Sport
Pancirov: Volim da je sve po mome, ali nisam tako krut kao što ljudi misle…
Trener Kurilovca Marko Pancirov zasad drži savršen učinak na klupi kluba s Udarnika. Predstavljamo čovjeka koji je ugodno iznenadio nogometno Turopolje, čovjek koji hladno kaže: “Zato i radim, da bih pobjeđivao…”
Dok u trećeplasiranoj Gorici odmaraju ili, eventualno, igraju za reprezentacije – bravo za Babeca, Špikića i Krizmanića, sva trojica sudjelovala su u pobjedi 3-2 protiv Švicarske na Euru U-21! – u nižim ligama događaju se promjene. I to, kao i uvijek u životu, uključuje i uspone i padove. U ovoj priči usponi se odnose na trećeligaško društvo, a jedan mali pad u tijeku je u četvrtom rangu.
Lukavec je prezimio na vrhu 4. HNL Središte, ali u proljetna tri kola nije uspio nikoga pobijediti! Prvo je remizirao na Ravnicama (1-1), pa šokantno izgubio kod Save Rugvice (2-4), da bi u ovom kolu “nulom” s Odrom dao priliku Ravnicama da se odvoje na dva boda na prvome mjestu. Izgubio je tako turopoljski nogomet svog u tom trenutku jedinog ligaškog lidera, u bilo kojem rangu, no tu je uskočio – Kurilovec! Za mnoge prilično iznenađujuće, ali Kurilovčani melju sve pred sobom u nastavku sezone, unatoč odlasku dugovječnog trenera Perice Vidaka i petorice važnih igrača. I ispunili su prazninu, sad su oni jedini turopoljski ligaški lider!
Niz je zasad stao na četiri pobjede, padali su redom Vrbovec, Ponikve, Trešnjevka i u subotu Segesta (2-1), tablica kaže da Kurilovec ima tri boda više od drugoplasiranog Jaruna, a ispod svega stoji potpis Marka Pancirova.
– Ne, nisam iznenađen ovime što se događa. Zato i radim, da bih pobjeđivao – sa smiješkom kaže 43-godišnji Pancirov, iznimno zadovoljan što je razuvjerio sve skeptike koji su sumnjali da može na ovakav način nastaviti posao svog prethodnika.
A još je zadovoljniji, kaže, što je uspio relativno brzo pridobiti svlačionicu, kojoj je teško pao odlazak Perice Vidaka. Danas su takve misli sve više samo i isključivo prošlost, jer stvarno je toliko dobra, da bolja ne može biti. Marko Pancirov napravio je posao. A tek je krenuo…
Prošlog ljeta s Mraclinom se borio i izborio za ulazak iz pete u šestu ligu i usporedno vodio kadete HNK Gorice, u predbožićno vrijeme se rastao s Mraclinom, pa s novom godinom dobio povjerenje čelnika Kurilovca.
– Stanje u klubu je, jednom rječju, zaista ok. Imam sve razloge biti zadovoljan sam onim što sam zatekao dolaskom u NK Kurilovec, na Udarnik. Igrački kadar je dobar, bez obzira na odlazak Matoša, Čunčića, Pavlaka, Tominca i Althalera. Da, napustili su nas igrači koji su bili nositelji igre Kurilovca, no ja to od početka nisam vidio kao problem. Logično je da nakon fantastičnih rezultata na jesen nekima dođu ponude i da promjene sredinu. Cijelo vrjeme govorim da sam uvjeren kako u Kurilovcu i bez njih ima dovoljno kvalitete da nastavimo u sličnom ritmu. Teško je uoči početka proljetnog dijela sezone bilo reći hoćemo li moći baš ponoviti jesenske rezultate, ali zasad ide jako dobro. Svakako ima materijala, vjerujem da se ovdje može iskristalizirati momčad za visoke domete – ambiciozan je Pancirov.
Nakon dvije i pol sezone s jednim trenerom, prvom sljedećem bilo je posebno važno zadobiti igrače, kako u svlačionici, tako i na terenu, kroz kudikamo drukčije zahtjeve.
– Iskreno, u početku me malo brinulo kako će me igrači prihvatiti, budući da su bili jako povezani s prethodnim trenerom, i baš zato me veseli što su me prihvatili jako dobro. Kratko sam ovdje i teško je odmah preslikati svoje želje na teren, i dalje ne igramo u potpunosti onako kako bih ja želio, no veseli me gard momčadi, ponašanje i radne navike… Sve je to na izuzetno visokom nivou i na tome temeljim optimizam za nastavak sezone – ističe Pancirov, koji će se u sljedećem kolu sudariti s čovjekom kojeg je naslijedio.
Foto: David Jolić
Marko Pancirov i Kurilovec u subotu od 16.30 sati gostuju kod Perice Vidaka i Lučkog.
– Sigurno da je Perica Vidak napravio sjajne stvari ovdje, o tome najbolje govore rezultati, ali ne volim baš komentirati kolege. Reći ću samo da je gospodin Vidak mojoj momčadi ugradio neke navike koje su bitne za daljnji razvoj i u nekim stvarima mi je zaista olakšao. Međutim, neke stvari sam i mijenjao, imam svoj stil i svoje ideje – kaže Pancirov.
Iako je u nogometnom Turopolju već desetljećima poznato ime, nikad se o Marku Pancirovu nije pričalo kao ovih dana. Oni koji su upućeniji kažu da spada u trenere koje je najlakše opisati kao stroge, autoritativne, ne osobito sklone kompromisima. Tako nekako i djeluje gledajući sa strane, kao da s njim nema šale…
– Svjestan sam ja tog svog garda, jasno mi je da kod mnogih ostavljam takav dojam, ali svi koji me poznaju znaju da sam zapravo potpuno drukčiji. Nisam baš toliko krut… Iako, činjenica je da volim raditi, volim sve isplanirati u detalje, a na neki način sam i egoist, budući da volim kad je sve po mome. Međutim, mislim da to tako i treba biti. I u sportu i u životu stvari najbolje funkcioniraju kad je jasno tko je vođa – uvjeren je trener Kurilovca.
Čisto nogometno gledano, Marka Pancirova možda najbolje opisuje odgovor na pitanje kojeg trenera posebno cijeni.
– Nenada Bjelicu! Volim da moja momčad igra, da se kroz igru pokušava doći do šanse, ali volim i dinamiku u igri, pritisak, agresiju, brzu tranziciju, okomitost… Tu vidim dosta sličnost s njegovim stilom.
A ako odemo za još razinu, dvije ili tri prema gore, najlakše će se pronaći u onome što želi Jürgen Klopp.
– Da, to je nekakav ideal. Uostalom, na prvom sastanku sam rekao igračima: ‘Želim da budemo Liverpool iz Kurilovca!’ Zasad samo imamo crvene dresove kao oni, a za dalje ćemo vidjeti hoćemo li uspjeti, ha, ha – dobro je raspoložen Pancirov.
Ove godine navršit će se 20 godina otkako se bavi trenerskim. Kao igrač odrastao je doma, u Velikoj Mlaki, u danas ugašenom Napretku prošao je cijelu školu pa zaigrao za prvu momčad u slavnim danima 1. B lige, a poslije je igrao i za Inker Zaprešić, pa Polet iz Buševca, Gradiće, Udarnik i na kraju za Meštricu. Bio je prvo veznjak, pa u najvećem dijelu karijere stoper, no cijelo je to vrijeme znao gdje će završiti.
– Još kao kadet, pa poslije i junior, išao sam s najmlađim kategorijama na njihove utakmice, oduvijek me zanimao taj trenerski dio posla, a prvu licencu završio sam 2001. godine. Kao igrač nisam o tome razmišljao sto posto, uživao sam u samom igranju, ali slušao sam trenere, upijao sve ono što rade, i kroz to skupljao iskustvo, čak i neke ideje koje će mi poslije pomoći… Trenerski sam stasao u omladinskoj školi HNK Gorice, a dodatno se izgradio kao trener i kao čovjek kroz dvije godine u Hrvatskom dragovoljcu, sredini u kojoj je u to vrijeme bilo jako teško raditi. Odlaskom u Mraclin želio sam zakoračiti u seniorski nogomet, a vjerujem da sam upravo zbog toga dobio i ovu priliku u Kurilovcu – vrti film svoje nogometne priče Pancirov, koji je Mraclin preuzeo na 12. mjesto u šestom rangu natjecanja.
– U sljedeće dvije godine izborili smo promociju u viši rang, a momčad sam ostavio na poziciji koja vodi prema još jednom skoku u ligu više. Uživao sam raditi s tim ljudima, Mraclin će za mene zauvijek ostati jedna jako lijepa priča – ističe Pancirov.
Sad je Mraclin prošlost, a Kurilovec sadašnjost i budućnost. Trener Pancirov skočio je za dva ranga, suočava se s novim izazovima, ali dovoljno je optimističan i samouvjeren da se odmah složi s planom koji kaže: njegov Mraclin ide u četvrtu ligu, Lukavec skače u treću, a njegov Kurilovec u drugu! I njegova Gorica u Europu…
– E, to je fantastičan plan! Želim Mraclinu da uspije, da ode tamo gdje sam ga i ja želio vidjeti, svim ostalim našim klubovima također, a Kurilovec… Ha, ne igra se za drugo mjesto! – završio je Pancirov.
‘Nije normalno da Velika Mlaka nema klub’
Kao čovjeku koji je odrastao u Velikoj Mlaki, kako životno, tako i nogometno, Marko Pancirov teško podnosi činjenicu da jedno takvo mjesto već godinama nema svoj nogometni klub, još od gašenja čuvenog NK Napretka, koji se kasnije zvao i Velika Mlaka.
– Za mene to nije normalno – uvodno će na tu temu kazati aktualni trener Kurilovca.
– To nije normalno u prvom redu zato što je Velika Mlaka jedno zaista veliko mjesto, zato što je spojena je s Velikim Poljem, koje ubrzano raste i tu je jako velika baza djece – nastavio je Pancirov.
Nogomet se u Mlaki igra, ali…
– Tereni u Velikoj Mlaki pod ingerencijom su HNK Gorice i ta djeca igraju i treniraju kao članovi Gorice, no ipak mislim da bi se u budućnosti trebalo razmisliti o tome da Velika Mlaka opet dobije klub. To je moja životna želja, nadam se da ću to doživjeti i ako se dogodi, nadam se da ću biti uključen u tu priču. Ipak sam najljepše trenutke u životu doživio na tom igralištu, fenomenalne uspomene, i volio bih da se to vrati.
Sport
Nove medalje za goričke taekwondoašice, Sara Prpić i Dora Habijančić srebrne
Nakon nastupa na Croatia Open, odlično su prezentirali svoj klub na Noći borilačkih sportova.
Vikend iza nas, 15. – 16. studenog u dvorani Sutinska vrela održao se G1 Croatia Open na kojem su sudjelovali i natjecateljice iz Taekwondo kluba Velika Gorica. Turnir je okupio više od 750 natjecatelja iz više od 40 država.
– Mi smo na ovom natjecanju nastupili sa šest naših sportašica, kadetkinja Lejla Lea Kajfeš, te juniorke Lana Gavrilov, Lana Horvat, Sara Prpić, Katarina Bačurin i Dora Habijančić. Turnir je bio iznimno kvalitetan i naše sportašice su odlično odradile svoj posao. Osvojili smo dva srebra i jednu broncu, te jedan plasman na 5. mjesto – komentirao je trener Igor Matić.
U konkurenciji kadetkinja -59kg Lejla Lea Kajfeš osvojila je brončanu medalju. U konkurenciji juniorki -49kg Katarina Bačurin zauzela je peto mjesto, jer je u borbi za medalju izgubila od predstavnice iz Koreje, ovogodišnje viceprvakinje Svijeta.
Sara Prpić juniorka -42kg je osvojila srebrnu medalju, nakon pobjede nad Turskom predstavnicom u finalu gubi od predstavnice iz Hrvatske. Dora Habijančić juniorka -63kg također osvaja srebrnu medalju, nakon pobjeda protiv predstavnica Austrije, Mađarske, Hrvatske u finalu gubi borbu od predstavnice iz Srbije inače 1.nositeljice na ovom turniru.
– Cure su odradile odličan posao i zaradile vrijedne bodove na Europskoj rang listi – dodao je Matić.
Inače, nakon turnira goričke sportašice sudjelovale su i na Noć borilačkih sportova gdje su svojim nastupom zaokružile uspješan dan.
Zajedno sa njima nastupili su i naši mlađi članovi te pokazali osnovne elemente taekwondoa dok su nešto malo starije cure prezentirale izvedbu poomsae (formi) u taekwondou.
Sport
Put do sreće vodi preko Gorice: Jedan brani Hrvatsku, drugi osvaja Ameriku!
Kristijan Kahlina i Dominik Kotarski, dva bivša golmana HNK Gorice, gotovo istovremeno doživjeli su najljepše trenutku svojih karijera: Kale je proglašen najboljim golmanom MLS-a, a Kota je stao na gol hrvatske reprezentacije
U jednom si trenutku pod prečkom koja je ponekad u prošlosti znala biti i pogrešne visine, na travnjaku stadiona izgrađenog 1987., s vizurom koja vraća u neka prošla vremena, pred nekoliko stotina navijača, među kojima navijaju samo Bobi i njih još nekoliko… Prohladna je jesenska večer, igraš protiv nekakvog Slaven Belupa, braniš gol Gorice – sanjaš.
U drugom si trenutku već pod svjetlima najblještavijih nogometnih pozornica, na vrhuncu svoje karijere, barem trenutačnom, i shvaćaš da snovi ponekad zaista mogu postati stvarnost. I da je stvarno moguće preko jedne male, skromne Gorice, doći do, recimo, dresa hrvatske reprezentacije. Ili, možemo reći i to, do titule najboljega golmana u cijeloj velikoj i moćnoj Americi!
Snovi su se ovih dana, otprilike u isto vrijeme, ostvarili dvojici ljudi koji će se pronaći u ovom malom uvodu. Kristijan Kahlina i Dominik Kotarski kolege su po poziciji, obojica su golmani, obojica su došla u HNK Goricu oživjeti svoje karijere, dati im novi zamah, da bi se u nekom trenutku, netko ranije a netko kasnije, otisnuli na put prema vrhu. Na kojem se, shvatili ste, upravo nalaze. Kota je bio hrvatska “jedinica” protiv Škotske, a Kale je najbolji golman MLS-a. A ovo su njihove priče…
Rijeka: Susret između HNK Rijeka i HNK Gorica u 1. kolu HT Prve lige 28.07.2018., stadion HNK Rijeka, Rijeka – Hrvatski Telekom Prva liga, 01. kolo, HNK Rijeka – HNK Gorica. Kristijan Kahlina.
Photo: Goran Kovacic/PIXSELL
Kad je Kristijan Kahlina tog ranog rujna 2016. došao u Goricu, zatekao je klub iz vrha druge lige. Sezonu ranije Gorica je završila na četvrtome mjestu, pod vodstvom Damira Milinovića, i planirao se napad na prvu ligu. Takvo nešto savršeno je odgovaralo 24-godišnjem golmanu koji dotad nije uspio pronaći svoj put nakon odlaska iz Dinamove akademije. Prošao je kroz Vinogradar i Lučko, sezonu ranije proveo u slovenskom Koperu, i znao je da je u ključnom trenutku karijere. Denuncirao je Tonija Šuškovića, koji je do tad držao “jedinicu”, i krenuo prema ostvarenju snova.
Manje od dvije godine poslije, sad s Ivanom Prelecom na čelu, slavio je ulazak u prvu ligu, koju je toliko želio.
– Nikad nikoga nisam imao iza sebe, sve sam zaradio sam, i pitanje je bih li ikad dobio priliku u prvoj ligi da se sam u nju nisam uveo – znao je reći Kale u brojnim razgovorima u doba kad je bio vođa goričke svlačionice, ali i golman koji je radio ozbiljnu razliku.
Nevjerojatan profesionalac, čovjek za kojeg su suigrači govori “to ti je Robocap, čovjek se ne može ni ozlijediti, samo pritegne šaraf i evo ga na treningu”, tip koji je golmanske treninge odrađivao čak i sa slomljenim prstom, s langetom… I istinska legenda našega kluba, kapetan za primjer, što je prepoznao i Valdas Dambaruskas. Kad je ponajbolji trener kojeg je Gorica ikad imala odlazio u bugarski Ludogorec, sa sobom je poveo i svoga kapetana iz Gorice.
– Zadovoljan sam tim razdobljem. Skupio sam 36 nastupa te sezone, branio sam i u kvalifikacijama za Ligu prvaka, ali u međuvremenu je Valdas otišao, u klub su doveli novoga golmana, i ja sam shvatio da je vrijeme za odlazak – pričao je Kahlina o toj epizodi.
Sljedeći korak na njegovu putu ponudio je let preko oceana, Kale je rado prihvatio poziv iz Charlotte FC i otišao u MLS, ligu u kojoj danas igraju i tipovi kao što su Leo Messi, Sergio Busquets… I u kojoj brane tipovi kao što je, recimo, Hugo Lloris, dugi niz godina golman moćne francuske reprezentacije. U takvoj je ligi, u toj konkurenciji, Kahlina proglašen najboljim golmanom godine.
– Hvala svim mojim suigračima na velikoj potpori. Ova nagrada je ujedno i velika odgovornost jer moram pokazati da ona nije došla kao plod sreće. Nadam se da ću nastaviti i u budućnosti s kvalitetnim predstavama braniti boje Charlotte FC-a – rekao je Kale nakon što je doznao da je ovogodišnji laureat u ovom izboru.
Miljenik je navijača svoga kluba, koji nekoliko puta do posljednjeg mjesta napune stadion kapaciteta 75.000 mjesta, sa suprugom Nikolinom podiže kćerkicu i sa 32 godine – uživa.
A usput se često sjeti kluba i grada u kojem je zablistao. U kontaktu je s bivšim suigračima, znao ih je i hrabriti u teškim trenucima, a nedavno je poslao i opremu za golmanske treninge, kao prijateljski poklon.
– Goricu nikad neću zaboraviti. Gorica mi je promijenila karijeru, ona je za mene nešto posebno. Igrao sam u puno klubova, i prije i poslije Gorice, ali ovdje sam bio najduže, povezao se sa sredinom, stekao jako puno prijatelja i naravno da me vežu posebne emocije. Pratim i dalje sve što se događa, gledam svaku utakmicu Gorice, navijam, iskreno se veselim svakoj pobjedi. Odlazio sam i iz drugih klubova, ali ni sa jednim nisam imao vezu kao s Goricom – kaže Kale.
Dominik Kotarski uspio se izboriti za transfer iz Gorice kroz samo 28 nastupa… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL
Dominik Kotarski, s druge strane, neće emitirati takve emocije. Dečko iz Bedekovčine tako se nekako postavio od prvog dana svog dolaska u Goricu. On je došao odraditi posao, profesionalno i kvalitetno, a to je i učinio. Bez puno priče, bez filozofije, brzo i lako.
I oduvijek je bio takav. Talentiran, posvećen radu, maksimalno ozbiljan, nogometaš koji ne spada pod uhodane stereotipe. Rano se oženio, kao da je općenito nešto ranije odrastao, a s takvim karakteristikama nije posrnuo ni kad je bilo teško. Bio je još tinejdžer kad je odlučio napustiti Dinamo i prihvatiti poziv iz nizozemskog velikana Ajaxa. Nije bilo lako izboriti se za priliku, koliko god je bio strpljiv, pa je odabrao drugi put.
I stigao na posudbu u Goricu. Predsjednik Črnko je prepoznao šansu, ugradio je u ugovor o posudbi opciju otkupa za milijun eura, što se u startu činilo vrlo ambicioznim. A onda se, kad je stigla ponuda od dva milijuna eura, pokazalo jako pametnim! Bio je 28 puta na golu Gorice, ostavio iza sebe neke jako pamtljive partije i vrlo brzo postao zanimljiv tržištu. Najuporniji i najkonkretniji je bio grčki PAOK, uz zaradu od čistih milijun eura za klub…
U Grčkoj brani sjajno, toliko dobro da je i izbornik Dalić odlučio dati mu šansu u situaciji kad je Livaković odrađivao suspenziju zbog crvenoga kartona. Posao je i ovoga puta odradio, pogađate, profesionalno i kvalitetno, pokazavši da može ozbiljno konkurirati i za “jedinicu” reprezentacije. E, tako to izgleda kad ostvariš snove.
Kale i Kota moraju biti i pokazatelj kako svoj posao radi dugogodišnji trener golmana u HNK Gorici Siniša Klafurić, legenda turopoljskog nogometa, a sasvim sigurno mogu biti primjeri za Ivana Banića, Karla Žigera i svakog sljedećega golmana koji dođe u Goricu, klub koji ih voli lansirati u visine…
Moja županija
‘Sretni smo što imamo tradiciju sporta u gradu. A i Kosteliće smo prisvojili…’
Igor Mužina je dopredsjednik županijske sportske zajednice, predsjednik županijskog košarkaškog saveza i trećeligaša KK Ivanića, a ujedno je i tajnik sportske zajednice u Ivanić Gradu. Gostovao je u novom izdanju serijala “Sport Zagrebačke županije”…
Iz kvantitativnih razloga, u strahu da nešto ne bismo propustili, na početku novog izdanja serijala “Sport Zagrebačke županije” prepustili smo Igoru Mužini da sam nabroji svoje funkcije.
– Glavni tajnik sportske zajednice grada Ivanić Grada, predsjednik Košarkaškog saveza Zagrebačke županije, ujedno i predsjednik KK Ivanića, te dopredsjednik Zajednice sportskih udruga i saveza Zagrebačke županije – predstavio se sportu posvećeni Mužina, nastavljajući s predstavljanjem svoga Ivanić Grada.
– Ivanić je ugodno mjesto za život, a grad i gradska sportska priča razvijaju se zajedno. Blizu smo Zagrebu, a nudimo ležeran život pun sadržaja, pogotovo u sportskom smislu. Grad ulaže jako puno u sportsku infrastrukturu, počevši od našeg čuvenog Sportskog parka Zelenjak, koji iz godine u godinu raste u smislu ponude našim građanima. Obuhvaća nogometni stadion, teren s umjetnom travom, teniske terene, restorane i kafiće, dječji park… Imamo i dio koji zovemo Amfiteatrum, nastao na propalom pokušaju građenja bazena. Tu su tijekom ljeta kazališne predstave, stand up komedija, kino na otvorenom, koncerti… Puno toga se događa u Zelenjaku, uz koji prolazi i šetnica uz rijeku Lonju, tako da je to baš jedan ambijent koji svi koji dođu sa strane ističu kao ogromnu zelenu oazu usred grada – ističe Mužina.
U gradu s nešto više od 13.000 stanovnika imaju 17 klubova iz 17 sportova, vrijedi nepisano načelo “jedan sport, jedan klub”. I svi ti sportaši rade u jako dobrim uvjetima, jer infrastruktura postoji, a o raspolaganju njome odlučuju sami.
– Imamo specifičan način upravljanja sportskim objektima. Sportska zajednica, osim što se bavi sportom i sportskim klubovima, bavi se i upravljanjem objektima. Uz park Zelenjak imamo i veliku školsku dvoranu, koja je do 15 sati na raspolaganju školi, a nakon toga klubovima. Uz to, imamo manju dvoranu u školi na Posavskim Bregima, otvara se dvorana i u OŠ Graberje Ivanečko, a u nekom sljedećem periodu u planu je u Zelenjaku staviti balon na teren rukometnih dimenzija, da dobijemo još prostora u zimskim mjesecima. Tu ćemo dobiti puno više prostora za treninge rukometnih klubova, jer kod nas je rukomet jako popularan i jedna dvorana rukometnih dimenzija je premalo. Ostali sportovi imaju već sad dobre uvjete – zadovoljno konstatira Mužina.
Najbolja sportašica Ivanić Grada prošle godine dolazi iz streljaštva, najbolji sportaš iz kickboxinga, a to puno govori i o najvećim uspjesima sporta u Ivaniću.
– Imamo sreću što imamo tradiciju sporta. Tu su i obiteljske linije, od djedova i očeva sve do djece, na to se ponosimo i pokušavamo održati masovnost. Imamo konstantnu brojku sportaša, oko tisuću, od čega je 90 posto djece. Voljeli bismo da je ta brojka veća, ali u tom smislu imamo konstantu i očito na to ne možemo previše utjecati – svjestan je Mužina.
Šira sportska javnost na prvu će povezivat sport u Ivanić Gradu s onom famoznom pobjedom Naftaša protiv Dinama s Eduardom i ekipom, ali poveznica je snažna i s rukometom.
– U povijesnim knjigama stoji da se u našem gradu prvo počeo igrati nogomet, 1919. osnovan je prvi nogometni klub, a već dvadesetih godina igrao se i rukomet, u to doba na dimenzijama nogometnog terena. Prve su krenule cure, tako da smo već obilježili stotinu godina rukometa u gradu. Iako, prvi klubovi osnovani su tek pedesetih godina – kaže pa nastavlja nabrajati lokalne junake.
– Biciklist Stjepan Grgac je u doba prije drugog svjetskog rata osvajao etape na Tour de Franceu, a njemu u čast imamo i biciklistički memorijal Stjepana Grgca već više od 50 godina. Tradiciju ima i streljaštvo, imali smo u doba Jugoslavije i prvake države, što je bila velika stvar, a i sad imamo strijelce koji osvajaju državna prvenstva, koji su jako konkurentni i na međunarodnoj sceni.
Snažnu poveznicu s vrhunskim sportom Ivanić Grad ima i kroz jednu obitelji…
– Mi u Ivaniću svojatamo Kosteliće! Ante je sedamdesetih godina bio trener ženske ekipe, koja je povijesno imala veće uspjehe nego muški klub, a tu je i upoznao suprugu Maricu. Uostalom, Ivica živi u Ivaniću, djeca mu kod nas idu u školu… Zasad su u karateu, ali s obzirom na roditelje i djeda, ne sumnjam da će oni naći svoj sportski put – kaže Mužina.
Nastave li sa sportom u Ivaniću, imat će ponudu iz koje mogu birati
– Konstantne rezultate imamo i u kickboxingu, i na državnim i međunarodnim natjecanjima, u karateu također, a posebno smo ponosni i na to što u mlađim kategorijama često osvajamo državna prvenstva. Pogotovo u ženskom rukometu, budući da smo nedavno imali dvije ekipe koje su postale prvaci Hrvatske, što je čudo za jednu malu sredinu poput Ivanića – zaključio je Igor Mužina.
S košarkašima Ivanića planira povratak u drugu ligu, a usput se neumorno bavi gradskim i županijskim sportom…
Sljedećeg vikenda (23./24.11.2024.) utakmicama 15. kola završava jesenska polusezona u Jedinstvenoj 1.županijskoj nogometnoj ligi. Jesenski prvak je Buna, neovisno o rezultatima zadnjeg kola, jer ima prednost od 4 boda ispred Lonje i pet više od trećeplasiranog Rakovca.
Velika Gorica, 21.11.2024. Jedinstvena 1.ŽNL 2024./2025., 15. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Dinamo Hidrel je zahvaljujući odličnim rezultatima (od 8. do 14. kola) stigao na visoku 5. poziciju, zajedno s novim trenerom Stivenom Žitnikom. Posavec je u gornjem dijelu ljestvice s 23 boda na 7. mjestu, a Mladost Obrezina je s najmlađom momčadu u ligi na sigurnom 10. mjestu s 18 bodova. Dojam je da Turopolje bolje igra nego što to pokazuje plasman na 12. mjestu.
Velika Gorica, 21.11.2024. Jedinstvena 1.ŽNL 2024./2025., 15. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Vatrogasac je na 15. mjestu s jednom pobjedom i jednim remijem, a Kupa ima samo jedan bod na zadnjem mjestu.
Galerija fotografija
Jedinstvena 1.ŽNL 2024./2025.
Rezultati 14. kola (16./17.11.2024.): Jamnica – Buna (Mala Buna) 1:3, Dinamo Hidrel (Novo Čiče) – Vatrogasac (Kobilić) 2:0, Posavec (Orle) – Turopolje (Turopolje) 0:0, Mladost Obrezina – Milka Trnina (Vezišće) 2:0, Pribić (Pribić) – Kupa 3:0, Rakovec (Rakovec) – Graničar Tučenik 1:1, Lonja – Pušća 1:1, Ban Jelačić (Banovo) – Dinamo Jakovlje 0:3.
Redoslijed: 1. Buna 34 (14 11 1 2 25:9), 2. Lonja 30, 3. Rakovec 29, 4. Pušća 25, 5. Dinamo Hidrel 24 (14 7 3 4 28:22), 6. Dinamo Jakovlje 24, 7. Posavec 23 (14 7 2 5 26:17), 8. Pribić 22, 9. Graničar Tučenik 19, 10. Mladost Obrezina18 (14 5 3 6 26:20), 11. Jamnica 18, 12. Turopolje 16 (14 4 5 5 16:20), 13. Ban Jelačić (B) 14, 14. Milka Trnina 12, 15. Vatrogasac 4 (14 1 1 12 12:39), 16. Kupa 1 (14 0 1 13 9:39).
Novo igralište u Lazini Čičkoj otvoreno je jučer (srijeda, 20.11.2024.) malonogometnim susretom između Reprezentacije Grada i Malonogometnog kluba Lazina. Lokacija je ostala ista, sada je umjesto trave asfalt, ovo igralište je trajnije i lakše ga je održavati.
Lazina Čička, 20.11.2024. Otvoreno novo igralite. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Lazina Čička, 20.11.2024. Otvoreno novo igralite. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Lazina Čička, 20.11.2024. Otvoreno novo igralite. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Igralište maksimalnih dimenzija je jučerašnjim susretom i službeno stavljeno u funkciju, a svoje nogometno umijeće demonstrirao je i gradonačelnik Krešimir Ačkar sa svojim suradnicima. Predviđeno je da će se o novom sportskom objektu ponajviše skrbiti MNK Lazina.
Lazina Čička, 20.11.2024. Otvoreno novo igralite. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Lazina Čička, 20.11.2024. Otvoreno novo igralite. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Lazina Čička, 20.11.2024. Otvoreno novo igralite. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Podsjećamo, MNK Lazina je ove godine u MNL Turopolja i Posavine 2024. svoje domaćinstvo odradila na igralištu NK Dinamo Hidrel u Novom Čiču.
Galerija fotografija
-
HOTNEWSprije 2 danaFOTO Prometna nesreća kod Leggiera, naoružajte se strpljenjem
-
Vijestiprije 4 danaTuropoljski tjedan ‘Večere za 5’ otvara radnica u ugostiteljstvu Branka: „Volim kuhati, ali nemam za koga“
-
HOTNEWSprije 4 danaGoričanka Branka osvojila je 37 bodova: Ivan predjelo nije mogao probati zbog alergije
-
HOTNEWSprije 4 danaMještani Gradića pozivaju se na oprez! Provaljeno u garaže i obiteljske kuće
