Što ćeš biti kad odrasteš? Pitanje je to koje smo svi u djetinjstvu toliko puta čuli. I svi smo htjeli biti doktori, učitelji, glumci, pjevači, ali rijetki su postali baš to o čemu su maštali kao djeca. Jedan od njih je i Velikogoričan koji na pragu tridesetih proživljava svoje najljepše dane, i radi ono što voli. I nije to floskula, to shvatite nakon dvije rečenice koje vam uputi. On je Marko Stijaković, umjetničkog imena STEY, a ovo je njegova inspirativna priča.

-Moja ‘druženja’ sa glazbom započela su još u ranom djetinjstvu, prije osnovne škole. Oduvijek sam imao urođenu sposobnost u vrlo kratkom vremenu ‘skinuti’ melodije omiljenih pjesama na klavijaturama, od kojih sam tada imao samo jeftine igračke kao i većina djece. Najviše sam se zabavljao kada bih na jednim klavijaturama pustio brži ritam, a na drugima svirao tadašnje hitove elektronske glazbe, te sve to uživo snimao na kasete putem kasetofona koji je na sebi imao ugrađen mikrofon.

Današnje generacije teško da znaju što su kasete, i kako smo nekad snimali glazbu, ali i sami sebe, a o čarima kad se vrpca zapetlja da i ne pišemo, ali Marko je kako vidimo upravo na taj način krenuo prema ostvarenju svojih snova.

-Prvi live nastupi počeli su u višim razredima osnovne škole, tijekom godinu i pol sviranja u mlađoj postavi crkvenog benda Emanuel, a ozbiljnije svirke kreću od 7. razreda i ulaska u rock bend Dodgers. S obzirom da su dečki bili dosta stariji od mene, prilično dobro sam se snašao i proveo sam dosta lijepih trenutaka s njima. Jedno jako dobro i korisno iskustvo, pogotovo za nekoga tako mladog poput mene tada.

Kada je već bio srednjoškolac sve više počeo se zanimati za rap glazbu čija je demo scena bila iznimno aktivna u periodu od 2008. – 2011. Godine,  osobito na području Zagreba i Velike Gorice.

-Upoznao sam Leona Trifunića Jizzy-a i ostatak velikogoričke ekipe koja je bila vrlo slušana i praćena od strane publike. U to doba sam, između ostalog, radio kao glavni Jizzy-ev producent, što je rezultiralo vrlo zapamćenim radovima na koje sam ponosan, te koje i danas sa zadovoljstvom preslušam. Istaknuo bih pjesmu ‘Istina’, na kojoj gostuje meni jako draga prijateljica i vrhunska pjevačica Antonia Šaban Nia, jer je dosegla preko 600 000 pregleda na Youtubeu, što je iznimna brojka, čak i prema današnjim standardima.

Nažalost, zbog višegodišnjih zdravstvenih problema se nakon srednje škole povukao, ali nikada nije prestao raditi glazbu. U međuvremenu sam dosta radio kao ‘ghost’ producent, većinom za inozemne izvođače i vodio svoju bitku sa Crohnovom bolesti.

– Nekako sam sve to trpio, ali znao sam da je neki veći problem. Unatoč tome, nisam imao hrabrosti krenuti na pretrage  sve do 2014. godine kada sam isti dan, nakon pretraga,  hospitaliziran sa dijagnozom Crohna. Operaciju nisam mogao izbjeći, a sveukupno ih je bilo 4, uz još 3 manje incizije, te neočekivanu operaciju pluća. Isprva sam odbijao korištenje kortikosteroida, zbog savjeta okoline i mogućih nuspojava, sve dok stanje nije postalo toliko loše da sam se našao na 50ak kilograma, apsolutno nesposoban za bilo kakav normalan život. U tom periodu gotovo 2 godine nisam bio sposoban niti izaći iz stana i prošetati na bar dvije minute. Česti odlasci na zahod, bolovi u trbuhu i jednostavno užasan umor postali su moje novo normalno, ali uvijek sam u sitnicama nalazio sreću. Glazba se probudila u meni jača nego ikada i htio sam još toliko toga napraviti… Našao sam odličnog doktora na Sv. Duhu, Krešimira Luetića, apsolutno smo se razumjeli i njegov pristup je ono zbog čega sam se odlučio na liječenje. Jasan, konkretan i iskren. Terapija je 2018. krenula u jako dobrom smjeru, nedavno sam krenuo sa novom, biološkom terapijom i živim kao nikada prije. Ukratko bih poručio svima koji imaju sličan problem – prvo krenite rješavati stvari sa sobom i budite brutalno iskreni prema sebi, pa i toliko da boli, očistite život od ljudi koji vas crpe emocionalno, psihički, financijski, kako god. Okružite se ljudima koji vas inspiriraju, provodite više vremena u prirodi, uzmite vremena za sebe. To je najbolja moguća podloga za ozdravljenje, jer ne djeluju baš ni lijekovi, ukoliko osoba nije spremna za to. – progovara Marko otvoreno o svojim zdravstvenim problemima.

Kako kaže, sasvim neočekivanim spletom okolnosti, 2017. izbacuje prvi službeni singl ‘Fading out’ u suradnji sa, njemu osobno najboljom vokalisticom u Hrvatskoj, Gabrijelom Brigljević Bagi, u izdanju Aquarius Recordsa.

-Tada kreću planovi za pokret STEY Music, gdje okupljam talentirane i kreativne mlade ljude iz različitih, a ujedno komplementarnih područja – pjevače, instrumentaliste, dizajnere, fotografe, snimatelje, video editore… Svi smo iznimno fokusirani na to što radimo i ‘grizemo’ maksimalno. Prvi koji je iskoristio mogućnost platforme STEY Music, i krenuo sa svojom glazbenom karijerom, jest Karlo Milinković Šljeminho – dobro poznat, osebujan lik u ovim krajevima, a i šire. Za sada imamo nekoliko singlova u izdanju Aquarius Recordsa (‘Ljubavne instrukcije’, ‘Bakutaner’, ‘Illuminati’) za koje Šljeminho potpisuje tekst, a ja glazbu i aranžman. U pripremi je EP za Bagi, te singlovi za još par pjevačica koje ću predstaviti u skoroj budućnosti.- kaže Stijaković.

Njegova zadnja izdanja su remixevi singlova odličnih mladih pjevačica – Nike Turković ‘gledaj me’ i Stefany – ‘Bolje je’, koji su vrlo dobro primljeni i puštani od strane radijskih glazbenih urednika diljem zemlje.

-Trenutno se bavim unaprijeđivanjem znanja na MPA akademiji glazbene produkcije, gdje su predavači vrhunski profesionalci – ljudi koji se svakodnevno, aktivno bave ovim poslom. U planu je i video podcast, gdje ćemo zvati poznate i manje poznate glazbenike i općenito ljude koji imaju nešto zanimljivo za reći i pokazati, a predvodit ću i bend sa kojim ćemo obogatiti iskustvo gledatelja, te sve to kvalitetnije povezati u glazbenu priču.

Nije glazba jedino čime se Marko bavi(o), a sve ga je to izgradilo baš ovakvim kakvim danas jest.

-Radio sam različite poslove na Radio Banovini. Sve od audio/video tehničara do urednika i voditelja vijesti. Prilično dobar posao za stjecanje ozbiljnih radnih navika i razvijanje različitih sposobnosti i znanja. Trenutno se bavim dizajnom kao freelancer, povremeno i prijevodima raznih dokumenata.

U svemu što u životu radimo, izuzetno je važna podrška najbližih, koja ni kod Marka nije izostala.

-Podrška obitelji je, kako da kažem, na nekoj osnovnoj bazi. Ne mogu reći da sam zakinut za nešto, dapače, roditelji su tu uvijek za mene, ali konkretna podrška što se tiče glazbe je pomalo ‘rezervirana’. Još uvijek su tu neke sumnje, ali u potpunosti to razumijem. Bitan mi je ‘osjećaj’ kojim se vodim, pogotovo kad vidim da se stvari iz dana u dan, upornim radom i osobnim rastom, mijenjaju meni u korist. Najveća podrška su dugogodišnji prijatelji i suradnici, sa kojima razvijam ideje i dijelim inspiraciju, a pogotovo bih tu spomenuo svoju djevojku Zrinku, koja mi je najveća motivacija, inspiracija i podrška. Neizmjerno joj hvala na tome. – ističe Marko za kraj.

foto: Privatni album