Povežite se s nama

Sport

Filip Dianežević – iz Bukevja preko Austrije i 3. HNL u Grčku

Tko je Filip Dianežević, bivši nogometaš Kurilovca, sada igrač Aias Salamine 1931?

Objavljeno

prije 3 godine

na

Slučajni susret Vašeg omiljenog sportskog reportera sa školskim kolegom iz osnovnoškolskih dana i njegov pozitivni komentar o tekstovima u sportskoj rubrici Cityportala dao mi je ideju za intervju s Filipom Dianeževićem, čiji je odlazak iz NK Kurilovca u Grčku bio malo iznenađujući, a i grčki je nogomet (osim onog reprezentativnog ili vrhunskog, prvoligaškog) prilična nepoznanica nama, “običnim nogometnim smrtnicima”. Filip je pristao na razgovor, a “posljedice” istoga možete pročitati u nastavku:

Dobar dan, Filipe. Hvala što si se odazvao mojem pozivu za intervju. Prije nekoliko mjeseci igrao si u Kurilovcu, da bi odjednom, preko noći, otišao i osvanuo u Grčkoj. Kako je u Grčkoj? U kojem klubu igraš? Kakva je situacija u grčkom nogometu u usporedbi s našim niželigaškim nogometom? Kako je korona utjecala na nogomet, ali i na život uopće u Grčkoj? Jesu li njihove mjere u rangu s našima ili su strože? Kad se očekuje tvoj odlazak u Grčku na početak priprema za proljetni dio prvenstva?

Pozdrav, dobar dan i Vama. Hvala što ste me se sjetili (haha). Što se tiče Grčke, tamo je odlično, njihova klima je toplija nego naša pa su u većini slučajeva dani sunčani i topli, ja to uvijek uspoređujem s našim Jadranom po tom pitanju pa zapravo ispadne kao da sam tamo otišao na godišnji odmor (haha).

Foto: Filip Dianežević/Arhiva

Klub u kojem igram zove se Aias Salamina 1931 sa otoka Salmine, nedaleko Atene koji se natječe u “Third League” (Treća liga, op. a.). Klub u koji sam stigao ima lijepu povijest i dosta su poznati u Grčkoj što se vidi i po navijačkoj skupini koja je prošle sezone dolazila na domaće i gostujuće utakmice. Suigrači koji su duže u klubu kažu da je znalo biti i preko 2.000 navijača na derbi utakmicama. Suigrači i ljudi u klubu su me primili bolje od očekivanog, a kad god nešto zapne uvijek netko od igrača uskoči pomoći. Problemi su uglavnom vezani uz jezičnu barijeru, jer je grčki jezik težak. Rekao bih da su Grci ipak malo više strastveniji po pitanju nogometa, oni baš žive za taj sport i tamo nijedan drugi sport nije ni blizu popularan kao nogomet. U usporedbi kvalitete grčkog nogometa s našim rangovima, mislim da nema tu neke velike razlike, jedino bih rekao da smo mi bolji u taktici.

Što se tiče korone u Grčkoj, napravila je puno problema u nogometu, ali i u svakodnevnom životu. U nogometu prvenstveno zato što se u početku liga odgađala nekoliko puta tako da smo počeli igrati tek početkom listopada i odigrali smo samo 4 prvenstvene utakmice, da bi nakon toga cijela država bila u karanteni koja evo, još i danas traje. Popustili su mjere profesionalnim ligama i klubovima, ali sve ostalo je još uvijek zatvoreno. Grci obožavaju sjediti u kafićima i restoranima, nešto slično kao mi, pa im je ovo jako veliki problem, a i mjere su im jako stroge, rekao bih i puno strože od naših. Ograničeno je kretanje u slobodno vrijeme, vožnja autom, na snazi je policijski sat i još dosta tih sitnica koje ni sam ne znam sve. Što se tiče povratka u Grčku, to je za sada velika nepoznanica. Po propisima bi se sve utakmice trebale odigrati do 18.04.2021., a evo sada je već veljača i još se ništa ne zna. Nadam se da ću saznati ubrzo.

Toliko o Grčkoj. Prije odlaska, već sam rekao, igrao si u Kurilovcu. Jesi li bio zadovoljan statusom u Kurilovcu, jesi li se vidio u udarnoj postavi? Gdje si igrao prije Kurilovca?

01.08.2020. Velika Gorica, SRC Udarnik. NK Kurilovec – NK HAŠK, pripremna utakmica. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Da, bio sam u Kurilovcu, ajmo reći jednu godinu i bilo je stvarno odlično. Bio sam zadovoljan statusom u klubu, a što se tiče udarne postave, da, vidio sam se u prvih 11! Mislim da bi svaki igrač to rekao za sebe, posebno nakon dobrih priprema, ali tu je bilo uvijek puno rotacija, jer je bilo puno kvalitetnih igrača, a uvijek su tu i neke ozljede, kartoni, obaveze. Prije Kurilovca igrao sam u nekoliko hrvatskih klubova, u drugoj i trećoj ligi, i to: u NK Trnju, u 3. HNL, pod vodstvom trenera Milivoja Bračuna. Prije toga sam bio u HAŠK-u pod vodstvom Damira Grlića. U HAŠK sam došao iz austrijskog trećeligaša ASV Allerheilingena, nedaleko Graza, gdje sam proveo nezaboravnih godinu dana. Još sam igrao i u Dugom Selu.

HAŠK. Foto: Filip Dianežević/Arhiva

Prije neki dan proslavio si 25. rođendan, što znači da je pred tobom još dosta godina aktivnog igranja nogometa. Gdje se vidiš za 5, a gdje za 10 godina? Kakva je situacija s povredama, jesu li te spriječile da postigneš nešto više i igraš u 2. ili možda čak i u 1. HNL?

Pa, ja sam osoba koja ne gleda baš toliko u budućnost, ali evo mogu vam reći što bih volio u budućnosti: volio bio pokušati u Grčkoj dogurati što dalje, da vidim “gdje sam”. Volio bih nastaviti s aktivnim igranjem što je duže moguće, ali nikad se ne zna. Istina je da sam imao nekoliko ozbiljnih ozljeda koje su došle u najgore moguće vrijeme, na prelasku iz juniorskog u seniorski nogomet u HNK Gorici (povreda trbušnog zida), te u Austriji kad mi je pukla Ahilova tetiva. Obje ozljede izbacile se me iz pogona na nekoliko mjeseci i vjerujem da je karijera mogla otići u puno boljem pravcu da ih nije bilo. Ali, nije mi žao zato što sam baš zbog ozljeda imao vremena završiti fakultet koji je uvijek bio u drugom planu zbog treninga (haha).

U dresu HNK Gorice. Foto: Filip Dianežević/Arhiva

Kako si uopće počeo s nogometom, kada i gdje? Koje si nogometne škole prošao, tko su ti bili najdraži treneri i kod kojeg si, po tvojoj prosudbi, najviše napredovao?

Počeo sam zapravo u klubu iz kojega sam nedavno otišao u Grčku, današnjem Kurilovcu tadašnjem Udarniku, još tamo 2003. godine, gdje sam ostao do 2010., kada sam prešao u HNK Goricu i tamo sam ostao do 2015. Huh! Najdraži trener? To mi je teško za odgovoriti, jer stvarno sa svima od njih sam bio u dobrom odnosu, ali evo rekao bih da sam najviše napredovao kod Zvonka Radoša dok sam bio u kadetima.

Čime si se bavio ili čime ćeš se baviti po završetku aktivnog igranja nogometa? Hoćeš li se nastaviti baviti poslom na građevini, u tvojoj obiteljskoj tvrtci ili se vidiš kao nogometni trener? Imaš li potrebitu razinu školovanja za razmišljanje o karijeri u nogometu?

Nakon aktivnog igranja nadam se da ću otići u trenersku struku zato što mi diploma Kineziološkog fakulteta omogućava Nacionalnu A licencu za trenera nogometa, pa bi bilo šteta to ne iskoristiti. Građevina je uvijek bila tu negdje sa strane, jer se tata time bavi. Ja sam od tate puno naučio i znam o građevini dosta, ali ipak bih prvo pokušao ostati u nogometu, a građevinu bih ostavio kao drugu opciju. Naravno nikad se ne zna što će biti, ali to je neki plan.

Spomenuli smo tvoje godine i postignuća u sportu. Ima li nešto što bi volio podijeliti s našim čitateljima, neku zanimljivost iz dosadašnje karijere? I za kraj, što imaš za poručiti mladim nogometašima, amaterima?

Za kraj bih poručio mlađima da se nastave baviti nogometom, da treniraju zato što će im nogomet pružiti jako lijepe trenutke koje samo nogomet može omogućiti, a i upoznat će jako puno ljudi od kojih će neki ostati prijatelji i nakon karijere.

Tekst: Zlatan Sever/Cityportal.hr

Filip Dianežević i Zvonko Radoš. Foto: Filip Dianežević/Arhiva

 

Povezane teme:

Sport

Prvo natjecanje i prva međunarodna medalja za mladu hrvačicu Katarinu Ivatović

Bila je jedina predstavnica goričkog hrvačkog kluba na prvom Međunarodnom ženskom turniru ‘Mala vučica’.

Objavljeno

prije 2 sata

na

6. svibnja 2024.

Objavio/la

Nakon brojnih uspjeha muških članova Hrvačkog kluba Velika Gorica 1991, ovoga puta vrijednu srebrnu medalju za klub osvojila je Katarina Ivatović.

Naime, Katarina je kao jedina predstavnica goričkog hrvačkog kluba nastupila na prvom Međunarodnom ženskom turniru ‘Mala vučica’ u Sesvetskom Kraljevcu. Na natjecanju je sudjelovalo više od 120 hrvačica iz šest različitih zemalja.

Mladoj hrvačici Katarini ovo je ujedno bilo i prvo natjecanje, a u svojoj kategoriji 2016.- 2017. godište popela se na drugo mjesto pobjedničkog postolja. Za natjecanje su ju pripremili i vodili treneri Dario Dašić i Emanuel Odak.

Foto: Hrvački klub Velika Gorica 1991

Nastavite čitati

Sport

FOTO Turopoljac dominirao u derbiju i potvrdio 2. mjesto

Objavljeno

prije 3 sata

na

6. svibnja 2024.

Objavio/la

Kuče, 05.05.2024.  JŽNL-24.kolo: Turopoljac-Sava (Drenje) 4:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Turopoljac je u derbiju 24. kola JŽNL-e pobijedio Savu (Drenje) golovima Tomislava Horvata (2), Maria Matasića i Filipa Sarafa, pogodak za goste Mario Matejaš.

Kuče, 05.05.2024.  JŽNL-24.kolo: Turopoljac-Sava (Drenje) 4:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Od početka susreta pa do 20. minute igru su karakterizirali prekršaji, simuliranja i žuti kartoni. Kada je Matasić iskoristio slabost zadnje suparničke linije i iz gužve pogodio za vodstvo domaćih, igra je postala tečnija, s manje prekršaja i bez suvišnih reklamacija.

Kuče, 05.05.2024.  JŽNL-24.kolo: Turopoljac-Sava (Drenje) 4:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kuče, 05.05.2024.  JŽNL-24.kolo: Turopoljac-Sava (Drenje) 4:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Momčad domaćih vrlo brzo nakon odmora prelomila je rezultat u svoju korist s dva gola Horvata, koji je tresao mrežu u 49. i 56. minuti za prednost od tri pogotka razlike. Gosti su bili matirani i samo su pokušavali spasiti se od eventualno još višeg poraza. Uspjeli su pogotkom Matejaša u završnici smanjiti na 3:1, ali uzvratio je F.Saraf i postavio konačan rezultat – 4:1!

Kuče, 05.05.2024.  JŽNL-24.kolo: Turopoljac-Sava (Drenje) 4:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kuče, 05.05.2024.  JŽNL-24.kolo: Turopoljac-Sava (Drenje) 4:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Turopoljac(-1) (24 15 2 7 65:30 46) je s 46 bodova na 2. mjestu u trenutačnom redoslijedu, tri boda više od trećeplasiranog HNK Kobre Samobor.

Galerija fotografija

Jedinstvena županijska nogometna liga 2023./2024., 24. kolo

NK Turopoljac – NK Sava (Drenje) 4:1 (1:0)

Kuče. Igralište: ŠRC Kuče. Gledatelja 80. Nedjelja, 05.05.2024., 17 sati. Sudac: Fran Jelečki (Samobor). Pomoćne sutkinje: Marija Cikojević (Novaki) i Tihana Jagodić (Samobor). Delegat: Mario Fabečić (Gradići). Strijelci: 1:0 – Matasić (20.), 2:0 – Horvat (49),  3:0 – Horvat (56.), 3:1 – Matejaš (82.), 4:1 – F.Saraf (88.).

TUROPOLJAC: Bolšec, V.Lučić, Perić, Gogić, F.Saraf, Šutalo, Čaić, Horvat, Čunčić (cap.), J.Saraf, Matasić. Trener: Stiven Žitnik.

SAVA: Suljić, M.Šoštarić, Bratić, T.Lučić, Frkanec, Devunić, Preskar, T.Šoštarić, Dugonjić, Fistrić, Jurić. Trener: Davor Bagarić.

Nastavite čitati

Sport

Ozljede napale momčad Mraclina, Naftaši odnose tri boda iz Grabe

Objavljeno

prije 14 sati

na

5. svibnja 2024.

Objavio/la

U Mraclinu su se prije dolaska drugoplasiranih gostiju iz Ivanića pribojavali rezultatske neizvjesnosti, a domaća momčad koju su napale ozljede, nije mogla više od poraza protiv Naftaša s izostancima u svom igračkom kadru. Gostujuća momčad se od samoga početka nametnula igrom na terenu kroz posjed lopte. U prvom dijelu bez golova, dominacija u posjedu nije ujedno uvjetovala i prilike kojih je bilo na obje strane. Odluka o pobjedniku utakmice pala je u 72. minuti kada Ravlić s lijeve strane ubacuje centaršut na kontra stranu, gdje je prima ostavljeni Sabolić koji pak pogađa u malu mrežicu soprotnog kuta domaćeg vratara. Do kraja su igrači Mraclina pokušavali doći do poravnanja, ali Naftaši su bez većih problema kontrolirali utakmicu i iz brzih kontri pokušavali doći do drugog gola.

IV. NL SREDIŠTE ZAGREB – B , 24. kolo

MRACLIN – NAFTAŠ IVANIĆ 0:1

SRC Nova graba. Gledatelja 80. Sudac: Sopić (Samobor). Pomoćnici: Jantoljak (Vrbovec) i Jukić (Farkaševac).

STRIJELAC: 0:1 – Sabolić (72).

MRACLIN: Matejčić, Godinić, J. Domitrović, Rajič, Perić, Smolković, Sudar (od 63. Dianežević), Rakas, Kaurin, Hajduk, Matić. TRENER: Tomislav Škrinjarić.

NAFTAŠ IVANIĆ: Dokuzović, Marić, Hezler (od 31. Hadaš), Gašpar (od 58. Freitas), Krsnik, Belavić, Sabolić, Ravlić, Starčić, Čuni, Vrdoljak (od 46. Šeremet). TRENER: Igor Ćorković.

Nastavite čitati

Sport

Bitka za titulu ide dalje! Pionirima bod u Solinu, odluka pada protiv Rijeke

Pionirska momčad HNK Gorice odigrala je 0-0 u gostima kod Solina, u utakmici u kojoj je pobjeda donosila osiguravanje naslova prvaka države. U zadnjem kolu protiv Rijeke doma dovoljan će biti i jedan bod, ali tražit će se sva tri

Objavljeno

prije 18 sati

na

5. svibnja 2024.

Objavio/la

Jutro nakon novog poraza seniora, ovoga puta u Koprivnici, uz stravičan dodatak u obliku teške ozljede Đure-Giulija Đekića, pioniri Gorice krenuli su na svoj zadatak. Na igralištu s umjetnom travom u Vranjicu, s početkom u 10 sati, lideri HNL-a u svom uzrastu tražili su pobjedu protiv domaćeg Solina, kojom bi kolo prije kraja osigurali naslov prvaka države. Nažalost, nije se dogodilo, završilo je bez golova, ali mladi Goričani i dalje apsolutno sve drže u svojim rukama.

Nisu u klubu željeli ovim mladim igračima, dečkima od 14 i 15 godina, stavljati dodatan teret na leđa, tijekom tjedna baš sve se odvijalo onako kako je to bilo prije svake prethodne utakmice, no promjenu je donijela odluka da se na put krene dan ranije. Trener Boris Trivunov poveo je zadnji trening u subotu u 9 sati, nakon čega je poveo momčad u Solin, gdje su dečki prespavali i spremni dočekali sudar koji im je mogao donijeti titulu.

Značajno oslabljeni, bez dvojice reprezentativaca, Luke Čolića i Francisa Echuea, s nedovoljno oporavljenim kapetanom reprezentacije Matejem Kelavom na klupi, Goričani su nasrnuli od prve minute. Bila je u svemu tome vidljiva i određena psihološka blokada, što i ne čudi osobito kad znamo da je ovdje riječ o djeci koja tek završavaju osnovnu školu, no puno veći problem bio je stav protivnika. Solinjani su u borbi za ostanak u ligi, u ovu su utakmicu ušli s ogromnim motivom, ali i naglašenom defenzivnim pristupom.

– Dečki nisu parkirali autobus u šesnaestercu. Parkirali su dva autobusa u šesnaestercu… – dobacio je netko s tribina u trenucima dok su Goričani tražili način kako doći do gola vrijednog naslova prvaka.

Nije to baš išlo po planu, što je i logično uzimajući u obzir sve faktore, ii pritisak na leđima, i začahurenog protivnika, i zahtjevan teren. Imali su naši klinci svoje prilike, neke i vrlo dobre, ali generalno je u tim uvjetima teško bilo doći i do šanse, a kamoli do gola. I protegnulo se to na cijelu utakmicu, sve do završnog sučeva zvižduka, nakon kojega je na semaforu i dalje stajao isti rezultat kao i prije njezina početka: Solin 0, Gorica 0.

Svakome je tako pripao po bod, što Gorici nije bilo dovoljno da osigura titulu, budući da je dan prije drugoplasirana Lokomotiva došla do pobjede 2-1 u gostima kod Rijeke. Pobijedio je i Hajduk u Sesvetama, no Splićani su ovim bodom Gorice definitivno ispali iz igre za naslov. Kolo prije kraja tablica izgleda ovako: Gorica je prva s 56 bodova, Lokomotiva ima 54, a Hajduk je ostao na 52, koliko može imati i Dinamo dobije li svoju utakmicu ovoga kola.

U zadnje kolo kao dva jedina kandidata za titulu ulaze Gorica i Lokomotiva, pa će i svoje završne utakmice igrati u isto vrijeme. Gorica će na Gradskom stadionu dočekati Rijeku, a Lokomotiva će biti domaćin Dinamu. Točan termin tek će se dogovarati, a za naše klince dobra je vijest da im je i bod dovoljan za zadržavanje prvog mjesta.

Iako, nema dvojbe da će dečki ići na pobjedu, baš kao što su činili i u prethodnih 25 slučajeva…

Nastavite čitati

Sport

Dramatično zadnje kolo: Gorica bila sigurna, a na kraju ispala – kobna!

Rukometaši Gorice završili su sezonu osvajanjem prvoga mjesta u Ligi za ostanak, zaključno sa subotnjom pobjedom 30-26 na gostovanju u Križevcima, koja je u niži rang natjecanja gurnula domaći KTC

Objavljeno

prije 19 sati

na

5. svibnja 2024.

Objavio/la

Kompletno ludilo vladalo je u zadnjem kolu Lige za ostanak domaćeg rukometnog prvenstva, jer u ligi koju je činilo deset klubova, njih čak sedam strahovalo je za svoj status. Jedini koji su bez dvojbi ušli u to zadnje kolo bili su igrači Ribola Kaštele, koji su već odavno ispali iz lige, drugoplasirani Metković, koji je ostanak osigurao kolo prije kraja, te naša Gorica.

Koja je, ispalo je na kraju, odigrala jednu od ključnih uloga u konačnom raspletu…

Budući da dva kluba izravno ispadaju iz lige, tražilo se tko će biti drugi novi drugoligaš, što je željelo i pokušavalo izbjeći čak sedam klubova, pri čemu je važno bilo izbjeći i sedmo i osmo mjesto, jer te su pozicije vodile u dodatne kvalifikacije za ostanak.

Veliko slavlje na kraju su sami sebi očekivano priuštili igrači Trogira, koji su bili bolji od susjeda iz Kašetela, dok je puno neizvjesnije bilo u Rudama, gdje je Rudar slavio protiv Karlovca, pri čemu su se spasili i gosti. Dubrava je pobijedila Osijek i gurnula Slavonce u kvalifikacije, u kojima je završila i Moslavina, unatoč pobjedi u Metkoviću.

A iz lige je na koncu ispao križevački KTC, koji je imao “meč loptu” na domaćem terenu, no problem je bio u tome što je s druge strane bila ipak prejaka Gorica. Koja je vodila sedam razlike na poluvremenu, koja je imala osam razlike na otvaranju nastavka, a zatim sve to prosula.

Igrala se 56. minuta kad je KTC došao do potpunog egala, na 25-25, ponadali su se domaćini da je čudo moguće, ali tad je slijedila serija Gorice 4-0 i sve nade križevačkih rukometaša otišle su u nepovrat. Završilo je 30-26 za Goricu, uz osam golova prvog strijelca lige Hrvoja Cekovića, po pet Jure Čakarića i Ivana Laljeka, po četiri Mateja Svržnjaka i Kaje Cikatića…

– Žao mi je zbog KTC-a. Mi smo sportaši i nismo ni na kraj pameti imali da ne igramo pošteno do samog kraja. Htjeli smo završiti prvi u toj Ligi za ostanak, što smo na kraju i uspjeli, zbog čega nam je drago – rekao je golman Gorice Marin Sorić, koji je skupio sjajnih 14 obrana, te dodao:

– Utakmica je bila borbena, teška, a prvo poluvrijeme potpuno na našoj strani. U drugom nam se dogodio neki blackout. Križevci su podigli razinu obrane i agresivnost i samim time su se vratili, zabili nam par kontri i utakmica je bila egal do samog kraja. Za publiku zanimljivo, nažalost po Križevce nesretno. No, želim im svu sreću i da se što prije vrate jer su divna rukometna sredina, koju je lijepo imati u Premijer ligi.

Križevčani su tako na kraju tugovali, no trener Gorice Matej Mišković mogao je na kraju biti ponosan na odrađeno u svom kratkom mandatu.

– Nas je to prvo poluvrijeme, koje smo fantastično odradili, što obrambeno što napadački, uz potporu našeg golmana, malo zaljuljalo, malo smo upali u tu rupu. Križevčani su znali što im ova utakmica nosi, dali su zadnji atom snage i uveli nas u te neke probleme. Čestitam im na korektnoj borbi i sretno dalje – kazao je Mišković.

Došao je s ciljem da što prije osigura ostanak, osigurao ga je na kraju bez stresa, a sad naše rukometaše čeka predah pa pripreme za novu sezonu.

U njoj će novi premijerligaši biti Čakovec i Zamet, prvaci svojih liga, dok će s Moslavinom i Osijeku u dodatne kvalifikacije Sisak i Umag.

Nastavite čitati

Reporter 436 - 11.04.2024.

Facebook

Izdvojeno