Sport

Krešo Šoš pojačao Goricu: ‘Ovdje sam i počeo, s curama iz Radnika’

Jedan od najcjenjenijih kondicijskih stručnjaka u svijetu hrvatskog nogometa, 43-godišnji Krešimir Šoš, potpisao je ugovor s HNK Goricom i od ponedjeljka će se priključiti timu glavnog trenera Valdasa Dambrauskasa. Stiže s velikim znanjem i iskustvom…

Objavljeno

prije 5 godina

25. travnja 2020.

Objavio/la

Marko Vidalina

Čim je klubu Gorice napustio Sergej Jakirović, s njim je sidro podigao i Marin Ivančić, suradnik kojeg je Jakir i doveo sa sobom u klub, 26-godišnji kondicijski trener koji je dokazao da je pred njim blistava budućnost. Novi gorički strateg Valdas Dambrauskas tako je u prvoj fazi radio bez kondicijskog stručnjaka, uz asistenciju pomoćnika Saše Sabljaka, no od ponedjeljka će njihov tim biti jači za jednu respektabilnu kariku.

Krešimir Šoš (43) iza sebe ima dva desetljeća rada na visokim nogometnim razinama, u klubovima koji su bili uspješni, ali i u reprezentacijama. Gorica je nova postaja na njegovu putu.

– Rođeni sam Zagrepčanin, odrastao sam na Trešnjevci, a nogomet sam igrao u četvrtoj ligi, za Končar i Trešnjevku. Bio sam stoper, ali relativno rano sam shvatio da nisam kapacitet za velike stvari i da kao igrač neću moći živjeti od nogometa. Već sa 19 godina okrenuo sam se školovanju, upisao Kineziološki fakultet i već kao student počeo raditi u omladinskoj školi Dinama. Ukupno sam 16 godina proveo u Maksimiru, od toga 11 u Akademiji, a ostatak u prvoj momčadi. Nakon toga godinu dana sam bio u poljskoj Legiji, jedno vrijeme bio sam i koordinator za kondiciju svih mlađih kategorija u hrvatskim reprezentacijama, od U-15 do U-21 – predstavio se Šoš velikogoričkoj javnosti nakon što je postao bio obitelji HNK Gorice.

Bogat je njegov CV, bogat i raskošan, a uskoro će mu dodati i doktorat iz svoje struke.

– Pred kraj sam s doktoratom. Temu “Biomehanika nogometnog šuta” već sam obranio, sad još skupljam neke podatke, a riječ je o apliciranju različite metodologije na poboljšanje kvalitete snage i preciznosti udarca – kazao je Šoš.

U mandatu u Dinamovoj školi radio je sa “starom gardom”, Kobeščakom, Rorom, Senzenom i društvom, ali i sa Zvonimirom Soldom, Dinkom Jeličićem, Goranom Lackovićem… U prvoj momčadi najduže je surađivao sa Zoranom Mamićem, a kratko je radio i sa Cicom Kranjčarom, Marijem Cvitanovićem i Ivajlom Petevom Svo to znanje odsad će koristiti kako bi učinio Goricu i njezine igrače boljima.

Krešsimir Šoš godinama je radio u zagrebačkom Dinamu… Foto: Dalibor Urukalović/PIXSELL

– Radio sam s puno trenera, imao sam sreću da sam radio u dobrim klubovima, u kojima smo imali dobre rezultate, a u Goricu su me privukle tri stvari. Prva je ambicija kluba, a druge dvije su mi osobno posebno važne, organizacija i stabilnost. Mislim da su to bitni preduvjeti da se postepeno, korak po korak, krene prema željenom cilju. Apsolutno je legitimno i normalno imati ciljeve, a ja vjerujem da ćemo ih zajedno uspjeti i ostvariti – optimističan je Šoš, koji dodaje i ovo:

– Gorici me preporučilo nekoliko ljudi, kolega s kojima sam radio, tako je uspostavljen kontakt. Nakon toga sam obavio razgovor s trenerom, kojem sam se očito svidio, a zatim i sa sportskim direktorom, da bi se na kraju zapravo vrlo lako sve dogovorili. Da, jako sam zadovoljan i jako optimističan po pitanju naše suradnje.

Goricu je, kaže, gledao i ranije, dobro zna u što se upušta.

– Kapetana Kahlinu trenirao sam u Dinamu, Čanađiju znam iz U-19 reprezentacije, ali igrače još nisam upoznao koliko bih želio. U ovom trenutku mogu reći da mi je s kondicijskog aspekta Gorica s prošlim stožerom izgledala dobro. Takve informacije sam dobio i u klubu, no dogodilo se to što se dogodilo. Promijenio se trener, kondicijski trener otišao je sa Sergejem i ukazala se potreba za novim čovjekom.

Na svom novom početku prisjetio se Krešo i onog pravog, istinskog početka. Koji se dogodio, zamislite, na istim ovim terenima.

– Tako je, nije mi prvi put da radim u Gorici, zapravo sam svoju trenersku karijeru i započeo ovdje. Nisam siguran je li to bila 2000. ili 2001. godina, ali radio sam u Ženskom nogometnom klubu Radnik ’99. Na ovom terenu ovdje sam doslovno počeo, još kao student. Trener je bio Miljenko Bojčić, a naslijedila ga je njegova asistentica Ivanka Perić. Oni su me doveli, to mi je bio prvi kontakt. I bilo mi je jako lijepo – prisjetio se Šoš.

U usporedbi s tim vremenom, danas je sve na stadionu potpuno drukčije.

– Je, klub se značajno promijenio, ali to je i normalno, prošlo je već gotovo 20 godina. Mislim da je tad pokojni Đalma Marković bio trener Radnika, čak se sjećam i nekih njegovih metoda treninga, a danas je to neka sasvim druga priča. Vidi se da se puno ulagalo, pri čemu je jedno najvažnije… – zastao je na trenutak novi kondicijski trener Gorice pa otkrio i na što točno misli:

– Koliko god mi uvijek želimo napraviti rezultat što prije, smatram da se zdravi temelji grade postepeno. Gorica je takav klub, koji se gradio stepenicu po stepenicu, iz sezonu u sezonu, i tako godinama, a kad se na to doda i vizija, ideja, kao i zdravi organizacijski temelji, to je kombinacija koja me privukla u najvećoj mjeri. Vjerujem da ću uživati u svemu što nas čeka.

Sport

FOTO Juniori HNK Gorica pobjednici Kupa Nogometnog saveza Velika Gorica

Objavljeno

prije 5 sati

12. lipnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Juniori HNK Gorica pobijedili su u finalu Kupa Nogometnog saveza Velika Gorica juniore Kurilovca rezultatom 7:1, golovima Ivana Perkovića (2), Martina Kučiša, Benjamina Dulčića, Luke Galea, Petra Topića i Francis Chinedu Echue, za Kurilovec Ivan Tomašić.

Kuče, 11.06.2025. Kup Nogometnog saveza Velika Gorica 2025-Finale, Juniori, NK Kurilovec-HNK Gorica 1:7. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kuče, 11.06.2025. Kup Nogometnog saveza Velika Gorica 2025-Finale, Juniori, NK Kurilovec-HNK Gorica 1:7. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Gorica je uvjerljivu pobjedu zabilježila odličnom igrom u oba poluvremena, a Kurilovec je rezultatsku ravnotežu uspio održati do 27. minute, kada je Dulčić poentirao za drugo vodstvo. Igrači Gorice bili su brži, u duelima jači, napadačke kombinacije bile su uigrane i Kurilovčani su bili zapravo stalno u defanzivnoj poziciji. Tri pogotka prednosti u prvom poluvremenu bili su realni pokazatelj onoga što se odvijalo na terenu u prvih 45 minuta.