Potraga za nasljednikom Damira Milanovića, karizmatičnog Milke, u Vukovini je završila! Novi trener NK Bana Jelačića postao je 35-godišnji Zagrepčanin Hrvoje Šiptar, mladi i ambiciozni trener koji već treći put dolazi u Turopolje iz nogometnih razloga.

– Veselim se svemu što me čeka u Vukovini. S jedne strane mi je žao što napuštam NK Čehe, ekipa u klubu i oko njega je super, ali nisam mogao propustiti ovu priliku. Već na prvu mi je jasno da je u Jelačiću ipak sve na višoj razini, da se ovdje radi o ozbiljnom niželigaškom klubu, i da trener ovdje ima priliku uživati u svome poslu – kaže novi trener Jelačića, druge momčadi Premijer lige Zagrebačke županije.

Kreće, dakle, s jako dobre pozicije.

– Javio sam se već porukom bivšem treneru Milanoviću, zahvalio sam mu što mi je ostavio momčad u ovako dobrom izdanju, s toliko bodova na kontu, a dogovorili smo se da ćemo se ovih dana i čuti, popričati. U svakom slučaju, njemu i treneru Klafuriću puno sreće u Širokom, želim im da dugo ostanu tamo, jer to će značiti da su uspješni – ističe trener Hrvoje.

Prvi put je u doticaj s turopoljskim nogometom došao prije točno tri godine, u prvim danima 2022. A u naše krajeve doveli su ga – veterani!

– Igrao sam nekakve veteranske utakmice na njihovom igralištu, tu se i upoznao s ljudima iz kluba, krenuli smo pričati, pa su me pozvali na razgovor i odlučili angažirati. Situacija je u tim trenucima bila užasna, imali smo dva boda na polusezoni, ali na kraju smo uspjeli preskočiti Kupu i osigurati ostanak. Zbog proširenja lige na kraju nitko nije ispao, ali mi smo svoj cilj svakako ostvarili – govori Šiptar.

Novi trener Jelačića je dečko s Trešnjevke, logično je da je nogometno najsnažnije vezan za NK Trešnjevku, u kojoj je bio od limača do seniora. Ulazio je i u više rangove kao igrač, pa već s 23 godine odlučio krenuti kao trener.

– Da, dosta rano sam krenuo raditi s klincima u Trešnjevci, tako da sam nakon toga iz gušta igrao niželigaški nogomet, ali zapravo mi je fokus bio na trenerskom poslu. Kasnije sam radio i u Bestovju, a dok sam živio u Koprivnici, igrao sam za lokalni Starigrad, bio usput i trener juniora, kasnije i seniora… Dugo sam bio i u zagrebačkoj Slogi, a upravo iz toga kluba sam se i vratio u turopoljski nogomet – prisjeća se Šiptar.

Dogodilo se to kroz priliku u Mladosti iz Obrezine, u mandatu koji nije potrajao.

– Pripreme smo jako dobro odradili, ali u prvih nekoliko kola pratilo nas je jako puno pehova i nesreće. Jako brzo pojavilo se veliko nezadovoljstvo, pogotovo s one druge strane ograde. Kako je to nezadovoljstvo okoline raslo, preostalo je jedino da se rastanemo. Uvijek je lakše promijeniti trenera nego 15 igrača na terenu ili publiku na ogradi – svjestan je Šiptar.

Prije Čeha, radio je i u Dragonošcu, a svoj romantični niželigaški nogometni put nastavlja u Vukovini.

– Imam u rukama momčad koja je uigrana, dobro se poznaje, i siguran sam da će mi to bitno olakšati prilagodbu. Imamo i nove reflektore, može se trenirati i u kasnijim terminima, imamo i mali teren s umjetnom travom, imamo opremljenu teretanu… Imamo sve što nam je potrebno za kvalitetan rad. Iz kluba mi kažu da nitko ne želi otići, svi imaju ambiciju raditi i nametnuti se, a to mi je kao treneru najvažnije – rekao je Šiptar i zaključio:

– S pripremama ćemo krenuti 29. siječnja i do početka prvenstva trenirat ćemo četiri puta tjedno, jer želim što bolje upoznati igrače. Imamo i tri dogovorene prijateljske utakmice, protiv Posavca, Gradića i Lekenika, a 1. ožujka čeka nas gorički kup. Tjedan dana poslije krećemo u nastavak sezone u Premijer ligi… Veselim se svemu što nas čeka!

Dolaskom boljih i financijski stabilnijih dana u HNK Goricu, na bolje se promijenila situacija i u ŽNK Gorici! Djevojke su ostavile iza sebe jako teško razdoblje, na trenutak je čak u pitanje došla i sama opstojnost ženske sekcije, ali to je razdoblje iza njih. Određen je budžet za ovu godinu, a on je omogućio da se seniorska ekipa značajno osnaži.

Prva je u klub došla Ena Pernar, dojučerašnja igračica višestrukog prvaka države Osijeka. Ena je vezna ili bočna igračica, ima 23 godine, svojevremeno je bila i najbolja mlada igračica u Hrvatskoj, a njezino se ime u medijima spominjalo i u posljednje vrijeme, povodom štrajka u ŽNK Osijeku. Ena je jedna od osam nogometašica s kojima je klub raskinuo ugovor, njih šest otišlo je u zagrebački Agram, a Pernar prema Gorici.

Na popisu pojačanja pridružila joj se na Tri kraja i Lana Stanković, 22-godišnja obrambena igračica iz Tuhelja, koja je godinama nosio dres Pregrade, a polusezonu iza nas provela je u drugoj austrijskoj ligi. Riječ je o polivalentnoj igračici, sasvim sigurno pojačanju za ekipu koju vodi Mario Ćorić, prilično izvjesno ne i posljednjem koje će doći.

U tijeku su pregovori s još nekoliko igračica, mogle bi se otvoriti i neke lijepe prilike na tržištu, a to je Gorica u ovom trenutku spremna iskoristiti. I pobjeći od bilo kakvih kombinacija u borbi za ostanak, jer proljeće će donijeti Ligu za ostanak, u društvu Neretve iz Metkovića, Splita i još nekoga od društva s vrha, zasad je to Dinamo…

Trener Ćorić okupit će cure na pripremama 15. siječnja, a vremena za rad bit će sasvim dovoljno. Prvenstvo se u Magenta ligi, najvišem rangu hrvatskog ženskog nogometa, nastavlja 9. ožujka, kad će Goričanke gostovati u Splitu kod Hajduka.

Nakon Slavka Bralića i Ante Ercega, koji su se već priključili treninzima Gorice, na putu prema Turopolju je i treće zimsko pojačanje. Opet iskusno pojačanje, opet igrač s imenom i prezimenom u svijetu HNL-a, opet čovjek koji bi morao garantirati pomake prema naprijed… Novi igrač Gorice, da skratimo, do kraja dana i službeno bi trebao postati 29-godišnji ofenzivni veznjak Ivan Fiolić.

– Trenirao je s nama posljednjih dana, ali u ponedjeljak nije bio na treningu. Otišao je u Goricu. Što se nas tiče, dakle, ništa od njega – otkrio je trener Lokomotive Silvijo Čabraja, koji se također nadao velikom pojačanju.

Međutim, očito je došlo vrijeme kad igrači biraju Veliku Gorice radije nego Kajzericu, a to se u prošlim godinama baš i nije događalo. Ima s tim veze i financijski segment, jer Gorica je sad puno stabilnija nego što je bila donedavno, ali možemo ovu Fiolićevu odluku objasniti i kroz ambiciju i viziju koju su iz Gorice prezentirali, u prvom redu kroz božićni intervju predsjednika Nenada Črnka…

U svakom slučaju, Gorica će u srijedu prema Medulinu krenuti bogatija za još (barem) jednog igrača, i to na pozicijama na kojima je pomoć možda i najpotrebnija. Fiolić nije napadač, on je vezni igrač s ofenzivnim sklonostima, najbolje se osjeća na poziciji “desetke”, ali može i na lijevo i desno krilo, može pomoći i na “osmici”, a najvažnije od svega je da ima individualnu kvalitetu, što je Gorici ove jeseni nedostajalo.

Ozbiljnu konkurenciju tako će dobiti Merveil Ndockyt, koji nije odigrao polusezonu na svojoj razini, a ušao je i u posljednjih šest mjeseci ugovora, što znači da već treba gledati prema naprijed, planirati neke sljedeće korake, a ne samo trenutačno osnaživanje momčadi. Bilo bi idealno da Fiolić dođe, da Ndockyt ostane, pa da se “potuku” za mjesto u momčadi, da jedan od drugoga izvlače maksimum…

Fiolić je Zagrepčanin, dijete Dinama, odrastao na Vukomercu, a priliku u modrom dresu dobio je nakon što je odradio posudbu u Lokomotivi, da bi se u ljeto 2018. prodao u belgijski Genk za dva i pol milijuna eura.

Iz Belgije je na posudbe išao u ciparsku AEK Larnacu i poljsku Cracoviju, da bi se u ljeto 2021. vratio u HNL kroz Bjeličin Osijek. U gradu na Dravi zadržao se dvije i pol godine, do prošle zime, kad je otišao u kineski Jinmen, a posljednjih pola godine bio je bez kluba. Trebat će mu zato neko vrijeme da uđe u ritam, ali ne bi to trebalo predugo trajati, jer riječ je o igraču s iskustvom, s dokazanom kvalitetom…

Sve to, naravno, pod uvjetom da se ovaj transfer doista i dogodi, jer u takvim situacijama uvijek je sve moguće do trenutka kad se ugovor definitivno potpiše.

Samo tri dana nakon njegova dolaska, u petak od 11 sati, Fiolić bi mogao dobiti i prve minute u goričkom dresu, jer na Arena Cupu u Medulinu Gorica će tad igrati protiv – Lokomotive!

Osmog natjecateljskog dana (ponedjeljak, 06.01.2024.) na 32. malonogometnom turniru Kup HVIDR-a odigrane su polufinalne utakmice, utakmica za 3. mjesto i finalna utakmica u Dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici.

Velika Gorica, 06.01.2025. 32. malonogometni turnir Kup HVIDR-a, Finalni dan. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 06.01.2025. 32. malonogometni turnir Kup HVIDR-a, Finalni dan. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Max Auto dijelovi su u polufinalu odigrali sa The Secret Clubom neodlučeno, bez golova, i sedmercima (2:1) plasirali se u finale. Finale je izborila i momčad Gospodari svjetla minimalnom pobjedom protiv Taxi Bračića.

Velika Gorica, 06.01.2025. 32. malonogometni turnir Kup HVIDR-a, Finalni dan. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 06.01.2025. 32. malonogometni turnir Kup HVIDR-a, Finalni dan. Foto: David Joliæ/cityportal.hr

Velika Gorica, 06.01.2025. 32. malonogometni turnir Kup HVIDR-a, Finalni dan. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Taxi Bračić je u utakmici za 3. mjesto odigralo odlično i pobijedio The Secret Club 3:1. Finalna utakmica između Max Autodijelova i Gospodara svjetla završena je bez pogodaka, a u raspucavanju sedmeraca pobjednikom je s 4:3 proglašen sastav  Max Autodijelovi. Takav završetak finala ostao je sporan zbog (eventualne) dileme da li je nakon zadnjeg sedmerca Gospodara svjetla lopta prešla gol crtu ili nije. Suci su odlučili da nije.

Velika Gorica, 06.01.2025. 32. malonogometni turnir Kup HVIDR-a, Finalni dan. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 06.01.2025. 32. malonogometni turnir Kup HVIDR-a, Finalni dan. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 06.01.2025. 32. malonogometni turnir Kup HVIDR-a, Finalni dan. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Konačni poredak i nagrade 1. mjesto Max Autodijelovi 3.000 eura + pehar + prijelazni pehar, 2. mjesto Gospodari svjetla 1.500 eura + pehar, 3. mjesto Taxi Bračić 700 eura + pehar, 4. mjesto The Secret Club 300 eura + pehar.  Fair Play: Elektroluč Solar.

Velika Gorica, 06.01.2025. 32. malonogometni turnir Kup HVIDR-a, Finalni dan. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 06.01.2025. 32. malonogometni turnir Kup HVIDR-a, Finalni dan. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 06.01.2025. 32. malonogometni turnir Kup HVIDR-a, Finalni dan. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Dream team (najbolji igrači turnira): Petar Jelavić, Dario Josipović, Ivan Penava (svi Max Auto dijelovi), Sven Opačić, Matevž Sodič (oba Gospodari svjetla) i Dominik Smolković (Taxi Bračić).

Velika Gorica, 06.01.2025. 32. malonogometni turnir Kup HVIDR-a, Finalni dan. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Nagrade su uručivali gradski čelnici: gradonačelnik Krešimir Ačkar, zamjenik gradonačelnika Neven Karas i predsjednik Gradskog vijeća Darko Bekić, zamjenik župana Ervin Kolarec te predsjednik NSVG-a Željko Mihalj i predsjednik HVIDR-a Željko Klasnić. Ceremonijal uručivanja nagrada vodio je Slavko Tolić.

Galerija fotografija

32.malonogometni turnir Kup HVIDR-a 2024./2025., 1/2 finala, Finale

REZULTATI –– Polufinale (ponedjeljak, 06.01.2025.): The Sercret Club – Max Autodijelovi 0:0, 1:2-7m, Taxi Bračić – Gospodari Svjetla 0:1. Za 3. mjesto: The Sercret Club – Taxi Bračić 1:3. Finale: Max Autodijelovi – Gospodari svjetla 0:0, 4:3-7m.

Zimski nogometni mercato je krenuo, iz striktno lokalne perspektive fokus je na Gorici, ali vrte se svakakve priče na svim svjetskim meridijanima i paralelama. Uključeni su u te i takvi priče, naravno, i neki bivši igrači Gorice, imena iz posljednjih sedam prvoligaških godina kojih se lijepo sjetiti…

Marijan Čabraja, primjerice, jedan je od “okidača” za ovaj pregled pod radnim nazivom “Goričani bivši, gdje ste?” Čabi je u Rijeci, ali vijesti s Rujevice kažu da će ubuduće trenirati s juniorima, i to na – vlastiti zahtjev?! U svakom slučaju, nakon epizoda u Dinamu, mađarskom Ferencvarosu i škotskom Heartsu, nakon dobrog uvodnog razdoblja u dresu Rijeke, stvari su krenule nizbrdo. I pitanje je kako će se sve skupa rasplesti.

Potpuno suprotna je aktualna situacija kod njegova suigrača iz goričkog razdoblja, 28-godišnjeg Senegalca Cherifa Ndiayea. Informacije s tržišta govore da će Cherif napustiti Crvenu zvezdu, nakon nešto više od godinu dana u Beogradu, kako bi potpisao za francuski Reims. Sjajni napadač, koji je dres Gorice nosio od siječnja 2019. do kolovoza 2020., silno je želio u Ligue 1, vraća se u svoje govorno područje, u domaće okruženje… Iz Gorice je prije četiri i pol godine otišao u tuski Göztepe, kasnije bio i u Kini, pa opet u Turskoj, u Adani.

Pa, krenimo redom…

Iz prve prvoligaške sezone pamtimo u prvom redu Iyayija Atiemwena, koji je otišao u Dinamo, pa kasnije zabijao Gorici, vraćao se u Goricu, pa opet odlazio… Preko moldavskog Šerifa i makedonske lige završio je u Iraku, igra za Al-Najaf FC. Uz njega je bio i Lukasz Zwolinski, danas 31-godišnji napadač poljskog drugoligaša Wisle Krakow. Njegov sunarodnjak Michal Maslowski još je jedan rang niže, u trećeligašu Mazoviji.

U drugoj rumunjskoj ligi je golman Laurentiu Branescu, tad na posudbi u Gorici iz Juventusa, a Uganđanin Farouk Miya bez kluba je još od ljeta i odlaska iz turskog Rizaspora, jednako kao i Justin Mathieu, koji je do ljeta bio u Armeniji. Srpski stoper Nemanja Ljubisavljević preko Žalgirisa je završio u Izraelu, Nasiru Moro već je godinama u Švedskoj, trenutačno u Degerforsu. Godfrey Oboabona, koji je stigao sa statusom reprezentativca Nigerije, imao je nakon Gorice kratke epizode u Gruziji i u domovini, ali opet je bez kluba.

U domovini je i Paulius Golubickas, koji igra za Žallgiris, a skupio je i već 30 nastupa za reprezentaciju Litve. Albi Doka je također doma, u dresu Skënderbeua, nakon epizode u Mađarskoj, a u životu uživa Jiloan Hamad. Po rođenju Šveđanin, po porijeklu Iračanin, nakon Gorice je bio u Švedskoj, Saudijskoj Arabiji i na Tajlandu, a trenutačno je u Hong Kongu, sa 34 godine igra za Lee Man FC.

O danima u Gorici, svatko o svojima, jer goričke ere nisu im se preklapale, u dalekom Azerbajdžanu mogu razgovarati Liberijac Sylvanus Nimely i Crnogorac Nikola Vujnović. Potonji je otišao ovoga ljeta, dok je Nimley nakon odlaska iz Gorice bio i u Finskoj, u drugoligašu Solinu, u Uzbekistanu, a sad u Azrebajdžanu…

Sjetit će se vjerojatno mnogi i Elvisa Sarića, koji je imao kratku epizodu u Gorici pod Krunom Rendulićem, a on je danas također u Aziji. Dugo je bio u Južnoj Koreji, trenutačno je u Kini, blista i sa 34 godine u dresu Hainiua. Na drugom kontinentu je i Matar Dieye, napadač marokanskog Mas Fesa, do kojeg je stigao nakon epizoda u Mađarskoj, Finskoj i Švicarskoj.

Bez kluba je sad već punih godinu dana Musa Muhammed, simpatični Nigerijac koji je četiri godine nosio dres Gorice, u svojoj Švedskoj je Junior Martinsson Ngouali, igra za Brommapojkarnu, a doma je i Vlatko Stojanovski, napadač Rabotničkog. Moussa Wague, čovjek koji je došao u Goricu iz Barcelone, danas je u prvoj grčkoj ligi, Hrvoje Babec igra fantastično u Latviji, a njegov veliki prijatelj Kristijan Kahlina izgradio je respektabilnu karijeru preko američkog MLS-a. Njegov kolega golman, Dominik Kotarski, juri prema vrhu preko PAOK-a i hrvatske reprezentacije…

Cijeli je tu niz igrača prošao kroz klub u ovih sedam godina, nemoguće ih je sve pobrojati, pa možemo još samo dodati kako su bivši kapetan Gorice Aleksandar Jovičić, kao i po brojkama najbolji igrač Gorice u klupskoj povijesti, Kristijan Lovrić, danas u drugim ligama. Jovičić u mađarskoj Kisvardi, koja je lani ispala iz najvišeg ranga, a Lovrić u turskom Amedu, za koji je zabio tri gola u 11 nastupa.

Joey Suk nogometom se više ne bavi, bacio se u – bildere!