Mladen Miki Starčević trener je s najdužim stažem od svih aktualnih trenera u HT Premijer ligi. Već nekoliko desetljeća prenosi košarkaško znanje širom Hrvatske i Europe. Mogli smo ga vidjeti kao glavnog trenera na klupi Splita – najbolje europske momčadi prošlog stoljeća, kao pomoćnika Nevenu Spahiji u Ciboni ili na klupama uglednih klubova u Sloveniji, Italiji, Njemačkoj i Poljskoj.

Prije 30 godina već je bilježio uspjehe s velikogoričkim klubom koji se tad zvao Media, u vrijeme kad se zbog kvalitetne košarke često tražila karta više u prepunom “Bakariću”. U Goricu se vratio 2019. godine kao voditelj omladinskog pogona, a tijekom ove sezone preuzeo je kormilo na klupi seniora.

Prije svega timski ste igrač, trener koji je u svojih 38 godina karijere kroz bezbroj preseljenja, novih adresa, gradova, klubova (i “ljubavi”) iskusio sve dobre i loše strane Balkana i Europe. Je li Gorica trajno odredište nakon Slovenije, BIH, Italije i Poljske?

– Biti trener u košarkaškom klubu Gorica dinamičan je i zahtjevan proces, dajem se maksimalno mom klubu i ne razmišljam da li mi je ovo posljednja sezona ili utakmica. Istina, radio sam u sedam država i živio u 13 gradova, a godine pristigle. No gdje ću biti sutra ili prekosutra, to vam niti jedan trener ne može sa sigurnošću odgovoriti.

Koja Vam je bila nit vodilja kroz sve te godine aktivnog rada? Što mislite da ste mogli bolje i što se trudite da usadite kao vrijednost današnjoj mladosti koju trenirate?

– Treneri se formiraju godinama, u prvim periodima rada prisutan je entuzijazam i ljubav prema treniranju, i tek kasnije, trenerskim sazrijevanjem, počinje se stvarati trenerski stil i odgovarajuća metodika. U nekoj trećoj etapi trenerskog vijeka počinješ najbolje razumjeti psihološku stranu svih sudionika, a također i analitički sazrijevaš. Trenerske greške su konstanta, samo je pitanje uviđamo li ih ili ne te želimo li ih priznati ili ne želimo. Trener uvijek mora bolje.

Kako ste i sami rekli, spremniji ste na neki mirniji život nakon svih ovih godina koje su vam donijele neopisivo puno iskustva. Koji su Vaši planovi za budućnost, za košarkaški klub Gorica i aktualnu sezonu?

– Želja mi je da se u klubu stvori ugodna i poticajna atmosfera, da smo od pomoći svak svakome i da su igrači sretni što igraju u KK Gorica. Pogotovo u ovako, usudim se kazati, teškim vremenima za sport, jer smo stvarno pali na koljena dok molimo za status košarke. Svakodnevnim radom i vlastitim primjerom nastojim potaknuti sve moje odlične suradnike u KK Gorica na maksimalnu angažiranost i posvećenost poslu.

Više ste od trenera, predavač ste na Hrvatskom institutu za kineziologiju u Zagrebu, koji je nositelj edukacije napolju kineziologije kao “Viša trenerska akademija”. Veliki ste ljubitelj glazbe, kažete da je tim Vaš orkestar s kojim nastupate. Recite nam tko je još Miki Starčević?

– Skroman čovjek, posvećen košarci, otac dva predivna sina Marka i Danijela, djed malom Dominiku. Spreman sam pomoći u svako doba dana, zbog toga sam i kritiziran od prijatelja, ali to je tako u životu. Istina je i da jako volim glazbu različitih žanrova, žao mi je što osim dobrog sluha nemam i glazbenu naobrazbu. Naime, u mladim danima sam svirao gitaru.

Nakon odlaska Josipa Sesara i Bože Radoša preuzeli ste momčad Gorice u kojoj ste bili pomoćnik trenera. Kako vam je bilo raditi s njima?

– Sesarov rastanak s Goricom mi je teško pao. U njemu vidim vrhunskog ambicioznog trenera koji ulazi u svoje srednje trenerske godine i može još ostvariti puno dobrih trenerskih projekata. Radoš je tek na početku karijere, vjerujem da će opstati na vrelom trenerskom asfaltu jer ima potencijala. Sesar je iskusan kao stručnjak, Radoš je još mlad i spreman je učiti.

Toliko godina u sportu je prije svega istinska ljubav prema sportu. Što Vas motivira i odakle crpite energiju sve ove godine?

– Motivira me košarka kao kraljica igara s loptom. Gajim apsolutnu, bezuvjetnu ljubav prema košarci. Jako puno bi trebalo tinte i papira da opišem sva poniženja i prevare koje sam doživio na vlastitoj koži i da sve dužnike nabrojim. Nažalost, tamna sporta postoji. Mi sportaši smo prepušteni sudbini. Rijetki su ovakvi korektni klubovi kao što je KK Gorica s predsjednikom Radovićem na čelu.

Za sebe naglašavate da ste realista. Uvijek se trudite realno gledati na stvari i svemu pristupate sa stajališta da ima dobrih i loših utakmica, no prijateljstva ostaju. Kako biste nam opisali atmosferu u klubu? Što Vi, kao trener želite posebno prenijeti igračima kao pouku i koje životne lekcije želite da usvoje? Koja je najzanimljivija anegdota koju možete podijeliti sa nama?

– Ja sam real-optimist, što nije uvijek lako, ali trener mora biti spreman sudariti se s dobrim i lošim danima svojih igrača. Tužan sam nakon svakog poraza, ne spavam noćima dok se ne srede misli i analize. Poraz osobno uvijek sebi pripisujem, nikad igračima. Ako me igrač poštuje, znači da daje svoj maksimum i to mi je dovoljno. Nastojim razvijati ponos kod igrača i vjeru u sebe, očekujem da poštuju suigrača jer na taj način možemo izgraditi dobar kolektiv na zdravim osnovama. Anegdote su konstanta, uvijek se nešto zanimljivo događa kod nas Gorici i nikad nije dosadno.

Pokrenuli ste i omladinski pogon s Ljubom Prgometom, svojim bivšim igračem i sadašnjim sportskim direktorom KK Gorica, te uspješni projekt Mini košarkaška liga. Sve je više mladih glasova koji se ore dvoranom na treninzima i turnirima. Koja je Vaša poruka roditeljima i djeci koji dolaze u sve većem broju?

– Kako me samo ponos obuzme na sve što smo postigli ove sportske sezone, unatoč brojnim izazovima poput mnogih ograničenja koje nam je zadao Covid. Pokrenuli smo košarkašku Mini ligu Velike Gorice, projekt je to koji će dugoročno biti trajno rješenje za KK Goricu po pitanju mlađih selekcija. I nismo samo gospodin Prgomet i ja tu. Cijeli klub je sudjelovao, kao i naši vanjski suradnici, uz veliku podršku i povjerenje predsjednika kluba Duška Radovića. Naš veliki napor prepoznalo je i Ministarstvo turizma i sporta, s kojim smo ostvarili vrhunsku suradnju.

I za kraj, koja je Vaša poruka za publiku uoči još jedne velike utakmice protiv Zadra, koja se igra u nedjelju 10. travnja u 17 sati?

– Dio svakog natjecanje je publika, pogotovo ako se nudi dobar projekt. Ovogodišnji format Lige 6 od strane HKS-a apsolutni je pogodak. Tako kvalitetan dio lige treba podržati i u budućim sezonama. Ždrijeb nas nije mazio u prva četiri kola, jer smo imali tri gostovanja, ali sada dolaze na red naše domaće utakmice. Najprije nam u nedjelju u 17 sati u našu Gradsku sportsku dvoranu dolazi prvak Zadar, a tri dana kasnije i Cibona. Za naš trenutni roster to su u tako kratkom vremenskom periodu dvije jako teške utakmice. Podrška s tribina značajno bi nam pomogla, a mi ćemo kao i uvijek ponuditi velika uzbuđenja koja kraljica sportskih igara košarka nudi. Dođite i navijajte glasno i korektno.