Danas je došlo do puknuća tlačnog cjevovoda koji puni vodospremu Velika Gorica, a intenzitet puknuća bio je takav da se vodosprema ispraznila u svega nekoliko minuta, uzrokujući pad tlaka u vodoopskrbnom sustavu grada, javili su iz Vodoopskrbe. Puknuće se dogodilo oko 16 sati te je potopilo gotovo pola Trga Stjepana Radića, kao i glavnu prometnicu sve do rotora u Ulici Matice hrvatske. Poplavljeno je i parkiralište zgrade koja se nalazi nasuprot Galženice.

– Zahvaljujući brzoj i učinkovitoj reakciji naših stručnih ekipa, potencijalno ozbiljan problem je uspješno spriječen. Timovi na terenu uspjeli su u roku od samo 30 minuta zatvoriti vodu i izolirati mjesto kvara te stabilizirati vodoopskrbni sustav kako bi se izbjeglo potpuno pražnjenje i prekid opskrbe vode. Ova brza intervencija omogućila je nesmetanu minimalnu opskrbu vodom za naše građane i stvorila uvjete za početak sanacije u rekordnom vremenu – ističu iz Vodoopksrbe.

Djelantici VG Vodoopskrbe krenuli su u sanaciju nakon izolacije kvara. Iskopali su tlo iznad oštećenog cjvovoda, uklonili oštećeni dio u dužini oko tri metra. Također su privremeno uklonili hidran koji se nalazio na mjestu oštećenom dijelu cjevovoda te su montirane nove spojnice kako bi se osiguralo punjenje vodospremen.

Sanacija se polako završava, te će se također napraviti tlačno ispitivanje i osposobiti cjevovod za redovnu funkciju.

– Privremeno ćemo zatrpati iskop očistiti i osugirati pješačku zonu oko gradilišta, dok će novi hidrant biti montiran sutra, kada uvjeti na terenu to dopuste. Kada je u pitanju opskrba vodospremom odvijala se alternativnim putem, s druge strane sustava i sporijim tempom. Paralelno, naši laboratorijski timovi su proveli preventivna mjerenja mutnoće vode na ključnim točkama u gradu. Sva dosadašnja mjerenja pokazuju da je voda uredu – javljaju iz Vodoopskrbe te zahvaljuju građanima na strpljenju i razumijevanju tijekom izvođenja hitnih radova.

– Posebno zahvaljujemo svima koji su nas pravovremeno obavijestili o promjenama u opskrbi i pomogli nam brže djelovati na terenu. VG Vodoopskrba 0-24 ima dežurne službe spremne za hitne intervencije, osiguravajući pravovremeno rješavanje kvarova i neprekidnu opskrbu vodom – dodaju iz Vodoopskrbe.

Oko 16 sati na Trgu Stjepana Radića došlo je do puknuća cjevovoda, a voda je preplavila pola Galženice te došla gotovo do rotora. Kako doznajemo iz VG Vodoopskrbe, dežurne ekipe izašle su na teren sanirati kvar i zatvarati vodu.

– Trenutno se zatvaraju okna koja su najbliža trgu. Voda će se brzo povući i smiriti. Kvar će se sanirati što prije po otkrivanju mikro lokacije puknuća – kažu nam iz Vodoopskrbe.

Građani u krugu Galženice mogu očekivati slab pritisak vodepa čak i nestanak vode.

Pod vodom je i parkiralište zgrade u Ulici Matice hrvatske, nasuprot trga.

Nakon emotivnog pražnjenja u posebnoj utakmici u Krapini, u pobjedi posvećenoj Ivanu Šćepini, nogometaši Kurilovca upustili su se u pripremu za prvi sljedeći izazov, za dolazak Dinama iz Odranskog Obreža. Činili su to, sad već po običaju, u neadekvatnim uvjetima, u blatu pomoćnog igrališta na Udarniku, a to se odrazilo i na samoj utakmici. Iako, uvjeti na glavnom terenu bili su slični, i tu je bilo važno nabiti, a onda i dobiti…

A to su uvjeti u kojima ova momčad Kurilovca ne funkcionira najbolje. Nevolja je u tome što ti igrači, koji vole igrati, domaće utakmice igraju na terenu na kojem to baš i ne mogu u mjeri u kojoj bi željeli. Bilo je tako i u lokalnom derbiju s društvom iz Obreža, koje je imalo nešto više spretnosti, vještine, ali i dozu sreće koja je Kurilovcu nedostajala.

Povela je momčad trenera Harambašića dovoljno rano, već u devetoj minuti pogodio je Đevad Selman i činilo se kao da će to biti još jedna od onih utakmica u kojima Kurilovec vješto čuva svoj gol i uzima bodove. Propustili su Chikwado i Sedlaček u prvom poluvremenu iz jako dobrih situacija povećati kurilovečku prednost, zapucali su dva ozbiljna zicera, a kazna je stigla nakon 55 minuta nogometa.

Vedran Puntar raspucao se u posljednje vrijeme, bio mu je to peti gol u posljednje četiri utakmice, a u ovom slučaju značio je i početak sasvim drukčije utakmice. Puno je tu bilo napucavanja, puno duela, puno borbe na sve lošijem travnjaku, ali ništa se nije mijenjalo sve do sudačke nadoknade.

Već je sudac Debogović stavio zviždaljku u usta, kanio odraditi i posljednji zvižduk, kad je pala odluka. Doslovno u posljednjem napadu na utakmici Obrežani su poslali centaršut u sredinu, obrana Kurilovca odbila je samo do visine kaznenog udarca, a tamo je spreman bio Danijel Savičić. Kroz šumu nogu lopta je nekako prošla i završila iza leđa golmana Leona Išeka.

Nakon svega, Kurilovčanima je preostalo samo okrenuti se sljedećem izazovu, koji donosi gostovanje kod Maksimira. Na umjetnoj travi, u uvjetima nimalo nalik onima u kojima će se ta utakmica igrati, što će još dodatno otežati cijelu priču. Za kraj jeseni, vikend nakon toga, na Udarnik će doći Samobor.

Organizirane kriminalne skupine ne miruju. Gradske kamere za nadzor ilegalnog odlaganja otpada ponovno su im se našle na putu i omele im planove, toliko da su ih ponovno uništili.

Naime, nakon što su prije dva mjeseca u Sasima oštetili jednu kameru za nadzor, proteklog vikenda na području Drenja Šćitarjevskog srušena su dva stupa i razbijene dvije nadzorne kamere.

Podsjetimo i kako su nedavno napadnuti i gorički komunalni redari koji su pokušali spriječiti ilegalno odlaganje otpada na velikogoričkom području. To se nikako nije svidjelo počiniteljima koji su im tada i prijetili vatrenim oružjem.

No, uništavanje gradske komunalne infrastrukture i napadi na djelatnike, neće spriječiti da se ovom ilegalnom biznisu stane na kraj. Stoga su iz Grada odlučni pri tome u poduzimanju dodatnih aktivnosti.

– Dodatno ćemo pojačati aktivnosti na suzbijanju ilegalnog odlaganja otpada, a to uključuje i povećanje broja komunalnih redara i jačanje nadzora na kritičnim lokacijama – poručuju iz Grada.

Nakon jutarnje mise u nedjelju, 10. studenoga, u 52. godini života i 27. godini svećeništva, preminuo je velečasni Stjepan Tenšek, župnik Župe sv. Martina biskupa u Šćitarjevu. Dvije su nedjelje prošle od tad, a tuga koja vlada među vjernicima nije ništa manja.

– Znali smo mi u selu da je velečasni jako bolestan, da je na lijekovima, pod svojim terapijama, ali svejedno smo se šokirali kad smo čuli da je preminuo. To jutro je služio misu, poslije se i družio s vjernicima, ali na misi u 11 sati nije se pojavio… – kaže nam predsjednik Mjesnog odbora Šćitarjevo Josip Tominčić.

Bez obzira na spoznaju o bolesti, šok je bio ogroman zbog pozitive koju je velečasni isključivo širio oko sebe.

– I kad bismo ga pitali kako je, kako se bori s bolešću, odmahivao bi rukom i govorio da se ništa ne brinemo, da će sve biti u redu… Čuli smo se dva dana ranije, za tu nedjelju dogovarali smo i proslavu Martinja, a na kraju smo, nažalost, morali sve otkazati – dodao Tominčić.

U Šćitarjevo je velečasni Tenšek došao još 2013. godine, zadržao se zaista značajno razdoblje, a trag koji je ostavio iza sebe u najmanju se ruku može nazvati dubokim, vrlo upečatljivim.

– Sve nas je jako pogodio njegov odlazak, jer on je bio župnik koji je doslovno živio sa svojim župljanima. Napravio je jako puno za župu, puno je toga pokrenuo i inicirao, a ljudima je pomagao na sve moguće načine, i financijski, i duhovno… On je inicirao i obilježavanje Martinja u našem kraju, pokrenuo puno toga u smislu obnove crkve nakon potresa, ali i što se tiče radova na fasadi, na krovištu, na župnom dvoru, pa sve do vitraja u crkvi i skulptura ispred nje… Jako je aktivan bio i oko hodočasničkog doručka u Šćitarjevu, tu se svake godine jako davao. U jednoj riječi, velečani Tenšek bio je nezamjenjiv – opisuje ga Tominčić.

Nedostaje svojim župljanima, nedostajat će još dugo, a od njega su se posljednji put mogli oprostiti u crkvi Uzviđenja Svetog Križa u Svetom Križu Začretju.

– Nadamo se da ćemo nakon njega dobiti župnika sličnoga njemu, bili bismo jako sretni da bude tako. Bio je predivna, jako osjećajna osoba, puna duha, vrlo duhovit čovjek… Obožavao je glazbu i ples, jako je volio folkor, druženja s ljudima. Brinuo se o gotovo četiri tisuće vjernika u deset sela, bio uvijek tu za sve njih… Takvog župnika samo dragi Bog može poslati! – zaključio je svoja iskustva Ivan Tominčić.

Zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski predvodio je sprovodnu misu i obrede za preminulog svećenika. U zajedništvu sa stotinjak svećenika i u nazočnosti članova obitelji, rodbine, prijatelja i mnogobrojnih vjernika, biskup Gorski je u homiliji naglasio da nakon nedavnog susreta s vlč. Tenšekom “nije niti slutio iznenadni gubitak brata svećenika koji je volio svoj poziv i sve ljude oko sebe.”

Poručio je da se službu svećenika u župi, evanđelje, propovijedanje, sakramente i slavljenje otajstva može razumjeti samo pod perspektivom vječnosti “jer bi u suprotnom oni bili tek pusti obred bez ikakva značenja za nas i za naše spasenje”.

– Naš brat svećenik Tenšek pričestio se Tijelom i Krvi Kristovom, hranom koja nam je izvor vječnoga života i spasenja i tako se je okrijepljen otajstvom života i ljubavi preselio u vječnost. Djelovao je na devet župa Zagrebačke nadbiskupije te je stekao različita iskustva koja su mu pomogla da bude čovjek, svećenik koji će duhovno obogatiti zajednicu kojoj je poslan da bude navjestitelj Božje Riječi – istaknuo je mons. Gorski.

Na kraju misnoga slavlja izrazio je sućut uime zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše i kardinala Josipa Bozanića svim ožalošćenim župljanima i bližnjima velečasnog Tenšeka.

Prije ophoda prema groblju od tijela vlč. Tenšeka sjećanjima i zahvalama oprostio se, uime generacije, vlč. Dragutin Šengula. Prisjetio se dolaska u sjemenište koji im je protekao u povezanosti jedni s drugima, a koje se nastavilo i tijekom svećeničkog služenja.

– Posebno su nam bili dragi odlasci s ocima isusovcima u Savski Nart, gdje smo kao djeca sa sela pomagali u poljoprivrednim poslovima da bi se mi sjemeništarci prehranili. Nakon dolaska u Bogosloviju, na osobit način Štef je gajio osobitu ljubav prema glazbi i pjesmi te smo proputovali puno toga promovirajući crkvenu glazbu, ali i duhovno zvanje kao poziv. U svome svećeničkom pozivu puno toga smo organizirali na našim župama, a posebno ističem hodočašća na kojima se uz pjesmu, druženje naš Štef isticao humorom, smiješkom i lijepom riječju za svakog čovjeka s kojim se susreo – rekao je.

Uime župljana Župe sv. Martina u Šćitarjevu oproštaj je izrekla Svjetlana Matić, koja je istaknula jednostavnost svećenika.

– Dragi Bog našem župniku dao je mnogobrojne talente koje on nije sebično zakopao, već ih dijelio sa svojim župljanima gradeći duhovno i materijalno sve ono za što se ukazala potreba u župnoj zajednici. U našu župu došao je kad je bio najpotrebniji, gdje se svima nama nesebično darovao, hrabrio nas i obnavljao naše sakralne objekte – podsjetila je te posebno istaknula Tenšekov neumoran rad s mladima.

Velečasni Stjepan Tenšek rođen je 7. siječnja 1972. godine u Krapini od, sada već pokojnih, oca Ivana i majke Vere. Djetinjstvo je proveo u mjestu Gornja Pačetina koje pripada župi Sveti Križ Začretje. Kršten je 16. siječnja 1972. godine u župnoj crkvi Uzvišenja Sv. Križa u Svetom Križu Začretju, gdje je i krizman 2. svibnja 1987. godine.

Nakon osnovne škole, koju je pohađao u Krapini, ulazi u Međubiskupijsko sjemenište u Zagrebu na Šalati, gdje je od 1987. do 1991. pohađao Interdijecensku srednju školu za spremanje svećenika (klasičnu gimnaziju), 1991. tu i maturira.

Po maturi, u jesen iste godine primljen je u Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište te kao bogoslov – svećenički kandidat Zagrebačke nadbiskupije upisuje filozofsko-teološki studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu, na kojem je diplomirao 1996. godine.

Za đakona je zaređen 13. listopada 1996. u zagrebačkoj Prvostolnici, a svoj đakonski praktikum vršio je do prezbiterskog ređenja u Župi sv. Pavla Apostola u Zagrebu. Za svećenika ga je 29. lipnja 1997. zaredio zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić u zagrebačkoj Prvostolnici. Mladu misu slavio je 13. srpnja 1997. godine u zavičajnoj Župi Uzvišenja sv. Križa u Svetom Križu Začretju.

Svoje svećeničko služenje započeo je 31. kolovoza 1997. godine kao župni vikar u Župi Uzvišenja Sv. Križa u Kravarskom, gdje je ostao tri godine. Potom je premješten u Župu sv. Martina Biskupa u Dugom Selu, gdje je bio župni vikar sljedeće četiri godine, sve dok nije imenovan upraviteljem novoosnovane Župe Uzvišenja Sv. Križa u Dugom Selu – Ostrna, koja je osnovana 19. ožujka 2004. godine odvajanjem od Župe Dugo Selo – Sv. Martin. Nakon toga je dekretom od 10. srpnja 2004. imenovan upraviteljem Župe sv. Martina Biskupa u Velikoj Trnovitici i upraviteljem Župe sv. Tri kralja u Staroj Plošćici.

Bio je i upravitelja Župe sv. Tome Apostola u Tomašici, bio je svećenik i u Garešnici, a nakon toga je imenovan upraviteljem Župe sv. Roka u Luki, kojom je upravljao tri godine, od kolovoza 2007. do kolovoza 2010. godine.

U ljeto 2010. imenovan je upraviteljem Župe Presvetog Trojstva u Kraljevcu na Sutli i istovremeno upraviteljem Župe sv. Ane u Rozgi. U župi Rozga je službu vršio dvije godine, od kolovoza 2010. do rujna 2012., a u župi Kraljevec na Sutli službovao je kao župni upravitelj tri godine, od kolovoza 2010. do rujna 2013.

Godine 2013., dekretom od 3. srpnja, imenovan je župnikom u Župi sv. Martina Biskupa u Šćitarjevu, što je bila i njegova posljednja služba.