Vijesti
Bile su vojnikinja, kemičarka i vizažistica, danas su dadilje i tvrde: Ovo je najljepši posao na svijetu
Sve više roditelja odlučuje se svoju djecu upisati u male obrte za čuvanje djece. U Gorici ih trenutno ima šest, a za upis postoji lista čekanja
Jedna je bivša vojnikinja, druga kemijska tehničarka, treća prvostupnica teologije, četvrta je vizažistica, peta je radila kao pomoćno osoblje u vrtiću, a šesta kao animatorica. I sve one imaju nešto zajedničko. Svoju ljubav prema djeci pretvorile su u posao i otvorile obrte za dnevno čuvanje djece. Golema količina pozitivne energije, hrabrosti i radosti osjeti se kod svake od ovih dadilja, a entuzijazam s kojim rade svoj posao zasigurno osjećaju i njihovi maleni ‘klijenti’.
Obrti za dnevno čuvanje djece nisu igraonice niti ‘čuvaonice’. Ovdje djeca dolaze svaki dan, a princip rada sličan je kao u dječjim vrtićima. Razlika između njih i ostalih dječjih vrtića je u broju djece. Najviše ih mogu primiti 12, i to ovisno o dobi i broju kvadrata prostora u kojem rade, a na šestero djece zaposlena mora biti jedna dadilja. Ono što mnogi ne znaju je kako Grad Velika Gorica sufinancira i one roditelje koji svoju djecu upišu u ovakav oblik skrbi za djecu.
Foto: Bebi
Probila je led, pojavio se Sunac
Prva je u Gorici svoj obrt Sunac otvorila Tajana Miščević (47), inače aktivna i u nedavno osnovanoj Hrvatskoj udruzi dadilja. Bilo je to 2016. godine. Sličnih obrta u Zagrebu je već bilo dosta, a Velika Gorica svoj prvi tek je čekala. Tajana se u to vrijeme borila s papirologijom i neizvjesnošću.
– Na kraju sam otvorila u lipnju, kada su sva djeca već upisana u vrtiće. Nije se znalo za obrt pa sam napravila ljetne kampove i dane otvorenih vrata. I dalje je tu bila jedna razina nepovjerenja od stane roditelja, što je sasvim razumljivo i normalno. Prekretnica se dogodila kada je Grad potpisao sporazum o sufinanciranju roditelja koji žele ovakav vid skrbi za djecu – prisjetila se Tajana i dodala kako je za cijelu priču bilo potrebno puno hrabrosti i kreativnosti.
Ljubav prema radu s djecom kod nje se javil još dok je kao izviđačica vodila male skupine djece.
– Govorili su mi da odem na pedagoški, a ja sam otišla na kemijski fakultet. Radila sam u firmi za industrijske otpadne vode, pa u firmi za igre na sreću… Ali evo, moja priča samo potvrđuje da nikada nije kasno i da nekada velika plaća nije garancija da ćete biti zadovoljni – priča Tajana i priznaje kako joj je dosta vremena trebalo da vrati uloženo, a i danas, kao i njene kolegice, puno ulaže svoj posao, u edukacije, materijale za rad s djecom, didaktičke materijale…
Bebi, Jednorog i Petar Pan
Nakon Tajane, u pustolovinu otvaranja svog malog kutka za sretno djetinjstvo upustile su se i Ornela Eldić Andrevski te Ana Radoš Bogati.
– Moj stariji sin Rafael je išao u Sunac kod tete Tajane. Kao mama sam bila prezadovoljna njezinim individualnim pristupom, ljubavlju koju mu je pružala i kojom je dobivao vjetar u leđa i u vrtiću. Kako mi je kćerkica rasla vidjela sam da ne mogu jednostavno naći posao. Problem je uvijek bio tko će ih čuvati – objasnila je Ana koja je odlučila spojiti privatno i poslovno te pokrenuti svoj obrt Bebi.
Tada je radila kao čistačica i, povremeno, kao vizažistica, a onda je krenula i na školovanje za dadilju. Bebi je otvorila u rujnu 2018. godine i ovo je najmanji takav obrt u Gorici, u njemu je osmero djece starosti od godinu dana do 4 godine.
– Paralelno sam išla na predavanja, brinula o dvoje male djece i radila. Na kraju se sve isplatilo. Papirologija mi je stvarala najviše problema i puno puta mi je došlo da odustanem. No, kada imate jasan cilj i viziju idete dalje – objasnila je Ana koja se na kraju izborila da sama može čuvati svoje dijete.
Jednorog postoji od rujna 2017. i ostvarenje je poslovnih snova Ornele Eldić Andrevski. Oduvijek je znala da želi raditi s djecom, a jedno od privih sjećanja joj je kako, dok je i sama pohađala vrtić, tetama pomaže u brizi oko ostale djece. Radila je kao animatorica, vodila škole u prirodi i ljetovanja, radila kao privatna dadilja, ali i konobarica. Uz pomoć roditelja i supruga ipak je odlučila pokrenuti svoj posao i – uspjela.
– Rad s djecom je nešto posebno, ispunjavajuće, veselo, puno ljubavi i sreće. Te malene ručice koje vas grle svako jutro i njihova sreća čine moj život puno ljepšim i sretnijim. Gledati ih kako rastu i napreduju, biti dio njihovog života, učiti ih novim stvarima, gledati kako se razvijaju u prave male ljude je ono zašto radim ovaj posao – kaže Ornela i dodaje kako bi voljela i proširiti posao te organizirati proslave rođendana, kreativne i sportske radionice…
No, nema samo Ornela tu želju. Rad s djecom pruža nevjerojatne mogućnosti i kreativne ideje samo se množe, kod svake od ovih šest dadilja. Što želi ispričala je i Zorica Šalić.
Petar Pan
Ona je radila kao pomoćno osoblje u privatnom dječjem vrtiću i tamo upoznala tetu Tajanu. Vrlo se brzo rodila ideja da bude dadilja te je krenula na tečaj, a prije godinu dana i otvorila svoj obrt Petar Pan.
– Najviše me veseli djecu naučiti nešto novo. Budući da osim s djecom, volim raditi i s biljkama, voljela bih jednog dana izgraditi negdje kuću koja bi imala i staklenik, pa bih djeci pokazivala kako se brinuti za biljke – priča Zorica koja, kaže, zbog papirologije i priprema za rad s djecom nerijetko radi od 4 ujutro do 22 sata.
– Dosta je zahtjevno, ali sam prezadovoljna. Imam super ekipu roditelja i odlično surađujemo. Zadovoljna sam i odnosnom s Gradom, grupu sam jako brzo popunila i odmah sam krenula s 12 djece – objasnila je Zorica.
Prvi katolički obrt
Nadimak blaženog Alojzija Stepinca u djetinjstvu je bio Lojzek, a upravo je tako svoj obrt za dnevno čuvanje djece odlučila nazvati i Martina Kučiš (31), koja je prije nekoliko mjeseci i diplomirala teologiju.
– Ja sam dugo bila student. U međuvremenu sam rodila dvoje djece, radila po dućanima… Razmišljala sam što bih ja htjela raditi i tako mi je palo na pamet da bih mogla čuvati djecu – priča Martina.
Na predavanja za dadilje išla je sa svojom tada sedmomjesečnom kreći, a krenula je i prikupljati sve dokumente za državni poticaj te otvaranje obrta. No, onda se dogodila korona i onaj lockdown zbog kojeg su obustavljeni i poticaji.
– Muž i ja smo se našli pred zidom. Već smo uložili u prostor i sve dogovorili s ljudima. Razmišljali smo i odustati, ali roditelji su nas potaknuli i krenuli smo. U srpnju sam otvorila, imam 12 djece i super zaposlenicu. Bilo je psihički teško jer si stalno u strahu hoćeš li pokriti sve troškove. Sad već dva mjeseca lakše spavam, sve je sjelo na svoje mjesto. Ovaj posao je apsolutno sve što sam očekivala i puno više od toga – kaže Martina.
– Moj obrt je jedini predškolski program s katoličkim predznakom jer sam u međuvremenu i diplomirala. Sada ću poraditi na tome da i službeno u naziv mogu staviti katolički obrt za dnevnu skrb o djeci. To još nema nitko u Hrvatskoj i meni je cilj utrti put u tom smjeru – ispričala nam je vlasnica Lojzeka.
Jedini vrtić na selu
Nikada nije kasno, a posao može dobro ići i na selu – dokazala je to Josipa Španićek koja je u obiteljskoj kući u Novom Čiču otvorila svoj Coflek. Nakon 25 godina rada u vojsci dosadilo joj je sjediti za stolom i objavila je kako pokreće svoj obrt. Ona i suprug počeli su rušiti staru ogradu kako bi napravili novu, sigurniju za djecu. Susjedi su se raspitivali o radovima, priča se proširila i prije nego je Coflek i službeno postojao, šest mjesta već je popunjeno.
– Trebala sam otvoriti 1. svibnja. Ostala sam i bez poticaja za samozapošljavanje zbog koronavirusa, a otvorila sam 1. srpnja. Danas mi je jedino žao što to nisam napravila prije 10 godina – priča simpatična Josipa i nastavlja:”Kad sam rekla da dajem otkaz svi su pitali gdje idem iz državne firme, a ja sam rekla da idem na nešto bolje. I, zaista, ovo je najljepši posao koji se može raditi. Ništa vas ne boli i uvijek ste nasmijani. Trenutno imam samo jasličare, tako sam htjela, i sve su to djeca iz okolice. Vikendom jedva čekam da dođe ponedjeljak.”
Jedna dadilja na šestero djece
Iako rade isti posao, prolaze slične edukacije i interesiraju ih iste stvari, Tajana Miščević naglašava kako dadilje nisu odgajatelji. Unatoč tome, kada otvaraju obrte moraju imati plan rada i završen tečaj za dadilje te odrađenu praksu. No, prednost ovih malih obrta pred gradskim dječjim vrtićima je manji broj djece.
– Imamo jako dobre vrtiće, imamo i nove vrtiće, dobro su opremljeni, odgajatelji su izuzetni, imamo žene koje daju maksimum od sebe, ali puno je djece u jednoj skupini. Previše za taj broj odgajatelja. Jedna teta na šestero djece, kako mi radimo, znači da im se zbilja imate vremena posvetiti. One nikako ne mogu napraviti ono što mogu ja koja radim individualno s djetetom – smatra Tajana i kaže kako se za to ne treba kriviti državu, ali treba raditi na tome da se popravi taj pedagoški standard.
– Još je jedna razlika ta što se kod nas imitira jedna vrsta obitelji u kojoj su djeca različitih dobnih skupina. Budući da je djece manje, rjeđe su i bolesni, a razlika je i u komunikaciji s roditeljima – objasnila je Tajana, a isto kažu i ostale goričke dadilje.
– Sva djeca su različita i imaju različite navike, ali nas dvije do najsitnijeg detalja uspijemo popratiti svako dijete. Znamo koliko je puta kakalo, koliko žlica ručka ili doručka pojelo, koliko je spavalo… a to su informacije koje su roditeljima male djece važne. Ja te informacije u vrtiću ne mogu očekivati da ću dobiti. Znam da te žene daju najbolje od sebe, ali nemoguće je da one za 20-ero djece mogu znati sve to. Ja lako primimijetim neke neželjene situacije ili velike napretke kod djeteta. Također, imam prijateljski odnos s roditeljima i mislim da je to jako vrijedno i za djecu i za roditelje – ispričala je Martina Kučić i dodala kako svi njezini Lojzeki poznaju i njezinu obitelj, a upravo je takav blizak odnos i željela ostvariti.
Foto: Petar Pan
Lista čekanja
Da interes za ovim oblikom brige za djecu u Velikoj Gorici zaista postoji govori i lista čekanja. Najveći interes je za upis djece jasličke dobi kojima, uostalom, ovakav oblik skrbi najbolje i odgovara jer dadilja ima više vremena za brigu oko njih.
– Interes je jako veliki, pogotovo u zadnje vrijeme. Iduće godine u rujnu šestero djece mi odlazi u školu i sva mjesta su već rezervirana. Postoji lista čekanja i kod drugih kolegica. Grad Gorica je grad mladih obitelji s malom djecom. To nije spavaona i demografski jako dobro stojimo. Mislim da bi bilo dobro da se otvara jedan obrt godišnje, pa dok bude potrebno, odnosno dok ne postignemo adekvatan pedagoški standard za svu našu djecu. Neka bude vrtića, obrta i upisnih mjesta, samo da majke ne doživljavaju to da se moraju bojati kuda s djecom – zaključuje Tajana.
HOTNEWS
FOTO Velikogoričani Martin i Zorislav savladali 252 kilometra izazova vruće Sahare
Sudjelovali su na sedmodnevnom i ujedno najzahtjevnijem maratonu na svijetu – Marathon des Sables u pustinji Sahari.
Velikogoričani, hrvatski branitelji Martin Cruickshank i Zorislav Ćavar – Ribica, ostvarili su nevjerojatan pothvat. Pod hrvatskom zastavom prehodali su, odnosno pretrčali, 252 kilometara dug maraton Marathon des Sables u pustinji Sahari. Ovaj izniman dvojac, danas je ugostio i gradonačelnik Krešimir Ačkar kako bi im čestitao na ovom nevjerojatnom postignuću kojeg mnogi mogu samo sanjati. Bila je ovo prilika i čuti dojmove s putovanja od samih aktera ove priče.
– Tri mjeseca na Atlantiku je puno lakše od ovog maratona. Sedam dana u Sahari bilo je jako teško i vruće. Da nije bilo Ribice, ne bi bilo šanse da to završim. On je bio pravi junak – govori nam Martin, koji je već otprije poznat javnosti kao hrvatski branitelj koji je prije dvije godine preveslao Atlantski ocean.
Foto: Privatna arhiva
U ovom iznimno teškom izazovu hodali su zajedno i međusobno si bili podrška, jer nije malo proći sedam etapa po ekstremnim uvjetima.
– Martin ima mudrost, bilo je tako i u ratu, ima tu staloženost i smirenost tako da ulijeva povjerenje. Išli sve po planu i dogovoru. Nismo htjeli jedan drugoga ostavljati, on me tjerao da idem ispred njega, ali nisam htio. Došli smo skupa i skupa idemo. Najkritičnija nam je bila duga faza, dan i noć. Rok je 36 sati, a mi smo to odradili za 19,45 minuta bez spavanja. Problem je noć jer teren nije samo pijesak, već kamenje i stijene i tu ako promašite jedan marker gotovo je. Prisiljeni ste zvati pomoć i onda ispadate van – prepričava Zorislav.
Foto: Privatna arhiva
Ovo je 38. izdanje ovog maratona, a na kojem je bilo oko 850 sudionika iz cijelog svijeta. No, ne završe uspješno svi ovaj maraton.
– Prošle godine je od nešto više od tisuću ljudi koje je sudjelovalo otpalo skoro 50 posto. Bilo je ekstremno vruće. Bilo je jako puno ponavljača, koji do sada nisu uspjeli doći do cilja pa iznova pokušavaju. Uspjeh je završiti. Nama je bio cilj doći do kraja, a sada s ovom pameti bili bi sigurno među prvih 30 – dodaje Ribica.
Foto: Privatna arhiva
Već desetu godinu za redom utrku osvajaju Marokanci, kojima je utrka i teren potpuno prirodno okruženje.
– Oni doslovce pretrče maraton. Kreću sat i pol vremena iza nas. Ono što smo mi odradili za 19 sati, oni to odrade za 7. Mi se s konopom spuštamo niz planinu, a oni ju preskaču. Jednostavno Supermani – naglašava ovaj naš uspješan maratonac.
Foto: Privatna arhiva
Bilo je teških i kriznih situacija s kojima se na svom putovanju suočio Velikogorički dvojac, no ipak su na kraju zajedničkim snagama uspjeli sve izdržati i prebroditi.
– Problem je bila hrana, jer su temperature iznimno visoke. Nismo mogli nositi bilo što. No, svaki dan je bio uspjeh. Najponosniji smo na to što smo uspjeli izdržati najtežu etapu. Zadnji dan, bez obzira na bolove, svi potegnu i trče da stignu do cilja – dodao je Ribica.
Foto: Privatna arhiva
Gradonačelnik Ačkar zahvalio im je što na ovako pozitivan način promoviraju hrvatske branitelje, Veliku Goricu, ali i Hrvatsku za čiju su se slobodu borili.
– Dali ste i ostavili svoju mladost u ratu, ali nakon toga ste odlučili biti heroji u miru. Ovi izazovi koje vi prolazite vjerujem kako mnogim drugima daju motivaciju. Toliko ste pozitivni i ova priča je motivirajuća za mnoge mlađe generacije koje možda toliko i ne znaju o ratu. Ovo je najbolji mogući svijetli primjer prezentacije Domovinskog rata i branitelja u svjetskim okvirima – istaknuo je Ačkar te im uručio prigodne poklone Turopoljsku podgutnicu i Turopoljski leksikon.
Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr
Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr
Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr
Foto: Privatna arhiva
Foto: Privatna arhiva
Moja županija
‘Nema kluba kojem ne fali termina, zato stiže balon dvorana! A stiže i vrtićka olimpijada…’
Goran Kovačić, predsjednik Zajednice sportskih udruga Grada Velike Gorice, najveće zajednice u županiji, u novom izdanju serijala “Sport Zagrebačke županije” govori o novim projektima, planovima i kompletnoj slici VG sporta
Najveći gradski sportski savez u županiji, onaj velikogorički, već dugi niz godina vodi jedan bivši košarkaš. Goran Kovačić nosio je dres Radnika u prvim godinama velikogoričke košarke, godinama je vodio klub, a kroz sve to profilirao se kao čovjek idealan za čelnu funkciju u velikogoričkom sportu.
– U kakvom je stanju velikogorički sport u ovom trenutku? Što se nas tiče, u jako dobrom! Možda nam seniorski rezultati u najpopularnijim momčadskim sportovima nisu na razini na kojoj su bili prije dvije ili tri godine, ali nije ni realno da budu. Mi i dalje imamo uspješne klubove, jer nogometaši su stabilni, rukometaši su se malo tražili, ali s novim trenerom su se i oni podigli, a i košarkaši su u vrhu Prve lige. Nije lako u kontinuitetu biti u vrhu u takvoj konkurenciji, treba biti realan, i zato kažem da imamo razloga biti zadovoljni. S druge strane, u pojedinačnim sportovima jako smo dobri, počevši od atletike, preko borilačkih sportova, pa se do badmintona – ističe Goran Kovačić te prebacuje fokus na onaj dio sportskog života grada koji je ipak za nijansu ili dvije važniji.
– Kad kažem da imamo razloga biti zadovoljni velikogoričkim sportom, u prvom redu mislim na činjenicu da mi imamo više od sedam tisuća registriranih sportaša u našim udrugama, odnosno klubovima. Od toga je njih 5300 mlađe od 18 godina, što je zapravo i ključ svega, razlog zašto mi radimo sve ovo što radimo. Toj djeci, jednako kao i vrhunskim sportašima, želimo omogućiti adekvatne uvjete za rad i napredak – ističe Kovačić.
U tom smislu posebno raduje najava gradnje, odnosno postavljanja nove dvorane. Velika Gorica nema dovoljno dvorana, klubovi se muče s terminima za treninge, a sve to izravno se oslikava i na rezultatima.
– Nema kluba iz kojeg nisu dolazili tu u Zajednicu i tražili više termina. Mi imamo 54 punopravne članice, koje dolaze iz 23 različita sporta, a ta se brojka stalno i povećava, a prostora za sve jednostavno nema, što je evidentan problem. I zato će nam jako puno značiti izgradnja “balon dvorane”, koja bi trebala biti završena do sredine sljedeće godine – najavio je Kovačić.
Goran Kovačić već dugi niz godina vodi velikogoričku Zajednicu sportskih udruga… Foto: Nikica Topić/cityportal.hr
Na terenu uz Gradsku sportsku dvorane, dakle, niknut će najmodernija verzija balona, ispod kojeg će se smjestiti tri poprečna igrališta za košarku, odnosno odbojku.
– Da, pod balonom će biti dvorana dugačka 70, a široka 35 metara. Visina će u najvišoj točki biti 11 metara, a u najnižoj pet. Na tu kvadraturu stane jedno rukometno igralište, ali i tri terena za košarku normalne veličine. Podloga će biti sportski pod najviše klase, certificiran od strane FIBA-e, IHF-a i svih drugih krovnih sportskih organizacija, tako da vjerujemo da će sportaši imati jako dobre uvjete za rad – zadovoljan je prvi čovjek velikogoričkog sporta.
Iako je u ovakvim situacijama uvijek nezahvalno govoriti o rokovima, balon bi treba u upotrebu krenuti na proljeće ili ljeto 2025. godine, a dvije godine poslije dobit ćemo još jednu veliku dvoranu.
– U projektu škole u Kurilovcu također je trodjela dvorana, gabarita sličnih kao pod balonom, tako da će i to puno značiti goričkim sportašima. Bit će tu i male tribine, moći će se igrati i natjecanja, no u prvom redu tu također pričamo o terminima za trening. Budući da je u planu jednosmjenska nastava, cijelo poslijepodne dvorana će biti na raspolaganju našim klubovima, odnosno sportašima – gleda unaprijed Kovačić.
U rubriku “pogled unaprijed” svakako spadaju i projekti koje velikogorička Zajednica provodi, a tiču se u prvom redu djece, već od vrtićke dobi.
– Imamo program “Odaberi sport”, manifestaciju na kojoj se početkom školske godine prezentiraju svi sportovi, pa djeca mogu lakše odabrati u koji će sport eventualno krenuti. Od ove godine prvi put imamo i stipendije za mlade sportaše, a uskoro ćemo krenuti i s Vrtićkom Olimpijadom – otkrio je Kovačić.
E, to bi moglo biti posebno zanimljivo, a dogodit će se vrlo brzo.
– Radi se o programu HOO-a, odražava se već dvadeseti put na razini cijele Hrvatske, a sudjelovati može svatko tko podnese zahtjev. Mi smo se od ove godine uključili, prošli na natječaju, po kojem će dio sredstava snositi HOO, a dio mi sami – započeo je ovaj dio priče Kovačić pa nastavio:
– U Dječjoj Olimpijadi sve je isto kao i u pravoj olimpijadi. U svakom vrtiću organizirat će svoja natjecanja, odabrati djecu koja će ih predstavljati, a to znači po 20 dječaka i djevojčica iz svakog od četiri velikogorička vrtića. Centralni događaj bit će 27. svibnja na glavnom terenu Gradskog stadiona, imat ćemo i mimohod, dizat ćemo olimpijsku zastavu, paliti olimpijsku baklju… Sve kao na olimpijskim igrama. Igrat će se mini nogomet, mini rukomet i atletika kroz trčanje, štafetu, bacanje loptica i skok u dalj. To bi moralo biti jako lijepo.
Sport
Proljeće pehova i nesreća: Teška ozljeda kapetanice kao nastavak ružnog niza
Nogometašice Gorice protiv Međimurje su ovog vikenda došle do prve proljetne prvenstvene pobjede (2-1), uzele tri važna boda, ali i ostale bez najbolje igračice Perice Cicijelj, kojoj su popucali ligamenti u laktu. A to je samo nastavak lošeg niza…
Dok sezone u gotovo svim nogometnim natjecanjima ulaze u svoju posljednju fazu, u životima nogometašica Gorice prava borba praktički tek počinje. Borba s protivnicama, ali u nešto manjoj mjeri, jer prava borba u ovoj se priči vodi s ozljedama, nesrećama i pehovima. Koji ne prestaju.
Prva je ovo prvoligaška sezona za naše nogometašice, sezona u kojoj su cure predvođene trenerom Stefanom Rajićem u prvoj polovici prvenstva bile najljepša priča hrvatskog ženskog nogometa. I tako bi možda i ostalo, jer potiho se pričalo i o borbi za ulazak među četiri najbolje ekipe u državi, ali zima je donijela početak velikih promjena planova.
– Lucija Vunić, naša juniorska reprezentativka, ozljedila je prednje križne ligamente koljena i za nju je sezona završila. Nakon nje isto se dogodilo i Niki Tokić, a Anu Pavičić napala je bakterija u koljenu zbog koje je dva mjeseca bila na štakama. Uz to, Lucija Borovec je odustala od nogometa zbog obaveza na fakultetu, a tu pričamo o četiri izuzetno bitne igračice, za koje nismo imali zamjenu. Nove igračice nismo dovodili, tako da smo kadar morali popunjavati našim kadetkinjama – nabraja nesreće i pehove Stefan Rajić, koji se i ovog vikenda primao za glavu od muke.
Na otvaranju Lige za ostanak, nakon što su takve oslabljene u prve četiri proljetne utakmice upisale tri poraza i remi s Agramom, Goričanke su dočekale čakovečko Međimurje. Kapetanica Perica Cicijelj, u novonastalim okolnostima daleko najbolja igračica Gorice, izborila je penal iz kojeg je Gorica povela u 40. minuti, a u 72. minuti sama je zabila za 2-0. A onda je stigao novi peh, novi težak udarac po goričke ambicije.
– U jednom duelu Perica Cicijelj pala je na lakat, izgledalo je jako ružno i bolno, a kasniji pregledi pokazali su da su popucali ligamenti u laktu. I sezona je i za nju gotova, a to nam je baš veliki hendikep, pogotovo s obzirom na sve što nam se ranije događalo – svjestan je trener Rajić.
O koliko je velikom i značajnom problemu riječ, najbolje će ilustrirati gostovanje u Zadru, kod Donata, u posljednjem kolu prvog dijela prvenstva vikend ranije. Gostovanje kod posljednje momčadi lige, koja je uzela samo jedan bod u prvih 13 utakmica, Gorica je morala odraditi bez lakše ozlijeđene Perice, a kao posljedica stigao je poraz 0-1. I borba za ostanak odjedanput je postala dramatična.
– Imamo deset bodova više od zadnjeg Donata, do kraja je još pet kola, i u tom smislu vjerujem da nećemo doći u opasnost da budemo zadnji i izravno ispadnemo iz lige. Međutim, važno bi bilo i izbjeći sedmo mjesto, koje vodi u dodatne kvalifikacije. Hoćemo li u tome uspjeti, tek ćemo vidjeti, jer u ovom trenutku znamo samo da će nam biti jako teško u ovom sastavu, bez pet toliko važnih igračica. Dat ćemo sve od sebe, napraviti sve što možemo i vjerujem da ćemo sačuvati status, makar kroz kvalifikacije – realan je i oprezan trener Rajić.
Bude li rasplet doista takav da Gorica mora u dodatne kvalifikacije, sezona će se maksimalno produžiti, sve tamo do kraja lipnja. Nakon što Liga za ostanak završi, Goričanke još čeka i polufinale kupa, što se u ovim okolnostima čini prilično beznadnim zadatkom, budući da ostatak društva čine prejaki Osijek, Dinamo i Split. Tek nakon što to završi, slijedit će okret prema eventualnim kvalifikacijama, u kojima Gorica, nadamo se, ipak neće biti.
A onda će se, ovisno o raspletu sezone, s obzirom kad i kako završi, graditi planovi za budućnost. U njima bi svakako trebalo biti ponekih pojačanja, ali još je važnije da pehovi i nesreće konačno prestanu. I da Gorica opet bude najljepša, a ne najnesretnija priča hrvatskog ženskog nogometa…
HOTNEWS
FOTO Oni su uvijek tu kada ih trebate! Nacionalni je dan hitne medicinske službe
Djelatnicima goričke Hitne danas je njihov dan čestitao i gradonačelnik Krešimir Ačkar.
Hitna medicinska služba prva je karika u lancu zbrinjavanja hitnog pacijenta, odnosno svih onih kojima je zbog bolesti, stradanja ili ozljede neposredno ugrožen život ili teško narušeno zdravlje. Stoga 30. travnja obilježavamo Nacionalni dan hitne medicinske službe, a djelatnicima goričke Hitne danas je njihov dan čestitao i gradonačelnik Krešimir Ačkar.
– Veliko hvala svim djelatnicima hitne medicine, koji su toliko puta pomogli našim sugrađanima u brojnim situacijama, na njihovom profesionalnom i predanom radu. Želim im što manje intervencija i što više lijepih trenutaka u njihovom poslu, iako su oni na žalost zbog naravi posla, vrlo rijetki – istaknuo je gradonačelnik Ačkar.
30.04.2024. – Nacionalni dan hitne medicinske službe u Velikoj Gorici – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr
Nacionalni dan HMS-a prilika je da se građane upozna s organizacijom i djelokrugom rada ove odgovorne i zahtjevne javnozdravstvene djelatnosti te da ih se senzibilizira i osvijesti o važnosti pravodobnog prepoznavanja hitnih stanja, pravilnog pozivanja hitne, kao i poznavanja jednostavnih postupaka pružanja pomoći.
Inače, gorička ispostava Hitne medicinske službe ima najveći teren od 720 kvadratnih kilometara, a u smjeni koja radi 24 sata dnevno ima dva tima hitne službe te 2 do 4 sanitetska vozila. Tu su i T2 tima koji se sastoji od tehničara i vozača, a zbrinjavaju pacijente koji su već obrađeni od strane liječnika.
– Naš posao je uglavnom sezonski posao. U proljeće imamo bube, alergije i sve ostalo, u ljeto imamo traume od plivanja, skakanja, penjanja, dok po zimi su najčešći srčani problemi. Praktički gledamo u nebo i prognozu i po tome već znamo koji ćemo profil pacijenata imati. Dnevno po timu imamo 15 intervencija, a tu uključujem i pacijente koji pristignu u ambulantu – govori nam liječnik Siniša Golub, inače voditelj goričke ispostave Hitne službe.
30.04.2024. – Nacionalni dan hitne medicinske službe u Velikoj Gorici – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr
S obzirom na velik teren koji pokrivaju djelatnici goričke hitne, izlaznost i dolazak na intervenciju je podijeljen u nekoliko kriterija, govori nam doktor Golub.
– To su crveni, žuti i zeleni kriterij. U crvenom izlazimo odmah, u žutom unutar 5-6 minuta, a u zelenom u roku 15 minuta. Postoji i taj ‘zlatni sat’, a to je vrijeme od prijema intervencije dok pacijent nije u bolnici. Uvijek nastojimo da to odradimo što brže, ali s obzirom na veličinu terena nekada je teško stići – dodaje Golub.
30.04.2024. – Nacionalni dan hitne medicinske službe u Velikoj Gorici – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr
Inače, ove godine u fokusu je iznenadni srčani zastoj od kojeg u Hrvatskoj svakog sata umre jedna osoba, odnosno 24 osobe dnevno te 9 000 sugrađana godišnje.
Crnu statistiku moguće je izbjeći brzom intervencijom neposrednih očevidaca, stoga su se danas na Trgu Stjepana Radića, Velikogoričani mogli priključiti javnozdravstvenoj akciji ‘Dan kada učimo spašavati živote’.
– Educiramo građane i upozoravamo na ozbiljnost i težinu problema iznenadnog srčanog zastoja te ih educirati o osnovnim mjerama održavanja života uz uporabu automatskog vanjskog defibrilatora. Ukoliko građani na vrijeme uoče osobu kojoj je potrebna pomoć te ispravno postupe do dolaska hitne pomoći nekome mogu spasiti život – rekao nam je Damir Važanić, zamjenik ravnateljice Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu.
30.04.2024. – Nacionalni dan hitne medicinske službe u Velikoj Gorici – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr
Inače, u Hrvatskoj imamo više od 600 automatskih vanjskih defibrilatora postavljenih na frekventnim lokacijama u gradovima. U Velikoj Gorici takvu vrstu defibrilatora možemo naći na sedam lokacija.
30.04.2024. – Nacionalni dan hitne medicinske službe u Velikoj Gorici – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr
Sport
Na korak do ostvarenja sna: ‘Spuštamo dečke na zemlju, ništa i dalje nije gotovo…’
Pioniri Gorice dva kola prije kraja drže prvo mjesto, imaju četiri boda više od najbliže pratnje i u nedjelju u Solinu pobjedom mogu osigurati naslov prvaka Hrvatske. Međutim, o slavlju i dalje nitko ne razmišlja, jer posao još nije završen
Utorak je, prijepodnevni sati, četvrti je dan od pobjede protiv Varaždina, kad trener pionira HNK Gorice na pitanje “što se radi?” odgovara rečenicom koja će puno toga reći o cijeloj ovoj priči.
– Evo, taman gledam utakmicu protiv Varaždina, još jedanput analiziram sve što se događalo… – kaže Boris Trivunov, čovjek koji vodi jednu nedvojbeno posebnu generaciju.
I u tome je, između ostalog, tajna uspjeha. Gorica se u pionirima vrhunski ekipirala, domaćoj bazi pridodani su kvalitetni igrači sa strane, a svi oni dospjeli su u ruke treneru koji je posvećen, analitičan, predan i stručan. A kad se sve to spoji, postane moguće da dva kola prije kraja sezone Gorica drži prvo mjesto na tablici, ispred Lokomotive, Hajduka, Dinama, Osijeka…
– Remi Hajduka s Rudešom doveo nas je u situaciju da pobjedom u Solinu u sljedećem kolu možemo osigurati naslov prvaka, ali nitko od nas u klubu ni ne pomišlja da je bilo što gotovo. Ovi dečki nemaju nikakav pritisak sa strane, nitko im nikad nije nametao bilo kakav imperativ, pa to ne radimo ni u ovim trenucima. Međutim, pritisak definitivno postoji, jer oni ga nameću sami sebi, svjesni za što se bore, shvaćajući da imaju povijesnu priliku. Vidi se to i u nekim našim izvedbama u zadnjim kolima, ali dobro je što unatoč tome sve ide po plamnu – govori trener Trivunov.
Gorica je, lijepo to izgleda na tablici, dva kola prije kraja na 55 bodova, Lokomotiva ima 51, Dinamo je na 49, a Hajduk ima 48 i utakmicu manje.
– Mi ćemo i prije te naše utakmice u nedjelju protiv Solina znati gdje smo točno u odnosu na konkurenciju, budući da Hajduk u srijedu gostuje u Puli kod Istre, a u subotu ide u Sesvete. Lokomotiva u subotu gostuje u Rijeci, koja će biti naš protivnik u zadnjem kolu, u kojem “lokosi” dočekuju Dinamo. Ali sve je to manje važno u ovom trenutku, mi moramo gledati sebe, razmišljati o svojoj igri – logično rezonira trener, koji ima sve više posla i izvan terena.
– Puno razgovaramo, naravno da razgovaramo, jer treba ove dečke malo i spuštati na zemlju. Vidim da na trenutke misle da su nepobjedivi, da im nitko ništa ne može, i baš zato smo posebno oprezni. Moramo ostati mirni i pribrani do kraja, maksimalno se koncentrirati na prvu sljedeću utakmicu, ovu u Solinu.
Dobije li Gorica u Solinu, sve će biti riješeno, sve dvojbe će nestati, no neće biti nimalo lako doći do ta tri boda.
– Imamo dosta problema s ozljedama i kartonima, situacija u tom smislu nije idealna, budući da neće biti Čolića i Echouea, a pitanje je i dalje hoće li moći igrati Kelava, koji je propustio zadnje dvije utakmice. Bez obzira na to, moramo se “skupiti” i napraviti sve da uđemo u zadnje kolo kao sigurno prvi – poželio je trener Trivunov.
Lijepa, prekrasna priča o goričkim pionirima traje cijele ove sezone, odavno je to prestalo biti iznenađenje, a za čovjeka koji vodi ove klince sve ovo nije zvučalo kao iznenađenje ni uoči početka sezone.
– Uvijek dečkim uoči sezone dam malu anketu u kojoj želim vidjeti kako razmišljaju, koji su im ciljevi, ambicije, čemu se nadaju, u što vjeruju… I svi su uoči sezone pisali da bi bili zadovoljni da završe među prvih pet na tablici. Kad sam ih pitao zašto ne misle da možemo biti prvi, nije bilo nekog konkretnog odgovora, velikim dijelom i zato što u tim godinama nije lako vjerovati da ćeš biti bolji od klubova kao što su Dinamo, Hajduk, Osijek, Rijeka ili Lokomotiva – kaže Trivunov i nastavlja:
– Ja sam od početka vjerovao u ovu momčad zato što smo sa svim tim protivnicima igrali i prošle godine, zato što se sa svima njima ravnopravno nosili, a još smo i doveli Kelavu i Frigana, koji su reprezentativci i sigurno su nam donijeli dodatnu kvalitetu. Nisam vidio niti jedan razlog da ne budemo u borbi za prvo mjesto. Kad smo dominantno dobili Lokomotivu u prvom kolu, pa onda i Zadar doma, pa Slaven u gostima, kad smo remizirali s Hajdukom, dečki su shvatili koliko su dobri i kvalitetni, počeli su i oni vjerovati.
Ta vjera dovela je ovu sjajnu generaciju na korak do velikog uspjeha, ali stalno je važno ponavljati da i dalje posao nije dovršen.
– Dok god ne bude gotovo, mi igramo svoje, radimo kao što smo radili uoči svake utakmice. Isti je raspored treninga, isti termini, isti način rada. Kad i ako bude povoda za slavlje, znat ćemo kako se ponašati, znat ćemo feštati. Međutim, ponavljam još jednom, za sad o tome ne razmišljamo. Neće biti lako u Solinu, protivnik se bori za sebe, za izbjegavanje kvalifikacija za ostanak, ali naravno da ćemo mi ići na pobjedu. Kao što smo, uostalom, išli u svakoj utakmici ove sezone – zaključio je trener Boris, koji će zadnji trening prije utakmice s dečkima odraditi u subotu ujutro, nakon čega se kreće na put za Dalmaciju, drugi put ove sezone dan prije utakmice, u želji da se osiguraju svi preduvjeti za uspjeh.
Sve u svemu, užitak je pratiti ove klince, užitak je i ispisivati ovakve retke samo dva dana nakon tmurne nogometne nedjelje i razočaravajućeg nastupa seniora protiv Osijeka, a poseban užitak bit će proslaviti veliki uspjeh s ovim dečkima.
Kad i ako za to dođe vrijeme, naravno. Iako, kako god završilo, gorička nogometna budućnost obojana je ružičastima nijansama…
-
HOTNEWSprije 5 danaIz Francuske u Veliku Goricu stižu Rafali, očekuje se pojačana buka i promet oko Zračne luke
-
Sportprije 5 danaGorica od vrtića! Kako je klinac od 17 završio na dječjim crtežima…
-
Sportprije 5 danaFOTO Gradići penalima u polufinalu Kupa Grada Velike Gorice
-
Sportprije 3 danaFOTO Pioniri HNK Gorica na pragu osvajanja šampionske titule!
