Vijesti

Kako je jedna kreativka dokazala da nikad nije kasno ostvariti svoje snove!

Sljedeće godine pokrenut će i svoj prepoznatljiv brend.

Objavljeno

prije 3 godine

22. studenoga 2020.

Objavio/la

Suzana Majstorović

Rijetki su oni koji još od djetinjstva znaju što žele postati, a onda kroz život i ostvariti svoje djetinje snove. Naravno, ne ide to uvijek onim redom kao u mašti, ali znate onu „ako nešto jako želiš cijeli svijet se uroti da to dobiješ“. Pravi primjer toga je Kornelija Bogović koja je prvo prkosila roditeljima i izborila se za školu koju je željela, a potom je ostavila siguran posao da bi krenula u nesigurne poduzetničke vode.

-Oduvijek sam pokazivala tu kreativnu stranu, uvijek sam nešto morala stvarati s rukama, meni nikad nije bilo dosadno, tako da dan danas ne razumijem ljude koji kažu da im je dosadno. Ja sam kao dijete uvijek crtala, radila nakit, pisala pjesme, učila jezike, a kako je mama radila u firmi s foto opremom, a i kod kuće smo uvijek imali profesionalne fotoaparate, rado sam i fotografirala, pogotovo mlađeg brata, i u osnovnoj školi sam rekla da ću se za fotografa školovati.

Roditelji su za nju htjeli siguran posao, a samim time i školu koja bi takav posao omogućila, tako da je predala papire i u goričku Ekonomsku školu, ali i u Zagreb u Obrtničku, naravno, smjer fotograf.

-Sjećam se dana upisa, tata je išao sa mnom do tadašnjeg Bakarića i bio je uporan u namjeri da se ja predomislim. Pokušao je pridobiti i djelatnike na upisu da me nagovore da se tu upišem, bili smo pola sata vani ispred škole kako bih ja – razmislila, no ja sam čvrsto odlučila, i popustio je, dozvolio mi je da upišem Obrtničku školu za osobne usluge u Zagrebu, smjer fotograf. – govori Bogović.

Nakit je prvo radila za sebe, a onda i za prijateljice, i to još u vrijeme dok je bila srednjoškolka. Kako ističe, u to vrijeme radila je s fimo masom, i to je znala raditi u dva ujutro.

-Išla sam i u školu i na praksu. Poslodavac je bio zadovoljan sa mnom, pa me na neki način tretirao kao zaposlenika, jednostavno nisam imala kad baviti se nakitom osim tako kasno u noć, ali ja sam baš uživala u tome i uopće mi nije bilo teško, niti sam bila umorna za još nešto stvoriti svojim rukama, a što će razveseliti mene, ili moje prijateljice.

Što se fotografije tiče, kako je kao dijete voljela fotografirati svog mlađeg brata, tako je ta ljubav prema fotografiji i kroz obrazovanje, ali i kroz posao išla u tom smjer. Najradije je fotografirala djecu i obitelji, a svadbe i sahrane iako su donosile dobru zaradu nikad ju nisu zanimale. Provela je pune 23 godine u istom foto studiju, gdje je kaže, vladala prava obiteljska atmosfera, s poslodavcem je imala odličan odnos i uvijek je saslušao njene prijedloge, a mnoge i uveo u poslovanje kako bi još više napredovali i bili konkurentniji na tržištu.

-Imala sam otvorene ruke, mogla sam raditi što mi se sviđa. Često su me prijateljice, kad bi rodile zvale da im slikam bebe. Pa bi ih stavila u lonac, u teglu za cvijeće, mogućnosti za napraviti super fotku je bezbroj.

Paralelno s poslom, izrađivala je i nakit, a fimo masu zamijenila je bižuterijom, jer je, kaže uvijek pratila trendove i uvijek je imala želju za nečim novim. No, onda se nakon 23 godine u njenoj glavi dogodio prijelomni trenutak, odlučila je promijeniti posao, ističe nije bilo lako, na odlasku je plakala jer, tamo raditi, bilo je više od posla. Ali zasićenje je odradilo svoje.

-Nakon toga javila sam se na jedan natječaj, iako uopće nisam imala iskustva, otišla na razgovor i bila sam primljena! Radila sam kao referent, posao koji nikad u životu nisam radila i super sam ga savladala. Bila sam tamo samo godinu dana jer jednostavno nisam bila sretna, bila sam nesretna jer ništa kreativno nisam radila, to je bio posao koji su moji roditelji oduvijek htjeli za mene.

-Bio je to period kad sam ujutro ustajala s mišlju kad ću doći doma, u ponedjeljak razmišljala kad će petak, a nedjelja je zvučala kao „o, ne sutra moram ići na posao“ iako je ekipa tamo bila odlična i radna atmosfera super, ali jednostvano je nedostajalo kreativnosti.

I onda je četrdeseta pokuccala na vrata. Još jedna prekretnica, i kako kaže Kornelija, sve dolazi u svoje i pravo vrijeme. Jednostavno je postala sigurnija u sebe, shvatila je da može sve, pa i opet promijeniti posao.

-Nakon godinu dana mi je došao poziv jednog foto studija da dođem raditi kod njih, što je meni bilo super. Rekla sam da idem jer to je ono što ja volim raditi, ja sam ipak fotograf. I tamo sam sa šeficom mogla sve dogovoriti, pa smo u poslovanje uvele tisak na majice i šalice. To me ispunjavalo jer volim raditi personalizirane stvari. Izgledao je taj period kao da se igram, a ne da radi, baš sam uživala.

Oduvijek je govorila kako bi voljela objediniti sve svoje hobije, imati svoj gift shop s personaliziranim stvarima. Znači kad uđete unutra da možete kupiti stvar koju ne možete kupiti nigdje drugdje. Oduvijek je o tome razmišljala, ali uvijek je nedostajao vjetar u leđa.

-Tu stvarno mogu zahvaliti svome suprugu, i stvarno mogu reći da je najbolji na svijetu. On je bio taj netko tko je vjerovao u mene, u startu me financijski podržao. Da nije bilo njega možda se nikad ne bih odlučila na ovaj potez. Dala sam otkaz, išla na opciju poticaja od države za samozapošljavane. Pravila su da jedno vrijeme trebaš biti bez primanja, moraš proći tečaj, napraviti plan, predati ga i prezentirati, a pitanje je hoće li ti ga odobriti. Imala sam super ideju, i točno sam znala što želim, samo mi je trebao dodatni poticaj, a suprug mi je bio upravo to. Oduvijek je govorio, zašto ne bih uspjela i da trebam probati jer ako ne probam neću ni znati ide li mi to. Uz njegovu podršku otvorila sam Cornelia design, 11.studenog bilo je točno godinu dana.- kaže Bogović.

Trebalo joj je šest mjeseci da se probije, ima ured u sklopu kuće, te Internet trgovinu, a složila si je i okruženje koje njoj odgovara.

– Zadovoljna sam i napokon mogu reći da sam sretna, nemam osjećaj da idem raditi. Ujutro skuham kavu, pa se lagano primim posla. Uvijek stvaram nešto novo, i veseli me što će to biti posebno, drugačije i kako će i nekoga drugog to razveseliti.

Kako kaže društvene mreže puno su joj pomogle u poslovanju i dok je vrijeme korone mnoge unazadilo, njoj je puno pomogla. Ljudi nisu mogli nikuda, a htjeli su poslati poklone svojim najmilijima, i tu su otkrili nju. I pomogli joj da se posao razvije u pravom smjeru.

-Radim s čelikom i poludragim kamenjem što se nakita tiče jer želim da to traje i da mi se mušterije vrate. A i stalno uvodim neke inovacije i u izradi majica, šalica, sad je tu i božićni asortiman, gotovo svakodnevno imam neku novu ideju.

Dokaz je ovo da samo treba vjerovati u sebe i imati vjetar u leđa. Zato ako razmišljate krenuti u poduzetničke vode, možda vam baš Kornelija bude inspiracija.

– Važno je imati neku sigurnost, kao što rekoh ja sam imala financijsku sigurnost i mogla sam se u ovo upustiti. Svjesna sam da ima teških životnih situacija, i da se mnogi zbog toga možda ne mogu maknuti s mrtve točke, ali ako imate neku normalnu životnu situaciju u današnje vrijeme te potpore su poprilično dobre i dobar su vjetar u leđa na početku, a novčani poticaj svake godine sve veći. Ako netko ima stvarno dobru ideju neka pokuša, ja sam si puno toga nabavila od tog poticaja, srećom imala sam i puno stvari, ali poticaj je jako dobro došao za bitne, veće stvari. Nisam sigurna da bih se ja bez toga upustila u sve ovo bez obzira na svu podršku obitelji. Važno je reći da država daje poticaje i za mirovinsko i zdravstveno za 11 mjeseci poslovanja. Ako sam ja s 43 godine mogla uz stalni posao krenuti ispočetka u nesigurne poduzetničke vode, onda može svatko.

Ciljevi za ovu godinu su ispunjeni, a za sljedeću ih je već pregršt. Priprema kolekciju Korni curice i dječaka koje joj je prema njenim zamislima naslikala prijateljica slikarica. Željela bi da to bude baš njen brend i da po tome bude prepoznatljiva. A u tu realizaciju uopće ne sumnjamo, jer što Kornelija zamisli, ona to i ostvari.

Povezane teme:fotografija KORNELIJA BOGOVIĆ nakit

HOTNEWS

FOTO Ovako je Pučko učilište proslavilo 64. rođendan, a dvorana Gorica će ove godine dobiti novo ruho

Iako se slavljenički program odvijao cijeli tjedan, centralna proslava bila je danas u prijepodnevnim satima.

Objavljeno

prije 7 sati

27. travnja 2024.

Objavio/la

Petra Škrinjarić

I nakon 64. godine Pučko otvoreno učilište Velika Gorica nije izgubilo svoju bit i svrhu. Iako se u njemu prije odvijalo mnogo više djelatnosti nego danas, potrebe Velikogoričana u kulturnom i obrazovnom pogledu svakako su zadovoljene. Ostavilo je Učilište snažan pečat u životu mnogih sugrađana i razvoju grada, podsjeća ravnateljica Anita Pišković.

– Građani su, primijetili smo, nekako senzibilno vezani za naše Učilište jer je nekada pod njegovim okriljem djelovalo puno više djelatnosti nego danas. Mnogi su ovdje polagali vozačke ispite, razne prekvalifikacije, večernje škole, glazbena škola je bila u sastavu Učilišta i popularni radio. Danas se učilište bavi s nekoliko djelatnosti od kazališne, kinematografske, izdavačke, izložbene, glazbene i obrazovne – govori Pišković i dodaje kako im je jedan od ciljeva stvarati svoju novu publiku.

27.04.2024. – Proslava 64. rođendana POU Velika Gorica – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

– Učilište je nekako oplemenilo kulturnim sadržajem na tisuće Velikogoričana, kao i obrazovnim programima. Tako i mi danas u suradnji sa školama i vrtićima odgajamo mlade generacije publike koje onda kasnije, kroz neke neformalne procese obrazovanja, ponovno dolaze s nama u doticaj i koriste mnoge naše programe – ističe Pišković.

27.04.2024. – Proslava 64. rođendana POU Velika Gorica – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Kako bi se još više približili sugrađanima i predstavili svoj rad, treću godinu zaredom odlučili su rođendan proslaviti ispred glavne zgrade u Zagrebačkoj 37. Iako se slavljenički program odvijao cijeli tjedan, centralna proslava bila je danas u prijepodnevnim satima.

– Sugrađani su imali prilike vidjeti nastup plesača iz Megablasta, učenike iz Umjetničke škole Franje Lučića, dječji zbor Cvrkutavci, ali svoje umijeće i vještine pokazali su i oni koji su ih stjecali kroz naše programe. Polaznici tečaja električne i akustične gitare, solo pjevanja, imali smo razne ekološke i kreativne radionice, a zabavljali su nas i žongleri i akrobati – govori ravnateljica te poziva sve male i velike da dođu u 17 sati u Dvoranu Gorica na besplatnu 100. izvedbu predstave ‘Gospođica Neću’ u produkciji Gradskog kazališta ‘Scena Gorica’.

27.04.2024. – Proslava 64. rođendana POU Velika Gorica – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Predstava počinje u 17 sati, besplatna je, a ulaznice možete podići sat vremena prije predstave na blagajni Učilišta.

– Nakon slavlja nastavljamo dalje s našim programima koje organiziramo, a to su VG Brass festival i Goričke večeri koje nas očekuju sada u svibnju. Njima ujedno završavamo proljetno-ljetnu sezonu – istaknula je ravnateljica Pišković te nam otkrila još neke planove.

27.04.2024. – Proslava 64. rođendana POU Velika Gorica – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Zgrada Pučkog učilišta, odnosno dvorana Gorica, ove će godine doživjeti svoju preobrazbu. Naime, od obnove centralne zgrade prošlo je već 20 godina, pa je vrijeme da se i po tom pitanju nešto napravi.

– Unazad šest godina, konstatno ulažemo u opremu i održavanje naših obiju zgrada. Prošle smo godine obnovili Galeriju Galženica sredstvima Ministarstva kulture, Ministarstva regionalnog razvoja i Grada Velike Gorice. Promijenili smo zidne panele, uveli modernu muzejsku rasvjetu, obnovili smo ‘čuvaonu’ u kojoj stoji naš bogati fundus umjetnina. Ove godine uređujemo dvoranu Gorica. Promijenit ćemo tepih i stolce, nadogradi ćemo pozornicu u stražnjem djelu, a dvorana bi najkasnije do kraja godine trebala dobiti novo ruho – otkriva nam ravnateljica te dodaje kako su sredstva osigurana za taj projekt osigurana iz Ministarstva kulture, Grada Velike Gorice, a financijsku konstrukciju zatvorit će vlastitim sredstvima.

27.04.2024. – Proslava 64. rođendana POU Velika Gorica – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

27.04.2024. – Proslava 64. rođendana POU Velika Gorica – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

27.04.2024. – Proslava 64. rođendana POU Velika Gorica – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

27.04.2024. – Proslava 64. rođendana POU Velika Gorica – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

27.04.2024. – Proslava 64. rođendana POU Velika Gorica – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Nastavite čitati

HOTNEWS

Folklorni program i koncert Gazdi za završnicu proslave Turopoljskog Jurjeva

Sutra od 17:30 sati u Parku dr. Franje Tuđmana.

Objavljeno

prije 9 sati

27. travnja 2024.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Nakon paljenja jurjevskih krijesova po sučijama Plemenite općine turopoljske, sutra u Parku dr. Franje Tuđmana slijedi velika završnica proslave Turopoljskog Jurjeva.

Od 17:30 sati čeka vas folklorni program u kojem nastupaju Ansambl tradicijske glazbe Muzičke akademije u Zagrebu – Sielo, FA Turopolje, KUD Čiče, OSS Buševec, KUD ‘Stari grad’ Lukavec, KUD Mičevec i KUD ‘Nova zora’ iz Donje Lomnice.

Nakon toga slijedi paljenje velikog Jurjevskog krijesa uz pomoć Turopoljskog banderija i Turopoljske udruge skauta TUR. Za dobru atmosferu od 20 sati pobrinut će se popularni ‘tamburaši u kožnjacima’ Gazde. Uvijek su bili gazde pozornice i kraljevi atmosfere, a Velikogoričani će imati prilike u isti glas zapjevati neke od najpopularnijih njihovih pjesama poput ‘Ja pijem da zaboravim’, ‘Još i danas zamiriše trešnja’, ‘Neće snaša tamburaša’…i mnoge druge.

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Ovo je labradorica Nala budući policijski pas, a iza Kvaternika vas čeka još 600-tinjak prekrasnih njuškica

Velika Gorica domaćin je specijalne izložbe ‘Retriever weekend’ koja se odvija iza OŠ Eugena Kvaternika.

Objavljeno

prije 9 sati

27. travnja 2024.

Objavio/la

Petra Škrinjarić

Vesela i zaigrana labradorica Nala uskoro će postati policijski pas za detekciju droga. Nala se trenutno za svoj ‘posao’ školuje u Centru za obuku i dresuru službenih pasa na Policijskoj akademiji. Ona je danas uz pomoć svog vodiča, Velikogoričanima pokazala što je sve do sada naučila. Ova jedno i pol godišnja labradorica imala je za zadatak detektirati igračku, a kasnije otkriti gdje se nalazi droga.

– Nala se školuje već dva mjeseca, u fazi je obuke, radi dobro i nadamo se da će biti dobar službeni pas – govori nam Ivan Zubović iz Centra za obuku službenih pasa.