Povežite se s nama

Sport

Gorica i Litavci: Daleka povijest, pobjede, rastanci na dva načina i rivalstvo koje dolazi…

Valdas Dambrauskas prvi put kao trener Hajduka danas (15 sati) gostuje na stadionu koji mu je devet mjeseci bio dom, a na tribinama će biti i njegov sunarodnjak Mindaugas Nikoličius, koji je ovdje proveo tri godine

Objavljeno

na

Bio je taj dan, deseti u srpnju 1987. godine, vruć, sparan i – svečan. Na novom Gradskom stadionu u Velikoj Gorici, tek izgrađenom, igrala se prva službena utakmica u povijesti. Desetak dana ranije, 30. lipnja, stadion su pred desetak tisuća natiskanih znatiželjnika, željnih vidjeti to novo čudo, otvorili Radnik i studentska reprezentacija Jugoslavije, koja se pripremala za Univerzijadu, u sklopu koje je odigrala i ta prva “prava” utakmica. S jedne strane bila je studentska selekcija Brazila, s druge SSSR-a, a na tribinama je bilo oko osam tisuća ljudi…

– Ta je reprezentacija SSSR-a bila sastavljena isključivo od igrača Žalgirisa, od mojih Litavaca! U to vrijeme Žalgiris je bio sve uspješniji i odlučili su njih poslati na Univerzijadu – pričao nam je trideset i nešto godina poslije, u jesen 2020. godine, Valdas Dambrauskas.

Također, naravno, Litavac, jedan od trojice u goričkom klubu u to vrijeme. Cijela priča o Goričanima i Litavcima 30 i nešto godina poslije počela je u zimu 2018., kad je u klub kao investitor ušla litavska grupacija na čelu s bivšim košarkašem Gintarasom Staniulisem. Njihov čovjek za vezu od prvog je dana bio Mindaugas Nikoličius, u tom trenutku 35-godišnji talentirani sportski djelatnik, koji je došao s jasnim ciljem da pomogne predsjedniku Nenadu Črnku i ljudima iz kluba da dohvate prvu ligu.

Plan je bio da uđu u klub tog ljeta, ali budući da je momčad na čelu s trenerom Ivanom Prelecom zimsku stanku dočekala u izvrsnoj poziciji, na vrhu tablice, stvar je malo ubrzana. Prva liga se tog ljeta tako i dogodila, Velika Gorica je dobila klub u eliti, a litavska era započela je isključivo sa svijetlim tonovima. Dodatna doza Litve stigla je prvo kroz dolazak mladog veznjaka Pauliusa Golubickasa, najboljeg mladog igrača Litve, a goričko-litavska bajka zaokružena je u veljači 2020. godine, kad je na Sergeja Jakirovića naslijedio u tom trenutku potpuno anonimni Dambrauskas.

U jesen iste godine, u trenucima kad smo u Pevecovom kafiću s Valdasom vodili razgovor o Univerzijadi, vraćali se u prošlost, idila je bila potpuna. Nogometaši Gorice držali su se fenomenalno u prvenstvu, s Osijekom i Dinamom vodili glavnu riječ u HNL-u, plesali između druge i treće pozicije… Doslovno idila. Gorica je u svojoj trećoj prvoligaškoj sezoni rušila sve granice, rasla prema nezamislivim visinama, a na svemu tome stajao je snažan potpis dvojca iz daleke i prijateljske Litve…

Međutim, samo nekoliko tjedana poslije, u trenucima kad je 2020. prelazila u 2021., došlo je vrijeme rastanka. Goričko-litavska priča je “pukla” u samo nekoliko dana, jer nakon tri godine u klubu otišao je Niko, a nakon devet mjeseci otišao je Valdas. Obojica su, zahvaljujući svojim kvalitetama, ali i prilici koju su dobili u Gorici, krenuli svojim putem. I na svoj način. Niko na svoj, Valdas na svoj.

Sportski direktor Nikoličius tako je odabrao otići u splitski Hajduk, koji ga je i ranije zvao nekoliko puta, pri čemu se odlučio na, recimo to tako, krajnji minimalizam. Nakon tri uspješne zajedničke godine, tijekom koji je rastao i klub, i on, i suradnici, poslao je u zajedničku grupu jednu oproštajnu rečenicu, pokupio stvari i otišao u nove izazove. Bez previše iskazanih emocija, bez puno sentimenta, svjestan da njegova karijera ide na sljedeću stepenicu. U veći klub, s puno većim budžetom, s daleko većom navijačkom bazom, sa znatno širim mogućnostima.

I nije se osvrtao. O Gorici je od tog odlaska javno izrekao jednu, možda dvije rečenice, teško bi se iz bilo kojeg njegova medijskog istupa moglo doznati da je proveo značajan dio karijere u ovom klubu, na ovom stadionu, a pogotovo da se mogla dobiti nekakva emocija prema klubu koji mu je ponudio veliku priliku. On je tu priliku i iskoristio, svojim radom, talentom i inteligencijom isprofilirao se kao čovjek kojeg klub poput Hajduka zove da mu pomogne vratiti se na vrh. A kad se to i dogodilo, Gorica je postala jedino i isključivo prošlost.

Mindaugas Nikoličius bio je u Gorici od siječnja 2018. do siječnja 2021., a otišao je bez previše osvrtanja… Foto: Srećko Niketić/PIXSELL

– U nogometu ljubav ne postoji, to nam mora biti jasno, ali odlazak Nikoličiusa s jedne strane me iznenadio, a s druge razočarao. Nikoličius je izuzetno profesionalan i radio je svoj posao jako kvalitetno, a i ja sam naučio puno od njega, kao što mislim da je i on od mene. Bio je važan jer je bio spona između Litavaca i kluba, ali u nogometu sam više od 20 godina i imao sam bezbroj takvih situacija. Možda u manjim ligama, ali znam da takve stvari treba zaboraviti čim prije i okrenuti se sebi – analizirao je te trenutke predsjednik kluba Nenad Črnko, uz dodatak:

– Naša prednost bila je to što smo bili uključeni u više od 80 posto funkcioniranja kluba, a posebno važno bilo nam je što su ostali naši skauti Filip Šelendić i Igor Krlić, koji su u sjeni radili posao dovođenja igrača i samostalno doveli igrače kao što su Cherif, Atiemwen… Da sam u tom trenutku morao birati hoću li mijenjati Filipa i Igora za Nikoličiusa, sigurno bih odabrao njih dvojicu. Većinu posla su odrađivali skauti, a Nikoličius je dovršavao pregovore, dok sam ja davao amen u financijskom smislu. U svemu tome klub je u jednom dijelu izgubio, ali dobili smo neke druge pozitivne stvari.

Ostali su repovi, to nije nikakva tajna, i poslovni i osobni, nije to bio rastanak koji se može opisati lijepim i ugodnim, a veze su se šokantno brzo i sasvim ugasile. Malo je danas ljudi iz kluba u kontaktu s dugogodišnjim bliskim suradnikom, svatko brine svoju brigu, živi svoj život, ide svojim putem. Na svoj način.

A dok je Niko raspremao kutije i slagao svoje novo radno mjesto na Poljudu, isto je Valdas Dambrauskas činio u bugarskom gradu Razgradu. Odabrao je drugi put, ali i potpuno drukčiji način.

– Gorica će uvijek imati posebno mjesto u mome srcu, ovo je klub koji mi je puno dao i ostat ću sigurno navijač Gorice – govorio je Valdas nakon što je postao trener Ludogoreca.

Prije odlaska došao je na stadion, upoznao se s nasljednikom Sinišom Oreščaninom, stavio mu se na raspolaganje za bilo kakvu pomoć, a zatim ga zamolio da mu dopusti posljednji sastanak s igračima. Bio je to emotivan sastanak, Valdas je zahvaljivao igračima i svima ostalima iz kluba, poželio svima sve najbolje u životu i karijeri, mahnuo posljednji put i otišao na višu stepenicu.

Valdas Dambrauskas i danas s velikim respektom govori prema ljudima i klubu u kojem je proveo devet mjeseci… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

Poveo je sa sobom i Kristijana Kahlinu, a u ovih posljednjih godinu dana stigao je osvojiti prvenstvo i kup, dogurati do posljednjeg pretkola kvalifikacija za Ligu prvaka i ispasti od Malmöa, zaigrati u Europskoj ligi, dobiti otkaz i – preseliti se u Split! Kod Nikoličiusa. Ponovno su zajedno, ponovno rade dobar posao, no ovoga puta Gorica je suparnik. I sljedeći protivnik, u subotu od 15 sati, na stadionu kojeg je onomad službeno otvorila Žalgirisova momčad.

– Taj stadion za mene će uvijek biti posebno mjesto, s ljudima koji su mi ostali u srcu, od predsjednika, preko igrača i asistenata. Svi smo imali sjajne odnose, koje smo i zadržali, kao prijatelji za vječnost. Definitivno, Gorica je za mene bila i ostala poseban klub, ali moj je dom sad Hajduk i svu energiju stavljam u službu Hajduka – govorio je Valdas u najavi gostovanja kod svoga bivšega kluba.

I nema sumnje da je upravo tako, jer Dambrauskas je i u svome goričkome mandatu pokazao da ne zna drukčije. Maksimalno profesionalan, fanatično predan i analitičan, spreman zasukati rukave i raditi za svoj klub, za svoju momčad. Sve govori da bi, u suradnji s Nikoličiusom, mogao napraviti vrhunski posao i u Splitu, no na tom bi mu putu mogla stajati “njihova” Gorica. Dobro, više ili manje njihova…

I nakon svega im možemo samo poželjeti puno zdravlja i sreće, uz zahvalnost za sve dobro što su donijeli našem klubu, ali usput ćemo im poželjeti i da ove subote poslijepodne jedini Litavac koji će se veseliti bude – Paulius Golubickas…

Ajmo, Gorica!

Sport

AK Maraton VG pokreće novi ciklus škole trčanja

Svi su dobrodošli.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: AK Maraton VG / FB

Atletski klub Maraton VG pokreće novi ciklus škole trčanja koji započinje 2. ožujka u 20 sati na Stadionu Radnik. Program je namijenjen svima koji žele napraviti prve trkačke korake, vratiti se redovitoj tjelesnoj aktivnosti ili sustavno raditi na podizanju forme.

Treninzi će se održavati tri puta tjedno, a polaznici će biti raspoređeni u grupe prema razini spremnosti i tempu trčanja. Iz kluba najavljuju postupan razvoj izdržljivosti i tehnike, uz stručno vodstvo i jasno strukturirane treninge. Također, svi će polaznici imati priliku uključiti se i u utrke te napredne programe treninga.

Prijaviti se možete putem e-maila [email protected] ili na broj 091 363 3748.

Nastavite čitati

Sport

Goričani prijetili, Zagreb ipak prejak, slijedi derbi braće Mišković

Rukometaši Gorice poraženi su 37-26 od Zagreba u Kutiji šibica, no vječni prvak morao se dobro pomučiti da dođe do ovih bodova. U sljedećem kolu čeka nas županijski derbi u Velikoj Gorici…

Objavljeno

na

Objavio/la

Osam dana nakon što su senzacionalno pobijedili našički Nexe, što je za posljedicu imalo i smjenu trenera u Našicama, rukometaši Gorice novu su, za nekoliko razina veću senzaciju, tražili u gostima kod vječnog prvaka Zagreba. I ponovno su odigrali jako dobru utakmicu, prijetili i zadavali glavobolje zagrebašima, no ipak nisu imali dovoljno snage da izdrže do kraja. Ovu ćemo vrstu senzacije, dakle, pričekati do neke sljedeće prilike…

Gorica je u utakmicu ušla sjajno, igrači Zagreba u čudu su se pogledavali u tih prvih 12 i nešto minuta, nakon kojih je semafor u Kutiji šibica pokazivao da Gorica vodi 7-5. Tad je Zagreb sa četiri uzastopna gola preuzeo kontrolu nad utakmicom i rezultatom, da bi se na predah otišlo s visokih 20-13 u korist domaćina.

Međutim, Goričani su odbili odustati, pa su i nastavak utakmice otvorili na visokoj razini. Serijom 5-1 ponovno su zabrinuli favoriziranog protivnika, ali bilo je to kratkog vijeka. Sa šest vezanih golova sredinom drugog dijela Zagreb je otišao na nedostižnih 11 golova prednosti, što je razlika s kojom je utakmica i završila.

Devet golova Gorici je zabio reprezentativac Filip Glavaš, a šest je dodao Mateja Dodić. Kod Gorice je prvi strijelac bio Jakov Neralić sa šest golova iz šest pokušaja, po četiri komada zabili su Marko Grubišić i Lucas Pitt, a po tri Andro Lopac i Maksimilijan Jurić. Hendikep je za Goricu bilo neigranje kapetana Hrvoja Cekovića, pa ćemo vjerovati da bi s njim u sastavu sve skupa bilo još malo neizvjesnije.

Unatoč tome, trener Matej Mišković i u ovoj je utakmici imao dovoljno dobrih elemenata za koje se može uhvatiti. Gorica je dobra, raspoložena, spremna za sve izazove, što ćemo imati prilike vidjeti i u jednoj posebnoj utakmici koja slijedi. Naime, u sljedećem kolu Goričani će na svom parketu dočekati Dugo Selo u županijskom derbiju, ali i u – bratskom derbiju! Na klupi Gorice je Matej Mišković, a na klupi Dugog Sela njegov brat Dominik…

Nastavite čitati

Sport

Pet žutih minuta: Košarkaši u Trnskom prosuli vodstvo u završnici

Košarkaši Gorice poraženi su na gostovanju kod Zagreba 91-80, pri čemu je u završnim minutama domaćin napravio seriju 21-3 te zasluženo došao do pobjede

Objavljeno

na

Niz od tri pobjede (Amfora, Vrijednosnice Osijek, Crikvenica) u Trnskom je prekinut niz košarkaša Gorice, koji su morali čestitati rivalima iz KK Zagreba u utakmici 19. kola Prve lige. Nažalost, i ovoga su puta naši košarkaši u završnih pet minuta potonuli u poraz. Nakon vodstva 77:70 dogodio se neobjašnjivi pad u igri Goričana, što su domaći košarkaši kaznili serijom 21:3 i uzvratili za poraz iz prvog dijela sezone.

Zagreb je sredinom druge četvrtine imao plus devet (40:31), a nešto bolje prvo poluvrijeme sastav Ante Samca pretvorio je u prednost na odmoru 47:43. U trećoj četvrtini na krilima Borne Dramalije, koji je ubacio tri trice, Gorica je napravila preokret i stigla do prednosti 65:56.

Zakucavanjem Nike Rimca u posljednjih pet minuta zakoračili su igrači trenera Miljkovića s prednošću 77:70. Tada je uslijedila serija Zagreba koju su kreirali Kristijan Joksimović, Filip Bundović i Joshua LeBlanc za konačnih +11 (91:80).

– Zagreb je fizički dominantniji u odnosu na nas i u završnici su nas otjerali od koša. Zaslužena njihova pobjeda jer su u završnici bili bolji i sretniji. Mi smo nažalost propustili jednu pobjedu i moramo se okrenuti novim susretima – kazao je nakon utakmice trener Damir Miljković.

Filip Bundović s 27 poena predvodio je Zagreb, za koji su dvocifren napadački učinak imali još Dorian Jelenek (16), Nino Žarković (14), Kristina Joksimović (12) i Joshua Leblanc koji je uz 10 poena imao i 16 skokova. U našim redovima 20 poena Nike Rimca, 19 Borne Dramalije te 14 Pavala Turića koji je imao 10 skokova i 7 ukradenih lopti.

Nastavite čitati

Sport

Mladost – pozitivna ludost! Gorička budućnost “pomela” snijeg pa onda i Hajduk

Juniori HNK Gorice pobijedili su vršnjake iz Hajduka 1-0, golom Mihaela Kelave, jednog od igrača koji služe kao pokazatelj što se u klubu radi i planira. Blistali su i Frigan, i Lojen, i Kučiš, ali i svi ostali…

Objavljeno

na

Objavio/la

Nogometno ludilo pustilo je korijenje ove nedjelje prijepodne na Gradskom stadionu! Jutro poslije pobjede seniora u Puli moglo se spavati na lovorikama, uživati u velika tri boda, ali u svijetu HNK Gorice imali su važnijeg posla. Juniori su, naime, na svom terenu dočekivali splitski Hajduk, odlučni da naprave sve što je potrebno da se nadovežu na starije kolege i do kraja upotpune jedan poseban vikend našega kluba…

Prvo okupljanje zakazano je za subotu, kad je na programu bilo – čišćenje snijega! Nije ga bilo previše, ali bilo ga je dovoljno da se svi moraju okupiti i očistiti teren kako bi sve bilo potpuno spremno za nedjelju u 11 sati, termin određen za “kreševo” s vršnjacima iz Splita. Činjenica da je Hajduk ove sezone već upisao četiri remija i tri poraza nudila je priliku, a tu je priliku trebalo “samo” pretvoriti u ono u što su je gorički klinci uspjeli pretvoriti. U veliku pobjedu.

 

Trener Denis Banić, snazi protivnika unatoč, nije odstupio od svojih, ali i klupskih principa. U početnih 11, u konkurenciji igrača rođenih 2007. godine, tako su se našla sva tri gorička wunderkinda: Mihael Kelava i Juraj Frigan rođeni su 2009. godine, a golman Lovro Lojen čak je tri godine mlađi od ostalih, jer njemu je i dalje samo 15 godina?!

– Uh, ovaj mali je strašan… – moglo se čuti i s klupe Hajduka u trenucima kad je Lojen autoritativno i frajerski izlazio na centaršuteve, kad je zaustavljao sve opasne napade Splićana.

Trenutak odluke dogodio se u 55. minuti, kad je jedan od nabrojanih, 16-godišnji Mihael Kelava, pronašao prostor i način, poslao loptu u Hajdukovu mrežu i osigurao velika tri boda. Odradili su pritom svoj dio posla svi uključeni u ovu utakmicu, i Fabijanić, i Perković, i Sumbuljević, i Kuzmanić, i Prgomet, i Kasumović, i Orešković… S klupe su ulazili Nevjestić, Rujnić i Rivić, no jedan igrač zaslužuje poseban odlomak.

Stjepan Kučiš, naime, odigrao je četiri minute plus nadoknada dan ranije u Puli, u seniorskoj pobjedi, da bi već sljedećeg jutra, nedovoljno naspavan, ali uvijek maksimalno željan nogometa, zaigrao i za juniore. Kad god se to događalo ove sezone, Štef je bio briljantan, kod njega nema ni traga bilo kakvog razmišljanja o “degradaciji” kad ga se spusti među juniore, a tako je bilo i ovoga puta. Blistao je, razigravao i razgrađivao, kvalitetom i sad već nakupljenim seniorskim iskustvom vodio svoju momčad prema pobjedi, čime je još jedanput pokazao da je riječ o igraču koji MORA biti budućnost našega kluba.

Mogli bi to biti i mnogi drugi dečki iz ove generacije, među kojima su i neki koji su prošli seniorske pripreme ove zime, ali naravno da će sve biti na njima. Ovom su pobjedom došli na  osmo mjesto tablice, istovremeno se provode klupski projektu i ostvaraju rezultati, a to je doseg vrijedan pažnje, pozornosti i – dubokog nakona. Hajduk je, dakle, pao, a sljedeći izazov je Varaždin u gostima idućeg vikenda.

Bravo, klinci!

Nastavite čitati

Sport

Ne može nam nitko ništa… Dominacija sjajne Gorice na Drosini!

Nogometaši Gorice pobijedili su Istru 1961 u gostima sa sigurnih 2-0, u utakmici koja je bila po guštu svih goričkih navijača, ali i trenera Marija Carevića. Sjajan je bio Domagoj Pavičić, strijelac i asistent…

Objavljeno

na

Objavio/la

Umorile su nas u prethodna dva kola priče o suđenju, takvom da se čak i kod najvećih protivnika teorija zavjere krenula rađati ideja da netko iz nekog razloga želi Goricu gurnuti niz stepenice, a u takvoj atmosferi trebalo je otići u Pulu. Na neugodno gostovanje, na kojem Gorica u posljednje vrijeme i nema previše uspjeha, ali tko te pita… Vukovar je dan ranije prišao na samo tri boda minusa i na Aldo Drosini je preostalo jedino dati najbolje od sebe.

I Gorica je učinila upravo to! Odigrala je naša momčad fenomenalnu utakmicu u Puli, neće pretjerati oni koji ustvrde da je to bila možda i najbolja partija cijele ove sezone, ne zaboravljajući pritom da je ova sezona donijela i pobjede protiv Dinama u Maksimiru i Hajduka u Velikoj Gorici. U Puli je, naime, sve izgledalo baš onako kako navijači Gorice žele da njihova momčad izgleda. Čvrsto, organizirano i neprobojno otraga, nadahnuto, razigrano i efikasno prema naprijed.

Istra je svoju prvu i jedinu ozbiljnu priliku imala u 93. minuti, bio je to udarac glavom nakon kornera, no do tad je Gorica već sve riješila. Dogodilo se to na krilima razigranog Domagoja Pavičića, koji je u ovakvom izdanju ogromno pojačanje za Goricu, ali svoje su odradili i svi ostali. Od Matijaša, Filipovića i ekipe u defenzivi, preko Poza i Kavelja u sredini, sve do kapetana Pršira i Nigerijca Wisdoma Sulea, koji je upisao prvi start. Sve u svemu, više nego zaslužena tri boda.

Do njih je “ponos grada” došao unatoč novih sudačkim pokušajima da se ovdje nešto ospori. Iako za to naizgled nije bilo previše razloga, kod oba gorička pogotka tražilo se nešto što bi ih moglo učiniti nevažećima. Dali su ljudi sve od sebe, treba im čestitati na trudu, ali nisu uspjeli iskopati argumente da dodatno otežaju posao našim nogometašima. Jer, kad su ovakvi, ne može im nitko ništa…

Gorica je puno bolja momčad bila od prve sekunde ogleda s protivnikom koji je ove zime ostao bez Lawala, Koskija, a koji dan uoči ove utakmice i bez kapetana Marešića. Sve te detalje Goričani su koristili na najbolji mogući način, stvarali su prilike, a onda i poveli u 41. minuti, nakon što je Pavičić pogodio na asistenciju vrlo zanimljivog Nigerijca iz vrha napada.

Točka na i stavljena je u 77. minuti, kad je Pavičić preuzeo ulogu asistenta, a svoj novi gol, peti u ovom prvenstvu, postigao fenomenalni Jurica Pršir, od ove subote najbolji strijelac Gorice. Zabilježili smo usput i stativu koju je pogodio Sule, imala je Gorica i još nekoliko dobrih prilika, a sve skupa bilo je jako dobar razlog za zadovoljstvo trenera Marija Carevića.

Važnost ovih bodova ne treba posebno pojašnjavati, s ova nova tri Gorica je pobjegla na plus šest u odnosu na Vukovar, ali i na plus devet u odnosu na očajni Osijek, koji je od kluba kojem nije mjesto na dnu postao vrlo ozbiljan kandidat za ispadanje iz lige. Međutim, to su stvari kojima se u Gorici neće baviti. Fokus je na samima sebi, počevši od prve sljedeće utakmice.

A ta prva sljedeća je – opaka! Nakon što su zabili po četiri komada Istri i Varaždinu, Goricu će u Maksimiru dočekati raspucani igrači Dinama, koji i dalje pamte onaj poraz iz jesenskog dijela prvenstva. Za njih će ta utakmica biti dodatni motiv, a za Goričane će ta utakmica biti – putokaz. S vjerom u sebe, sa stavom da se može, sve opcije bit će otvorene i ovoga puta…

Nastavite čitati

Reporter 456 - 18.12.2025.

Facebook

Izdvojeno