Vijesti
MIHAEL ZMAJLOVIĆ Velika Gorica treba biti sjedište Zagrebačke županije
Smatra kako je ljudima važno da znaju čemu zapravo služi Zagrebačka županija.
Lokalni izbori održat će se 16.svibnja, a polako doznajemo i kandidate koji se bore za čelne pozicije u jedinicama lokalne samouprave. U utrku za župana Zagrebačke županije krenuo je i bivši gradonačelnik Jastrebarskog i bivši ministar u Ministarstvu zaštite okoliša i prirode Mihael Zmajlović.
Kako ističe Zagrebačka županija puna je nelogičnosti, a jedna od njih je ta što je ovo jedina županija u Hrvatskoj koja nema svoje središte na svom području, nego u drugom drugom gradu i drugoj županiji.
-Smatram da bi najlogičnije bilo da Velika Gorica kao grad s najvećim brojem stanovnika na području županije bude njeno središte. To ne znači da je moja vizija da sve centraliziramo u jedan grad, već da pojedine djelatnosti i upravni odjeli budu ravnopravno raspoređeni po ostalih osam gradova u Zagrebačkoj županiji. – kaže Zmajlović.
Uz to, smatra kako je ljudima važno da znaju čemu zapravo služi Zagrebačka županija.
-Mi to često puta ne znamo, i onda kad niste zadovoljni s domom zdravlja, hitnom ili osnovnim i srednjim školama kojima je županija osnivač, ili briga o starijima, a da ne govorim o županijskim cestama, tada ljudi ni ne znaju da je to nadležnost županije. Dvadeset godina je jedno dovoljno vrijeme ukoliko imate viziju i ciljeve da ih ostvarite. Mislim da je pred nama novo vrijeme gdje možemo poboljšati identitet županije da ljudi znaju čemu ona služi, da bude efikasna, moderna i da odgovara potrebama ljudi. – ističe Zmajlović.
Prema njegovim riječima županija danas je umorna, bezidejna i troma a to znači da ne odgovara na potrebe građana.
-Nema novih inicijativa, sve je ustaljena praksa, vodi se na staromodan način, nažalost i prilično klijentelistički. Često puta je to daleko od očiju javnosti, sve se odvija u Zagrebu, skupštine se održavaju u hotelu i ljudi ne znaju što se tamo događa i onda tu i tamo eskaliraju razne afere. Nedavni slučaj je bio kada se ravnateljstvo hitne koje je u Velikoj Gorici odlučilo seliti u jednu obiteljsku kuću. To je nelogično svakome tko je to vidio, tu će se uložiti dva milijuna kuna. Mi smo na sjednici županijske skupštini pokušali raspravljati o tome i ukazati da to nije dobra odluka. Nažalost, župan Kožić je to odbio, odluka je donesena i mislim da se i Velikogoričani, ali svi ostali zgražaju nad time koliko sam vidio po komentarima.
Također, Zmajlović smatra da je to bila krinka da se oslobodi jedan ili dva ureda u prostorima hitne da bi djelatnici imali više prostora.
-Mislim da je to suštinski nerješiv problem, tim više, koliko sam pratio Velikogoričani su pokretali i određene humanitarne akcije za opremanje vozila hitne pomoći s jedne strane, a s druge strane se dva milijuna kuna uloži u obiteljsku privatnu kuću u mirnom stambenom naselju koje nema nikakve veze s tom djelatnošću. To je dakle još jedna nelogičnost koja ukazuje na način vođenja županije i to je ono što trebamo mijenjati.
Zmajlović navodi i da se ne može se dogoditi da u Zagrebačkoj županiji postoje tvrtke koje je trebalo ugasiti i likvidirati prije nekoliko godina, jer je njihova funkcija prestala postojati samim zakonom, a da one imaju direktora i tajnicu i ti ljudi primaju plaću. Smatra kako u Zagrebačkoj županiji ima puno prostora za napredak, te se osvrnuo na problem javnog prijevoza.
– Znam da možda u Velikoj Gorici ljudi nisu najzadovoljniji javnim prijevozom, iako je on možda bolji nego u nekim drugim gradovima, no nažalost u drugim gradovima je to puno gore. Cijene javnog prijevoza osciliraju, cijena mjesečne karte u jednom gradu da dođete do Zagreba je 500 kuna dok u drugom gradu može biti i 1500 kuna, a 15 godina mi imamo tvrtku koju je osnovala županija gdje je zaposleno desetak zaposlenih da zajedno s Gradom Zagrebom i Krapinsko-zagorskom županijom realizira projekt integriranog prijevoza gdje bi svi stanovnici Zagrebačke županije mogli putovati s jednom kartom neovisno o tome koju vrstu prijevoza koristili. To se nije dogodilo. Mislim da je tu nedovoljna upornost svih aktera, prije svega tu mislim i na samog župana jer je to prije svega interes Zagrebačke županije koja ima preko 310 tisuća stanovnika, to je prvoklasni problem. Ja bih kao župan, ako treba sjedio pred vratima, da li je to Vlada, ili gradonačelnik Zagreba, ili tko god odlučuje o tome da se taj projekt realizira i dogovori jer u Hrvatskoj nam nažalost previše stvari stoji samo zbog taština, različitih političkih stranačkih opcija i onda se tu zaboravi interes građana i zbog čega smo svi mi tu. – kaže Zmajlović.
Kako ističe, protiv župana Kožića ne želi ništa ružno reći, ali se ne slaže s načinom njegovog rada i s time na koji način se održava na funkciji.
-Mislim da kada ste dvadeset godina posvećeni istoj funkciji, kada tome posvetite cijeli svoj život, u jednom trenutku to je mana jer ste onda spremni učiniti sve da biste ostali na toj funkciji jer više nemate što drugo, grčevito se za to držite, te izgubite osjećaj realnosti što je bitno, a što je nebitno. Tako imate primjer da smo mi prije četiri godine sa Stjepanom Kožićem dakle SDP i HSS su zajedno izašli na izbore, a nakon godinu dana on je promijenio priču, izašao iz HSS-a, koalirao s HDZ-om, tadašnjim predsjednikom županijskog HDZ-a Draženom Barišićem. Nije prevario samo nas nego i birače koji su mu dali svoj glas. Mislim da takav čovjek više ne može biti vjerodostojan jer se u dvadeset godina dogodilo nekoliko puta. Zato sam oštar i energičan u svojim stavovima, i mi to moramo promijeniti.
Također kaže kako se ne može dogoditi da buja administracija, da u četiri godine od 150 zaposlenih narastete na tristo. Razumije da je dio ljudi preuzet iz državne uprave radi tzv. reforme, ali nitko nije, kako kaže Zmajlović, tjerao župana i Županiju da tim ljudima udvostruči plaće i da određeni broj ljudi koji su imali uvjete nisu otišli u mirovinu.
-Mislim da bi to bilo svrsishodnije i puno učinkovitije da se tako učinilo. No, zbog dodvoravanja ljudima trpe neki drugi projekti, zato u pojedinim domovima zdravlja nemamo specijaliste. Nedostaju pedijatri, ginekolozi i time bi se župan trebao baviti, ali nažalost to nije tako. Ja sam okrenut prema budućnosti i želim ponuditi jednu novu viziju i situaciju u županiji koju možemo imati, to je županija kakvu trebamo, s druge strane je županija kakvu ne trebamo. Ovakvu županiju doista ne trebamo, a one koje trebamo vode brigu i o starijim osobama. To je problem u cijeloj Hrvatskoj. Stariji ljudi nemaju mogućnost kvalitetnog proživljavanja treće životne dobi. Nedostaje domova za starije, o tome treba promišljati, mislim da jednim pametnim pristupom gdje županija može biti poluga, poticaj da se takvi projekti ostvare, da možemo u svakom gradu imati jedan dom umirovljenika kako bi to bilo cjenovno prihvatljivije jer sada su te cijene enormno visoke, upravo zato jer je ta ponuda deficitarna. To trebamo također mijenjati jer moramo voditi brigu o našim starijima, a o mladima da ne govorim. – kaže Zmajlović.
Zašto bi ljudi na izborima u svibnju trebali izabrati upravo njega kako budućeg župana?
-Mislim da je za ovu funkciju potrebno određeno iskustvo, ali i energija, mislim da i jedno i drugo imam. Imam iskustvo iza sebe, bio sam gradonačelnik, vodio sam trgovačka društva, u vrijeme ministarskog mandata odrađen je velik broj projekata. Uvijek sam težio tome da sve što obećam i izvršim, ne dajem lažna obećanja, želim biti vrlo konkretan, ne želim pričati samo o bajkama i o nekoj viziji koju ne mogu ostvariti. Želim da ljudi znaju što mogu od mene očekivati. Takvog me poznaju moji Jaskanci, ljudi u mom rodnom gradu, gradu koji sam vodio. Idem po povjerenje građana u Zagrebačkoj županiji.
-Prije svega mislim da ljudi očekuju da vodstvo bude pošteno, ono što sada vidimo da to ono nije. Mislim da ta naša županija mora biti uključiva, ambiciozna i prepoznatljiva. Ljudi moraju znati tko je župan, morate ga vidjeti da se bori za vaše interese. To treba mijenjati. Moramo razvijati inovacije i poticati jedno zdravo poduzetništvo, povezivati visokoobrazovne ustanove i poduzetništvo to je jedna totalno nova tema. Vi danas imate gradove kao što je i Velika Gorica gdje imate visokoobrazovne ustanove, ali one često nisu u funkciji gospodarstva, dakle da vi obrazujete kadrove koji će imati radna mjesta i u samoj Zagrebačkoj županiji. Mislim da to možemo učiniti, pozivam sve da podrže tu moju viziju. – zaključuje Zmajlović.
Sport
Poništena pobjeda: Nula s Vukovarom, ista meta, isto odstojanje…
Nogometaši Gorice odigrali su 0-0 s Vukovarom na svom stadionu, u utakmici u kojoj su bodovi imali dvostruku vrijednost. Uspjela je Gorica i zabiti, učinio je to Čabraja, ali tad je stigao poziv iz VAR sobe…
Vijesti
40 prometnih prekršaja za vikend! Dva vozača završila na sudu, jedan napuhao 2,04 promila
Najviše prekrašaja vezano uz brzinu i alkohol…
Sport
Pobjeda vrijedi duplo: ‘Vukovar je dobar i opasan, ali mi smo spremni!’
Nogometaši Gorice u nedjelju u 15 sati dočekuju Vukovar na svom stadionu, u utakmici koja se igra za – šest bodova. Pobjedom bi Gorica otišla na velikih plus sedam, porazom bi Vukovar došao na minus jedan…
Sport
Nek’ se zna: Rukometno evanđelje po Mateju u pobjedi za povijest…
Rukometaši Gorice ispisali su povijest pobjedom 38-31 protiv našičkog Nexea, a do nje su došli zahvaljujući ogromnoj borbenosti, vlastitoj kvaliteti, ali i zahvaljujući uspješnim vizijama svoga trenera…
Nakon što je neko vrijeme bio igračka, rukomet je ovog petka na parketu velikogoričke Gradske dvorane ponovno postao – igra! Predivna, prekrasna, najljepša…
Kretala je Liga za prvaka u našoj “premijerki”, a za početak je zakazan sudar Gorice i Nexea. Sudar u kojem je u svim dosadašnjim prilikama pobjednik bio isti, u kojem su Našičani više ili manje jednostavno dolazili do bodova protiv Goričana, pa i nije bilo neobično čuti kako jedan tata ispred dvorane svojim klincima uoči utakmice govori:
– Dečki, idemo navijati, ali samo da vam kažem… Gorica će nam danas vjerojatno izgubiti, nemojte se iznenaditi ako bude tako.
Međutim, društvo u crnom, koje je na parketu odrađivalo posljednje sekvence zagrijavanja, imalo je nešto drukčije planove. Oni su baš za ovaj petak 13. isplanirali ispisati povijest…
Dobro, nije baš tako izgledalo u samom početku. Zapravo, ni blizu. Našičani su nakon nepunih osam minuta imali vodstvo 6-0 i sve je upućivalo na to da ćemo i ovoga puta gledati “laganicu” u izvedbi gostujućih zvijezda. Tin Lučin vratio se u klub s europskom broncom oko vrata, legendarni Manuel Štrlek ni u 37. godini nije izgubio ništa od svoje čarolije, a čuli ste možda i za imena kao što su Krešimir Kozina, Leon Vučko, braća Moslavac, braća Cenić… I doista je u tim trenucima izgledalo da će cijelo to društvo imati još jedan običan dan u uredu.
A opet, dečki u crnom nisu odustajali…
Goričani su imali plan i ideju kako igrati protiv Nexea, a od tog plana nisu odstupali ni nakon tog očajnog početka. Trener Matej Mišković pripremao je igru sedam na šest, tu je vidio svoju šansu, a igrači su mu pružili ruku na sve moguće načine. I počeli prvo topiti našičku prednost, koja se vrlo brzo i definitivno istopila, pa smo na predah otišli s tijesnih 20-19 u korist favorita iz Našica.
I sa šansom koja se ukazala. Ceki i prijatelji ozbiljno su to shvatili, neke stvari dodatno im je trener Mišković pojasnio tijekom odmora, pri čemu je jedno nedvojbeno jasno: što god im je rekao, dobro im je rekao!
Grubišić je zabio osam golova, a Karaula, Lopac, Neralić i Ceković po šest… Foto: David Jolić/cityportal.hr
Goričani su, naime, u nastavak utakmice istrčali u formi gladnih lavova. Svjesni da su primili previše golova u prvom poluvremenu, ali i s osjećajem da se na drugoj strani parketa može zabijati. Pogotovo u ovom formatu, kad tih sedam na šest toliko dobro funkcionira. I na tom valu gorički rukometaši su zajahali, odlučni u namjeri da na tom kursu ostanu do samoga kraja.
Posljedično, par stotina ljudi okupljenih na tribinicama naše dvoranice dočekalo je i prvo vodstvo Gorice, dogodilo se to kod 25-24, nakon čega se naši rukometni junaci više nisu osvrtali. Nisu čak ni pogledali u retrovizor, jer plan je bio samo kako dovršiti senzacionalan posao na petak 13. A plan je, naravno, ostao isti. Sedam na šest, sedam na šest, sedam na šest… Guraj dokle ide, riskiraj koliko god treba, pritom daj i posljednji atom snage.
Energija koja se u tih posljednjih 20-ak minuta rodila među igračima u crnom kao epidemija se proširila i na tribine, na kojima je vladala nada, ali i strepnja. Domaći navijači, nenaviknuti na ovakve pobjede, bili su na rubu sjedalica sve do same završnice, a u gostujućem taboru nervozno su pogledavali u brojke na semaforu. Činio je to i Vedran Zrnić, sportski direktor Nexea, u šoku je razvoj događanja pratio i Goran Šprem, smješten odmah do njega, ali i oni su u nekom trenutku shvatili da ovdje više nema povratka.
I da je Gorica ove večeri zaslužila napraviti nešto ovako veliko!
Ovoga puta, ni manje ni više, fenomenalni su bili – svi! Jakov Neralić sjajno je otvorio utakmicu, brzo su mu se pridružila i dva Marka, mladi Grubišić i iskusni Karaula, na obje strane terena svoje su dali vječni kapetan Hrvoje Ceković i borbeni Rok Malin, na crti su u paru radili Ante Lasan i Vid Starčević, a svima njima u nastavku su se pridružili opasni i efikasni Andro Lopac, čvrsti i zarazno borbeni Bruno Mlakar, da bi kapetana u završnici fantastično odmijenio Maksimilijan Jurić… Uz sve to, golman Marin Sorić imao je jedan od svojih dobrih dana, sa “samo” sedam obrana, ali sedam pravovremenih i silno važnih obrana.
A na čelu te kolone, ponosan i ispunjen nakon svega, trener Matej Mišković. Čovjek koji je imao ideju, koji je znao što želi, ali i kako svoje vizije prenijeti na igrače. Da, oni su ti koji su odradili posao na terenu, oni su jednom Nexeu utrpali nevjerojatnih 37 golova, oni su u posljednje 52 minuta bili bolji od takvog protivnika za suludih 13 razlike (?!), ali ovu pobjedu slobodno možemo označiti i kao – njegovu! Matej Mišković održao je ovom prilikom rukometno predavanje općem auditoriju, ispisao neku vrstu rukometnog evanđelja po Mateju i ostvario vjerojatno najveću, najdražu i najvažniju pobjedu u trenerskoj karijeri.
Prošla sezona i za njega i za klub bila je traumatična, Liga za prvaka pobjegla je u nevjerojatnom raspletu, ali Matej Mišković zadržao je mir. I vjeru u ono što radi. Jednako kao i ljudi iz kluba, koji nisu ni razmišljali o bilo kojoj drugoj opciji osim novog pokušaja. Ove sezone, ispalo je tako, sve se okrenulo na pravu stranu, gorički rukomet završio je tamo gdje mu je mjesto, tamo gdje je zaslužio biti, a otvaranje je prošlo kao iz najljepših snova.
Još jedna igra, još boda dva, prva je Gorica, ša-la-la-la, pjevali su na kraju naši rukometaši… Foto: David Jolić/cityportal.hr
Završilo je tako zbog rada, zbog truda, zbog angažmana, zbog kvalitete koja je definitivno prisutna u ovom rosteru. I, možda i najviše zato, zbog zajedništva. Način na koji su dečki proslavljali svaki gol, svaku dobru obranu, način na koji su proslavili ovu pobjedu, zagrljeni i raspjevani, zapravo nudi odgovor na pitanje kako se dogodilo nešto ovakvo. Nešto što se nikad ranije nije dogodilo.
Važna je ovo pobjeda za građenje samopouzdanja, za rušenje barijera, ali i za sve što slijedi. Goričani žele biti u četiri najbolje momčadi u državi, žele izboriti novi plasman u europska natjecanja, a ova će dva boda potencijalno biti izuzetno važna u toj borbi. Dva boda osvojena protiv medaljaša i legendi, dva boda koja je malotko mogao očekivati. Pogotovo na ovakav način…
– Tata, što nisi ti rekao da će Gorica izgubiti? A mi ih pobijedili sedam razlike… – sletjelo je pitanje na izlasku iz dvorane, odmah nakon fotkanja s Tinom Lučinom.
Čovjek se pokušao izvući, tražio je objašnjenja, ali naprasno je prekinut…
– Znaš, sad kad dođemo doma, igrat ćemo rukomet. Ja ću biti Marin Sorić – odredio se stariji klinac.
– A ja ću biti Tin Luč… Ne, ne, bit ću onaj naš broj 2. E da, Hrvoje Ceković, taj ću biti – dodao je mlađi.
Odgovora na to više nije bilo. Samo smiješak od uha do uha. Jer, to je valjda i poanta…
HOTNEWS
Nakon pola stoljeća i dalje zajedno – Velikogoričani o Valentinovu
“Ako se ljudi istinski vole, onda to pokazuju u malim stvarima.”
