Sport
Brkljača: ‘Želim opet gledati Goricu kakva je bila u vrijeme Sergeja Jakirovića!’
Novi sportski direktor HNK Gorice Mario Brkljača gostovao je u emisiji Prva liga na City Radiju i govorio o željama, planovima, ambicijama, važnim odlukama i nužnim promjenama uoči proljeća teških bitaka…
Jesen je bila teška, traumatična i tmurna u svijetu HNK Gorice, situacija takva da je zahtjevala promjene, a one su se i dogodile. Novi trener tako je postao Željko Sopić, a njega je odabrao novi sportski direktor Mario Brkljača, 37-godišnji Zagrepčanin s lijepom igračkom karijerom, čovjek odabran da preuzme sportsku politiku u našem prvoligašu. I gost emisije Prva liga na City Radiju ovog utorka, na nogometnom druženju s nekoliko povoda…
Naravno da je jutro poslije Japana, jutro poslije plasmana među osam najboljih na svijetu, upravo ta utakmica prva tema. U svakom kafiću, pa tako i u eteru.
– Gledao sam doma, u miru, i uživao. Po tko zna koji put naši Vatreni su nas raspametili, napravili novi veliki rezultat i sad više stvarno nema nikakve dvojbe što je najjači brend Hrvatske kao države. Čast svemu ostalom, ali hrvatski nogomet našu državu predstavlja na zaista fantastičan način i moramo čestitati cijeloj našoj katarskoj ekspediciji. Sad nas čeka taj strašni Brazil, sasvim sigurno najveći izazov dosad, ali vjerujem da će dečki imati snage i to izvući, odnosno barem jako otežati posao jednom takvom protivniku – analizirao je rasplet iz Katara sportski direktor Gorice, ali i bivši igrač koji jako dobro poznaje dobar dio ovih igrača.
Generacija je Luke Modrića, krenuo je u dresu NK Zagreba, a nogometni put vodio ga je preko Hajduka, talijanskog Cagliarija, ruskog Sibira iz Novosibirska, austrijskog Mattersburga, bugarskog CSKA pa do slovenske Krke za kraj. I u svemu tome najbolje je zapamćena ostala ona sekvenca iz 24. srpnja 2011. godine… Poljud, proslava stotog rođendana Hajduka, gostuje velika Barcelona. A Mario Brkljača ulazi u nogometnu mitologiju kao “onaj koji je gurnuo kroz noge Iniesti”.
– Postoji tu priča… U tom trenutku Iniesta je bio vjerojatno najbolji vezni igrač svijeta i u nekakvom zezanju s prijateljima prije utakmice pričali smo kako bi bilo fora gurnuti loptu kroz noge jednom takvom igraču. Međutim, ja u tom trenutku nisam ni skužio što se dogodilo, cijelu priču zapravo je pokrenuo novinar Večernjeg lista Željko Janković, koji me podsjetio na taj trenutak. A onda je preuzeo Vlado Boban i od toga napravio mit, ha, ha… – prepričava ovu situaciju Brkljača.
A nakon što je igračka karijera obilježena ovim mitološkim potezom završila, neobično rano, sa samo 31 godinom, Mario Brkljača okrenuo se novim izazovima. I postao skaut španjolskog Alavesa, pa sportski direktor NK Rudeša, pa šef skautske službe u Hajduku. I onda, od studenog 2022. sportski direktor Gorice.
– Kako je došlo do toga? Iskreno, najzaslužniji za to je – moj sin! Od ovog ljeta igra za Goricu, zbog njega sam često dolazio, viđao se s ljudima iz kluba, razgovarali smo, pili kave… Jednom prilikom predsjednik me pitao kako ja vidim cijelu ovu situaciju u kojoj se Gorica našla i očito mu se svidjelo ono što je čuo, način na koji razmišljam. Dogovorili smo se za suradnju i idemo napraviti najbolji mogući posao, odnosno ostvariti cilj. A on je samo jedan, ostati u ligi – kaže Brkljača, potpuno svjestan kompleksnosti trenutka.
– Situacija je bitno drukčija nego u prethodnim sezonama, kad je Gorica bila respektabilna momčad koja je ugrožavala “veliku četvorku”, a ove sezone imamo jako puno problema. Trebat će tu situaciju riješiti, a ja se nadam da ćemo imati dovoljno energije i znanja da izvedemo stvari na pravi put. I da Gorica ostane u najvišem rangu.
Za početak, ključno je bilo detektirati što ranije nije bilo dobro, gdje se pogriješilo…
– Kad dođe do ovakvih situacija, najčešće se ne radi o samo jednom problemu. U ovom slučaju vjerujem da je riječ o kombinaciji skupa loše donesenih odluka i nesreće. Nitko ne može poreći da je Gorica u nekim situacijama bila i oštećena od strane sudaca, da je općenito nedostajalo sreće, ali na kraju ostaje samo činjenica da imaš jednu pobjedu. I da imaš razloga zamisliti se – počeo je Brkljača analizu i nastavio:
– Sigurno je da se može diskutirati o karakternoj slici igrača, ali i o kvalitativnoj slici, kao i o profilima igrača koji su možda nedostajali. Bilo je i dosta igrača koji su pali u formi, dosta onih s ozljedama mišića… O puno se toga ovdje da diskutirati, a to su sve posljedice loše odrađenih stvari. Problem smo dijagnosticirali, pokušat ćemo sve te nedostatke otkloniti, ali moramo pritom biti svjesni da se to ne može napraviti u tjedan dana. To su složeni procesi, trebat će nam vremena, jer to je evolucija, a ne revolucija… U svakom slučaju, vjerujem da ćemo na proljeće gledati puno bolju Goricu.
05.12.2022. Velika Gorica. Započele pripreme za nastavak prvenstva u SuperSport HNL. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Slijedio je tu i još jedan dodatak.
– Ono što sam uvijek respektirao kod Gorice je dobra organizacija, disciplina i fizička pripremljenost. I karakter, onaj pobjednički mentalitet. Takvu Goricu želim ponovno gledati!
A da bi se krenulo u tom smjeru, neophodna će biti i pojačanja. Prvog dana priprema nije se pojavio niti jedan novi igrač, jedina promjena su odlasci Aleksandra Jovičića i Pauliusa Golubickasa, što je mnoge iznenadilo, jer očekuju se stalno ti “spasitelji”… Međutim, razlozi postoje.
– Zimski prijelazni rok je dosta kompleksan, pogotovo s obzirom na to da je Svjetsko prvenstvo u tijeku. Uostalom, tijekom prosinca mogu se registrirati samo igrači koji su u kolovozu ostali bez kluba… – pojašnjava Brkljača i nastavlja:
– Mi znamo što želimo, kamo idemo, razgovaramo s nekim igračima koji nam mogu doći tek 1. siječnja, nakon što se otvori prijelazni rok, a neke ćemo pokušati dogovoriti i ranije. Postoje i neki igrači koji su kvalitetom i iznad Gorice, a u ovom trenutku bi mogli biti dostupni… Neću, naravno, o imenima, ali mogu reći da ćemo dovesti pojačanja u sve linije. Pričamo o nekih ukupno pet, šest igrača, pri čemu želim da to budu igrači koji imaju karakter, koji znaju gdje dolaze i kojima neće biti potrebno vrijeme za adaptaciju. Prvenstvo kreće 18. siječnja, dolazi nam Varaždin, i nemamo prostora za čekanje.
Složit će se mnogi da je Gorici ove loše jeseni iza nas nedostajalo kvalitete, ali i garda na terenu, pojedinaca s izraženim karakterom, a u tom smislu problem vidi i Brkljača.
– U nogometu je posebno važno ono što ja zovem dobar “mindset”, koji uključuje taj karakter, ali socijalnu inteligenciju igrača, sposobnost preuzimanja odgovornosti, pozitivan lifestyle… Sve to čini pravog igrača. Iako prije svega toga mora zadovoljavati i tehničko-taktičke kriterije, taj “mindset” u ovakvim situacijama čini razliku, ono što se zove pobjednički mentalitet. Mi koji vodimo klub to prvi moramo transmitirati, zatim i trener, a onda će ga poprimiti i igrači – vjeruje sportski direktor Gorice.
Bit će i novih odlazaka, u to nema sumnje, ali tek nakon što netko od pojačanja dođe.
– Prvo želimo naći adekvatno rješenje, a tek onda ćemo razmišljati tko je višak. Da parafraziram mog bivšeg trenera Ćiru Blaževića, ne bacajmo mornare u vodu prije nego što uplovimo u luku. Svi koji će nam trebati bit će tu, nema tu velike filozofije. Želimo osnažiti momčad igračima boljim od ovih koje imamo.
S kadrom koji se posloži ove zime u lov na ostanak krenut će 48-godišnj Zagrepčanin Željko Sopić, sedmi trener u prvoligaškoj povijesti Gorice. Koji bi trebao podsjećati na prvog.
– Svi smo mi dobri u nekom određenom kontekstu, a ja vjerujem da je Željko pravi čovjek za ovu situaciju, za projekt Gorice kakvu želimo. Smatram da nam može donijeti tu disciplinu, organizaciju i pobjednički mentalitet, zajedno sa svojim stožerom, koji je jako kvalitetan. Mislim da Gorica mora imati taj identitet, kojem je Sergej Jakirović svojedobno udario jako dobre temelje. Vodio sam se upravo tim vrijednostima, koje je Sergej imao, koje je donio u Goricu, i ponavljam, vjerujem da je Sopić pravi čovjek za taj projekt – objašnjava Brkljača, pa priznaje da je prva želja za “novog Jakira” bio originalni Jakir…
Sergej Jakirović napravio je sjajan posao s mostarskim Zrinskim, a od ove zime novi je trener HNK Rijeke… Foto: Goran Kovačić/PIXSELL
– Jesmo, zvali smo ga. Sergej i ja veliki smo prijatelji, jako ga respektiram, smatram da ima velike kvalitete, dokazao se kao trener, ali u borbi s Rijekom nismo mogli do kraja parirati. Ne samo zbog novca, nego i zbog njegove ambicije da vodi klub koji pripada u “veliku četvorku”. Razgovarali smo, bio je vrlo otvoren prema nama i rekao da bi u svakoj drugoj situaciji došao. Međutim, nije bilo realno.
Odsad će Jakir biti konkurent, ali i uvijek rado viđen gost, dok Gorica kreće svojim putem. Počevši od otvaranja sezone s Varaždinom, jesenas odgođene utakmice koju bi bilo jako dobro dobiti…
– Je, apsolutno bi bilo sjajno dobiti tu utakmicu, ali moramo znati da je pred nama još 20 utakmica. Rekao sam i dečkima u svlačionici da je ovo za nas novo prvenstvo. Sve ono što je bilo više ne možemo ispravljati, treba to zaboraviti i shvatiti da s 20 utakmica ispred sebe ovisiš samo o sebi. Bez obzira na Varaždin na otvaranju. Naravno da ćemo izaći maksimalno motivirani, da ćemo željeti pobjedu kojom bismo i poslali određenu poruku, ali nećemo zaboraviti da je ovo maraton. I da je važno jedino dostići svoj cilj – zaključio je Brkljača.
Sport
Nove medalje za goričke taekwondoašice, Sara Prpić i Dora Habijančić srebrne
Nakon nastupa na Croatia Open, odlično su prezentirali svoj klub na Noći borilačkih sportova.
Vikend iza nas, 15. – 16. studenog u dvorani Sutinska vrela održao se G1 Croatia Open na kojem su sudjelovali i natjecateljice iz Taekwondo kluba Velika Gorica. Turnir je okupio više od 750 natjecatelja iz više od 40 država.
– Mi smo na ovom natjecanju nastupili sa šest naših sportašica, kadetkinja Lejla Lea Kajfeš, te juniorke Lana Gavrilov, Lana Horvat, Sara Prpić, Katarina Bačurin i Dora Habijančić. Turnir je bio iznimno kvalitetan i naše sportašice su odlično odradile svoj posao. Osvojili smo dva srebra i jednu broncu, te jedan plasman na 5. mjesto – komentirao je trener Igor Matić.
U konkurenciji kadetkinja -59kg Lejla Lea Kajfeš osvojila je brončanu medalju. U konkurenciji juniorki -49kg Katarina Bačurin zauzela je peto mjesto, jer je u borbi za medalju izgubila od predstavnice iz Koreje, ovogodišnje viceprvakinje Svijeta.
Sara Prpić juniorka -42kg je osvojila srebrnu medalju, nakon pobjede nad Turskom predstavnicom u finalu gubi od predstavnice iz Hrvatske. Dora Habijančić juniorka -63kg također osvaja srebrnu medalju, nakon pobjeda protiv predstavnica Austrije, Mađarske, Hrvatske u finalu gubi borbu od predstavnice iz Srbije inače 1.nositeljice na ovom turniru.
– Cure su odradile odličan posao i zaradile vrijedne bodove na Europskoj rang listi – dodao je Matić.
Inače, nakon turnira goričke sportašice sudjelovale su i na Noć borilačkih sportova gdje su svojim nastupom zaokružile uspješan dan.
Zajedno sa njima nastupili su i naši mlađi članovi te pokazali osnovne elemente taekwondoa dok su nešto malo starije cure prezentirale izvedbu poomsae (formi) u taekwondou.
Sport
Put do sreće vodi preko Gorice: Jedan brani Hrvatsku, drugi osvaja Ameriku!
Kristijan Kahlina i Dominik Kotarski, dva bivša golmana HNK Gorice, gotovo istovremeno doživjeli su najljepše trenutku svojih karijera: Kale je proglašen najboljim golmanom MLS-a, a Kota je stao na gol hrvatske reprezentacije
U jednom si trenutku pod prečkom koja je ponekad u prošlosti znala biti i pogrešne visine, na travnjaku stadiona izgrađenog 1987., s vizurom koja vraća u neka prošla vremena, pred nekoliko stotina navijača, među kojima navijaju samo Bobi i njih još nekoliko… Prohladna je jesenska večer, igraš protiv nekakvog Slaven Belupa, braniš gol Gorice – sanjaš.
U drugom si trenutku već pod svjetlima najblještavijih nogometnih pozornica, na vrhuncu svoje karijere, barem trenutačnom, i shvaćaš da snovi ponekad zaista mogu postati stvarnost. I da je stvarno moguće preko jedne male, skromne Gorice, doći do, recimo, dresa hrvatske reprezentacije. Ili, možemo reći i to, do titule najboljega golmana u cijeloj velikoj i moćnoj Americi!
Snovi su se ovih dana, otprilike u isto vrijeme, ostvarili dvojici ljudi koji će se pronaći u ovom malom uvodu. Kristijan Kahlina i Dominik Kotarski kolege su po poziciji, obojica su golmani, obojica su došla u HNK Goricu oživjeti svoje karijere, dati im novi zamah, da bi se u nekom trenutku, netko ranije a netko kasnije, otisnuli na put prema vrhu. Na kojem se, shvatili ste, upravo nalaze. Kota je bio hrvatska “jedinica” protiv Škotske, a Kale je najbolji golman MLS-a. A ovo su njihove priče…
Rijeka: Susret između HNK Rijeka i HNK Gorica u 1. kolu HT Prve lige 28.07.2018., stadion HNK Rijeka, Rijeka – Hrvatski Telekom Prva liga, 01. kolo, HNK Rijeka – HNK Gorica. Kristijan Kahlina.
Photo: Goran Kovacic/PIXSELL
Kad je Kristijan Kahlina tog ranog rujna 2016. došao u Goricu, zatekao je klub iz vrha druge lige. Sezonu ranije Gorica je završila na četvrtome mjestu, pod vodstvom Damira Milinovića, i planirao se napad na prvu ligu. Takvo nešto savršeno je odgovaralo 24-godišnjem golmanu koji dotad nije uspio pronaći svoj put nakon odlaska iz Dinamove akademije. Prošao je kroz Vinogradar i Lučko, sezonu ranije proveo u slovenskom Koperu, i znao je da je u ključnom trenutku karijere. Denuncirao je Tonija Šuškovića, koji je do tad držao “jedinicu”, i krenuo prema ostvarenju snova.
Manje od dvije godine poslije, sad s Ivanom Prelecom na čelu, slavio je ulazak u prvu ligu, koju je toliko želio.
– Nikad nikoga nisam imao iza sebe, sve sam zaradio sam, i pitanje je bih li ikad dobio priliku u prvoj ligi da se sam u nju nisam uveo – znao je reći Kale u brojnim razgovorima u doba kad je bio vođa goričke svlačionice, ali i golman koji je radio ozbiljnu razliku.
Nevjerojatan profesionalac, čovjek za kojeg su suigrači govori “to ti je Robocap, čovjek se ne može ni ozlijediti, samo pritegne šaraf i evo ga na treningu”, tip koji je golmanske treninge odrađivao čak i sa slomljenim prstom, s langetom… I istinska legenda našega kluba, kapetan za primjer, što je prepoznao i Valdas Dambaruskas. Kad je ponajbolji trener kojeg je Gorica ikad imala odlazio u bugarski Ludogorec, sa sobom je poveo i svoga kapetana iz Gorice.
– Zadovoljan sam tim razdobljem. Skupio sam 36 nastupa te sezone, branio sam i u kvalifikacijama za Ligu prvaka, ali u međuvremenu je Valdas otišao, u klub su doveli novoga golmana, i ja sam shvatio da je vrijeme za odlazak – pričao je Kahlina o toj epizodi.
Sljedeći korak na njegovu putu ponudio je let preko oceana, Kale je rado prihvatio poziv iz Charlotte FC i otišao u MLS, ligu u kojoj danas igraju i tipovi kao što su Leo Messi, Sergio Busquets… I u kojoj brane tipovi kao što je, recimo, Hugo Lloris, dugi niz godina golman moćne francuske reprezentacije. U takvoj je ligi, u toj konkurenciji, Kahlina proglašen najboljim golmanom godine.
– Hvala svim mojim suigračima na velikoj potpori. Ova nagrada je ujedno i velika odgovornost jer moram pokazati da ona nije došla kao plod sreće. Nadam se da ću nastaviti i u budućnosti s kvalitetnim predstavama braniti boje Charlotte FC-a – rekao je Kale nakon što je doznao da je ovogodišnji laureat u ovom izboru.
Miljenik je navijača svoga kluba, koji nekoliko puta do posljednjeg mjesta napune stadion kapaciteta 75.000 mjesta, sa suprugom Nikolinom podiže kćerkicu i sa 32 godine – uživa.
A usput se često sjeti kluba i grada u kojem je zablistao. U kontaktu je s bivšim suigračima, znao ih je i hrabriti u teškim trenucima, a nedavno je poslao i opremu za golmanske treninge, kao prijateljski poklon.
– Goricu nikad neću zaboraviti. Gorica mi je promijenila karijeru, ona je za mene nešto posebno. Igrao sam u puno klubova, i prije i poslije Gorice, ali ovdje sam bio najduže, povezao se sa sredinom, stekao jako puno prijatelja i naravno da me vežu posebne emocije. Pratim i dalje sve što se događa, gledam svaku utakmicu Gorice, navijam, iskreno se veselim svakoj pobjedi. Odlazio sam i iz drugih klubova, ali ni sa jednim nisam imao vezu kao s Goricom – kaže Kale.
Dominik Kotarski uspio se izboriti za transfer iz Gorice kroz samo 28 nastupa… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL
Dominik Kotarski, s druge strane, neće emitirati takve emocije. Dečko iz Bedekovčine tako se nekako postavio od prvog dana svog dolaska u Goricu. On je došao odraditi posao, profesionalno i kvalitetno, a to je i učinio. Bez puno priče, bez filozofije, brzo i lako.
I oduvijek je bio takav. Talentiran, posvećen radu, maksimalno ozbiljan, nogometaš koji ne spada pod uhodane stereotipe. Rano se oženio, kao da je općenito nešto ranije odrastao, a s takvim karakteristikama nije posrnuo ni kad je bilo teško. Bio je još tinejdžer kad je odlučio napustiti Dinamo i prihvatiti poziv iz nizozemskog velikana Ajaxa. Nije bilo lako izboriti se za priliku, koliko god je bio strpljiv, pa je odabrao drugi put.
I stigao na posudbu u Goricu. Predsjednik Črnko je prepoznao šansu, ugradio je u ugovor o posudbi opciju otkupa za milijun eura, što se u startu činilo vrlo ambicioznim. A onda se, kad je stigla ponuda od dva milijuna eura, pokazalo jako pametnim! Bio je 28 puta na golu Gorice, ostavio iza sebe neke jako pamtljive partije i vrlo brzo postao zanimljiv tržištu. Najuporniji i najkonkretniji je bio grčki PAOK, uz zaradu od čistih milijun eura za klub…
U Grčkoj brani sjajno, toliko dobro da je i izbornik Dalić odlučio dati mu šansu u situaciji kad je Livaković odrađivao suspenziju zbog crvenoga kartona. Posao je i ovoga puta odradio, pogađate, profesionalno i kvalitetno, pokazavši da može ozbiljno konkurirati i za “jedinicu” reprezentacije. E, tako to izgleda kad ostvariš snove.
Kale i Kota moraju biti i pokazatelj kako svoj posao radi dugogodišnji trener golmana u HNK Gorici Siniša Klafurić, legenda turopoljskog nogometa, a sasvim sigurno mogu biti primjeri za Ivana Banića, Karla Žigera i svakog sljedećega golmana koji dođe u Goricu, klub koji ih voli lansirati u visine…
Moja županija
‘Sretni smo što imamo tradiciju sporta u gradu. A i Kosteliće smo prisvojili…’
Igor Mužina je dopredsjednik županijske sportske zajednice, predsjednik županijskog košarkaškog saveza i trećeligaša KK Ivanića, a ujedno je i tajnik sportske zajednice u Ivanić Gradu. Gostovao je u novom izdanju serijala “Sport Zagrebačke županije”…
Iz kvantitativnih razloga, u strahu da nešto ne bismo propustili, na početku novog izdanja serijala “Sport Zagrebačke županije” prepustili smo Igoru Mužini da sam nabroji svoje funkcije.
– Glavni tajnik sportske zajednice grada Ivanić Grada, predsjednik Košarkaškog saveza Zagrebačke županije, ujedno i predsjednik KK Ivanića, te dopredsjednik Zajednice sportskih udruga i saveza Zagrebačke županije – predstavio se sportu posvećeni Mužina, nastavljajući s predstavljanjem svoga Ivanić Grada.
– Ivanić je ugodno mjesto za život, a grad i gradska sportska priča razvijaju se zajedno. Blizu smo Zagrebu, a nudimo ležeran život pun sadržaja, pogotovo u sportskom smislu. Grad ulaže jako puno u sportsku infrastrukturu, počevši od našeg čuvenog Sportskog parka Zelenjak, koji iz godine u godinu raste u smislu ponude našim građanima. Obuhvaća nogometni stadion, teren s umjetnom travom, teniske terene, restorane i kafiće, dječji park… Imamo i dio koji zovemo Amfiteatrum, nastao na propalom pokušaju građenja bazena. Tu su tijekom ljeta kazališne predstave, stand up komedija, kino na otvorenom, koncerti… Puno toga se događa u Zelenjaku, uz koji prolazi i šetnica uz rijeku Lonju, tako da je to baš jedan ambijent koji svi koji dođu sa strane ističu kao ogromnu zelenu oazu usred grada – ističe Mužina.
U gradu s nešto više od 13.000 stanovnika imaju 17 klubova iz 17 sportova, vrijedi nepisano načelo “jedan sport, jedan klub”. I svi ti sportaši rade u jako dobrim uvjetima, jer infrastruktura postoji, a o raspolaganju njome odlučuju sami.
– Imamo specifičan način upravljanja sportskim objektima. Sportska zajednica, osim što se bavi sportom i sportskim klubovima, bavi se i upravljanjem objektima. Uz park Zelenjak imamo i veliku školsku dvoranu, koja je do 15 sati na raspolaganju školi, a nakon toga klubovima. Uz to, imamo manju dvoranu u školi na Posavskim Bregima, otvara se dvorana i u OŠ Graberje Ivanečko, a u nekom sljedećem periodu u planu je u Zelenjaku staviti balon na teren rukometnih dimenzija, da dobijemo još prostora u zimskim mjesecima. Tu ćemo dobiti puno više prostora za treninge rukometnih klubova, jer kod nas je rukomet jako popularan i jedna dvorana rukometnih dimenzija je premalo. Ostali sportovi imaju već sad dobre uvjete – zadovoljno konstatira Mužina.
Najbolja sportašica Ivanić Grada prošle godine dolazi iz streljaštva, najbolji sportaš iz kickboxinga, a to puno govori i o najvećim uspjesima sporta u Ivaniću.
– Imamo sreću što imamo tradiciju sporta. Tu su i obiteljske linije, od djedova i očeva sve do djece, na to se ponosimo i pokušavamo održati masovnost. Imamo konstantnu brojku sportaša, oko tisuću, od čega je 90 posto djece. Voljeli bismo da je ta brojka veća, ali u tom smislu imamo konstantu i očito na to ne možemo previše utjecati – svjestan je Mužina.
Šira sportska javnost na prvu će povezivat sport u Ivanić Gradu s onom famoznom pobjedom Naftaša protiv Dinama s Eduardom i ekipom, ali poveznica je snažna i s rukometom.
– U povijesnim knjigama stoji da se u našem gradu prvo počeo igrati nogomet, 1919. osnovan je prvi nogometni klub, a već dvadesetih godina igrao se i rukomet, u to doba na dimenzijama nogometnog terena. Prve su krenule cure, tako da smo već obilježili stotinu godina rukometa u gradu. Iako, prvi klubovi osnovani su tek pedesetih godina – kaže pa nastavlja nabrajati lokalne junake.
– Biciklist Stjepan Grgac je u doba prije drugog svjetskog rata osvajao etape na Tour de Franceu, a njemu u čast imamo i biciklistički memorijal Stjepana Grgca već više od 50 godina. Tradiciju ima i streljaštvo, imali smo u doba Jugoslavije i prvake države, što je bila velika stvar, a i sad imamo strijelce koji osvajaju državna prvenstva, koji su jako konkurentni i na međunarodnoj sceni.
Snažnu poveznicu s vrhunskim sportom Ivanić Grad ima i kroz jednu obitelji…
– Mi u Ivaniću svojatamo Kosteliće! Ante je sedamdesetih godina bio trener ženske ekipe, koja je povijesno imala veće uspjehe nego muški klub, a tu je i upoznao suprugu Maricu. Uostalom, Ivica živi u Ivaniću, djeca mu kod nas idu u školu… Zasad su u karateu, ali s obzirom na roditelje i djeda, ne sumnjam da će oni naći svoj sportski put – kaže Mužina.
Nastave li sa sportom u Ivaniću, imat će ponudu iz koje mogu birati
– Konstantne rezultate imamo i u kickboxingu, i na državnim i međunarodnim natjecanjima, u karateu također, a posebno smo ponosni i na to što u mlađim kategorijama često osvajamo državna prvenstva. Pogotovo u ženskom rukometu, budući da smo nedavno imali dvije ekipe koje su postale prvaci Hrvatske, što je čudo za jednu malu sredinu poput Ivanića – zaključio je Igor Mužina.
S košarkašima Ivanića planira povratak u drugu ligu, a usput se neumorno bavi gradskim i županijskim sportom…
Sljedećeg vikenda (23./24.11.2024.) utakmicama 15. kola završava jesenska polusezona u Jedinstvenoj 1.županijskoj nogometnoj ligi. Jesenski prvak je Buna, neovisno o rezultatima zadnjeg kola, jer ima prednost od 4 boda ispred Lonje i pet više od trećeplasiranog Rakovca.
Velika Gorica, 21.11.2024. Jedinstvena 1.ŽNL 2024./2025., 15. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Dinamo Hidrel je zahvaljujući odličnim rezultatima (od 8. do 14. kola) stigao na visoku 5. poziciju, zajedno s novim trenerom Stivenom Žitnikom. Posavec je u gornjem dijelu ljestvice s 23 boda na 7. mjestu, a Mladost Obrezina je s najmlađom momčadu u ligi na sigurnom 10. mjestu s 18 bodova. Dojam je da Turopolje bolje igra nego što to pokazuje plasman na 12. mjestu.
Velika Gorica, 21.11.2024. Jedinstvena 1.ŽNL 2024./2025., 15. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Vatrogasac je na 15. mjestu s jednom pobjedom i jednim remijem, a Kupa ima samo jedan bod na zadnjem mjestu.
Galerija fotografija
Jedinstvena 1.ŽNL 2024./2025.
Rezultati 14. kola (16./17.11.2024.): Jamnica – Buna (Mala Buna) 1:3, Dinamo Hidrel (Novo Čiče) – Vatrogasac (Kobilić) 2:0, Posavec (Orle) – Turopolje (Turopolje) 0:0, Mladost Obrezina – Milka Trnina (Vezišće) 2:0, Pribić (Pribić) – Kupa 3:0, Rakovec (Rakovec) – Graničar Tučenik 1:1, Lonja – Pušća 1:1, Ban Jelačić (Banovo) – Dinamo Jakovlje 0:3.
Redoslijed: 1. Buna 34 (14 11 1 2 25:9), 2. Lonja 30, 3. Rakovec 29, 4. Pušća 25, 5. Dinamo Hidrel 24 (14 7 3 4 28:22), 6. Dinamo Jakovlje 24, 7. Posavec 23 (14 7 2 5 26:17), 8. Pribić 22, 9. Graničar Tučenik 19, 10. Mladost Obrezina18 (14 5 3 6 26:20), 11. Jamnica 18, 12. Turopolje 16 (14 4 5 5 16:20), 13. Ban Jelačić (B) 14, 14. Milka Trnina 12, 15. Vatrogasac 4 (14 1 1 12 12:39), 16. Kupa 1 (14 0 1 13 9:39).
Novo igralište u Lazini Čičkoj otvoreno je jučer (srijeda, 20.11.2024.) malonogometnim susretom između Reprezentacije Grada i Malonogometnog kluba Lazina. Lokacija je ostala ista, sada je umjesto trave asfalt, ovo igralište je trajnije i lakše ga je održavati.
Lazina Čička, 20.11.2024. Otvoreno novo igralite. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Lazina Čička, 20.11.2024. Otvoreno novo igralite. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Lazina Čička, 20.11.2024. Otvoreno novo igralite. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Igralište maksimalnih dimenzija je jučerašnjim susretom i službeno stavljeno u funkciju, a svoje nogometno umijeće demonstrirao je i gradonačelnik Krešimir Ačkar sa svojim suradnicima. Predviđeno je da će se o novom sportskom objektu ponajviše skrbiti MNK Lazina.
Lazina Čička, 20.11.2024. Otvoreno novo igralite. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Lazina Čička, 20.11.2024. Otvoreno novo igralite. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Lazina Čička, 20.11.2024. Otvoreno novo igralite. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Podsjećamo, MNK Lazina je ove godine u MNL Turopolja i Posavine 2024. svoje domaćinstvo odradila na igralištu NK Dinamo Hidrel u Novom Čiču.
Galerija fotografija
-
HOTNEWSprije 2 danaFOTO Prometna nesreća kod Leggiera, naoružajte se strpljenjem
-
Vijestiprije 4 danaTuropoljski tjedan ‘Večere za 5’ otvara radnica u ugostiteljstvu Branka: „Volim kuhati, ali nemam za koga“
-
HOTNEWSprije 4 danaMještani Gradića pozivaju se na oprez! Provaljeno u garaže i obiteljske kuće
-
HOTNEWSprije 4 danaGoričanka Branka osvojila je 37 bodova: Ivan predjelo nije mogao probati zbog alergije
