Za kraj trećeg tjedna priprema trener Damir Miljković odveo je košarkaše Gorce do Dalmacije, u Vodice, gdje ih je ugostio islandski prvoligaš Njardvik, koji se nalazi u Šibeniku na priprema. Posrednik u dolasku bio je Mario Matasović, koji je ostao u prijateljskim odnosima sa sadašnjim pomoćnim trenerom Gorice Matejem Buovcem, koji je ne tako davno igrao na Islandu.

Bolju igru tijekom svih 40 minuta gorički košarkaši naplatili su pobjedom 88-83, kojom su zaokružili iznimno naporan tjedan, u kojem su odigrali čak tri utakmice. U ovoj trećoj momčad trenera Miljkovića sjajno je odgovorila zahtjevima protiv renomiranog suparnika, kojeg su Goričani iznenadili sjajnom igrom u oba pravca.

– Jedno veliko iskustvo za nas. Momci su bili sjajni, kao i cijeli ovaj period od kad smo se skupili. Jedna sjajna ekipa s Islanda nas je pozvala u goste, momčad je to koja u svojim redovima ima nekoliko zaista dobrih individualaca. Međutim, mi smo ovaj susret na najbolji način iskoristili za svoju promociju. Momci su sjajno reagirali, pogotovo u prvom dijelu, u kojem su igrali odlično. U drugom smo malo pali, što je i očekivano, no sve u svemu jako sam zadovoljan – kazao je nakon utakmice trener Miljković, koji je dečkima odlučio dati slobodan ponedjeljak.

– Mi želimo i hoćemo dočekati sezonu spremni. Momci daju sve od sebe i neka tako samo nastave. Pred nama je u petak prijateljska utakmica protiv Škrljeva, nakon čega nas čeka jedan jako dobar turnir u Đakovu, kojeg se nadam da ćemo osvojiti – zaključio je trener Gorice.

U susretu s Islanđanima zbog obaveza s kadetskom ekipom u sastavu nije bilo kapetana Ante Mašića i još uvijek ozlijeđenog Gabrijela Kuzmića, tako da je minutažu podijelilo jedanaest igrača – Frano Miloloža, Matija Pavlic, Borna Dramalija, Pavao Turić, Roko Ivanković, Kristijan Validžić, Petar Gruja, Jakov Ninić, Rinaldo Bljaić, Kristijan Šutalo i Tvrtko Gluhak.

Velika Gorica i ove godine sudjeluje u obilježavanju Hrvatskog olimpijskog dana. Manifestacija će se održati u srijedu, 17. rujna 2025., na prostoru vanjskog igrališta osnovnih škola Eugena Kvaternika i Jurja Habdelića. Organizator je Zajednica športskih udruga Grada Velike Gorice.

Program započinje u 10:15 sati upoznavanjem nazočnih s važnosti obilježavanja Hrvatskog olimpijskog dana, nakon čega slijedi službeno otvorenje. U nastavku, od 10:30 do 12:15 sati, 18 klubova članica Zajednice sportskih udruga prezentirat će svoj rad na poligonima i kroz demonstracije sportova kojima se bave.

Među sudionicima su košarkaški, rukometni, odbojkaški, hrvački, judo i karate klubovi, kao i plesni te cheerleading klubovi. Predstavit će se i teniski te maraton klub, a program završava u 12:30 sati nakon interaktivnog uključivanja učenika u sportske aktivnosti.

Sve je ove nedjelje navečer na Maksimiru prštalo od emocija. Negativnih ako se pita domaće navijače, najpozitivnijih mogućih kod svih onih koji vole HNK Goricu. Dinamo je pao u vlastitom dvorištu, dogodilo se konačno i to, osmijesi se nisu skidali s lica društva iz goričke delegacije, a jedan čovjek u svemu tome se isticao. Kad smo već kod emocija, bila je ovo večer u kojoj su “pomele” i njega, čovjeka koji ih inače ne voli pokazivati…

Nenad Črnko, o njemu je riječ, posljednji je put pratio jednu utakmicu kao predsjednik HNK Gorice, kluba čiji je i tata i mama, kluba koji je njegov životni projekt. Kluba kojeg nikad ne bi bilo u ovakvom obliku da nije bilo njega, takvog kakav jest. Uporan, spretan, okretan, tvrdoglav, prilagodljiv i, prije i iznad svega, iznimno sposoban. Prošlo je više od 16 godina otkad je HNK Gorica krenula kao novi projekt, prošlo ih je već više od sedam otkad je njegov klub čvrsto pozicioniran u društvu najboljih, a sad je tome došao kraj. Na savršen način.

Emocije su se mogle osjetiti, gotovo opipati, čak i u jednoj večernjoj objavi na društvenim mrežama…

“Trebala je ova objava osvanuti tek koji dan kasnije, ali netko je gore htio da sve završi baš onako kako treba i da ova večer ostane kruna jednog razdoblja od punih 30 godina, koliko sam proveo na čelu kluba. Gorica će kroz koji dan i službeno postati športsko dioničko društvo, a završetkom preoblikovanja ispisuje se i posljednja stranica sa kojom i ja slijedom navedenih okolnosti napuštam funkciju predsjednika kluba”, napisao je Črnko.

“U svojoj povijesti nikad klub kojem sam bio na čelu nije ispao u niži stupanj natjecanja, a danas sam, onako tiho, pred utakmicu s Dinamom konstatirao da je ovo jedini klub i stadion u velikih sedam godina HNL-a na kojem nismo ostvarili pobjedu u službenoj utakmici. Netko je to gore čuo i pomogao da napravimo i taj posljednji korak, a da moj odlazak sa čela kluba koji je u svakom segmentu ispunio moj život dobije i baš tu zvjezdicu koja se sanja u karijerama mnogih. I to je to. Hvala svima koji su me trpjeli svih ovih godina, bilo je suza, znoja i osmjeha na licu, ali…. i, kad sve zbrojim na kraju – vrijedilo je.”

Črnko računa dvostruko, jer doista je na čelu kluba puna tri desetljeća. Njegov Polet iz Buševca te je 2009. godine preoblikovan u ovo što imamo danas, u klub koji je, ili bi trebao biti, ponos grada.

“Hvala navijačima, gradu, županiji, svim prijateljima kluba, sponzorima, medijima koji su nas zdušno pratili, sportskim prijateljima u cijeloj Hrvatskoj i van naših granica, mojim članovima Izvršnog odbora i Skupštini kluba, a najviše hvala radnoj zajednici, trenerima, akademiji, seniorima i ženskom nogometnom klubu, koji su najzaslužniji što je Gorica danas, baš ovakva, ponosna! Čestitke igračima i treneru na prekrasnoj večeri i nečem što će doista ostati kao pečat za cijeli život”, stoji u nastavku emotivne objave.

Črnko je sam shvatio u kakvom trenutku živimo, koliko je teško i zahtjevno voditi klub na ovoj razini bez privatnoga kapitala, i zato je dao sve od sebe da pronađe novo rješenje, svježi kapital i čovjeka koji će ga zamijeniti na čelu kluba.

“Novom vlasniku Gorice i budućem predsjedniku kluba Iliji Karamatiću želim da Gorica nastavi uzlaznom putanjom i u godinama koje su pred nama. Moju podršku će imati i uvjeren sam da će Gorica biti još bolja. Da sam mogao pripremiti scenarij svog odlaska sa mjesta predsjednika, vjerujte da ne bih to složio bolje od ovog. Uvijek sam govorio da je u sportu najvažnije vjerovati i to se i danas potvrdilo. Hvala svima još jednom!”, zaključio je Črnko.

Bit će, naravno, još vremena za uspomene, bit će i novih zaduženja za njega u sklopu ove drukčije Gorice koja dolazi, ali jedna čudesna era u povijesti turopoljskog nogometa ovime je završila…

Slavlje je na maksimirskom travnjaku bilo žestoko i emotivno, preselilo se to koji trenutak kasnije u i svlačionicu, ali trener Gorice Mario Carević pred kamere je došao miran i staložen. Kao da nije upravo ispisana povijest, kao da iza njega nije ostala najveća pobjeda u i dalje mladoj trenerskoj karijeri.

– Drago mi je što smo pobijedili, pogotovo zato što Gorica nikad u povijesti nije uspjela pobijediti Dinamo na Maksimiru – počeo je Carević svoje izlaganje, pa se okrenuo analizi na temu “Kako smo srušili Dinamo”.

– Mislim da smo u prvom poluvremenu stvarno bili odlični. Dobro smo se branili u 4-2-3-1, dobro smo iskakali u zonski presing, i tu smo limitirali Dinamo. Ostavljali smo njihova krila, igrače koji rade razliku, u situacijama jedan na jedan, a to smo stvarno dobro kontrolirali. Jako dobro smo i izlazili iz pritiska s loptom, na taj način smo stvorili tri-četiri stvarno dobre šanse, možda smo mogli i ranije otići na dva gola prednosti – govorio je Carević i nastavio:

– Kasnije smo malo pali i time nisam zadovoljan. Pogotovo nakon što je Dinamo ostao s igračem manje. Moja ideja je bila da ih malo umirimo posjedom, ali to je već i pitanje psihologije. Uz to, dosta smo se istrošili do tog trenutka, i zato je Dinamo uzeo kontrolu, a mi smo se branili. Kad se sve zbroji, mislim da smo na kraju zasluženo pobijedili.

Vrlo kratko je Gorica imala dva gola viška, tu vrstu sigurnosti, jer Kulenović je pogodio odmah po ulasku, desetak minuta nakon Tronteljeva gola za 2-0. Samim time tenzije nisu nestajale sve do posljednje sekunde.

– Uvijek tu postoji strah da ti zaluta nekakav centaršut, pogotovo nakon što su nas opteretili s tri napadača, Bakrarom, Kulenovićem i Beljom, ali svaka čast i Filipoviću, i Lešu… Dobro, neću sad nabrajati pojedinačno, jer generalno smo ih jako dobro kontrolirali. Svjesno smo puštali neke kanale, neke pozicije, jer Dinamu ne možeš sve ni zatvoriti, ali važnije je da smo bili hrabri, što me posebno veseli. Baš smo željeli ovu pobjedu i na kraju smo nagrađeni – s razlogom je ponosan trener Gorice.

U prvih pet kola Gorica je uzela pet bodova, u ovom šestom ogromna tri, pa učinak nakon šest gostovanja kaže da je na kontu osam bodova. A sad slijedi čak devet utakmica na domaćem travnjaku zaredom.

– Da, igrali smo prvih šest u gostima, ali to ne znači da ćemo sad kad se vratimo doma pobjeđivati po inerciji. I dalje idemo igrati svoju igru. Ovoga puta smo malo odstupili od toga, stavili smo malo dinamičnije igrače… Mi smo momčad koja nema klasična krila, igramo na drukčiji način, tražimo kemiju unutar momčadi. Izašli smo s Tronteljom i Bakićem na krilima, s bekom i veznim igračem, ali obojica imaju dinamiku, dobri su u presingu, i zato smo bili toliko dobri – rekao je Carević, nesvjesno se ponovno vrativši na maksimirski podvig.

– Veseli me što smo dobro izlazili u kontranapade, pogotovo u prvom poluvremenu, dok u drugom nisam bio zadovoljan. Inače mi nismo tranzicijska momčad, ni blizu, ali ovaj put smo malo odstupili od toga. Pretpostavljali smo da će Dinamo kontrolirati ritam, znali smo da moramo biti dobri u tom srednjem bloku, a to smo i napravili.

Prva domaća utakmica bit će ogled sa Slaven Belupom.

– Slaven Belupo se digao u formi, igra dobro, a mi ćemo se malo odmoriti i krenuti pripremati tu prvu domaću utakmicu nakon šest kola. Nekad zna biti opasna prva sljedeća utakmica nakon što pobijediš favorite, protivnike poput Dinama i Hajduka, zna tu doći do pretjeranog zadovoljstva. Moramo kroz tjedan dizati tenziju, trenirati i raditi, pa dočekati tu utakmicu spremni. Mi smo kompletno nova momčad, na dobrom smo putu, ali ne treba se zadovoljavati samo s jednom pobjedom – zaključio je Carević.

Više od sedam godina i cijeli turobni niz utakmica trajala je serija u kojoj je Gorici nedostajala samo jedna stvar – pobjeda na Maksimiru. Mijenjale su se generacije, igrači, treneri i sportski direktori, Gorica je slavila i na Poljudu, i na Rujevici, i na svim ostalim stadionima u državi, ali ovdje, u Maksimir, nikad. Sve do ove nedjelje, sve do noći koju će svi koje vole Goricu još jako dugo pamtiti! Briljantna, velika utakmica “ponosa grada”, briljantna i velika pobjeda koja će ući u povijesne knjige!

Pa, krenimo redom…

Gorica je na Dinamo krenula s Matijašem na golu, s Perićem, Filipovićem i Lešom ispred njega, s Tronteljom i Čabrajom na bokovima i s veznim redom nakrcanim Pozom, Kaveljem, Bakićem i Prširom, koji su nizali kilometre iza leđa najisturenijeg Čuića. I vidjelo se od prve sekunde da je trener Carević sve pripremio do detalja. Otvaranje igre s trojicom, branjenje sa četvoricom u zadnjoj liniji, planirani načini na koji se izlazi u kontranapade…

Dinamo je bio sterilan u napadu, Goričani su maksimalno otupili sve oštrice modrih napada, a s druge strane – prijetili! Prvo Čuić, zatim i Bakić zadali su posla golmanu Nevistiću, koji u 21. minuti nije imao odgovor na ono što su kreirali Goričani. Sjajni Žan Trontelj nekako je završio na lijevoj strani napada, poslao loptu u sredinu, a tamo je Iker Pozo sjajno naciljao malu mrežicu Dinamova gola! Gorica vodi 1-0, šok na Maksimiru.

Imao je i Dinamo nakon toga neke svoje situacije, ali nastavila je i Gorica prijetiti, slagati jako dobre kombinacije u brzim izlascima prema naprijed, pa je lako moglo već do poluvremena to vodstvo biti i uvjerljivije. Prširov udarac glavom otišao je malo iznad gola, Čuić se borio i “tukao” sa stoperima Dinama, Bakić donosio ogromnu energiju, a društvo iz defenzive je blistalo. I standardno odlični Filipović i Leš, ali i Stefan Perić, koji je odigrao uvjerljivo najbolju utakmicu otkad je došao u Goricu.

Dinamo na sve to nije imao pravi odgovor, pa je trener Kovačević na poluvremenu napravio čak tri promjene. Carević, naravno, nije imao razloga bilo što mijenjati, jer prvo poluvrijeme u Maksimiru bilo je – fenomenalno!

Sljedeći cilj bio je ne primiti gol na otvaranju drugog poluvremena, što se Gorici dogodilo u posljednje četiri utakmice (?!). I ne samo da su Carevićevi igrači u tome uspjeli, nego su već u 47. minuti – opet zabili! Akcija je ponovno bila kao po špagi, lopta je došla lijevo do Čuića, koji je dao povratnu u sredinu, gdje je Pršir elegantno propustio, a Žan Trontelj fantastično naciljao za velikih, ogromnih 2-0.

I opet je morao reagirati Kovačević, sad je uveo Kulenovića, a on mu je uzvratio povjerenje nakon samo nekoliko sekundi. Ubacivanje iz kornera u 57. minuti išlo je na prvu stativu, točnije na rub peterca, a Kulenović je glavom uspio to nekako proslijediti u bliži kut.

Dinamo je nakon gola za smanjenje zaostatka krenuo još jače, još energičnije, ali samo tri minute kasnije novi važan trenutak. Luka Stojković je kopačkom po glavi zahvatio Ikera Poza, odmah se primio za glavu, pa dobio žuti karton. Međutim, sudac Pavlešić dobio je očekivani poziv iz VAR sobe, otišao je pogledati tu situaciju i donio pravu odluku – nije žuti, nego crveni karton!

Donijelo je to još malo samopouzdanja Goričanima, koji su koristili svaku priliku da “razvuku” Dinamovu koncepciju, ali naravno da su puno vremena proveli i u defenzivi, iako s igračem više. Međutim, nije Dinamo mogao doći do pravih šansi, iako je opasnosti bilo, jer s druge strane ipak je protivnik koji na ovom stadionu nikad ranije nije pao…

Ove nedjelje navečer, eto, ipak je pao! Nakon kao vječnost dugih devet minuta nadoknade, nakon utakmice za pamćenje!

Dinamo je doživio prvi poraz ove sezone, Gorica je slavila na Maksimiru i drugi put ove sezone, Gorica je ispisala povijest. Tisuću puta bravo za sve igrače, od prvog do posljednjeg, tisuću puta bravo za trenera Carevića i njegov stožer, ovo je večer koja će ući u klupske anale!!!