HOTNEWS
CSI Velika Gorica: Iskustva umirovljenog inspektora Nike Kuzmanovića
Sve ono što vidite u filmovima i serijama nema gotovo nikakve veze sa stvarnim životom…
Mnogi od nas, gledajući popularne kriminalističke serije i filmove na malim ekranima, barem su jednom poželjeli biti Horatio Cane ili Hercule Poirot i rješavati najzahtjevnije krimi slučajeve. No, je li u stvarnosti zaista tako?! Odgovor na to pitanje, ali i mnoga druga dobili smo od poznatog, sada već umirovljenog, velikogoričkog inspektora Nike Kuzmanovića.
– Poslom policijskog službenika bavio sam se pune 34 godine, a krenulo je sve 1984.godine kada sam se prijavio na natječaj za tadašnjeg milicajca. Po završetku tečaja, krenuo sam raditi u Velikoj Gorici. Od tih 34 godine, tri godine sam radio u Zagrebu, a sve ostalo u Velikoj Gorici. Najviše sam radio na općem kriminalitetu. Cijeli svoj radni vijek bavio sam se imovinskim, krvnim i seksualnim deliktima, gdje spadaju ubojstva, pokušaji ubojstva, teške tjelesne ozljede i napadi, silovanje… Ali bilo je tu i kaznenih djela iz drugih domena od kriminaliteta droga i gospodarskog kriminaliteta – započinje priču naš sugovornik.
Sve ono što možemo vidjeti na televiziji kroz kriminalističke serije, to su zapravo dva različita svijeta, ističe Kuzmanović. Filmovi i serije su napravljeni tako da privuku pažnju gledatelja, no stvarni život je nešto drugo.
– Veliki laboratoriji, uredi kriminalista i toliko napredna tehnologija, ovdje u Velikoj Gorici, ali i općenito, sve je to mnogo skromnije. Mi smo ovdje u Velikoj Gorici nekada radili po četvero u jednom uredu. Bilo je više djelatnika i više posla, a postaja je bila mnogo manja. Otkako je postaja preuređena bilo nas je dvoje u sobi što je i najoptimalnije. Ovaj posao nije za jednog čovjeka, uvijek je dobro biti u paru, pogotovo kada izađete na teren jer postoji opasnost i mogućnost napada, ozljeđivanje policajca od strane delikventa. Na terenu je uvijek sigurnije biti u dvoje jer si međusobno čuvate leđa – dodaje Kuzmanović.
EMOCIJE NISU DOBRODOŠLE
Kako zapravo izgleda jedna dan inspektora ovisi o događanjima u gradu. Ako se dogodi kazneno djelo, na teren izlaze svi.
– Prikupljamo tragove i dokaze što će pomoći u postupku i procesu dokazivanja počinitelja određenog kaznenog djela – priča nam inspektor ističući kako je upravo prikupljanje dokaza zapravo najteži dio posla. Uz to, zna biti i vrlo stresno.
– Mnogo je stresa ako idete na intervencije gdje ima i tučnjave, oruđa, oružja, od noževa do boksera. Onaj koji kaže da se ne boji ili laže ili nije normalan. Ili kada kaže da mu je sve svejedno. Normalan i zdrav čovjek ima dozu straha. Bilo je tu i dosta stresnih i emotivnih trenutaka. Kada vidite slučaj poput krvnih i seksualnih delikata, ne možete ostati ravnodušni i teško se s time nositi bez obzira što svi kažemo da smo navikli, ali na takve se stvari teško naviknut. U ovom pozivu, emocije i nisu baš dobrodošle, ali svi smo mi ljudi od krvi i mesa i emocije su nam sastavni dio života.
NOĆNI ĐIR BEZ SVJETALA
Bilo je raznih situacija, prisjeća se Kuzmanović kako su davnih 80-tih godina, on i njegov sada pokojni partner-kolega, rješavali seriju provala u vikendice.
-Točno smo znali tko je počinitelj, no nismo ga nikako mogli uloviti. Vozili smo se po noći kroz vikend naselja autom ugašenih svjetala, ne bi li ga uhvatili na djelu. U jednom trenutku vikendica je izgledala sasvim normalno, kada smo se kroz neko vrijeme vratili, vidjeli smo otvoren prozor. Ušli smo tako u vikendice, ne bi li zatekli lopova, normalno da nas je bilo strah. No, nažalost ili na sreću, kako se uzme, počinitelja ipak nismo zatekli. Ipak, pronašli smo ga naknadno i to je najbitnije – zadovoljno će Kuzmanović i nastavlja nam prepričavati svoje doživljaje.
– Bilo je i drugih iščekivanja i zasjeda. Poput pronalaska droge i nasada konoplje. Da bi se išlo u postupak mora se dočekat tko je zasadio, tko to zalijeva i obrađuje te tko će to brat. Znali smo dugo čekati kako bi uhvatili krivce na djelu. Bilo je slučajeva koje smo rješavali mjesecima, a neke smo znali riješiti u roku od 24 sata.
U ovom poslu najbitnije je biti uporan. U filmu kada se dogodi neki zločin tada se inspektor i njegov tim posveti samo tom slučaju dok ga ne riješe. No tako je, naravno, samo u filmu.
– Kada imate provale u kuću, vikendicu, pokušaj ubojstva ili prijetnje, morate posložiti prioritete i razlučiti što je hitno i preče pa to rješavaš. Najveće zadovoljstvo od svega mi je bilo kada sam vidio zadovoljstvo oštećene strane kada im se vrate otuđene stvari. To mi je dalo najveći motiv u mome poslu i podstrek za dalje.
Prema posljednjim podacima Policijske uprave zagrebačke, Zagrebačka županija jedna je od sigurnijih u Hrvatskoj. A sigurna je i naša Velika Gorica, barem što se tiče kriminaliteta, složio se inspektor. Iako, u ovom poslu teško je izbjeći prijetnje na osobnoj razini.
– Bilo je prijetnji, iako mislim da su pojedinci prijetnje izrekli više onako u afektu. Nastojao sam uvijek biti korektan bez obzira na zločin i kazneno djelo na kojem sam radio. Nikada nisam omalovažavao i ponižavao osobu s druge strane. Bilo je tu bojazni i straha za obitelj. No, ja im to nikada nisam davao do znanja. Nemilo sam to skrivao od njih i pokušavao da ne primijete da se nešto događa i nešto nije uredu – kazao je Kuzmanović.
Ono što ovaj posao zasigurno nema, a to je fiksno radno vrijeme.
– Puno puta je znalo biti situacija da sam, iako živim blizu, na poslu znao provesti i više od 30 sati. Za vrijeme rata, spavali smo u vrećama na hodnicima. Bilo je dosta teških situacija, zahtjevnih i izazovnih. Znao sam reći, da smo samo znali kada trebamo doći na posao, a kada ćeš kući to se nikada nije znalo.
MLADI, NASTAVITE…
– Kad bi krenuo ispočetka, malo što bih promijenio u životu. Zaista sam bio sretan i zadovoljan s poslom kojim sam se bavio, a posebno sam ponosan na svoju obitelj.
Inspektor Kuzmanović u mirovini je posljednje tri godine. Na pitanje nedostaje li mu posao, odlučno kaže NE.
– Smatram da sam dao svoj doprinos društvu, gradu i MUP-u. Poslije 34 godine, mislim da je red na mlađe generacije. Svaki čovjek u jednom trenutku treba se povući i prepustit mlađima jer na njima svijet ostaje. Vrijeme je da se posvetim sebi i svojoj obitelji – kaže Niko.
HOTNEWS
FOTO Velikogoričani Martin i Zorislav savladali 252 kilometra izazova vruće Sahare
Sudjelovali su na sedmodnevnom i ujedno najzahtjevnijem maratonu na svijetu – Marathon des Sables u pustinji Sahari.
Velikogoričani, hrvatski branitelji Martin Cruickshank i Zorislav Ćavar – Ribica, ostvarili su nevjerojatan pothvat. Pod hrvatskom zastavom prehodali su, odnosno pretrčali, 252 kilometara dug maraton Marathon des Sables u pustinji Sahari. Ovaj izniman dvojac, danas je ugostio i gradonačelnik Krešimir Ačkar kako bi im čestitao na ovom nevjerojatnom postignuću kojeg mnogi mogu samo sanjati. Bila je ovo prilika i čuti dojmove s putovanja od samih aktera ove priče.
– Tri mjeseca na Atlantiku je puno lakše od ovog maratona. Sedam dana u Sahari bilo je jako teško i vruće. Da nije bilo Ribice, ne bi bilo šanse da to završim. On je bio pravi junak – govori nam Martin, koji je već otprije poznat javnosti kao hrvatski branitelj koji je prije dvije godine preveslao Atlantski ocean.
Foto: Privatna arhiva
U ovom iznimno teškom izazovu hodali su zajedno i međusobno si bili podrška, jer nije malo proći sedam etapa po ekstremnim uvjetima.
– Martin ima mudrost, bilo je tako i u ratu, ima tu staloženost i smirenost tako da ulijeva povjerenje. Išli sve po planu i dogovoru. Nismo htjeli jedan drugoga ostavljati, on me tjerao da idem ispred njega, ali nisam htio. Došli smo skupa i skupa idemo. Najkritičnija nam je bila duga faza, dan i noć. Rok je 36 sati, a mi smo to odradili za 19,45 minuta bez spavanja. Problem je noć jer teren nije samo pijesak, već kamenje i stijene i tu ako promašite jedan marker gotovo je. Prisiljeni ste zvati pomoć i onda ispadate van – prepričava Zorislav.
Foto: Privatna arhiva
Ovo je 38. izdanje ovog maratona, a na kojem je bilo oko 850 sudionika iz cijelog svijeta. No, ne završe uspješno svi ovaj maraton.
– Prošle godine je od nešto više od tisuću ljudi koje je sudjelovalo otpalo skoro 50 posto. Bilo je ekstremno vruće. Bilo je jako puno ponavljača, koji do sada nisu uspjeli doći do cilja pa iznova pokušavaju. Uspjeh je završiti. Nama je bio cilj doći do kraja, a sada s ovom pameti bili bi sigurno među prvih 30 – dodaje Ribica.
Foto: Privatna arhiva
Već desetu godinu za redom utrku osvajaju Marokanci, kojima je utrka i teren potpuno prirodno okruženje.
– Oni doslovce pretrče maraton. Kreću sat i pol vremena iza nas. Ono što smo mi odradili za 19 sati, oni to odrade za 7. Mi se s konopom spuštamo niz planinu, a oni ju preskaču. Jednostavno Supermani – naglašava ovaj naš uspješan maratonac.
Foto: Privatna arhiva
Bilo je teških i kriznih situacija s kojima se na svom putovanju suočio Velikogorički dvojac, no ipak su na kraju zajedničkim snagama uspjeli sve izdržati i prebroditi.
– Problem je bila hrana, jer su temperature iznimno visoke. Nismo mogli nositi bilo što. No, svaki dan je bio uspjeh. Najponosniji smo na to što smo uspjeli izdržati najtežu etapu. Zadnji dan, bez obzira na bolove, svi potegnu i trče da stignu do cilja – dodao je Ribica.
Foto: Privatna arhiva
Gradonačelnik Ačkar zahvalio im je što na ovako pozitivan način promoviraju hrvatske branitelje, Veliku Goricu, ali i Hrvatsku za čiju su se slobodu borili.
– Dali ste i ostavili svoju mladost u ratu, ali nakon toga ste odlučili biti heroji u miru. Ovi izazovi koje vi prolazite vjerujem kako mnogim drugima daju motivaciju. Toliko ste pozitivni i ova priča je motivirajuća za mnoge mlađe generacije koje možda toliko i ne znaju o ratu. Ovo je najbolji mogući svijetli primjer prezentacije Domovinskog rata i branitelja u svjetskim okvirima – istaknuo je Ačkar te im uručio prigodne poklone Turopoljsku podgutnicu i Turopoljski leksikon.
Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr
Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr
Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr
Foto: Privatna arhiva
Foto: Privatna arhiva
HOTNEWS
FOTO Oni su uvijek tu kada ih trebate! Nacionalni je dan hitne medicinske službe
Djelatnicima goričke Hitne danas je njihov dan čestitao i gradonačelnik Krešimir Ačkar.
Hitna medicinska služba prva je karika u lancu zbrinjavanja hitnog pacijenta, odnosno svih onih kojima je zbog bolesti, stradanja ili ozljede neposredno ugrožen život ili teško narušeno zdravlje. Stoga 30. travnja obilježavamo Nacionalni dan hitne medicinske službe, a djelatnicima goričke Hitne danas je njihov dan čestitao i gradonačelnik Krešimir Ačkar.
– Veliko hvala svim djelatnicima hitne medicine, koji su toliko puta pomogli našim sugrađanima u brojnim situacijama, na njihovom profesionalnom i predanom radu. Želim im što manje intervencija i što više lijepih trenutaka u njihovom poslu, iako su oni na žalost zbog naravi posla, vrlo rijetki – istaknuo je gradonačelnik Ačkar.
30.04.2024. – Nacionalni dan hitne medicinske službe u Velikoj Gorici – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr
Nacionalni dan HMS-a prilika je da se građane upozna s organizacijom i djelokrugom rada ove odgovorne i zahtjevne javnozdravstvene djelatnosti te da ih se senzibilizira i osvijesti o važnosti pravodobnog prepoznavanja hitnih stanja, pravilnog pozivanja hitne, kao i poznavanja jednostavnih postupaka pružanja pomoći.
Inače, gorička ispostava Hitne medicinske službe ima najveći teren od 720 kvadratnih kilometara, a u smjeni koja radi 24 sata dnevno ima dva tima hitne službe te 2 do 4 sanitetska vozila. Tu su i T2 tima koji se sastoji od tehničara i vozača, a zbrinjavaju pacijente koji su već obrađeni od strane liječnika.
– Naš posao je uglavnom sezonski posao. U proljeće imamo bube, alergije i sve ostalo, u ljeto imamo traume od plivanja, skakanja, penjanja, dok po zimi su najčešći srčani problemi. Praktički gledamo u nebo i prognozu i po tome već znamo koji ćemo profil pacijenata imati. Dnevno po timu imamo 15 intervencija, a tu uključujem i pacijente koji pristignu u ambulantu – govori nam liječnik Siniša Golub, inače voditelj goričke ispostave Hitne službe.
30.04.2024. – Nacionalni dan hitne medicinske službe u Velikoj Gorici – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr
S obzirom na velik teren koji pokrivaju djelatnici goričke hitne, izlaznost i dolazak na intervenciju je podijeljen u nekoliko kriterija, govori nam doktor Golub.
– To su crveni, žuti i zeleni kriterij. U crvenom izlazimo odmah, u žutom unutar 5-6 minuta, a u zelenom u roku 15 minuta. Postoji i taj ‘zlatni sat’, a to je vrijeme od prijema intervencije dok pacijent nije u bolnici. Uvijek nastojimo da to odradimo što brže, ali s obzirom na veličinu terena nekada je teško stići – dodaje Golub.
30.04.2024. – Nacionalni dan hitne medicinske službe u Velikoj Gorici – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr
Inače, ove godine u fokusu je iznenadni srčani zastoj od kojeg u Hrvatskoj svakog sata umre jedna osoba, odnosno 24 osobe dnevno te 9 000 sugrađana godišnje.
Crnu statistiku moguće je izbjeći brzom intervencijom neposrednih očevidaca, stoga su se danas na Trgu Stjepana Radića, Velikogoričani mogli priključiti javnozdravstvenoj akciji ‘Dan kada učimo spašavati živote’.
– Educiramo građane i upozoravamo na ozbiljnost i težinu problema iznenadnog srčanog zastoja te ih educirati o osnovnim mjerama održavanja života uz uporabu automatskog vanjskog defibrilatora. Ukoliko građani na vrijeme uoče osobu kojoj je potrebna pomoć te ispravno postupe do dolaska hitne pomoći nekome mogu spasiti život – rekao nam je Damir Važanić, zamjenik ravnateljice Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu.
30.04.2024. – Nacionalni dan hitne medicinske službe u Velikoj Gorici – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr
Inače, u Hrvatskoj imamo više od 600 automatskih vanjskih defibrilatora postavljenih na frekventnim lokacijama u gradovima. U Velikoj Gorici takvu vrstu defibrilatora možemo naći na sedam lokacija.
30.04.2024. – Nacionalni dan hitne medicinske službe u Velikoj Gorici – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr
HOTNEWS
Mirisi i okusi tradicije čekaju vas i ovoga puta na ‘Petku na Gorice’
I ovog Petka na Gorice bit će postavljen štand s QR kodovima SOS Dječjeg sela Hrvatska putem kojeg možete donirati sredstva SOS Zajednici mladih u Velikoj Gorici.
Toplo vrijeme, šareni Petek na Gorice štandovi prepuni domaćih delicija i umjetničkih radova, te srdačni razgovori s poznanicima, lokalnim izlagačima i prijateljima – sve to čeka posjetitelje na najnovijem “Petku na Gorice”, koji će se održati od 10 do 14 sati u petak, 03. svibnja ispred Muzeja Turopolja.
Mirise i okuse tradicije ponovno donose izlagači s Mljac placa. OPG Balažić, OPG Brozović, Turopoljski štrukli Ivane Belošević, samo su neki od sudionika koji će vas očarati svojim autentičnim proizvodima.
Ako ste više skloni umjetničkom izričaju, Art plac je mjesto za vas! Ondje ćete pronaći raznovrsne rukotvorine, unikatne dizajnerske komade i inspirativne umjetničke radove. Etno radiona Čehulić, Obrt Megy design, kao i udruge Kis Olgica Simović i Valovi, samo su neki od sudionika koji će vas inspirirati svojim kreativnim radovima.
Također tu je i nova prilika za dobrotvorno djelovanje. I ovog Petka na Gorice bit će postavljen štand s QR kodovima SOS Dječjeg sela Hrvatska putem kojeg možete donirati sredstva SOS Zajednici mladih u Velikoj Gorici. Svaka vaša donacija može napraviti veliku razliku u životu djece kojima je potrebna podrška, a zauzvrat ćete dobiti i jedan od proizvoda naših Petek na Gorice izlagača.
No, Petek na Gorice nije samo prilika za kupovinu i razgledavanje. Sudionici će imati priliku sudjelovati u radionici “Izradi svoju modernu podgutnicu” koju u večernjim satima – od 18 do 20 sati, vodi Ethnotina – Tina Miličević.
Ova zanimljiva radionica spaja tradicionalno i moderno, pružajući vam priliku da sami stvorite unikatni modni dodatak koji odražava vaš stil i kreativnost. Uz samu radionicu, na koju se potrebno prethodno prijaviti ovdje i uplatiti kotizaciju, posjetitelji će kroz priču imati priliku upoznati s jednim od najstarijih modnih dodataka na području Turopolja.
– Petek na Gorice donosi priliku za uživanje u lokalnoj kulturi, podršku lokalnim proizvođačima i umjetnicima te, naravno, odlično druženje s prijateljima! – pozivaju organizatori.
HOTNEWS
Goričke zlatne ekipe El primosi i Tur putuju na Državnu završnicu u Rijeku
Posebnu nagradu dobili su i najbolji navijači i navijačice.
Veselje i sportski duh i ovog su puta odjekivali Velikom Goricom gdje se se jučer u Parku dr. Franje Tuđmana održao Telemach Dana sporta u organizaciji Plazma Sportskih igara mladih.
Na natjecanju su sudjelovali učenici iz OŠ Eugena Kumičića, OŠ Nikole Hribara, OŠ Jurja Habdelića i OŠ Eugena Kvaternika, a natjecali su se u atletici i graničaru u dvije kategorije 2013. godište i mlađi te 2015. godište i mlađi. Kao posebno popularna disciplina istaknuo se graničar, koji kroz natjecanje miješanih ekipa, dječaka i djevojčica, potiče na druženje i inkluziju.
Fotograf: Karlo Šutalo
Najspretnija ekipa u graničaru bila je ekipa El Primosi u kategoriji 2015. godište i mlađi te ekipa Tur u kategoriji 2013. godište i mlađi. Dok su najbrži trkači 2013. godište i mlađi Ana Trčak i Luka Živanović, a u kategoriji 2015. godište i mlađi Mia Rogić i Alan Hadžić Mate koji su zasluženo osvojili zlatne medalje.
Plazma Sportske igre mladih, osim promoviranja sporta i sportskog načina života, zalažu i za fair play navijanje. Važnost podržavanja svih natjecatelja, korektno navijanje i druženje na sportskim terenima ove godine zaokruženo je i posebnom nagradom za najbolje navijače i navijačice.
Najbolje ekipe i najbrži trkači izborili su plasman na državnu završnicu koja će se održati krajem srpnja u Rijeci. Djeca će se tamo tri dana besplatno kupati, igrati i družiti s vršnjacima iz cijele Hrvatske.
Fotograf: Karlo Šutalo
-
CityLIGHTSprije 22 sataPrelet VBA Rafale iznad čitave Hrvatske povodom obljetnice Operacije Bljesak
-
Sportprije 5 danaFOTO Pioniri HNK Gorica na pragu osvajanja šampionske titule!
-
HOTNEWSprije 4 danaKuče: Pozvonili muškarcu na vrata, potom ga napali i ukrali mu novac
-
Kulturaprije 3 danaFOTO Održan koncert u čast hrvatskim braniteljima u novosagrađenoj crkvi u Kravarskom
