Da bismo tamo nešto uzeli, morat ćemo biti na “milijun posto” svojih mogućnosti!
Tako je gostovanje u Varaždinu, kod jako dobrog protivnika, najavio trener Gorice Mario Carević, vjerujući i nadajući se da će njegova momčad odigrati bitno bolju utakmicu nego u porazu od Slaven Belupa i remiju s Lokomotivom u posljednja dva kola. Međutim, pokazalo se i ovoga puta da u nogometu nema previše egzaktnih pravila. Gorica, naime, nije bila ni blizu svog najboljeg izdanja, a kući se vratila s velikim i vrijednim bodom.
O preostala dva, koja su također bila na raspolaganju, nakon svega viđenog ne treba previše ni razmišljati, jer za ta dva žaliti mogu jedino Varaždinci. Koji su dominirali, napadali, bili puno bolja momčad od Gorice u ovih 90 minuta, ali i to je nogomet. Ponekad ti uzme, ponekad ti vrati, a Goričanima je ovoga puta vratio za sve što je išlo kontra njih u posljednje vrijeme. I zato ovaj bod ima poseban značaj i posebnu veličinu.
Jedinu pravu opasnost na ovoj utakmici Gorica je kreirala početkom nastavka preko Ante Ercega, koji je pucao iskosa, no Zelenika je to uspio zaustaviti. S druge strane, sve varaždinske šanse teško je i pobrojati, počevši već od prve minute, zaključno s velikim promašajem stopera Mladenovskog u završnici. Između toga smjestio se cijeli niz pokušaja domaćina, no Ivan Banić bio je u svom najboljem izdanju, nedvojbeno je zaslužio titulu igrača utakmice, a koliko je to bilo sadržajno predvečerje za njega govori i statistika: Varaždin je pucao 20 puta, Gorica samo pet puta…
Puno je manja razlika po pitanju udaraca u okvir vrata, Varaždin ih je imao četiri, a Gorica dva, no te će brojke ipak malo zavarati, jer cijeli gol iz izgledne pozicije nije promašio samo Mladenovski, nego i Vuk, i Mitrovski, i Mamić, a Duvnjak je zatresao stativu… Sasvim je to dovoljno situacija da ovaj remi bez problema možemo nazvati puno više sretnim nego spretnim.
Goričani su krenuli u svom već uobičajenom sustavu, sa trojicom ispred Banića, Bralićem, Krešićem i Krizmanićem, ponovno bez Mikanovića, s Majstorovićem desno te Sikošekom lijevo. Gusti i tehnički potkovani vezni red u sastavu Halilović, Pajaziti, Elezi, Ndockyt nije mogao pronaći način kako se nositi s Varaždincima, a samim time je i istureni Erceg bio poprilično odsječen u vrhu napada.
– Mislim da moramo biti presretni s ovim bodom, s obzirom na to da nismo odigrali dobru utakmicu. Varaždin je bio bolji protivnik, a mi smo radili jako puno neforsiranih pogrešaka u kontroliranom posjedu, u jednostavnom pasu, čime smo nudili prilike Varaždinu. Ne znam zašto je to tako, ali jednostavno nismo bili dobri – priznao je trener Carević, koji je mogao biti zadovoljan jedino činjenicom da je Gorica prvi put ove sezone uspjela ostati neporažena na dva uzastopna gostovanja.
– Tijekom svih 90 minuta griješili smo na sličan način. Vjerojatno tu ima i psihološkog momenta, budući da se borimo za ostanak, pa fali i samopouzdanja, ali u ovakvim situacijama se i postaje igrač. Kad je teško, treba preuzeti odgovornost i biti bolji. Ne mogu svojim momcima zamjeriti na angažmanu i želju, ali morat ćemo se ozbiljno resetirati, a čekaju nas i neke promjene, jer trojica igrača dobila su treći žuti karton, a i ozljeda Krešića nije bezazlena. Moramo dobro analizirati stvari i nešto promijeniti, jer moramo biti puno opasniji prema naprijed. Ponavljam, ovoga puta smo presretni zbog boda, Varaždin je bio bolji – zaključio je Carević.
Sljedećeg vikenda Gorica se vraća kući, prvi put nakon početka ožujka i onog ružnog poraza od Slaven Belupa, a posao koji čeka naše nogometaše ponovno će biti izuzetno zahtjevan. Stiže Istra 1961, još jedna momčad koja izgleda i igra puno bolje od Gorice…