEWSprije 4 danaMještani Gradića pozivaju se na oprez! Provaljeno u garaže i obiteljske kuće
