Brkljača: ‘Želim opet gledati Goricu kakva je bila u vrijeme Sergeja Jakirovića!’
Novi sportski direktor HNK Gorice Mario Brkljača gostovao je u emisiji Prva liga na City Radiju i govorio o željama, planovima, ambicijama, važnim odlukama i nužnim promjenama uoči proljeća teških bitaka…
Jesen je bila teška, traumatična i tmurna u svijetu HNK Gorice, situacija takva da je zahtjevala promjene, a one su se i dogodile. Novi trener tako je postao Željko Sopić, a njega je odabrao novi sportski direktor Mario Brkljača, 37-godišnji Zagrepčanin s lijepom igračkom karijerom, čovjek odabran da preuzme sportsku politiku u našem prvoligašu. I gost emisije Prva liga na City Radiju ovog utorka, na nogometnom druženju s nekoliko povoda…
Naravno da je jutro poslije Japana, jutro poslije plasmana među osam najboljih na svijetu, upravo ta utakmica prva tema. U svakom kafiću, pa tako i u eteru.
– Gledao sam doma, u miru, i uživao. Po tko zna koji put naši Vatreni su nas raspametili, napravili novi veliki rezultat i sad više stvarno nema nikakve dvojbe što je najjači brend Hrvatske kao države. Čast svemu ostalom, ali hrvatski nogomet našu državu predstavlja na zaista fantastičan način i moramo čestitati cijeloj našoj katarskoj ekspediciji. Sad nas čeka taj strašni Brazil, sasvim sigurno najveći izazov dosad, ali vjerujem da će dečki imati snage i to izvući, odnosno barem jako otežati posao jednom takvom protivniku – analizirao je rasplet iz Katara sportski direktor Gorice, ali i bivši igrač koji jako dobro poznaje dobar dio ovih igrača.
Generacija je Luke Modrića, krenuo je u dresu NK Zagreba, a nogometni put vodio ga je preko Hajduka, talijanskog Cagliarija, ruskog Sibira iz Novosibirska, austrijskog Mattersburga, bugarskog CSKA pa do slovenske Krke za kraj. I u svemu tome najbolje je zapamćena ostala ona sekvenca iz 24. srpnja 2011. godine… Poljud, proslava stotog rođendana Hajduka, gostuje velika Barcelona. A Mario Brkljača ulazi u nogometnu mitologiju kao “onaj koji je gurnuo kroz noge Iniesti”.
– Postoji tu priča… U tom trenutku Iniesta je bio vjerojatno najbolji vezni igrač svijeta i u nekakvom zezanju s prijateljima prije utakmice pričali smo kako bi bilo fora gurnuti loptu kroz noge jednom takvom igraču. Međutim, ja u tom trenutku nisam ni skužio što se dogodilo, cijelu priču zapravo je pokrenuo novinar Večernjeg lista Željko Janković, koji me podsjetio na taj trenutak. A onda je preuzeo Vlado Boban i od toga napravio mit, ha, ha… – prepričava ovu situaciju Brkljača.
A nakon što je igračka karijera obilježena ovim mitološkim potezom završila, neobično rano, sa samo 31 godinom, Mario Brkljača okrenuo se novim izazovima. I postao skaut španjolskog Alavesa, pa sportski direktor NK Rudeša, pa šef skautske službe u Hajduku. I onda, od studenog 2022. sportski direktor Gorice.
– Kako je došlo do toga? Iskreno, najzaslužniji za to je – moj sin! Od ovog ljeta igra za Goricu, zbog njega sam često dolazio, viđao se s ljudima iz kluba, razgovarali smo, pili kave… Jednom prilikom predsjednik me pitao kako ja vidim cijelu ovu situaciju u kojoj se Gorica našla i očito mu se svidjelo ono što je čuo, način na koji razmišljam. Dogovorili smo se za suradnju i idemo napraviti najbolji mogući posao, odnosno ostvariti cilj. A on je samo jedan, ostati u ligi – kaže Brkljača, potpuno svjestan kompleksnosti trenutka.
– Situacija je bitno drukčija nego u prethodnim sezonama, kad je Gorica bila respektabilna momčad koja je ugrožavala “veliku četvorku”, a ove sezone imamo jako puno problema. Trebat će tu situaciju riješiti, a ja se nadam da ćemo imati dovoljno energije i znanja da izvedemo stvari na pravi put. I da Gorica ostane u najvišem rangu.
Za početak, ključno je bilo detektirati što ranije nije bilo dobro, gdje se pogriješilo…
– Kad dođe do ovakvih situacija, najčešće se ne radi o samo jednom problemu. U ovom slučaju vjerujem da je riječ o kombinaciji skupa loše donesenih odluka i nesreće. Nitko ne može poreći da je Gorica u nekim situacijama bila i oštećena od strane sudaca, da je općenito nedostajalo sreće, ali na kraju ostaje samo činjenica da imaš jednu pobjedu. I da imaš razloga zamisliti se – počeo je Brkljača analizu i nastavio:
– Sigurno je da se može diskutirati o karakternoj slici igrača, ali i o kvalitativnoj slici, kao i o profilima igrača koji su možda nedostajali. Bilo je i dosta igrača koji su pali u formi, dosta onih s ozljedama mišića… O puno se toga ovdje da diskutirati, a to su sve posljedice loše odrađenih stvari. Problem smo dijagnosticirali, pokušat ćemo sve te nedostatke otkloniti, ali moramo pritom biti svjesni da se to ne može napraviti u tjedan dana. To su složeni procesi, trebat će nam vremena, jer to je evolucija, a ne revolucija… U svakom slučaju, vjerujem da ćemo na proljeće gledati puno bolju Goricu.
05.12.2022. Velika Gorica. Započele pripreme za nastavak prvenstva u SuperSport HNL. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Slijedio je tu i još jedan dodatak.
– Ono što sam uvijek respektirao kod Gorice je dobra organizacija, disciplina i fizička pripremljenost. I karakter, onaj pobjednički mentalitet. Takvu Goricu želim ponovno gledati!
A da bi se krenulo u tom smjeru, neophodna će biti i pojačanja. Prvog dana priprema nije se pojavio niti jedan novi igrač, jedina promjena su odlasci Aleksandra Jovičića i Pauliusa Golubickasa, što je mnoge iznenadilo, jer očekuju se stalno ti “spasitelji”… Međutim, razlozi postoje.
– Zimski prijelazni rok je dosta kompleksan, pogotovo s obzirom na to da je Svjetsko prvenstvo u tijeku. Uostalom, tijekom prosinca mogu se registrirati samo igrači koji su u kolovozu ostali bez kluba… – pojašnjava Brkljača i nastavlja:
– Mi znamo što želimo, kamo idemo, razgovaramo s nekim igračima koji nam mogu doći tek 1. siječnja, nakon što se otvori prijelazni rok, a neke ćemo pokušati dogovoriti i ranije. Postoje i neki igrači koji su kvalitetom i iznad Gorice, a u ovom trenutku bi mogli biti dostupni… Neću, naravno, o imenima, ali mogu reći da ćemo dovesti pojačanja u sve linije. Pričamo o nekih ukupno pet, šest igrača, pri čemu želim da to budu igrači koji imaju karakter, koji znaju gdje dolaze i kojima neće biti potrebno vrijeme za adaptaciju. Prvenstvo kreće 18. siječnja, dolazi nam Varaždin, i nemamo prostora za čekanje.
Složit će se mnogi da je Gorici ove loše jeseni iza nas nedostajalo kvalitete, ali i garda na terenu, pojedinaca s izraženim karakterom, a u tom smislu problem vidi i Brkljača.
– U nogometu je posebno važno ono što ja zovem dobar “mindset”, koji uključuje taj karakter, ali socijalnu inteligenciju igrača, sposobnost preuzimanja odgovornosti, pozitivan lifestyle… Sve to čini pravog igrača. Iako prije svega toga mora zadovoljavati i tehničko-taktičke kriterije, taj “mindset” u ovakvim situacijama čini razliku, ono što se zove pobjednički mentalitet. Mi koji vodimo klub to prvi moramo transmitirati, zatim i trener, a onda će ga poprimiti i igrači – vjeruje sportski direktor Gorice.
Bit će i novih odlazaka, u to nema sumnje, ali tek nakon što netko od pojačanja dođe.
– Prvo želimo naći adekvatno rješenje, a tek onda ćemo razmišljati tko je višak. Da parafraziram mog bivšeg trenera Ćiru Blaževića, ne bacajmo mornare u vodu prije nego što uplovimo u luku. Svi koji će nam trebati bit će tu, nema tu velike filozofije. Želimo osnažiti momčad igračima boljim od ovih koje imamo.
S kadrom koji se posloži ove zime u lov na ostanak krenut će 48-godišnj Zagrepčanin Željko Sopić, sedmi trener u prvoligaškoj povijesti Gorice. Koji bi trebao podsjećati na prvog.
– Svi smo mi dobri u nekom određenom kontekstu, a ja vjerujem da je Željko pravi čovjek za ovu situaciju, za projekt Gorice kakvu želimo. Smatram da nam može donijeti tu disciplinu, organizaciju i pobjednički mentalitet, zajedno sa svojim stožerom, koji je jako kvalitetan. Mislim da Gorica mora imati taj identitet, kojem je Sergej Jakirović svojedobno udario jako dobre temelje. Vodio sam se upravo tim vrijednostima, koje je Sergej imao, koje je donio u Goricu, i ponavljam, vjerujem da je Sopić pravi čovjek za taj projekt – objašnjava Brkljača, pa priznaje da je prva želja za “novog Jakira” bio originalni Jakir…
Sergej Jakirović napravio je sjajan posao s mostarskim Zrinskim, a od ove zime novi je trener HNK Rijeke… Foto: Goran Kovačić/PIXSELL
– Jesmo, zvali smo ga. Sergej i ja veliki smo prijatelji, jako ga respektiram, smatram da ima velike kvalitete, dokazao se kao trener, ali u borbi s Rijekom nismo mogli do kraja parirati. Ne samo zbog novca, nego i zbog njegove ambicije da vodi klub koji pripada u “veliku četvorku”. Razgovarali smo, bio je vrlo otvoren prema nama i rekao da bi u svakoj drugoj situaciji došao. Međutim, nije bilo realno.
Odsad će Jakir biti konkurent, ali i uvijek rado viđen gost, dok Gorica kreće svojim putem. Počevši od otvaranja sezone s Varaždinom, jesenas odgođene utakmice koju bi bilo jako dobro dobiti…
– Je, apsolutno bi bilo sjajno dobiti tu utakmicu, ali moramo znati da je pred nama još 20 utakmica. Rekao sam i dečkima u svlačionici da je ovo za nas novo prvenstvo. Sve ono što je bilo više ne možemo ispravljati, treba to zaboraviti i shvatiti da s 20 utakmica ispred sebe ovisiš samo o sebi. Bez obzira na Varaždin na otvaranju. Naravno da ćemo izaći maksimalno motivirani, da ćemo željeti pobjedu kojom bismo i poslali određenu poruku, ali nećemo zaboraviti da je ovo maraton. I da je važno jedino dostići svoj cilj – zaključio je Brkljača.
Nekad Napredak, danas napredak: Veliki županijski finale u Velikoj Mlaki!
U petak u 18 sati igra se finale Kupa Nogometnog saveza Zagrebačke županije, naš Kurilovec i Dugo Selo, trenutačno jedini županijski klub u trećem rangu, odmjerit će snage u Velikoj Mlaki, u domu nekadašnjeg NK Napretka…
Iz Velike Mlake, u ovom ili onom obliku, nogomet nikad nije otišao. Radilo se s djecom,ili u sklopu nogometne škole HNK Gorica, ili akademije Kreše Marušića, ili na neki treći način, no pravi, istinski povratak nogometa u ovaj dio našega kraja dogodio se prošloga ljeta. NK Velika Mlaka 1947, naime, krenula je u natjecanje sa seniorima, na taj način nadograđena je priča koja je krenula kroz rad s mlađim kategorijama, ljudi su se opet počeli okupljati na jednom od kultnih mjesta turopoljskog nogometa…
– Ljudi u ovom našem kraju vole nogomet, tu postoji bogata nogometna tradicija, moja generacija odrastala je uz nekadašnji NK Napredak, koji je igrao i drugi rang hrvatskog nogometa, a i danas ljudi vole pratiti nogomet, željni su nogometa, pogotovo dobrog nogometa – kaže predsjednik kluba Dubravko Flegar, prvi među jednakima u ekipi koja se prihvatila projekta povratka nogometa u Veliku Mlaku.
Prva sezona seniora došla je do same završnice, ostalo je odigrati još jednu utakmicu, nakon čega će Velika Mlaka završiti na drugome mejstu.
– Jako smo zadovoljni. Iza nas je prva sezona seniora, u najnižem, osmom rangu, a završili smo je na drugome mjestu, s velikim šansama da napredujemo u viši rang. Budući da smo krenuli prije godinu dana doslovno od nule, svi smatramo da je to velik uspjeh – kaže predsjednik Flegar.
Obećavajuće je sve skupa izgledalo još od prvoga dana, spojila se velika količina želje i energije, a to se vidjelo i na terenima diljem 2. ŽNL.
– Bilo nas je 25 na treningu u sedmome mjesecu, a to nas je sve oduševilo. Bitno je tu reći da su to sve domaći dečki, iz Velike Mlake, Velikog Polja i okolice, da je to čisti amaterizam, svi igraju isključivo iz ljubavi. Krenuli smo jako, udarnički, s velikom energijom, ali naravno da je u nekom trenutku došlo i do malog pada u tom smislu. Ipak tu ima odrastanja, nedostajalo je možda i iskustva, ali stabilizirali smo se i na kraju je završilo dobro. Nadamo se da će završiti i još malo bolje, odnosno da ćemo uspjeti otići u viši rang – poželio je Flegar.
Posebno su u Velikoj Mlaki ponosni na rad s mlađim kategorijama.
– Imamo blizu 200 djece, ponosni smo što jedini osim Gorice i Kurilovca imamo sve selekcije, a uspjeli smo ih i podići, pa će sljedeće sezone svi igrati najviši županijski rang. Na to smo ponosni, jer mlađi i stariji pioniri su nam prvi, limači također, dižemo se, osigurali smo dobar trenerski kadar, tako da i taj dio priče lijepo napreduje. Naravno, mi imamo i ogroman potencijal, naša sredina raste, kako Velika Mlaka, tako i Veliko Polje, tu već sad živi 6500 ljudi, a na nama je da osiguramo infrastrukturu i trenerski kadar koji će nam stalno osiguravati napredak – ističe predsjednik kluba.
Nekad je tu stanovao Napredak, danas je u fokusu napredak, a tome će pomoći i ono što će se dogoditi u petak. U finalu županijskoga kupa sučelit će se naš Kurilovec i jedini županijski “trećeligaš” Dugo Selo, dva trenutačno najbolja i najuspješnija niželigaša iz Zagrebačke županije, a organizacija te utakmice pripala je upravo Velikoj Mlaki.
– Dodjeljivanje domaćinstva finala pokazuje da smo popravili infrastrukturu, da je teren u prihvatljivom stanju, da su i svlačionice takve da su prikladne za natjecanje i u višem rangu. Hvala ljudima iz vodstva županijskog saveza koji su nam pružili ovakvu priliku, što smo uspjeli dovesti po rangu bolji nogomet u Veliku Mlaku. Održavamo sastanke, dogovaramo sve detalje, od šanka, preko VIP lože, koridora za kretanje, ušminkavanja terena, do osiguravanja prostora za navijače… Ukratko, sve što je potrebno da posao odradimo kako treba. I da svima kod nas bude ugodno, i igračima, i trenerima, i sucima, i navijačima – kaže Flegar.
Očekuju se navijači oba finalista, a neće taj događaj propustiti ni susjedi Mlake i Polja.
– Doći će i domaći ljudi, nema dvojbe. Pa mi imamo do stotinjak ljudi na utakmicama i u zadnjem rangu, što jasno govori da su ljudi željni praćenja nogometa. Samo ga treba dovesti, odnosno vratiti u Veliku Mlaku, a na tome mi i radimo – zaključio je Dudo Flegar.
Da skratimo priču, vidimo se u petak u Velikoj Mlaki! Finale kreće u 18 sati…
Otvara se prilika: Licence, ispadanja, izbacivanja i – Kurilovec u trećoj ligi!
Prođe li prijedlog da se drugi rang proširi na 16 klubova, među kojima bi bile i druge momčadi Dinama i Hajduka, u trećem rangu će se otvoriti prostor za čak sedam novih klubova! Među njima bi mogao biti i jedan naš…
Ponedjeljak je trebao biti “dan D” za budućnost brojnih nogometnih niželigaša. Za prvi dan ovoga tjedna najavljena je odluka o tome koliko će koja liga brojiti klubova, koji će klubovi igrati u kojem rangu, za što će se tko morati početi pripremati… Međutim, nije ispalo baš tako, jer proces je toliko kompliciran da je moralo doći do odgode od dan ili dva prije konačne odluke.
Zasad je jasno da će u SuperSport HNL-u i dalje igrati deset klubova, pri čemu će Vukovar 1991 zamijeniti Šibenik. Klub sa Šubićevca, koji je i ove i pretprošle sezone bio glavni rivali Gorici u borbi za ostanak, neko vrijeme to sigurno neće biti, jer Šibenčani iduće sezone neće igrati u drugom rangu, nego u četvrtom, odnosno u 3. NL Jug. Budući da je i Zrinski Osječko nestao s hrvatske nogometne mape, promjene su se automatski povlačile i prema trećem rangu, ali za početak treba smisliti što s drugim…
Prijedlog je bio da se druge momčadi Dinama i Hajduka, koje se vraćaju u pogon, krenu vraćati iz četvrtoga ranga, da bi se potom rodila ideja da to ne bi imalo previše smisla i da je logičnije da Dinamo II i Hajduk II krenu iz drugog ranga. Samim time SuperSport 1. NL bi se s 12 klubova povećala na 16, a budući da u njoj ne bi bilo ni Šibenika, otvorila bi se dva dodatna mjesta za klubove koji dolaze iz trećega ranga. Dugopolje ne bi u tom slučaju moralo igrati kvalifikacije s Karlovcem, koji bi se kao drugoplasirani pridružio prvaku Hrvacama.
Uz njih, u drugi rang ovakvim bi se raspletom plasirala i dva bjelovarska kluba, NK Bjelovar i NK Mladost Ždralovi, čime bi se kompletirala brojka od 16 klubova. Problem je nastao što svi klubovi iz 1. NL moraju na ovakvu opciju pristati, a to nije bio slučaj u prvom pokušaju. Sporno je to što je prvotna ideja uključivala odredbu po kojoj druge momčadi Dinama i Hajduka ne bi mogle ispasti iz lige, prema čemu postoji otpor. S druge strane, naša dva najveća kluba financijski moraju popratiti priliku da krenu iz drugoga ranga, što im u slučaju mogućeg ispadanja i nije baš neka opcija…
Uglavnom, dođe li do dogovora o proširanju, u SuperSport 1. NL igralo bi sljedećih 16 klubova:
Opatija, Orijent, Sesvete, Dubrava Tim Kabel, Cibalia, Rudeš, BSK, Croatia Zmijavci, Jarun, Dugopolje, Hrvace, Karlovac, Bjelovar, Mladost Ždralovi, Dinamo II, Hajduk II
Dođe li do ovakve vrste preslagivanja, to će se izravno reflektirati i na treći rang, odnosno 2. NL. U toj je ligi i dosad bilo 16 klubova, toliko bi ih trebalo biti i dalje, ali svim nabrojenim pretumbacijama, kao i ispadanjem porečkog Jadrana i Grobničana, tu se otvara puno prostora. Točnije, traži se čak sedam novih klubova u ovom natjecanju!
Budući da prvaci pet skupina u 3. NL ne bi morali igrati kvalifikacije, oni bi popunili četiri mjesta. Ne i svih pet, budući da Halubjan nema ambiciju ići u viši rang. Preostaje, dakle, posljednja tri mjesta popuniti s klubovima iz četvrtoga ranga koji su dobili licenciju, a ujedno imaju i plasman do trećega mjesta. To su NK Zadar s juga, požeška Slavonija s istoka i – naš Kurilovec!
Tu pričamo o mogućnosti koja je i dalje otvorena, o prilici koja zvuči fenomenalno. Na Udarniku žele u viši rang, žele pokušati iskoračiti, a kad već to nisu uspjeli učiniti osvajanjem prvoga mjesta u 3. NL Centar, nije nimalo nerealno da se to dogodi na ovaj način, kroz sva ta preslagivanja… Vijesti iz HNS-a se osluškuju, nada postoji, a u sljedeća 24 sata trebali bismo doznati i koliko je ova opcija realna.
Prema nekim izvorima, u ovom trenutku najrealnija je opcija da sve ostane onako kako je i bilo dosad, a da druge momčadi Dinama i Hajduka krenu od četvrtoga ranga, što će donijeti i kvalifikacijske okršaje za ulazak u drugi, odnosno treći rang, pa bi se tu još štošta mijenjalo, ali najbolje je pričekati još malo i doznati konačnu odluku.
Bude li na kraju “po našem”, u trećem rangu igrali bi sljedeći klubovi:
Ovakav bi rasplet, nema nikakve sumnja, bio dobar i za HNK Goricu, koja kreće u novu fazu suradnje s Kurilovcem. Bude li klub s Udarnika u trećem rangu, bit će to jako dobar poligon za mnoge mlade igrače koji su na rubu ulaska u prvu momčad Gorice, a takvih uvijek ima. Jasno, sve je to kudikamo složenija priča nego što možda djeluje na prvu, ali kao ideja na papiru zvuči jako dobro.
Na kadetskom i juniorskom prvenstvu Hrvatske održanom u Splitu nastupilo je 230 kadeta i kadetkinja te 100 seniora i seniorki u uzrastu do 21. godine iz 39 klubova.
Taekwondo klub Velika Gorica imao je 8 predstavnika, troje u uzrastu kadeta/kadetkinja i petero u uzrastu seniorki U21.
U konkurenciji seniorki do 21.godine, na najviše postolje sa osvojenom titulom prvakinje Hrvatske popela se Sara Prpić u kategoriji do 46kg.
–Sportašica koja je iz Rijeke ali već duži niz godina trenira sa našim sportašicama i na natjecanjima je vodi naš trener, te je tako i smatramo već odavno kao „našom“ sportašicom – poručili su iz kluba.
Osim Sare, u klub je srebrnu medalju donijela i Dora Habijančić u kategoriji do 67kg , a broncu Katarina Bačurin i Lana Gavrilov.
S obzirom da su ove sportašice u kategoriji juniorki, ovi rezultati su još značajniji.
Sve ono najvažnije na utakmici dogodilo se u završnici prvog poluvremena i odmah na početku drugog poluvremena. Pogotkom mladog Luke Kirinića domaći su došli u 37. minuti u vodstvo 1:0, a nedugo zatim dosuđen je i kazneni udarac za Vatrogasac. Kapetan Ivan Kontić nije bio uspješan izvođač, vratar Ivan Šimić obranio je plasirani udarac. Gosti su u 44. minuti golom Maria Pavlovića izjednačili na 1:1.
Dinamo je u prvoj minuti nastavka pogotkom kapetana Filipa Đuksija poentirao došao u vodstvo 1:2, au 48. minuti Pavlović je svojim drugim pogotkom povisio na 1:3. Minutu kasnije uzvratio je Patrik Matošević i smanjio na 2:3. Nakon toga igralo se obostrano otvoreno, bilo je nekoliko zrelih prigoda, ali rezultat se do kraja nije promijenio.
Legendo, hvala i sretno! Krizma ide dalje, ostaje gomila lijepih uspomena…
Krešimir Krizmanić, dijete HNK Gorica, napušta svoj klub nakon 13 godina provedenih na Gradskom stadionu, od toga cijelih sedam u prvoj momčadi. Nekoć talentirani klinac izrastao je u simbol onoga kako bi to trebalo izgledati…
E, tako ti to nekako trebalo izgledati u idealnom scenariju! Dobro, ne baš u potpunosti tako, jer postoji i detalj koji bi mogao biti i “idealniji”, ali… Krešo Krizmanić otišao je iz Gorice kao simbol onoga na što svaki navijač “ponosa grada”, svaki prijatelj kluba, pomisli kad razmišlja o idealnom igraču za našeg prvoligaša.
Krešo je, naime, dečko s Galženice. “Born and raised” u ovome gradu, u ovome klubu. Počeo je kroz Udarnik, svoj talent zatim prošetao do Sigeta, nosio dres Hrvatskog dragovoljca, pa se na poziv trenera Perice Vidaka vratio kući. I došao u Goricu sa samo 11 godina.
U ovom klubu, koji u to doba baš i nije nalikovao klubu kakvog imamo danas, mali Krizma je rastao iz mjeseca u mjesec, iz sezone u sezonu, iz generacije u generaciju. Prvo kao desno krilo koje zabija ljevicom, zatim kao lijevi bek, pa na kraju kao stoper. Od limača, preko kadeta i juniora, sve do seniora. Uspio je u tome u uvjetima koji nisu bili idealni, iz niželigaškog juniorskog uskočio je u prvoligaški seniorski nogomet, a u takvim prijelaznima mnogi se izgube.
On se nije izgubio. Umjesto toga, mali Krešo stalno je napredovao. Iako, vidjelo se odmah da je u tom dečku nešto posebno…
– Protiv kojeg stopera mi je najteže igrati? Protiv Krizme na treningu!
Tako je svojevremeno govorio Lukasz Zwolinski, najbolji strijelac Gorice u prvoj prvoligaškoj sezoni. U to vrijeme Krizma je imao 18 godina, nije dobivao priliku u borbi za Europu, minute je skupljao u juniorskoj momčadi, ali odmah je bilo jasno da je pitanje vremena kad će i među velikim dečkima doći “na štih”. Ne samo zbog toga što je govorio Zwole, nego i zbog pametnog vođenja trenera Jakirovića, koji mu je prve prvoligaške minute dao u posljednjoj utakmici sezone.
U svakoj sljedećoj Krizmanić je pokazivao da vrijedi, da može, da ima i talent i kvalitetu, iako uvjeti i dalje nisu bili idealni. Gurali su ga na lijevi bok, štitili od eventualnih pogrešaka koje bi “ubile” mladog igrača, a i u godinama koje su slijedile pokazao je da može – sve! Ako treba na beka, može. Ako ima prostora na stoperu, super. Ako treba pokriti bilo koju drugu poziciju, nema frke… Pokrivao je tako i poziciju desnoga beka, ljevonogom stoperu to je daleko od idealnog okruženja, ali snašao se. I dokazao da je pravi “vojnik kluba”.
Spletom okolnosti, možda ponekad i nesreće, propuštao je prijelazne rokove jedan za drugim, ostajao u Gorici iz godine u godinu, pri čemu se iz klinca koji ima talent pretvarao u igrača koji je počeo nositi Goricu. Dogurao je na kraju do statusa ključnog igrača, jednog od onih bez kojeg niti jedan trener ne želi slagati svojih startnih 11, a u svemu tome nakupilo se čak 175 nastupa za najdraži klub.
Posljedično, Krešo Krizmanić postigao je ono što rijetki uspiju postići. Sa samo 24 godine Krešo je sedmu prvoligašku sezonu dovršio sa statusom – klupske legende. I simbola onoga što piše u idealnom scenariju: domaći klinac dođe u klub, ostane ovdje dovoljno dugo da postane prvotimac, na kraju i jedan od najvažnijih igrača, pa tek onda napusti klub.
Krešo napušta Goricu, dakle, u ljeto 2025. godine, punih 13 godina nakon što je prvi put ušao u svlačionicu Gradskog stadiona, s bogatim prvoligaškim iskustvom i iznimnom nogometnom kvalitetom. Zvuči idealno? I bilo bi, da nije jednoga detalja…
Krizma, naime, iz Gorice odlazi kao slobodan igrač. Da je scenarij baš potpuno idealan, klub bi ga transferirao u milijunskom nogometnom poslu, zaradio taj značajan novac i poželio mu svu sreću u nastavku karijere sa znakom eura ili dolara u očima. Ovako, u priči koja je prekrasna, iako ne i do kraja savršena, Krizma odlazi nakon isteka ugovora, uvjeren da je pravi trenutak za iskorak.
Klub se od Kreše Krizmanića prvi put oprostio uoči utakmice protiv Hajduka, njegove posljednje u dresu s brojem 25 i bikom na prsima, a drugi i posljednji put to je učinjeno objavom na društvenim mrežama.
U sklopu oproštaja stigao je i oproštajni intervju, jedan opširan pogled unatrag, na sve ove goričke godine dečka s Galženice. Krizma, hvala na svemu i sretno!