Vijesti
Kako sam skinuo 50 kg u sedam mjeseci? Slušao sam nobelovca!
Tomislav Jakovljević (40), gradski vijećnik i samostalni obrtnik iz Velike Mlake, bazirao je dijetu na periodičkom postu i uspio! Tri dana u tjednu ne bi baš ništa pojeo…
Prva sjednica Gradskog vijeća nakon korone donijela je posebne uvjete. Vijećnici su bili na svojim mjestima, ali uz razmak, pa su novinari morali otići na vrata do i smjestiti se na balkonu kino dvorane. Na velikom platnu bio je prijenos uživo iz susjedne prostorije, tako to mora izgledati u ovim ludim vremenima…
I tako, ide sjednica svojim tijekom, kad se odjedanput na ekranu pojavi neko nepoznato lice… Prošlo je, iskreno, nekoliko sekundi dok netko na balkonu nije dobacio:
– O, bože, pa to je Jakovljević!
Punim imenom Tomislav Jakovljević, vijećnik Živog zida, ali u prepolovljenom izdanju. Donedavno gromada od čovjeka, među prijateljima prozvan Debeli, koronu je iskoristio za veliku životnu pobjedu.
– Kad sam krenuo u ovo, 2. siječnja, imao sam 162,4 kilograma. Sad sam na 112,5, još deset deka mi fali da dođem do pedeset – sa širokim osmijehom priča Jakovljević na kavi u njegovoj Velikoj Mlaki.
Aktivan je u politici, ali ovaj put tema nije bila politika nego – mršavljenje. I potraga za odgovorom na pitanje:”Kako?” U sedam mjeseci napravio je pravo čudo, prijatelji i poznanici ga više ni ne prepoznaju na ulici, a on se osjeća bolje nego ikad.
– Godinama sam pokušavao smršavjeti, i familijarno imamo taj problem, čak sam i samog sebe uvjerio da je to genetika… Naravno, nema to veze s genima, to su samo navike. Iste navike, isti problemi. Pokušavao sam više dijeta, od chang-shlanga, Herbalifea i svega ostalog, dao gomilu love, a usput sam i skupio zavidno znanje o svemu tome. Međutim, nisam znao o kojem se tu zdravstvenom problemu doista radi – počinje svoju priču o novom životu Jakovljević.
Pokušao je na sve moguće načine, “ubijao” se na treninzima šest puta tjedno, no stvar bi ispadala samo još lošija.
– To je ispalo totalni promašaj! Događalo se da izgubim dio vode, skinuo bih desetak kilograma, počeo dobivati mišiće, ali salo nije odlazilo. I, naravno, čim prestaneš trenirati, kilogrami se vraćaju. I onda sam došao do nekih saznanja… – krenuo je u otkrivanje tajne uspjeha Tomislav.
– Došao sam do pojma autofagije, odnosno periodičkog posta. To je relativno nova stvar, iako se o njoj dosta zna. Japanski liječnik Yoshinori Ohsumi 2016. godine dobio je Nobelovu nagradu za medicinu upravo za autofagiju. Objasnio je sistem razgradnje štetnih tvari u organizmu, dokazao da 12 sati nakon posljednjeg obroka tijelo troši 80 posto energije samo na probavu hrane. Tek kad se probavi posljednji obrok, nakon tih 12 sati, tijelo se počne čistiti od štetnih stvari.
Nakon što je probao toliko toga, odlučio je Tomislav pokušati i ovo, poslušati čovjeka.
– Počeo sam s ‘modelom 18-6’. U danu 18 sati ne jedeš, a šest sati jedeš. Nakon toga se ti razmaci povećavaju, pa sam došao do toga da jedem jedan obrok u danu. Taj obrok mora biti masan, sa zdravim, prirodnim masnoćama, iako mi nije baš bilo jasno kako ću smršavjeti ako jedem masno. Bilo je to kontra svega što sam ranije čuo, no probao sam i vidio da radi. Nastavio sam tako, tri dana tjedno sam postio, a ove ostale dane jeo bih jedanput do dvaput dnevno. Držao sam se autofagije, izbjegavao sam ugljikohidrate i počele su mi se događati brutalne promjene na zdravstvenom stanju – priča Tomislav i nastavlja:
– Autofagija liječi i hrpu bolesti, jer tijelu daje šansu da se samo oporavi. Kod nas je hereza reći da se možeš izliječiti bez doktora, ali ja sam dokaz da autofagija, recimo, liječi perut. Imao sam velikih problema s tim, plaćao šampone i kremice, ali uzalud. No već krajem siječnja primjetio sam da više nemam perut! A onda su mi se počele povlačiti vene na nogama, tlak mi se normalizirao… Iako, ovdje se zapravo radi o kombinaciji tri stvari – autofagije, prehrane bez ugljikohidrata i korištenja što zdravijih namirnica. Šećer sam potpuno izbacio, jednako kao i brašno, sol 90 posto, privremeno i mlijeko. To su te ‘četiri bijele smrti’… I reakcije su bile čudesne, počeo sam ozdravljati naočigled. Evo, nekidan sam se popeo na krov kuće, što mi je cijelo ovo vrijeme bilo nezamislivo. Čovjek se doslovno pomlađuje na ovaj način, nevjerojatno koliko sam napredovao ovih šest mjeseci.
Kad krene tako žustro opisivati svoj put do uspjeha, pomislio bi čovjek da nešto prodaje, primjećujemo u šali…
– U tome i je stvar, ništa je ovdje ne prodajem, ne promoviram sebe kao političara, jer neću se više nikad ni za što kandiditati, a kako nisam uspio ništa napraviti za grad Veliku Goricu u svome mandatu, želim barem ovako pomoći svojim sugrađanima, svojim iskustvom. To je neka moja misija – govori nam Tomislav i vraća se na početak:
– Kad sam ženi rekao da idem na dijetu, poludjela je! Podržala me, ali znala je da će tu biti svega. Međutim, u sve to ušao sam toliko pripremljen da sam čak i u onoj prvoj fazi, u dva tjedna pripreme za dijetu, kad sam jeo samo vegetarijanski, uspio suzbiti onu nervozu koju sam i inače imao zbog debljine, zbog viška inzulina. Nije mogla očekivati sve ovo i naravno da je sad oduševljena. Ali i ona je uz mene smršavjela, izgleda brutalno, majka dvoje djece ima 53 kilograma! Nije ona bila na dijeti, to ja zovem pasivno mršavljenje.
Tomislav je u mladosi bio rukometaš, igrao je u RK Zagrebu, u generaciji Vorija, Zrnića, Šprema i ostalih, a prvo nakupljanje kilograma krenulo je kad se prestao baviti sportom. Pa se malo zaokružio, pa još malo, pa još malo… Međutim, nije sve to kod njega izazivalo komplekse.
– Ne, ne mogu reći da sam bio iskompleksiran. Kako bi rekao moj otac, ja nemam ni grama srama, ha, ha… Nije mi nikad bio problem skinuti se na plaži, nisam njegovao taj kult tijela kao što danas ljudi to sve više rade, ostvarivao sam se u nekim drugim stvarima, ali naravno da je to često bila tema. Kako sam gradski vijećnik, čak su mi ljudi koji me vole i poštuju, koji su iskreni prema meni, otvarali oči. Jedan od njih mi je rekao: ‘Pa kome ćeš ti pomoći kao vijećnik kad ne možeš pomoći ni sebi, pogledaj kako izgledaš!’ Nije to bilo lijepo za čuti, ali shvatio sam da je u pravu. I onda sam, kad sam shvatio da nikome ne mogu pomoći kao vijećnik, odlučio barem pomoći sebi – kazao je Jakovljević i dodao:
– Nisam od onih koji se puno slikaju po Facebooku, pa je nastalo ludilo kad sam nedavno objavio fotku. Kroz ‘feedback’ koji sam dobio od ljudi, došao sam do spoznaje da je nemoguće pomoći onome tko ne želi da mu pomogneš. Možeš jedino promijeniti sebe. Kad to uspiješ, možeš utjecati na ljude svojim primjerom.
Pomogla mu je u cijelom ovom čudesnom procesu i zloglasna korona.
– Uh, baš mi je dobro došla. Do tad sam skinuo nešto više od 20 kilograma, vidio sam da ide, ali i dalje sam bio slon od 140 kg. Posao mi je pao za 90 posto, imao sam hrpu slobodnog vremena i krenuo sam u šetnje, počela je sezona vrta, bicikl sam vozio dvaput dnevno… Dok su svi drugi tukli kilograme u koroni, ja sam ih gubio – zadovoljno konstatira Tomislav.
I stvar je, tvrdi, zapravo jednostavna…
– Terapija postom poznata je tisućama godina, ali tek sad je čovjek dobio Nobelovu nagradu za to. Razumijem da ljudi ne vjeruju dok ne probaju, ali sve je to objašnjivo. Uostalom, u našim vjerama imamo tih elemenata, Muslimani u ramazanu točno tako jedu, rade periodički post, samo što ljudi to rade zbog vjere. I dođe jedan pametni Japanac i to objasni medicinski – govori Jakovljević, svjestan da će se ljudi uplašiti kad čuju za dijetu, za metodu u kojoj se ništa ne jede danima.
– Da je meni netko rekao da dobrovoljno neću jesti četiri dana, rekao bih mu da nije normalan. Ali kad kreneš, vidiš koliko se može postići ne radeći ništa. I nije to nikakva žrtva! Luči ti se kortizol, hormon zadovoljstva koji… To je jedno blaženstvo, kao kad si popušio najbolju ‘vutricu’, ha, ha – smije se Jakovljević.
Nakon što smo, barem donekle, odgovorili na pitanje “Kako?”, vrijeme je da odgovorimo i na ono “Dokle?”
– Sad mi kilogrami više nisu bitni, želim na sebi ispitati granice autofagije, mogu li se potpuno vratiti u zdravstvenom smislu. Koliko će to još biti kilograma, ne zanima me, važnije mi je kakvi su mi tlak i šećer. Ova me kilaža zadovoljava, ne bi mi značilo previše otići ispod stotinu kilograma, iako vjerujem da ću doći do toga. Međutim, želim vidjeti koliko mogu napraviti na tom iscjeljivanju samog sebe putem autofagije. Od sebe želim napraviti spomenik jednoj uspješnoj metodi – kaže Tomislav.
Potrajala je ova priča puno duže nego što se može prenijeti na papir, ali na kraju je jedna stvar ostala kao ključna u svemu ovome.
– Kažu mi ljudi da izgledam mlađe, svježije… Drukčiji sam čovjek. Percepcija života ti se mijenja, percepcija prioriteta, mozak drukčije radi, pun si ideja. Ranije mi se događalo da mi mozak blokira, a sad sam pun ideja, energije… Sjajan osjećaj!
Moja županija
Zamjenik župana Kolarec: ‘Učeničke zadruge su ponos Zagrebačke županije!’
Kumičićeva zadruga Vuzel proglašena je viceprvacima Županijske smotre učeničkih zadruga i putuju ove godine u Poreč na Državnu smotru! Čestitamo!
U sportskoj dvorani srednje škole u Vrbovcu, krajem prošlog tjedna, u petak 26. travnja, održana je Županijska smotra učeničkih zadruga. Sudjelovale su 23 zadruge iz osnovnih i srednjih škola, te centara za odgoj i obrazovanje s područja Zagrebačke županije, a najbolji su se plasirali na državnu smotru.
Zamjenik župana Ervin Kolarec tom je prigodom istaknuo kako su zadrugari ‘ponos Zagrebačke županije’.
– Imamo oko 5200 aktivnih zadrugara koji njeguju duh poduzetništva i zajedništva, rade na tradiciji očuvanja običaja našeg kraja, a u tome imaju punu podršku Županije. Svake godine povećavamo sredstva za naše zadrugare, pa smo tako i u ovoj godini osigurali 23 tisuće eura – rekao je Kolarec.
Državna smotra učeničkih zadruga ove će se godine održati u Poreču, a među njima će biti i zadruga Vuzel iz velikogoričke OŠ Eugena Kumičića! Tema štanda viceprvaka ove smotre bila je ‘Slično, a različito’.
– Na Županijskoj smotri učeničkih zadruga osvojili smo drugo mjesto i prolaz na Državnu smotru! Inspirirani ornamentom podgutnice, koja je sastavni dio muške narodne nošnje Turopolja, osmislili smo dizajn sličnog, a različitog ornamenta kojim smo obogatili kolekciju torbi suvremenog dizajna – pojasnili su ponosni zadrugari.
Uspjeh je ostvarila još jedna učenička zadruga iz našeg grada, Izazov iz Centra za odgoj i obrazovanje Velika Gorica također putuje za Poreč, a na smotri u Vrbovcu su s našeg područja nastupile i učeničke zadruge Eugen iz OŠ Eugena Kvaternika, Breza iz OŠ Nikole Hribara, te DAR-MAR iz OŠ Vukovina.
Gradonačelnik Vrbovca, grada domaćina smotre, čestitao je svim zadrugarima.
– Mi stariji govorimo kako djeca danas nisu zainteresirani za puno toga i da ih zanimaju samo ekrani, a vi danas pokazujete ovdje da ima i drugačijih primjera. I dalje ima djece koja su vrijedna i koja se trude. Čestitam vam na svemu što radite – rekao je gradonačelnik Vrbovca Denis Kralj.
Glavna tajnica Hrvatskog saveza učeničkih zadruga Blanka Horvat naglasila kako savez okuplja 729 učeničkih zadruga iz cijele Hrvatske.
– Učeničke zadruge djeluju u osnovnim i srednjim školama, te centrima za odgoj i obrazovanje i temeljem zakona one proizvode razne proizvode koje na kraju i prodaju. U cijelom tom procesu stječu razna iskustva, a ujedno vježbaju i poduzetničke vještine koje su danas jako bitne, pogotovo za budućnost – rekla je Horvat.
Ravnateljica Srednje škole Vrbovec Dubravka Borko zahvalila je svim zadrugarima i njihovim mentorima na njihovom zalaganju i trudu te istaknula zadovoljstvo što je upravo vrbovečka srednja škola domaćin ovogodišnje smotre.
Na smotri je sudjelovala i delegacija iseljenih Hrvata iz Karaševa u Rumunjskoj, koji su prošle godine ugostili županijske zadrugare s kojima su obišli Temišvar, Rešicu, parkove prirode i održali brojne radionica za učenike i mještane.
*Programski sadržaj u suradnji sa Zagrebačkom županijom
HOTNEWS
FOTO Velikogoričani Martin i Zorislav savladali 252 kilometra izazova vruće Sahare
Sudjelovali su na sedmodnevnom i ujedno najzahtjevnijem maratonu na svijetu – Marathon des Sables u pustinji Sahari.
Velikogoričani, hrvatski branitelji Martin Cruickshank i Zorislav Ćavar – Ribica, ostvarili su nevjerojatan pothvat. Pod hrvatskom zastavom prehodali su, odnosno pretrčali, 252 kilometara dug maraton Marathon des Sables u pustinji Sahari. Ovaj izniman dvojac, danas je ugostio i gradonačelnik Krešimir Ačkar kako bi im čestitao na ovom nevjerojatnom postignuću kojeg mnogi mogu samo sanjati. Bila je ovo prilika i čuti dojmove s putovanja od samih aktera ove priče.
– Tri mjeseca na Atlantiku je puno lakše od ovog maratona. Sedam dana u Sahari bilo je jako teško i vruće. Da nije bilo Ribice, ne bi bilo šanse da to završim. On je bio pravi junak – govori nam Martin, koji je već otprije poznat javnosti kao hrvatski branitelj koji je prije dvije godine preveslao Atlantski ocean.
Foto: Privatna arhiva
U ovom iznimno teškom izazovu hodali su zajedno i međusobno si bili podrška, jer nije malo proći sedam etapa po ekstremnim uvjetima.
– Martin ima mudrost, bilo je tako i u ratu, ima tu staloženost i smirenost tako da ulijeva povjerenje. Išli sve po planu i dogovoru. Nismo htjeli jedan drugoga ostavljati, on me tjerao da idem ispred njega, ali nisam htio. Došli smo skupa i skupa idemo. Najkritičnija nam je bila duga faza, dan i noć. Rok je 36 sati, a mi smo to odradili za 19,45 minuta bez spavanja. Problem je noć jer teren nije samo pijesak, već kamenje i stijene i tu ako promašite jedan marker gotovo je. Prisiljeni ste zvati pomoć i onda ispadate van – prepričava Zorislav.
Foto: Privatna arhiva
Ovo je 38. izdanje ovog maratona, a na kojem je bilo oko 850 sudionika iz cijelog svijeta. No, ne završe uspješno svi ovaj maraton.
– Prošle godine je od nešto više od tisuću ljudi koje je sudjelovalo otpalo skoro 50 posto. Bilo je ekstremno vruće. Bilo je jako puno ponavljača, koji do sada nisu uspjeli doći do cilja pa iznova pokušavaju. Uspjeh je završiti. Nama je bio cilj doći do kraja, a sada s ovom pameti bili bi sigurno među prvih 30 – dodaje Ribica.
Foto: Privatna arhiva
Već desetu godinu za redom utrku osvajaju Marokanci, kojima je utrka i teren potpuno prirodno okruženje.
– Oni doslovce pretrče maraton. Kreću sat i pol vremena iza nas. Ono što smo mi odradili za 19 sati, oni to odrade za 7. Mi se s konopom spuštamo niz planinu, a oni ju preskaču. Jednostavno Supermani – naglašava ovaj naš uspješan maratonac.
Foto: Privatna arhiva
Bilo je teških i kriznih situacija s kojima se na svom putovanju suočio Velikogorički dvojac, no ipak su na kraju zajedničkim snagama uspjeli sve izdržati i prebroditi.
– Problem je bila hrana, jer su temperature iznimno visoke. Nismo mogli nositi bilo što. No, svaki dan je bio uspjeh. Najponosniji smo na to što smo uspjeli izdržati najtežu etapu. Zadnji dan, bez obzira na bolove, svi potegnu i trče da stignu do cilja – dodao je Ribica.
Foto: Privatna arhiva
Gradonačelnik Ačkar zahvalio im je što na ovako pozitivan način promoviraju hrvatske branitelje, Veliku Goricu, ali i Hrvatsku za čiju su se slobodu borili.
– Dali ste i ostavili svoju mladost u ratu, ali nakon toga ste odlučili biti heroji u miru. Ovi izazovi koje vi prolazite vjerujem kako mnogim drugima daju motivaciju. Toliko ste pozitivni i ova priča je motivirajuća za mnoge mlađe generacije koje možda toliko i ne znaju o ratu. Ovo je najbolji mogući svijetli primjer prezentacije Domovinskog rata i branitelja u svjetskim okvirima – istaknuo je Ačkar te im uručio prigodne poklone Turopoljsku podgutnicu i Turopoljski leksikon.
Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr
Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr
Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr
Foto: Privatna arhiva
Foto: Privatna arhiva
Moja županija
‘Nema kluba kojem ne fali termina, zato stiže balon dvorana! A stiže i vrtićka olimpijada…’
Goran Kovačić, predsjednik Zajednice sportskih udruga Grada Velike Gorice, najveće zajednice u županiji, u novom izdanju serijala “Sport Zagrebačke županije” govori o novim projektima, planovima i kompletnoj slici VG sporta
Najveći gradski sportski savez u županiji, onaj velikogorički, već dugi niz godina vodi jedan bivši košarkaš. Goran Kovačić nosio je dres Radnika u prvim godinama velikogoričke košarke, godinama je vodio klub, a kroz sve to profilirao se kao čovjek idealan za čelnu funkciju u velikogoričkom sportu.
– U kakvom je stanju velikogorički sport u ovom trenutku? Što se nas tiče, u jako dobrom! Možda nam seniorski rezultati u najpopularnijim momčadskim sportovima nisu na razini na kojoj su bili prije dvije ili tri godine, ali nije ni realno da budu. Mi i dalje imamo uspješne klubove, jer nogometaši su stabilni, rukometaši su se malo tražili, ali s novim trenerom su se i oni podigli, a i košarkaši su u vrhu Prve lige. Nije lako u kontinuitetu biti u vrhu u takvoj konkurenciji, treba biti realan, i zato kažem da imamo razloga biti zadovoljni. S druge strane, u pojedinačnim sportovima jako smo dobri, počevši od atletike, preko borilačkih sportova, pa se do badmintona – ističe Goran Kovačić te prebacuje fokus na onaj dio sportskog života grada koji je ipak za nijansu ili dvije važniji.
– Kad kažem da imamo razloga biti zadovoljni velikogoričkim sportom, u prvom redu mislim na činjenicu da mi imamo više od sedam tisuća registriranih sportaša u našim udrugama, odnosno klubovima. Od toga je njih 5300 mlađe od 18 godina, što je zapravo i ključ svega, razlog zašto mi radimo sve ovo što radimo. Toj djeci, jednako kao i vrhunskim sportašima, želimo omogućiti adekvatne uvjete za rad i napredak – ističe Kovačić.
U tom smislu posebno raduje najava gradnje, odnosno postavljanja nove dvorane. Velika Gorica nema dovoljno dvorana, klubovi se muče s terminima za treninge, a sve to izravno se oslikava i na rezultatima.
– Nema kluba iz kojeg nisu dolazili tu u Zajednicu i tražili više termina. Mi imamo 54 punopravne članice, koje dolaze iz 23 različita sporta, a ta se brojka stalno i povećava, a prostora za sve jednostavno nema, što je evidentan problem. I zato će nam jako puno značiti izgradnja “balon dvorane”, koja bi trebala biti završena do sredine sljedeće godine – najavio je Kovačić.
Goran Kovačić već dugi niz godina vodi velikogoričku Zajednicu sportskih udruga… Foto: Nikica Topić/cityportal.hr
Na terenu uz Gradsku sportsku dvorane, dakle, niknut će najmodernija verzija balona, ispod kojeg će se smjestiti tri poprečna igrališta za košarku, odnosno odbojku.
– Da, pod balonom će biti dvorana dugačka 70, a široka 35 metara. Visina će u najvišoj točki biti 11 metara, a u najnižoj pet. Na tu kvadraturu stane jedno rukometno igralište, ali i tri terena za košarku normalne veličine. Podloga će biti sportski pod najviše klase, certificiran od strane FIBA-e, IHF-a i svih drugih krovnih sportskih organizacija, tako da vjerujemo da će sportaši imati jako dobre uvjete za rad – zadovoljan je prvi čovjek velikogoričkog sporta.
Iako je u ovakvim situacijama uvijek nezahvalno govoriti o rokovima, balon bi treba u upotrebu krenuti na proljeće ili ljeto 2025. godine, a dvije godine poslije dobit ćemo još jednu veliku dvoranu.
– U projektu škole u Kurilovcu također je trodjela dvorana, gabarita sličnih kao pod balonom, tako da će i to puno značiti goričkim sportašima. Bit će tu i male tribine, moći će se igrati i natjecanja, no u prvom redu tu također pričamo o terminima za trening. Budući da je u planu jednosmjenska nastava, cijelo poslijepodne dvorana će biti na raspolaganju našim klubovima, odnosno sportašima – gleda unaprijed Kovačić.
U rubriku “pogled unaprijed” svakako spadaju i projekti koje velikogorička Zajednica provodi, a tiču se u prvom redu djece, već od vrtićke dobi.
– Imamo program “Odaberi sport”, manifestaciju na kojoj se početkom školske godine prezentiraju svi sportovi, pa djeca mogu lakše odabrati u koji će sport eventualno krenuti. Od ove godine prvi put imamo i stipendije za mlade sportaše, a uskoro ćemo krenuti i s Vrtićkom Olimpijadom – otkrio je Kovačić.
E, to bi moglo biti posebno zanimljivo, a dogodit će se vrlo brzo.
– Radi se o programu HOO-a, odražava se već dvadeseti put na razini cijele Hrvatske, a sudjelovati može svatko tko podnese zahtjev. Mi smo se od ove godine uključili, prošli na natječaju, po kojem će dio sredstava snositi HOO, a dio mi sami – započeo je ovaj dio priče Kovačić pa nastavio:
– U Dječjoj Olimpijadi sve je isto kao i u pravoj olimpijadi. U svakom vrtiću organizirat će svoja natjecanja, odabrati djecu koja će ih predstavljati, a to znači po 20 dječaka i djevojčica iz svakog od četiri velikogorička vrtića. Centralni događaj bit će 27. svibnja na glavnom terenu Gradskog stadiona, imat ćemo i mimohod, dizat ćemo olimpijsku zastavu, paliti olimpijsku baklju… Sve kao na olimpijskim igrama. Igrat će se mini nogomet, mini rukomet i atletika kroz trčanje, štafetu, bacanje loptica i skok u dalj. To bi moralo biti jako lijepo.
Sport
Proljeće pehova i nesreća: Teška ozljeda kapetanice kao nastavak ružnog niza
Nogometašice Gorice protiv Međimurje su ovog vikenda došle do prve proljetne prvenstvene pobjede (2-1), uzele tri važna boda, ali i ostale bez najbolje igračice Perice Cicijelj, kojoj su popucali ligamenti u laktu. A to je samo nastavak lošeg niza…
Dok sezone u gotovo svim nogometnim natjecanjima ulaze u svoju posljednju fazu, u životima nogometašica Gorice prava borba praktički tek počinje. Borba s protivnicama, ali u nešto manjoj mjeri, jer prava borba u ovoj se priči vodi s ozljedama, nesrećama i pehovima. Koji ne prestaju.
Prva je ovo prvoligaška sezona za naše nogometašice, sezona u kojoj su cure predvođene trenerom Stefanom Rajićem u prvoj polovici prvenstva bile najljepša priča hrvatskog ženskog nogometa. I tako bi možda i ostalo, jer potiho se pričalo i o borbi za ulazak među četiri najbolje ekipe u državi, ali zima je donijela početak velikih promjena planova.
– Lucija Vunić, naša juniorska reprezentativka, ozljedila je prednje križne ligamente koljena i za nju je sezona završila. Nakon nje isto se dogodilo i Niki Tokić, a Anu Pavičić napala je bakterija u koljenu zbog koje je dva mjeseca bila na štakama. Uz to, Lucija Borovec je odustala od nogometa zbog obaveza na fakultetu, a tu pričamo o četiri izuzetno bitne igračice, za koje nismo imali zamjenu. Nove igračice nismo dovodili, tako da smo kadar morali popunjavati našim kadetkinjama – nabraja nesreće i pehove Stefan Rajić, koji se i ovog vikenda primao za glavu od muke.
Na otvaranju Lige za ostanak, nakon što su takve oslabljene u prve četiri proljetne utakmice upisale tri poraza i remi s Agramom, Goričanke su dočekale čakovečko Međimurje. Kapetanica Perica Cicijelj, u novonastalim okolnostima daleko najbolja igračica Gorice, izborila je penal iz kojeg je Gorica povela u 40. minuti, a u 72. minuti sama je zabila za 2-0. A onda je stigao novi peh, novi težak udarac po goričke ambicije.
– U jednom duelu Perica Cicijelj pala je na lakat, izgledalo je jako ružno i bolno, a kasniji pregledi pokazali su da su popucali ligamenti u laktu. I sezona je i za nju gotova, a to nam je baš veliki hendikep, pogotovo s obzirom na sve što nam se ranije događalo – svjestan je trener Rajić.
O koliko je velikom i značajnom problemu riječ, najbolje će ilustrirati gostovanje u Zadru, kod Donata, u posljednjem kolu prvog dijela prvenstva vikend ranije. Gostovanje kod posljednje momčadi lige, koja je uzela samo jedan bod u prvih 13 utakmica, Gorica je morala odraditi bez lakše ozlijeđene Perice, a kao posljedica stigao je poraz 0-1. I borba za ostanak odjedanput je postala dramatična.
– Imamo deset bodova više od zadnjeg Donata, do kraja je još pet kola, i u tom smislu vjerujem da nećemo doći u opasnost da budemo zadnji i izravno ispadnemo iz lige. Međutim, važno bi bilo i izbjeći sedmo mjesto, koje vodi u dodatne kvalifikacije. Hoćemo li u tome uspjeti, tek ćemo vidjeti, jer u ovom trenutku znamo samo da će nam biti jako teško u ovom sastavu, bez pet toliko važnih igračica. Dat ćemo sve od sebe, napraviti sve što možemo i vjerujem da ćemo sačuvati status, makar kroz kvalifikacije – realan je i oprezan trener Rajić.
Bude li rasplet doista takav da Gorica mora u dodatne kvalifikacije, sezona će se maksimalno produžiti, sve tamo do kraja lipnja. Nakon što Liga za ostanak završi, Goričanke još čeka i polufinale kupa, što se u ovim okolnostima čini prilično beznadnim zadatkom, budući da ostatak društva čine prejaki Osijek, Dinamo i Split. Tek nakon što to završi, slijedit će okret prema eventualnim kvalifikacijama, u kojima Gorica, nadamo se, ipak neće biti.
A onda će se, ovisno o raspletu sezone, s obzirom kad i kako završi, graditi planovi za budućnost. U njima bi svakako trebalo biti ponekih pojačanja, ali još je važnije da pehovi i nesreće konačno prestanu. I da Gorica opet bude najljepša, a ne najnesretnija priča hrvatskog ženskog nogometa…
HOTNEWS
FOTO Oni su uvijek tu kada ih trebate! Nacionalni je dan hitne medicinske službe
Djelatnicima goričke Hitne danas je njihov dan čestitao i gradonačelnik Krešimir Ačkar.
Hitna medicinska služba prva je karika u lancu zbrinjavanja hitnog pacijenta, odnosno svih onih kojima je zbog bolesti, stradanja ili ozljede neposredno ugrožen život ili teško narušeno zdravlje. Stoga 30. travnja obilježavamo Nacionalni dan hitne medicinske službe, a djelatnicima goričke Hitne danas je njihov dan čestitao i gradonačelnik Krešimir Ačkar.
– Veliko hvala svim djelatnicima hitne medicine, koji su toliko puta pomogli našim sugrađanima u brojnim situacijama, na njihovom profesionalnom i predanom radu. Želim im što manje intervencija i što više lijepih trenutaka u njihovom poslu, iako su oni na žalost zbog naravi posla, vrlo rijetki – istaknuo je gradonačelnik Ačkar.
30.04.2024. – Nacionalni dan hitne medicinske službe u Velikoj Gorici – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr
Nacionalni dan HMS-a prilika je da se građane upozna s organizacijom i djelokrugom rada ove odgovorne i zahtjevne javnozdravstvene djelatnosti te da ih se senzibilizira i osvijesti o važnosti pravodobnog prepoznavanja hitnih stanja, pravilnog pozivanja hitne, kao i poznavanja jednostavnih postupaka pružanja pomoći.
Inače, gorička ispostava Hitne medicinske službe ima najveći teren od 720 kvadratnih kilometara, a u smjeni koja radi 24 sata dnevno ima dva tima hitne službe te 2 do 4 sanitetska vozila. Tu su i T2 tima koji se sastoji od tehničara i vozača, a zbrinjavaju pacijente koji su već obrađeni od strane liječnika.
– Naš posao je uglavnom sezonski posao. U proljeće imamo bube, alergije i sve ostalo, u ljeto imamo traume od plivanja, skakanja, penjanja, dok po zimi su najčešći srčani problemi. Praktički gledamo u nebo i prognozu i po tome već znamo koji ćemo profil pacijenata imati. Dnevno po timu imamo 15 intervencija, a tu uključujem i pacijente koji pristignu u ambulantu – govori nam liječnik Siniša Golub, inače voditelj goričke ispostave Hitne službe.
30.04.2024. – Nacionalni dan hitne medicinske službe u Velikoj Gorici – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr
S obzirom na velik teren koji pokrivaju djelatnici goričke hitne, izlaznost i dolazak na intervenciju je podijeljen u nekoliko kriterija, govori nam doktor Golub.
– To su crveni, žuti i zeleni kriterij. U crvenom izlazimo odmah, u žutom unutar 5-6 minuta, a u zelenom u roku 15 minuta. Postoji i taj ‘zlatni sat’, a to je vrijeme od prijema intervencije dok pacijent nije u bolnici. Uvijek nastojimo da to odradimo što brže, ali s obzirom na veličinu terena nekada je teško stići – dodaje Golub.
30.04.2024. – Nacionalni dan hitne medicinske službe u Velikoj Gorici – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr
Inače, ove godine u fokusu je iznenadni srčani zastoj od kojeg u Hrvatskoj svakog sata umre jedna osoba, odnosno 24 osobe dnevno te 9 000 sugrađana godišnje.
Crnu statistiku moguće je izbjeći brzom intervencijom neposrednih očevidaca, stoga su se danas na Trgu Stjepana Radića, Velikogoričani mogli priključiti javnozdravstvenoj akciji ‘Dan kada učimo spašavati živote’.
– Educiramo građane i upozoravamo na ozbiljnost i težinu problema iznenadnog srčanog zastoja te ih educirati o osnovnim mjerama održavanja života uz uporabu automatskog vanjskog defibrilatora. Ukoliko građani na vrijeme uoče osobu kojoj je potrebna pomoć te ispravno postupe do dolaska hitne pomoći nekome mogu spasiti život – rekao nam je Damir Važanić, zamjenik ravnateljice Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu.
30.04.2024. – Nacionalni dan hitne medicinske službe u Velikoj Gorici – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr
Inače, u Hrvatskoj imamo više od 600 automatskih vanjskih defibrilatora postavljenih na frekventnim lokacijama u gradovima. U Velikoj Gorici takvu vrstu defibrilatora možemo naći na sedam lokacija.
30.04.2024. – Nacionalni dan hitne medicinske službe u Velikoj Gorici – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr
-
HOTNEWSprije 6 danaIz Francuske u Veliku Goricu stižu Rafali, očekuje se pojačana buka i promet oko Zračne luke
-
Sportprije 6 danaGorica od vrtića! Kako je klinac od 17 završio na dječjim crtežima…
-
Sportprije 6 danaFOTO Gradići penalima u polufinalu Kupa Grada Velike Gorice
-
Sportprije 4 danaFOTO Pioniri HNK Gorica na pragu osvajanja šampionske titule!
