Grad Velika Gorica nastavlja s ulaganjem u udruge koje svojim radom svakodnevno doprinose razvoju, sigurnosti i očuvanju identiteta grada.

Tako je danas gradonačelnik Krešimir Ačkar uručio Ugovore o dodjeli financijskih sredstava za rad predstavnicima Zajednice kulturno-umjetničkih udruga , Vatrogasne zajednice  i Zajednice tehničke kulture Grada Velike Gorice.

Predsjednik Vatrogasne zajednice Dalibor Mrakovčić, zahvalio je gradu na sve većim sredstvima, koja prate i veći broj njihovih  članova.

– Danas brojimo 3000 članova, od kojih je 600 operativnih, a to su ljudi na čiju spremnost možemo računati u bilo kojoj situaciji i intervenciji. Ove godine slavimo 150 godina vatrogastva koje je ujedno i naše najstarije društvo – rekao je Mrakovčić istaknuvši kako će sva uložena sredstva biti usmjerena u nabavu nove opreme, čime će se ulaganje vratiti građanima.

Zlatica Krznarić, predsjednica Zajednice kulturno-umjetničkih udruga zahvalila se na financijskoj potpori i kontinuiranoj podršci koja značajno doprinosi očuvanju kulturne baštine i širenja prepoznatljivosti u svijetu.

– Omogućeno nam je unapređenje rada naših udruga, organiziranje kvalitetnijeg programa i uključivanje većeg broja sudionika, djece i mladeži. Puno nam znači vaše razumijevanje i prepoznavanje uloga KUD-ova u našoj zajednici – rekla je Krznarić ističući želju za daljnjom suradnjom.

Nikica Repač, predsjednik Zajednice tehničke kulture također se zahvalio na dodijeljenim financijskim sredstvima u području tehničke kulture koja im, kako kaže, omogućuju ostvarivanje svih planiranih aktivnosti u ovoj godini.

– Trenutačno su u tijeku skupštine udruga zajednica tehničke kulture, koje čini sedam udruga. Iako se razlikuju po broju članova i vidljivosti, to nimalo ne umanjuje njihov doprinos – čak i one najmanje i najtiše, za koje se možda i ne zna, iznimno su aktivne i značajno doprinose zajednici – rekao je Repač i dodao kako sve više raste interes mladih za tehniku, informatiku i robotiku, koji se potiče kroz rad udruga i gradske potpore.

Za Zajednicu tehničke kulture osigurano je 60.000 eura, za Zajednicu kulturno-umjetničkih udruga 278.100 eura te za Vatrogasnu zajednicu Velike Gorice 356.900 eura.

(Foto: Grad Velika Gorica)

Tradicionalno, posljednje subote u siječnju, Dobrovoljno vatrogasno društvo Mraclin održalo je svoju godišnju Skupštinu. Ovogodišnja, 138. po redu, bila je zatvorenog tipa i ujedno izborna.
Nakon isteka petogodišnjeg mandata dosadašnjeg vodstva te usvajanja Izvješća o radu za proteklu godinu, koje je jednoglasno prihvaćeno, pristupilo se izboru novog vodstva Društva. Za predsjednika DVD-a Mraclin izabran je Zlatko Matanović (bivši zapovjednik), dok je za potpredsjednika imenovan Mirko Vincek. Dužnost tajnika obnašat će Josip Vukašinec, a za novog zapovjednika je izabran Otto Babić, uz zamjenika Filipa Križanića.
Upravni odbor, uz novo vodstvo, čine i Slaven Galeković, Božidar Galeković, Željko Babić, Nikola Cvetnić, Zvonimir Šafar, Lucija Kos, Ana Posavec i Josip Kasunić. Slavenu Galekoviću obnovljen je mandat blagajnika Društva. U Nadzorni odbor izabrani su Antun Kos kao predsjednik te Davor Galeković i Darko Cvetnić kao članovi, dok Sud časti čine Marijo Cvetnić, Vladimir Vinetić, Jurica Kodrnja, Otto Babić i Zlatko Matanović.
Skupštini su nazočili zamjenik gradonačelnika Velike Gorice Neven Karas, Čedomir Krizmanić u ime Vatrogasne zajednice Grada Velike Gorice te predstavnici mraclinskih udruga i političkih stranaka. Po završetku službenog dijela sjednice, članovi Društva i gosti nastavili su druženje na prigodnom domjenku.

Udruga Kupa-rijeka života, uz podršku Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike te partnera Kluba žena i Općine Pokupsko, provodi dvogodišnji projekt „Mobilna zlatna dob“. Projekt, vrijedan 40.000 eura, nastavlja se i u ovoj godini, s ciljem da starijim mještanima Općine Pokupsko olakša svakodnevnicu i osigura im dodatnu podršku u životu.

Glavna aktivnost projekta je pružanje prijevoza starijim osobama iz udaljenih naselja do centra Pokupskog, gdje nema javnog prijevoza. Od početka projekta u travnju 2025. do danas, ostvareno je 144 prijevoza i pređeno više od 3.380 kilometara.

Uz prijevoz, projekt uključuje i volonterske akcije za starije osobe u nepovoljnom položaju, blagdanske obilaske s kolačima te besplatne preventivne preglede. Do sada su organizirana dva mjerenja šećera i tlaka za 62 osobe, a podijeljeno je i stotinu paketa kolača.

Svi zainteresirani stariji građani koji se žele iskoristiti usluge ovog projekta, mogu se javiti voditeljici na broj telefona 099/3322125.

Vinogradari Vukomeričkih gorica i ove će godine u siječnju na tradicionalan način obilježiti početak nove vinogradarske godine i blagdan svetog Vinka, zaštitnika vinograda.

Ovogodišnje Vincekovo Udruga vinogradara i vinara Grozd Velika Gorica organizira u subotu, 24. siječnja u vinogradu obitelji Mikulčić u Kostanjevcu uz podršku Plemenite opčine turopoljske.

Program započinje okupljanjem u 14 sati nakon čega kreće svečani ceremonijal i blagoslov vinograda, uz tradicionalnu rezidbu trsova.

Naime, prema starom običaju vinogradar će okititi trsek kobasicama i špekom kako bi grožđe bilo zdravo i rodno, a odrezane šibe staviti u vodu i toplu prostoriju. Na temelju pupova koji se pojave u idućim tjednima, tradicionalno se iščitavaju naznake kvalitete nadolazeće vinogradarske godine.

Nakon ceremonijala, od 15 do 16 sati predviđen je vinogradarski ručak, a druženje će se nastaviti uz pjesmu u duhu zajedništva i očuvanja vinogradarske tradicije Vukomeričkih gorica.

U vrijeme prije televizora… tako bismo mogli datirati današnju priču, koja svjedoči o istinskoj povezanosti u obitelji i ritualima Turopoljaca i Turopoljki u božićno vrijeme. 

Da ne bi bilo zaboravljeno, ostalo na vremenskoj crti koja blijedi kako starije stanovništvo nestaje, Etno udruga Kurilovec svojevremeno je snimila predstavu Nešto staro, nešto novo gdje je ekranizirala “Božić kak negda”, po ideji Stjepana Dianeževića i uz pomoć članova KUD-a Nova zora iz Donje Lomnice. 

Zanimljivo je prisjetiti mlađe generacije svakog Badnjaka i Božića na način kako su naši preci njegovali osjećaj blagdana, posebice jer ćemo danas teško naći kuću u kojoj žive tri generacije.

– Tekst je napisao Stjepan Šipušić Kazo a u tom kratkom filmu od 15 minuta snimanom 2018. godine, možete točno vidjeti običaje kak’ su nekada bili, jer smo snimili točno po sjećanjima starijih ljudi. Htjeli smo zabilježiti i pokazati bogatu tradiciju, odnosno božićne običaje u Turopolju i Velikoj Gorici kroz tri generacije koje se za Božić okupljaju u svom domu. Svak’ radi svoje, ali se točno znalo što rade djeda i baka, mama i tata, a što djeca koja su non-stop za kompjuterom i mobitelom, i onda tu dolazi do malih razmirica i neslaganja – prisjetila se predsjednica udruge Snježana Dianežević. 

Blagdani su bili jedan sveti trenutak zajedništva, pamćenja i zahvalnosti. U središtu tih običaja od uvijek bile žene – čuvarice doma, vjere i predaje.

Njihove su ruke sijale pšenicu na svetu Luciju, pripremale su badnjačku večeru, prostirale slamu, palile svijeću oko koje se obitelj okupljala u tišini, molitvi i miru. 

-U takvim trenucima se rađala i božićna pjesma, tiha, ali snažna. Pjevalo se u kući, na putu prema polnoćki i nakon nje, kao iskrena radost zbog samog rođenja Spasitelja. Tom pjesmom se prenosila vjera, ljubav i identitet našeg kraja iz generacije u generaciju – ispričala je Snježana i podsjetila kako ta tradicija i dalje živi. 

-Tu bogatu baštinu s ponosom nastavljamo kroz naše KUD-ove i etno udruge. Tako KUD Nova Zora, čija sam ja članica, ali i naša brojna društva, čuvaju tu turopoljsku riječ, pjesmu i nošnju, i ne samo kao uspomenu, nego kao živu tradiciju – dodala je.  

Iako se vremena mijenjaju, uvijek ostaje ista nit vodilja. Zajedništvo u ritualima, koji nagovješćuju Božić. 

-Nekad se umjesto modernog bora kitila jednostavna grana bora ili borovica, koju su otec i najstariji sin išli birati u šumu i donijeli su doma. Tada se ona kitila orasima, lješnjacima, žirom ili bombonima u šarenom papiru koje su pripremali djeca i žene, a kasnije su se ukrasi razvili u današnji tradicionalni bor. Zatim su dodavali jabuke božićnice koje su bile pod borom, u takozvanoj grovači, kaže Snježana.

Ono po čemu je još Badnjak bio poseban je i – slamica.  Unosila se na Badnjak u kuću i to je bio zadatak najčešće najstarijeg muškarca u obitelji, uz pratnju najčešće muškog djeteta koje je nosilo badnje svjetlo, odnosno lampaš. Oni ulaze u kuću simbolizirajući štalicu u kojoj se rodio Isus. Slama se rasprostrla ispod stola i pokraj stola i djeca su se tu igrala, skakala, ležali su na slamici i najljepši osjećaj je bio taj da je obitelj na okupu.  

-Za razliku od današnjeg posvećivanja velike pažnje u biranju skupih poklona, prije uopće nije bilo poklona pod borom, jer je najveći dar bila jabuka božićnica, Danas  je to sve materijalizirano i izgubilo je onu svoju pravu čar Božića – podsjeća naša čuvarica tradicije i običaja, a moramo se složiti s njom. Prije je ta jednostavnost i duboko proživljavanje Božića budilo u svim članovima obitelji osjećaj povezanosti i uzajamnu ljubav. 

-Moramo zato prenositi našoj djeci tu našu bogatu tradiciju, našu baštinu, da znaju kako se to nekada radilo i da je Božić doista vrijeme okupljanja, zajedništva i mira u kući, u domu i u jednoj obitelji. Zato mi je drago što mogu i ovom prilikom podsjetiti čitatelje da su u Turopolju Badnjak i Božić više od blagdana – poručila je Snježana. 

(FOTO: Etno udruga Kurilovec)