Povežite se s nama

Vijesti

Kako je Galerija Galženica “živnula” zbog cure iz Podgore

Odmah po dolasku na funkciju voditeljice Galerije Galženica organizirala je izložbu koja je ujedno bila i – koncert, a u sličnom stilu namjerava raditi i dalje.

Objavljeno

na

Rođena Makaranka, odrasla u Podgori, od djetinjstva zaljubljena u umjetnost Antonia Vodanović posljednjih mjeseci voditeljica je Galerije Galženica koja je upravo zahvaljujući ovoj mladoj djevojci postala poželjno kulturno odredište, ne samo Goričana, nego i Zagrepčana.

-Ne znam otkuda su ti moji afiniteti obzirom da mi nitko u obitelji nije vezan za umjetnost. Dolazim iz radničke obitelji, tata je bio konobar, mama je završila školu za krojačicu, te se kod nas nikad nije govorilo ni o umjetnosti, ni o kulturi, ali ja sam još od vrtića imala želju za likovnim i kreativnim izražavanjem.

Bez obzira što nitko iz obitelji nije bio umjetnički orjentiran, kada je Antonia trebala u srednju školu savjetovali su joj da upiše Školu likovnih umjetnosti u Splitu, i obzirom na sve očekivali bismo da se i sama odlučila za istu, ali ne…

-Meni to nije bila opcija. Nisam mogla zamisliti da s 14 godina odem od kuće u tako veliki grad. Međutim, nakon srednje škole odlučila sam se za studij povijesti umjetnosti u Zadru, točnije muzejsko-galerijski i konzervatorski smjer. E, tu roditelji nisu bili baš najsretniji jer su se bojali gdje ću se zaposliti nakon završetka studija, ali ja sam vjerovala da ako budem marljiva i maksimalno posvećena onom što volim, da će sve doći na svoje.

Nakon studija odradila je stručno osposobljavanje u Gradskom muzeju u Makarskoj, položila stručni ispit za kustosa, ali u početku je bilo teško doći do posla u struci, stoga je često od obitelji čula “jesmo ti rekli”, te dobronamjerne savjete da se možda prekvalificira, no nije sjedila kod kuće i čekala. Radila je sezonske poslove, volontirala u struci, pogotovo tijekom zime odlazila u arhive, istraživala, bavila se terenskim istraživačkim radom. Svoja istraživanja prijavljivala je na razne međunarodne konferencije i simpozije, izlagala ih pred drugim stručnjacima, objavljivala je znanstvene i stručne radove u časopisima, knjigama te zbornicima radova sa znanstvenih konferencija.

-Na taj način, kroz samostalni rad, stekla sam prva stručna iskustva, koja su mi bila odskočna daska za dalje. Zapravo kroz taj nezavisni i volonterski rad bogatila sam svoj životopis. Naime, u mojoj glavi nakon studija uopće nije bila opcija da odustanem od bavljenja svojom strukom.

Sa svojom prijateljicom arheologinjom i dečkom arheologom i povjesničarem u siječnju 2018. godine osnovala je Udrugu za istraživanje, promicanje i zaštitu kulturne baštine Makarskog primorja u koju su se kasnije uključili i arhitekti, urbanisti, ljudi koji se bave zaštitom spomenika kulture, jedan mladi interdisciplinarni tim stručnjaka iz tog područja.

– Kroz udrugu smo počeli provoditi razne projekte, od izložbi, predavanja, tribina, radionica, stručnih tura, istraživanja…Mi smo tada imali članove koji su netom diplomirali, htjeli smo to svoje znanje i mladenački entuzijazam vratiti zajednici, te nekako nadoknaditi nedostatak kulturnih sadržaja i govoriti o temama za koje smo mislili da su važne, a o kojima se na lokalnoj razini uopće nije govorilo ni raspravljalo.

Prvi projekt koji je radila u udruzi, bio je vezan uz promociju i valorizaciju moderne arhitekture druge polovine 20. stoljeća u lokalnoj zajednici, a on joj je bio osnova za daljnje zapošljavanje u Zagrebu.

-U ljeto 2018. godine raspisan je natječaj u Oris – Kući arhitekture u Zagrebu, riječ je o galeriji koja je posvećena modernoj i suvremenoj arhitekturi. Prijavila sam se, izabrali su me i tada sam preselila u Zagreb.

Galerija Oris poznata je i izvan granica Hrvatske, već dvadeset godina tiskaju i svoj dvojezični časopis za koji Antonia kaže da je najbolji časopis za arhitekturu u Hrvatskoj i regiji. Organizatori su i Dana Orisa na kojima se okuplja oko dvije tisuće arhitekata i ljubitelja arhitekture iz cijeloga svijeta.

– Program galerije bio je izuzetno dinamičan, produciralo se oko pedesetak programa godišnje. Tu sam stekla ogromno iskustvo. Radila sam na programu galerije, apliciranju na natječajima za ostvarivanje financijskih sredstava, do PR-a, marketinga, vođenja društvenih mreža, bilo je dana kad sam radila od osam ujutro do ponoći kako bi se sve stiglo.

 

Nažalost, pandemija koronavirusa učinila je svoje i u privatnom sektoru u kulturi, te je Antonia, zajedno s još nekoliko kolega ostala bez posla. Dobro u cijeloj priči je da se u tom trenutku otvorio natječaj u Galeriji Galženica.

-Prvi put sam u Veliku Goricu došla kad sam išla na razgovor za posao. Prilikom prijave za posao morala sam prikazati svoj plan i program, svoju viziju kako vidim razvoj Galerije.  Odvojila sam dosta vremena za to, izvukla sam stare izvještaje Galerije, da vidim koje su mane i prednosti kako bih vidjela što se tu sve može napraviti da se poboljša program. I uspjela sam, primljena sam, a iako sam mislila da će biti teže, pohvatala sam konce u roku tjedan dana.

Ističe kako nije isto raditi u privatnoj i javnoj galeriji, ali kaže da se brzo snašla, te da je ubrzo krenula s realizacijom programa. Prvo što je organizirala bila je izložba riječkog umjetnika Vedrana Ružića, koji je ujedno jazz glazbenik, pa su tim povodom osim izložbe upriličili i koncert što je svakako novina u Galženici.

-To mi je otvorenje bilo super, dobro posjećeno, bile su odlične reakcije publike, tim više što se u Galeriji nikad prije nisu održavali koncerti. Na neki način to je bio eksperiment da vidimo kako će ljudi reagirati. Bila je to jedna baš pozitivna atmosfera.

Kako kaže, interes za Galeriju veći je od zagrebačke, nego lokalne publike, te dodaje da je to naslijeđena situacija od prošlih godina i svjesna je da je puno posla pred njom kako bi zainteresirala lokalnu publiku za dolazak na izložbe i općenito događanja u Galeriji.

-Da nije korone, program bi bio još intenzivniji. Ovaj prostor i kapacitet se mogu maksimalno iskoristiti, te sam u startu predložila da osim za izložbe prostor koristimo i za predavanja, radionice, tribine, koncerte…

Nedavno je održana i humanitarna prodaja slika za potresom pogođena područja Sisačko-moslavačke županije koja je bila vrlo uspješna.

-Nastojimo biti aktivni i kroz druge segmente koji nisu samo izložbeni i na taj način pokušavamo publiku vraćati u prostor. Velika je razlika između ove Galerije koja je trenutačno jedina u Velikoj Gorici za suvremenu umjetnost, dok Zagreb ima tridesetak muzeja i galerija koji zadovoljavaju široke potrebe svoje publike. Kad imate jednu galeriju u gradu, morate biti svjesni da program ne može ići u jednom smjeru, nego to mora biti šira priča.

Antoniu zanimaju različite stvari, osobno i kroz udrugu koju vodi bavi se edukacijom za odrasle i to baš voli raditi, tu su predavanja, javne rasprave o aktualnim društvenim temama, te prostor galerije vidi kao mogućnost da se lokalna publika uključuje kroz razne teme.

-I dalje sam predsjednica udruge iako su mnogi mislili da se njome neću stići baviti nakon preseljenja u Zagreb. Ali eto, vodim je već tri godine, nije jednostavno, ali ne dam se. Prve dvije godine, svi vikendi i godišnji odmori bili su raspoređeni da stignem obaviti sve što treba.

Posljednjih godina, kako kaže, često radi do petnaestak sati dnevno, jer je nakon regularnog posla čekaju obaveze oko vođenja i koordinacije projekata udruge te oko pisanja i istraživanja kulturne baštine, ali ne vidi to kao rad jer joj je to ogromna ljubav i strast.

-Imam dovoljno volje, to je nešto što me ispunjava, a kroz rad udruge vidim svoj doprinos na lokalnoj razini. Odlično smo podržani od zajednice i to mi samo pokazuje da dobro radimo.

Prvih osam mjeseci u Galeriji Galženica…

-Odlično mi je, jako sam se brzo uklopila, uspostavila sam dosta suradnji, mogu reći da vidim da ono što sam si zacrtala, da se unatoč koroni ostvaruje. Do sad su sve reakcije bile pozitivne, a događalo se se da u Galeriju dođu domaći ljudi samo kako bi me upoznali, te da mi kažu da im se čini da je Galerija živnula, da je puno više i medijski popraćena u lokalnoj zajednici, svi su primijetili da je program raznovrstan, tako da mogu reći da sam zadovoljna.

Najčešća publika su mladi, primijetila je to, kaže na brojnim otvorenjima, a to je posebno veseli. A evo što planira u narednom razdoblju.

– Bit će još dosta predavanja, jer mi je taj edukativni dio jako bitan, to je način da publika izravno komunicira i s izlagačima, kustosima, tu se uspostavlja interakcija koja je kroz izložbe malo manje zastupljena. Ovo je prilika da se dođe u direktan kontakt. Što se tiče rasporeda, već u lipnju pripremamo tri predavanja., interaktivnu radionicu, ali to ćemo sve najaviti na vrijeme.

Kada govorimo o slobodnom vremenu, kaže, ovisi što pod tim pojmom smatramo. Kaže da je rad više odmara nego umara, te da voli biti zatrpana obavezama.

-Nekad sam se amaterski bavila fotografijom, izlagala sam na dvadesetak skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Jako volim fotografiju, desetak godina sam se time amaterski bavila, čak sam razmišljala i nešto ozbiljnije od toga napraviti. Najdraža mi je bila izložba ‘’Gloria Talent Campus’’ koja se održala u Galeriji Kranjčar u Zagrebu. Bila sam izabrana među deset najboljih mladih fotografa do trideset godina za modnu i portretnu fotografiju, a stručni žiri su sačinjavali Peter Lindbergh – glasoviti svjetski fotograf, Ivan Posavec – urednik fotografije u Gloriji te Mare Milin – modna fotografkinja. Nakon toga sam se ipak odlučila posvetiti struci jer mi je bavljenje s raznim aktivnostima oduzimalo previše vremena i energije.

Voli kulturni krajolik Dalmacije, nedostaje joj mamina kuhinja, a taj neki njen identitet joj je jako važan.

-Vezana sam za prostor koji mi je bliže kulturološki, puno mi taj kraj iz kojeg potječem znači. Prvih par godina nisam se namjerno htjela na zagrebačke natječaje javljati jer mi je bila želja ostati u Dalmaciji. Nikad nisam maštala o životu u Zagrebu, ali on za profesionalni razvoj nudi mnogo više prilika i mogućnosti. Preseljenje u Veliku Goricu? Ta opcija je otvorena.

Sport

Juniori postali seniori: Lovro Dukić i Fran Stunja potpisali prve ugovore!

Ugovore s HNK Goricom potpisala su dva dojučerašnja juniora. Lovro Dukić zasad ostaje u kadru, a Fran Stunja već je na putu za Sloveniju, gdje će skupljati iskustvo u drugoj ligi, za Mladost Dekane

Objavljeno

na

Objavio/la

Nakon što je još tamo krajem travnja svoj prvi profesionalni ugovor s HNK Goricom potpisao talentirani junior Stjepan Kučiš, 18-godišnji vezni igrač, tri mjeseca poslije isto su učinila i dva njegova suigrača iz generacije. Novi profesionalci Gorice, naime, postali su Fran Stunja i Lovro Dukić.

Mladi veznjak Lovro Dukić (19) stavio je potpis na trogodišnji stipendijski ugovor s HNK Gorica. Talentirani Velikogoričanin na Gradski stadion stigao je kao devetogodišnji dječak te je od tad dio goričke nogometne škole.

– Želim zahvaliti svojoj obitelji na podršci te Upravi kluba na ukazanom povjerenju, a na meni je sad da to opravdam. Sa seniorima sam od početka priprema, svi su me lijepo prihvatili i atmosfera u svlačionici je odlična. Veselim se početku prvenstva i svemu što slijedi u zajedničkoj budućnosti – rekao je Lovro nakon potpisa ugovora.

Dukićev vršnjak je Fran Stunja, napadač koji se juniorima Gorice priključio prije dvije godine, a prvi dio ovih ljetnih priprema odradio je sa seniorima.

– Osjećam su odlično, presretan sam jer je ovo moj prvi ugovor i to mi je definitivno dodatna motivacija da sad dajem još više od sebe. Zahvaljujem ljudima u klubu na povjerenju i ovoj velikoj prilici, a na meni je da u narednim godinama pokažem što znam i opravdam očekivanja… – rekao je Fran, koji će ove sezone seniorsko iskustvo skupljati na posudbi u slovenskom drugoligašu NK Jadran Dekani.

Nastavite čitati

HOTNEWS

Trener Kova i “projekt Lojen”: Čudo od djeteta iz Gorice već prate velikani…

Lovro Lojen tek je navršio 15 godina, reprezentativac, najtalentiraniji golman u svom uzrastu, a sa zagrebačke Pešćenice u HNK Goricu je došao prošlog ljeta, kao pionir. Ovog ljeta, pak, u Goricu se vratio trener golmana Leonard Kovačić…

Objavljeno

na

Objavio/la

Leonard Kovačić vraća se u Nogometnu školu HNK Gorica! Nakon iskustva u GNK Dinamo, preuzima ulogu koordinatora škole vratara i trenera vratara U19. Sigurni smo da će vojim iskustvom, stručnim pristupom i predanošću dodatno osnažiti rad s mladim vratarima i doprinijeti daljnjem razvoju Škole, ponosno su iz HNK Gorice objavili sredinom srpnja.

U Dinamo je Kova, kako ga zovu, i otišao iz Gorice, a svojim je radom privukao veliku pozornost u stručnim krugovima. I na Instagramu je aktivan, a poslu je maksimalno posvećen. Rijetkost je vidjeti takvu želju za radom i za dokazivanjem, koja doslovno izvire iz svake geste.

– Dinamo je emocija, moj klub od malih nogu, tamo sam stekao iskustvo koje ću uvijek nositi sa sobom. No Gorica je moj drugi dom, mjesto gdje me ljudi cijene i žele. To je za mene ogromna stvar, jer ovdje imam priliku raditi projekte koji me motiviraju. Moj povratak nije samo emotivna, nego i profesionalna odluka, budući da vidim priliku da napravimo iskorak i ostavimo trag – priča nam Kova i nastavlja:

– Želim implementirati modernu metodologiju rada s pokazateljima rezultata i kroz to razvijati mlade vratarske talente, među kojima je i jedan koji već sad odskače u hrvatskim okvirima, a to je Lovro Lojen.

E, tu smo dakle! Vratio se dečko iz Kašine, 34-godišnjak, u Goricu kako bi radio sa svim mladim vratarima, ali upravo je 15-godišnji Lojen možda i glavni razlog. Gorica je, naime, iz HAŠK-a prošlog ljeta dovela vratara koji je reprezentativac u svom uzrastu, i to neupitni, a sve procjene kažu da su mu limiti u ovom trenutku – neslućeno visoki! Ovdje govorimo o klincu koji nije samo budućnost Gorice, nego potencijalo i hrvatskog nogometa, zašto ne i hrvatske reprezentacije.

– Lovro je poseban zbog svoje tehničke i fizičke dominacije. Ima visinu, eksplozivnost, odličan rad nogu i refleks. Dominantan je na golu, kako na visokim loptama, tako i u samom branjenju gola, ali ono što ga zaista izdvaja je mentalitet. On je toliko radan i posvećen tome da svaki trening pokazuje želju za napretkom i usvajanjem novih stvari… Ta kombinacija talenta, radne etike i dominacija na golu daje nam sigurnost da uz pravi proces može dosegnuti vrhunski nivo – govori trener Kova.

Mladi golman koji je 27. srpnja navršio tek 15 godina pripada generaciji mlađih kadeta, ali već je prošle sezone branio u kadetskom HNL-u, s i po dvije godine starijim igračima na terenu.

– Izdvaja ga ta fizička dominacija, ali i potpuni nedostatak straha. Što kroz izlaske na visoke lopte, što kroz situacije jedan na jedan. Ima prirodnu sigurnost na golu, a uz to je jako važno da je posvećen radu i napretku. Njegov karakter je fantastičan, jako je pristojan dečko, discipliniran i spreman slušati. Spoj takvih fizičkih predispozicija i mentaliteta koji traži razvoj zaista je rijetkost – oduševljen je trener Kovačić.

U nogometnim krugovima Lovro Lojen nije nikakva tajna, veliki klubovi prate ga i znaju što može, a uslijed svega toga pojavljuje se i interes iz velikih europskih klubova… I oni prepoznaju potencijal za velike stvari.

– Lovro ima potencijal za najveći nivo, ali to uvijek ovisi o procesu i radu. Njegovi fizički i tehnički kapaciteti otvaraju mu vrata vrhunskog nogometa, no ono što me posebno veseli je njegov mentalitet. Nema straha, stalno želi napredovati i spreman je uložiti sve u svoj razvoj. Limiti? Iskreno, trenutačno ih ne vidim ako nastavi ovim putem. Naša je uloga da mu omogućimo pravi put i kvalitetan proces – kazao je trener Kovačić pa otkrio to će se sve događati tijekom tog procesa:

– U planu i programu rada s njim je individualni rad, odnosno vratarska kretanja i bacanja te mehanika pokreta u vratarskoj izvedbi, zatim grupni i momčadski rad, koji uključuje situacijsko prepoznavanje i djelovanje, kao i integracija u momčad kroz svih pet faza nogometne igre, uključujući branjenje gola, otvaranje igre i branjenje prostora. Tu je i kondicijski dio programa, kroz koji želimo optimizirati fizičke sposobnosti uz praćenje i djelovanje kondicijske struke.

A on sam sve 15-godišnji Lovro podnosi lako i jednostavno, sa smiješkom. I s najvećim mogućim angažmanom u svakom, ali baš svakom trenutku svakog treninga.

– Super mi je ovdje u Gorici. Tu imam i odlične trener, i odličnu momčad, a imam i sve potrebno za moj vratarski razvoj. Važno je što imam priliku braniti za starije generacije, dobiti tu vrstu boljeg podražaja – govori Lovro Lojen, koji se u Turopolje preselio iz rodne Republike Pešćenice.

– Da, s Pešćenice sam, u HAŠK-u sam krenuo i odmah sam želio biti golman, već s devet godina. Uvijek mi se sviđalo kako golmani lete, padaju, spašavaju… – objavšnjava Lovro i dodaje:

– Omiljeni vratari su mi Maignan i Donnarumma, na kojeg kažu da malo podsjećam stilom. Najdraži klub je, naravno, Milan…

Neka i završi u tim visinama, na dobrom je putu…

Nastavite čitati

Moja županija

VIDEO Marko Pancirov: ‘Zajedno sanjamo Samobor u drugoj ligi!’

Velikogoričanin na klupi Samobora radi i ostvaruje rezultate već gotovo dvije godine. Počeo je s mlađim uzrastima, koji su proslavili samoborski nogomet ove sezone, a nastavio s mladom seniorskom momčadi ovog stogodišnjaka…

Objavljeno

na

Objavio/la

Punih stotinu godina nogomet se organizirano igra u Samoboru, cijelo jedno stoljeće postoji, živi i djeluje samoborski nogometni klub, a veliki jubilej krajem lipnja je obilježen velikom svečanošću u samoborskom Centru za mlade Bunker. Okupile su se tu generacije i generacije samoborskih nogometaša, ljudi koji su obilježili posljednju epohu nogometa u “gradu kremšnita”, a sve u organizaciji aktualnog vodstva kluba.

– Klub je osnovan 1. srpnja 1925. godine kao Hrvatski sportski klub Samobor – rekao je u svom uvodnom obraćanju aktualni predsjednik kluba Mario Vojvoda i nastavio:

– Od tada do danas prošli smo kroz različite epohe, od amaterskih početaka na livadama i igralištima koje smo uređivali vlastitim rukama, preko uspješnih sezona i natjecanja u višim ligama, sve do danas, kad s ponosom gledamo u prošlost, a s novim ambicijama u budućnost.

O onoj recentnoj prošlosti, o sadašnjosti, ali i o toj ambicioznoj budućnosti tim smo povodom odredili popričati s aktualnim trenerom prve momčadi Samobora. Marko Pancirov je 47-godišnjak iz Velike Mlake, nekoć igrač matičnog Napretka, zaprešićkog Intera i još cijelog niza turopoljskih niželigaških klubova, a danas trener koji je povukao Samobor prema naprijed. Nije česta pojava da se treneri u niželigaškom svijetu dugo zadržavaju na jednome mjestu, a Pančo će 15. rujna proslaviti cijele dvije godine u Samoboru…

– Upravo to je i najbolji odgovor na pitanje kako mi je raditi u Samoboru. Znamo svi kakav je trenerski posao, koliko su česte promjene, a to što sam u Samoboru već gotovo dvije godine zapravo sve govori. Predsjednik Vojvoda i dopredsjednik Čarapar ulažu zaista jako puno truda, vremena i sredstava, vole nogomet, vole klub, a to se i osjeti. Njih dvojica nisu ljudi koji su cijeli život u nogometu, ali imaju energiju i želju raditi pomake. Nogometni dio je na meni, spremni su prihvatiti moje sugestije, a u tom smislu mi je puno lakše, ujedno i veliko zadovoljstvo to što je prije mjesec i pol dana u klub stigao sportski direktor Kotarski – kaže uvodno Marko Pancirov gostujući u serijalu “Sport Zagrebačke županije”.

Sredinom devedesetih Samobor je uživao i u prvoligaškom nogometu, simbol tog vremena je ikona HNL-a Fatmir Vata, a samoborski travnjakom gazili su i Tomo Šokota, Jasmin Mujdža… Potrajalo je samo jednu sezonu i nikad se više nije dogodilo. Posljednja nepuna tri desetljeća NK Samobor je proveo u niželigaškom svijetu, skliznuvši sve do petoga ranga natjecanja. Danas je u četvrtom rangu, u 3. NL Centar, zajedno s našim Kurilovcem, u kojem je prošlu sezonu završio na šestome mjestu.

– Od mog dolaska na mjesto trenera prve momčadi politika kluba je oslanjanje na mlade igrače iz naše škole. U tome smo i uspjeli, jer prošle sezone priliku u seniorima dobilo je ukupno 25 igrača iz juniora i kadeta, što je zaista velika stvar. Da smo bili malo iskusniji, da nismo bili baš toliko mladi, možda bismo uspjeli biti i nešto više na tablici, osvojiti poneki bod više, ali sve što se događalo smatramo građenjem temelja za budućnost. Doveli smo i osam novih igrača, neki od njih su nam pojačanja, neki mladi, razvojni igrači, pri čemu gledamo da kući vraćamo što više samoborske djece iz većih klubova, Dinama i ostalih – govori Pancirov.

Da potencijala u mlađim uzrastima svakako ima dokazuje i najveći uspjeh kluba prošle sezone. Juniori Samobora, naime, izborili su ulazak u HNL, u društvo najboljih klubova u državi. I u tome prste ima Marko Pancirov, koji je u jesenskom dijelu sezonu, uz seniorsku, vodio i tu juniorsku momčad.

– Da, to je definitivno velika stvar za klub. Naravno, vrijeme će pokazati koliko je to bio dobar potez, ali vizija uprave kluba je takva; igrati što viši rang s juniorima i crpiti igrače za prvu momčad. Ta ideja je na mjestu, apsolutno je podržavam, ali uz dodatak da ti dečki nakon izlaska iz juniora ipak moraju imati seniore u malo višem rangu – kaže Pancirov.

I tu dolazimo do priča o budućnosti. I o povratku Samobora na više razine hrvatskog nogometa. Trenutačna realnost je četvrti rang, a konačni cilj udaljen je za dva ranga…

– U ovoj sezoni nemamo nikakav imperativ napada na prvo mjesto, želja je nastaviti raditi temelje za budućnost, odnosno možda već za sljedeću sezonu. Samobor zaslužuje i mora imati klub u višem rangu, ali nije tu sve ni do nas na terenu. Stadion u Samoboru u stanju je u kakvom jest, dugo se u njega nije ulagalo, i to je prvo što se mora riješiti. Nadam se da će se i početi rješavati već tijekom ove godine, jer u ovom trenutku ne možemo dobiti licenciju za jedinstvenu treću ligu – pojašnjava situaciju Pancirov te nastavlja:

– Konačni cilj ove uprave je da Samobor zaigra u 1. NL, odnosno drugom rangu natjecanja. To je za Samobor realno i sasvim dovoljno, iako nitko ne bi imao ništa protiv toga da se jednog dana steknu uvjeti i za najviši rang hrvatskog nogometa. Međutim, to je dug put. Za početak se treba urediti sva tri terena, i glavni i one za trening, a onda se i pozabaviti nužnim detaljima za dobivanje licencije. Klub koji ima tako veliku školu, toliko puno djece, koji ima ambiciju za nešto više, mora imati i bolje uvjete, u prvom redu što se tiče kvalitete terena. Nadam se da će se u dogovoru s Gradom tu neke stvari pomaknuti.

Nastavite čitati

Najave

Vani je novi Reporter: Auto koji glumi, dvojac koji oduševljava i klinac koji dolazi…

Potražite svoj besplatan primjerak na dobro poznatim lokacijama u gradu i okolici

Objavljeno

na

U 451. broju Reportera, koji je od ovog četvrtka dostupan na svim poznatim lokacijama po gradu i okolici. Svi oni koji na jednoj od njih preuzmu svoj besplatni primjerak, trebali bi pronaći i ponešto za sebe…

U ovom broju tako donosimo priču o gosponu Draganu, 75-godišnjaku koji u svom vlasništvu ima automobil star jednako kao on! I nije to običan automobil, jer ovaj se tijekom svog dugog postojanja čak bavio i – glumom! Predstavljamo vam i Gordanu Kovačić i Josipa Mučnjaka, dobitnike županijske Povelje za ovu godinu, a već u sljedećem broju donijet ćemo priču i o DVD-u iz Kravarskog, koji je također nagrađen na Danu županije.

Upoznajemo vas i sa Ivanom Zvonarom, goričkim “spartancem”, kao i sjajnim maturantom Antom Matkovićem, koji je sa stopostotnom uspješnošću riješio državnu maturu iz matematike. Tu su i priče o mladom vrataru Gorice i hrvatske reprezentacije Lovri Lojenu, kao i o našem trener na privremenom radu u Samoboru, Marku Pancirovu.

Uz sve ostalo, tu su i izvještaji sa Gradskog vijeća, posjeta ministrice zdravstva našem gradu, kao i pregled ljetnih radova na našim ulicama. Budući da ponovno stižu i savjeti iz naših ljekarni, da smo se osvrnuli i na problem odlaska malih dućana iz seoskih sredina i zabilježili poneki detalj s proslave godišnjice Udruge branitelja 153. brigade, doista bi trebalo biti za svakoga po nešto.

Potražite svoj primjerak… Ili pregledajte online izdanje OVDJE.

Nastavite čitati

Moja županija

Akcije darivanja krvi u Zagrebačkoj županiji! Pogledajte gdje i kada možete pomoći

Krv mogu darivati osobe dobrog općeg zdravlja, tjelesne težine iznad 55 kilograma.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Crveni križ Velika Gorica

Tijekom kolovoza, društva Crvenog križa Zagrebačke županije organiziraju redovite akcije dobrovoljnog darivanja krvi na brojnim lokacijama diljem županije. Akcije se provode kako bi se osigurale dovoljne zalihe krvi, a svi građani u dobi od 18 do 65 godina koji ispunjavaju osnovne zdravstvene uvjete mogu sudjelovati u ovom životno važnom činu.

Krv mogu darivati osobe dobrog općeg zdravlja, tjelesne težine iznad 55 kilograma. Muškarci smiju darivati krv do četiri puta godišnje, a žene do tri puta, uz propisane razmake između darivanja, tri mjeseca za muškarce, četiri za žene. Prije darivanja preporučuje se lagani obrok i unos dovoljne količine tekućine, a konačnu odluku o prikladnosti donosi liječnik nakon pregleda.

Građani darivati krv na sljedećim lokacijama i u navedenim terminima:

  • 4. Kolovoz – 11:30 – 18:00 – GDCK Samobor, Ilirskog Pokreta 2, Samobor
  • 6. Kolovoz – 11:30 – 18:00 – GDCK Samobor, Ilirskog Pokreta 2, Samobor
  • 9. Kolovoz – 10:00 – 13:30 – Kraj Donji, NK Mladost, Dubravička ulica 130, Kraj Donji
  • 11. Kolovoz – 11:00 – 18:00 – GDCK Vrbovec, Poginulih branitelja 5, Vrbovec
  • 12. Kolovoz – 11:00 – 18:00 – GDCK Vrbovec, Poginulih branitelja 5, Vrbovec
  • 12. Kolovoz – 11:00 – 18:30 – Novi Dvori, Vršilnica, Aleja Đure Jelačića 1, Zaprešić
  • 13. Kolovoz – 12:00 – 17:00 – GDCK Vrbovec, Poginulih branitelja 5, Vrbovec
  • 14. Kolovoz – 14:00 – 18:00 – Restoran Sablić, Trg slobode 10, Dubrava
  • 18. Kolovoz – 10:00 – 15:00 – GDCK Sv. Ivan Zelina – ZMC, Bocakova 13, Sv. Ivan Zelina
  • 19. Kolovoz – 10:00 – 15:00 – GDCK Sv. Ivan Zelina – ZMC, Bocakova 13, Sv. Ivan Zelina
  • 20. Kolovoz – 10:00 – 15:00 – GDCK Sv. Ivan Zelina – ZMC, Bocakova 13, Sv. Ivan Zelina
  • 21. Kolovoz – 15:00 – 18:00 – Bedenica, Kulturni centar Bedenica 111A, Bedenica
  • 25. Kolovoz – 12:00 – 18:00 – GDCK Dugo Selo II. Gardijske brigade “Gromovi” br. 3, Dugo Selo
  • 25. Kolovoz – 9:00 – 14:00 – GDCK Velika Gorica, Cvjetno naselje 16, Velika Gorica
  • 26. Kolovoz – 12:00 – 16:15 – Stara škola Pisarovina, I. G. Kovačića 2, Pisarovina
  • 26. Kolovoz – 17:30 – 19:00 – DVD G. Desinec, Trg Sv. Ivana 9, Jastrebarsko
  • 26. Kolovoz – 9:00 – 14:00 – GDCK Velika Gorica, Cvjetno naselje 16, Velika Gorica
  • 27. Kolovoz – 15:00 – 18:30 – DVD Klinča Sela, Kolodvorska ulica 4, Klinča Sela
  • 27. Kolovoz – 9:00 – 14:00 – GDCK Velika Gorica, Cvjetno naselje 16, Velika Gorica

Krv je nezamjenjiv lijek koji ne može proizvesti nijedna industrija, ali je baš vi možete darovati.

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom

Nastavite čitati

Reporter 451 - 31.07.2025.

Facebook

Izdvojeno