Kompletno ludilo vladalo je u zadnjem kolu Lige za ostanak domaćeg rukometnog prvenstva, jer u ligi koju je činilo deset klubova, njih čak sedam strahovalo je za svoj status. Jedini koji su bez dvojbi ušli u to zadnje kolo bili su igrači Ribola Kaštele, koji su već odavno ispali iz lige, drugoplasirani Metković, koji je ostanak osigurao kolo prije kraja, te naša Gorica.

Koja je, ispalo je na kraju, odigrala jednu od ključnih uloga u konačnom raspletu…

Budući da dva kluba izravno ispadaju iz lige, tražilo se tko će biti drugi novi drugoligaš, što je željelo i pokušavalo izbjeći čak sedam klubova, pri čemu je važno bilo izbjeći i sedmo i osmo mjesto, jer te su pozicije vodile u dodatne kvalifikacije za ostanak.

Veliko slavlje na kraju su sami sebi očekivano priuštili igrači Trogira, koji su bili bolji od susjeda iz Kašetela, dok je puno neizvjesnije bilo u Rudama, gdje je Rudar slavio protiv Karlovca, pri čemu su se spasili i gosti. Dubrava je pobijedila Osijek i gurnula Slavonce u kvalifikacije, u kojima je završila i Moslavina, unatoč pobjedi u Metkoviću.

A iz lige je na koncu ispao križevački KTC, koji je imao “meč loptu” na domaćem terenu, no problem je bio u tome što je s druge strane bila ipak prejaka Gorica. Koja je vodila sedam razlike na poluvremenu, koja je imala osam razlike na otvaranju nastavka, a zatim sve to prosula.

Igrala se 56. minuta kad je KTC došao do potpunog egala, na 25-25, ponadali su se domaćini da je čudo moguće, ali tad je slijedila serija Gorice 4-0 i sve nade križevačkih rukometaša otišle su u nepovrat. Završilo je 30-26 za Goricu, uz osam golova prvog strijelca lige Hrvoja Cekovića, po pet Jure Čakarića i Ivana Laljeka, po četiri Mateja Svržnjaka i Kaje Cikatića…

– Žao mi je zbog KTC-a. Mi smo sportaši i nismo ni na kraj pameti imali da ne igramo pošteno do samog kraja. Htjeli smo završiti prvi u toj Ligi za ostanak, što smo na kraju i uspjeli, zbog čega nam je drago – rekao je golman Gorice Marin Sorić, koji je skupio sjajnih 14 obrana, te dodao:

– Utakmica je bila borbena, teška, a prvo poluvrijeme potpuno na našoj strani. U drugom nam se dogodio neki blackout. Križevci su podigli razinu obrane i agresivnost i samim time su se vratili, zabili nam par kontri i utakmica je bila egal do samog kraja. Za publiku zanimljivo, nažalost po Križevce nesretno. No, želim im svu sreću i da se što prije vrate jer su divna rukometna sredina, koju je lijepo imati u Premijer ligi.

Križevčani su tako na kraju tugovali, no trener Gorice Matej Mišković mogao je na kraju biti ponosan na odrađeno u svom kratkom mandatu.

– Nas je to prvo poluvrijeme, koje smo fantastično odradili, što obrambeno što napadački, uz potporu našeg golmana, malo zaljuljalo, malo smo upali u tu rupu. Križevčani su znali što im ova utakmica nosi, dali su zadnji atom snage i uveli nas u te neke probleme. Čestitam im na korektnoj borbi i sretno dalje – kazao je Mišković.

Došao je s ciljem da što prije osigura ostanak, osigurao ga je na kraju bez stresa, a sad naše rukometaše čeka predah pa pripreme za novu sezonu.

U njoj će novi premijerligaši biti Čakovec i Zamet, prvaci svojih liga, dok će s Moslavinom i Osijeku u dodatne kvalifikacije Sisak i Umag.

Jutro nakon najtežeg dana u njegovoj mladoj nogometnoj karijeri, nakon vjerojatno najteže noći u njegovu životu, 18-godišnji nogometaš Gorice Đuro-Giulio Đekić išao je na hitnu operaciju lica. Stravične scene iz Koprivnice i dalje su teško izlazile iz glave u trenucima dok su se čekali vijesti o poslu kojeg su odrađivali doktor Igor Čvrljević i njegov tim u KB Dubrava…

Operacija je bila složena, zahtjevna i višeslojna, ali liječnici su, prema prvim dostupnim informacijama, napravili najbolji mogući posao. Nakon što je sve konačno bilo gotovo, stigle su dobre vijesti, koje kažu da je – operacija uspjela!

U službenom klupskom priopćenju nije se išlo u previše detalja, jer oni u ovom slučaju i nisu od presudne važnosti, neusporedivo je važnije da sve prođe dobro, ali neslužbene informacije kažu da je zatečeno stanje iznenadilo i same liječnike. Prema nekim procjenama, ozljede koje je Đekić zadobio u ovom slučaju bile su “kao u najtežim prometnim nesrećama”, nastradao je cijeli središnji dio lica i nema sumnje da će oporavak biti i dug i zahtjevan.

“Nogomet donosi mnogo lijepih trenutaka, ali u jednoj sekundi, kad sve stane, kad nastane tišina, kad se uhvatite u molitvama, zapitate se ima li sve smisla… Mladi igrač Gorice Đuro Giulio Đekić teško je stradao u jučerašnjoj utakmici u Koprivnici i danas prije podne će biti podvrgnut operativnom zahvatu. Vjerujemo i molimo se za brzi povratak. U ime svih iz Gorice zahvaljujem Darku Korenu županu Koprivničko-križevačke županije na brzoj reakciji i mobiliziranju svih u bolnici u Koprivnici, upravi Slaven Belupa, ravnatelju i osoblju koprivničke bolnice, Tomislav Madžar koji je iz Zagreba koordinirao prijem u KB Dubrava. Igračima jedne i druge momčadi veliki respect jer u ovakvim situacijama teško je biti pribran… 🙏🙏❤️❤️“, objavio je na svom Facebook profilu potreseni predsjednik Gorice Nenad Črnko.

Kao što je i službeno navedeno, iz bolnice bi 18-godišnji desni bek Gorice i U-19 reprezentacije Srbije trebao izaći krajem idućeg tjedna, no proći će vjerojatno i mjeseci dok Đuro-Giulio ne bude u stanju ponovno istrčati na travnjak i zaigrati nogometnu utakmicu. To je, naravno, i manje važna stvar u ovom trenutku, no teško je ne suosjećati s mladim nogometašem i u tom smislu.

U Goricu je Đekić stigao iz Lokomotive u veljači 2023. godine, sve od tad nadao se prilici u prvoj momčadi, čekao šansu, a kad je konačno i dočekao svoje minute na travnjaku, već u drugoj seniorskoj utakmici dogodila mu se ovakva nesreća… Njegova mladost u svemu tome je i prednost, jer rane će zacijeliti i Đuro-Guilo će imati sasvim dovoljno vremena da krene iz početka, no nema dvojbe da će traume ostati.

Traume će, usput rečeno, ostati navijačima Gorice od cijele ove sezone, jer ovakvi trenuci samo su nesretna i ružna nadopuna svega što se događa(lo) na travnjaku. Teška ozljeda u ovoj je sezoni zadesila i Đekićeva suigrača Merveila Ndockyta, i to baš u trenutku kad se vratio u reprezentaciju, malo nakon što je ostao bez sestre, a kad se svega toga sjetiš, nekako je lakše podnijeti i to što je ova gorička nogometna sezona za brzi zaborav.

Jer, eto, nije sve u nogometu.

Kad neće, onda baš neće… Kad je riječ o nogometu, igri i rezultatima, nije ovo prva takva faza u jednoj traumatičnoj sezoni nogometaša Gorice, ali ovog subotnjeg poslijepodneva u Koprivnici nogomet je pao u drugi plan. Sve je stalo u situaciji iz 20. minuti, jednu od onih koje lede krv u žilama, a u njoj se našao 19-godišnji igrač Gorice Đuro-Giulio Đekić.

Jurio je za loptom u toj situaciji, sudario se sa suigračem Ivanom Banićem i ostao ležati. Banićeva reakcija bila je panična, odmah je pozvao liječničku službu u pomoć, a sve skupa potrajalo je nekoliko minuta. Morali su na kraju Đekića iznijeti na nosilima, tribine koprivničkog stadiona su utonule u zaglušujuću tišinu, a nakon što je utakmica završila, stigle su i nešto konkretnije informacije o njegovu stanju.

“Nakon što je obavio pretrage u Općoj bolnici u Koprivnici, gdje je utvrđen višestruki prijelom facijalne kosti, prijelom arkade i potres mozga, Đuro-Giulio Đekić će biti prevezen u Kliničku bolnicu Dubrava, gdje bi u nedjelju trebao biti operiran”, objavili su iz kluba.

Velika i strašna nesreća stigla je ovog mladog nogometaša u njegovoj drugoj seniorskoj utakmici, u sudaru koji nije imao presudan rezultatski značaj, a cijeli događaj još jednom je pokazao koliko nogomet kao igra može biti opasan, pa čak i – nevažan! Svi su nakon susreta pričali samo o mladom Đekiću, raspitivali se o njegovu stanju, pa je i nezasluženo visok poraz nekako bilo lakše podnijeti. Pogotovo nakon što su prve vijesti govorile da je Đuro-Giulio stabilno, da je najgori scenarij izbjegnut…

A što se tiče samog nogometa, opet dolazimo do mikro trauma za navijače Gorice. Četvrti put zaredom Goričani su morali potpisati kapitulaciju, na terenu na kojem su se stvari često odvijale naopako u svakom smislu, pa su se tako mnogi sjetili da je upravo na tom stadionu svojevremeno nastradao i Paulius Golubickas, koji je također morao biti prevezen u bolnicu.

Osim nove teške ozljede, ovoga puta sve je u krivo otišlo i po pitanju raspleta utakmice. Gorica je u prvih 45 minuta bila dobra, puno bolja nego protiv Osijeka tjedan dana ranije, puno bolja od protivnika, ali sve to nije bilo dovoljno da na predah ode s vodstvom. Kolosalne prilike propuštali su i Mitrović, i Rukavina, i Vujnović, a protivničku mrežu igrači trenera Vidovića konačno su otključali u 41. minuti. Bila je to lijepa kombinacija koju je svojim četvrtim golom u sezoni okončao Nikola Vujnović.

Nažalost po Goričane, potrajalo je to vodstvo nepune dvije minute, jer Slaven Belupo je izjednačio iz svog prvog udarca u okvir gola. Iz sjajnog, odmjerenog udarca vanjskom stranom kopačke, ali apsolutno je nedvojbeno da je taj gol Benedika Mioča donio domaćinu potpuno nezasluženo izjednačenje nakon viđenog u prvoj polovici utakmice.

Imala je Gorica svoje prilike i u nastavku, u kojem je domaći sastav ipak izgledao puno bolje i opasnije. Kako je nestajalo snage i energije u nogama i plućima igrača Gorice, tako se dizao Slaven Belupo, kojeg je u prvih sat i nešto vremena od potopa spašavao golman Sušak. A kad je već počupao sve što se počupati moglo, otvorilo se domaćinu i na drugoj strani terena.

Igrala se 69. minuta, Slaven je dobio korner, najviše je skočio i prečku pogodio Agbekpornu, koji je tek ušao u igru, a lopta se između četvorice igrača Gorice odbila točno na čelo Tomislava Božića, koji je s metra udaljenosti donio preokret rezultata. I potpuno preokrenuo stvari.

Sve je kvragu i definitivno otišlo u 80. minuti, kad je Jurica Pršir zakačio Caimacova, a sudac Lovrić nakon pregledavanja snimke iz VAR sobe pokazao na bijelu točku. Mioč je bio siguran, iz trećeg udarca u okvir gola postigao je treći Slavenov, a drugi svoj gol na utakmici. Da se statistika ne bi slučajno pokvarila pobrinuo se 17-godišnji Patrik Marić u 95. minuti, koji je iz četvrtog Slavenova udarca u okvir postigao i četvrti gol te zaključio utakmicu rezultatom koji ne opisuje dobro odnos snaga na terenu.

Ali to je tako u nogometu… Kad ne ide, onda stvarno ne ide. Gorici ovog proljeća nikako ne ide, pa je možda najbolja vijest to što je do kraja ostalo odraditi još samo tri utakmice. I to što Đuro-Giulio Đekić nije prošao još gore, iako je prošao jako loše…

Sve u svemu, grozan dan u Koprivnici, još jedno gostovanje na ovom stadionu koje bi valjalo izbrisati iz memorije.

Promjena na čelu NK Mraclina, po rezultatima četvrtog kluba u nogometnom Turopolju, dogodila se početkom ožujka, što će reći da su iza novog predsjednika Miroslava Iličića prva dva mjeseca u ulozi koja mu je nova, ali koja u praktičnom smislu i nije donijela neke velike, krucijalne promjene.
– Da, sad je već prošlo nešto vremena, ali mogu vam reći da mi se život i nije značajno promijenio. I dosad sam bio uključen u vođenje kluba, zajedno s bivšim predsjednikom, a sadašnjim tajnikom Goranom Vukašinecom i sportskim direktorom Lukom Cvetnićem. I tu se zapravo ništa nije značajno promijenilo. Kod Gorana je došlo do malog zasićenja, poželio se maknuti, Luka je ostao na svojoj poziciji, pa praktički nije ni bilo druge opcije nego da ja budem predsjednik – kaže Iličić, poduzetnik i nogometni zaljubljenik iz Mraclina.

Na skupštini na kojoj je preuzeo čelno mjesto u rad kluba uključili su se još neki ljudi, mraclinska nogometna ekipa sad je još jača, ali s tim u ovom posebnom selu ionako nema previše problema.

– Mraclinci su jako vezani uz klub, to je baš posebnost našeg sela. Jako puno mještana želi pomoći, uključiti se, tako da se zna dogoditi da nas dođe i previše kad se nešto radi, kad se organizira neka akcija. Čudno je to za peti rang natjecanja, ali mi imamo svoje navijače na svim gostovanjima, čak i onim najdaljima. Iskreno, i sam se ponekad zapitam u čemu je stvar, u čemu je tajna, jer ti ljudi su uz nas i kad se pobjeđuje, i kad se gubi, i kad je lijepo, i kad je teško – govori Iličić pa nastavlja:

– Možda je djelomično stvar u tome da smo zadnjih godina preskakali rangove, imali dobre sezone, napredovali, možda je to malo više ljude vezalo uz klub. U svakom slučaju, presretan sam i prezadovoljan što imamo takvu sinergiju u klubu i u selu. Za jedan seoski klub to je na zaista visokoj razini.

Sve govori da će tako i ostati, jer ista ekipa i dalje je na okupu, iz dana u dan, ako treba i od jutra do mraka.

– Stvarno često radimo u klubu i oko kluba, tako da smo postali kao obitelj. To su pozivi, poruke… S porukom na temu kluba se budiš ujutro, s porukom na temu kluba ideš spavati navečer. Naš sportski direktor Luka Cvetnić ustaje jako rano i on prvi kreće ujutro, ali zato ide rano spavati. A kad on spava, tamo negdje u ponoćnom terminu, bivši predsjednik Goran Vukašinec šalje završne poruke za taj dan. Ideš leći u krevet, a dolazi poruka… U početku je i žena pitala tko mi to šalje poruke u to doba, ali sad je i ona naviknula, ha, ha – kroz smijeh opisuje predsjednik Mraclina.

Na početku svog mandata u ulozi prvog čovjeka kluba sudario se i s poznatim boljkama niželigaškog nogometa. Zbog suđenja su iz Mraclina već dvaput reagirali ovog proljeća, s posebnim naglaskom na gostovanje kod vodećeg Tigra u Svetoj Nedelji. Sudac s te utakmice, kao i one kod Moslavine u Kutini, skinuti su s lista.

– Da, može se reći da smo imali problema sa suđenjem. Objavljivali smo i na društvenim mrežama neke odluke koje nismo mogli prožvakati. Smatramo da smo oštećeni i uskraćeni za neke zaslužene bodove, ali neću ići toliko daleko i reći da se to događalo namjerno. Iako, neke su odluke bile, onako, čudne. I bilo ih je više, a to je teško prihvatiti. Ulažeš vrijeme i energiju, odeš uživati na tu utakmicu i teško je ostati miran kad dolazi do takvih situacija – kaže Iličić.

Sve to, naravno, neizbježno utječe i na život kluba u cjelini.

– Ma kako ne, narušava se atmosfera, osjeća se nervoza među ljudima, navijačima. Iako na nas u upravi to ne utječe previše, nije ti svejedno ako se, kao što se događalo ove sezone, nađeš u fazi u kojoj povežeš četiri utakmice bez pobjede, a trebao si dobiti barem dvije – kaže Iličić, kojem je za ovu priliku preostalo još jedino malo se osobno predstaviti.

– Imam tvrtku koja se bavi PVC stolarijom, živim u Mraclinu, otac troje djece, sretno oženjen, a nogomet mi dođe kao ispušni ventil. Kad dođeš nedjeljom na utakmicu, zaboraviš na sve, to mi je najbolji mogući odmor. Taman poslije nedjeljnog ručka, gledaš utakmicu, vidiš se s ljudima koje ne vidiš tijekom tjedna, a to je i poanta seoskoga kluba – zaključio je predsjednik Mraclina.

Prva sljedeća takva prilika pojavit će se već ove nedjelje od 17 sati, kad Mraclin dočekuje Naftaš Ivanić. Sad je opet u rijeku dobra faza, jer Mraclin je uzeo deset bodova u posljednje četiri utakmice i drži se na petome mjestu tablice 4. NL Središte, s dva boda manje od treće Rugvice i četvrte kutinske Moslavine, s jednim više od šestog Moslavca iz Popovače. Sljedeći protivnik, društvo iz Ivanića, drži drugo mjesto, što će reći da se u nedjelju na Grabi igra derbi kola.

I mirno se čeka kraj još jedne dobre i uspješne sezone, što je potpuno drukčije okruženje od onog u kojem žive naša preostala dva predstavnika u ovom rangu, Gradići i Jelačić, koji su u borbi za ostanak u ligi. Sastav iz Vukovine u subotu je u Lekeniku, a istoga dana Gradići gostuju kod Libertasa u Novskoj.

Četiri utakmice daleko od završetka još jedne turbulentne i neobične sezone, nakon tri vezana poraza, nogometaši Gorice odrađuju posljednje pripreme za pretposljednje gostovanje u ovoj prvenstvenoj kampanji. S obzirom na okolnosti, na postojanje Rudeša s jedne i na udaljenost od Lokomotive s druge strane, velikog rezultatskog imperativa nema, no daleko od toga da u goričkim redovima vlada mir i spokoj u iščekivanju putovanja za Koprivnicu.

Porazi od Dinama, Rijeke i Osijeka, u kojima Gorica nije uspjela ni zabiti gol ni uloviti bod, svakako su ostavili posljedice, kako u mentalnom, tako i u fizičkom smislu. I iz jedne i iz druge perspektive sezona je izuzetno naporna i zahtjevna, rezultati su takvi da je preostalo igrati za ponos i čast, pa i ne čudi što se ožiljci vide i u energiji, i u pristupu, ali i u rubrici “ozlijeđeni”. Iako, sve to nisu razlozi da se sezona ne dovrši na najbolji mogući način, s najvećom mogućom željom i motivom, sa ciljem da se zgrabi svaka ponuđena prilika.

Međutim, da je lako – nije. Goricu trenutačno vodi treći trener ove sezone, Rajko Vidović naslijedio je momčad koju su vodili i pripremali Željko Sopić i Dinko Jeličić, a i to je detalj koji nosi svoje pluseve i minuse. Mijenjali su se načini rada, uloge u momčadi i rezultatske faze, pri čemu je ovo posljednje u 2024. godini na prilično niskoj razini. I to bi svakako trebalo popraviti, jer svakom bi igraču, kao i članu stožeru, zapravo bilo kome tko je u momčadi i oko nje, trebalo biti izuzetno važno da se sve skupa ne završi onako kako izgleda posljednjih mjeseci.

Uzme li se kao uzorak samo ova godina, pa doda li se tome i posljednji mjesec posljednje godine, gole brojke kažu da je Gorica odmah do Rudeša. I da je u posljednjih 17 utakmica uzela samo devet bodova. A na raspolaganju je bio, lako je izračunati, 51 bod. I to je loša stvar za klub, ali i za svakog od igrača, koji se možda žele prodati, možda izboriti za novi ugovor, možda za bolji status kod novog trenera… Nitko od potencijalnih kupaca, realno, neće ozbiljno shvatiti igrače koji u spomenutom razdoblju uzimaju 0,5 bodova po utakmici, nitko od navijača ne može biti blagonaklon prema takvom učinku, nitko od onih koji odlučuju o budućnosti kluba ne može gledati na takvo društvo s velikim optimizmom.

I zato je ova sama završnica prvenstva prilika da se situacija barem malo popravi, da dojam bude barem nešto bolji, da pozicija na tablici bude najbolja što može biti u ovom trenutku. Razlika je, i to velika, hoće li Gorica na kraju biti šesta, sedma, osma ili deveta. Zbog svega spomenutog, zbog dojma i doživljaja, a u krajnjoj liniji i zbog novca koji dolazi od TV prava. I sve su to i više nego dovoljno dobri razlozi da se u posljednje četiri utakmice sezone “pojede trava” na svakom sljedećem treningu, u svakoj sljedećoj utakmici.

Bez obzira na to što nije lako ni igračima, iscrpljenima i potrošenima u svakom smislu, a definitivno nije lako ni treneru. Rajko Vidović kod svojih igrača mora pokušati probuditi sve moguće motive, a istovremeno mora i “kemijati” s onima koje ima na raspolaganju. Dobra vijest je da će opet na raspolaganju imati Josipa Mitrovića, jednu od rijetkih svjetlih točaka u ovom tmurnog nogometnom proljeću, ali tu je i cijeli niz onih na koje neće moći računati.

Ni u Koprivnici tako neće biti Merveila Ndockyta, što je već odavno stara vijest, a neće biti ni Dina Štigleca, ni Kreše Krizmanića, ni Tima Matavža, vjerojatno ni Luke Kapulice, možda ni Filipa Mrzljaka, koji je također načet ozljedama, već duže je ozlijeđen i mladi Ino Vuko, a upitan je i Andrej Lazarov. Neki od njih mogli bi biti u kadru, ali radi se o vrlo značajnoj brojci izostanaka, pogotovo kad znamo da je već i počela selekcija za novu sezonu, u kojoj igrači Gorice, prilično je izvjesno, neće biti Alex Munksgaard i Sven Blummel. Pa ni oni, shodno tome, nisu u ozbiljnoj konkurenciji za momčad u samoj završnici sezoni.

Zbog svih tih problema s izostancima, trener Vidović priključio je treninzima prve momčadi trojicu juniora, pa cijeli tjedan s prvotimcima rade stoper Petar Raguž, veznjak Lovro Dukić i napadač Fran Stunja, sva trojica rođeni 2006. godine.

– Njih trojica neće biti u konkurenciji za utakmicu u Koprivnici, priključili smo ih kako bismo imali dovoljan broj igrača za trening, ali i kako bismo dobili bolju sliku o njima za budućnost – objasnio je trener Vidović, koji u pripremi ogleda sa Slaven Belupom neće imati previše manevarskog prostora.

Još malo konkretnije, u obrani će raspolaže s iskusnim Maločom, dokazanim Lešom, te nedokazanim Matkovićem i Đekićem, čemu možemo dodati još i 17-godišnjeg Josića i praktički otpisanog Munksgaarda. U veznom redu, uz upitnog kapetana Mrzljaka, tu su još i Soldo, Pršir, 17-godišnji Vrzić, eventualno i Lazarov, a na krilima konkuriraju Rukavina, Mitrović i Majstorović, plus otpisani Blummel, a daleko od tog statusa nije ni Ilečić. Za mjesta u napadu konkuriraju Vujnović i Jurić, s kojima priča zapravo i završava.

Daleko je to, dakle, od bilo kakve raskoši u izborima trenera koji ima zadatak davati priliku mladima, procijenjivati ih u ovim preostalim utakmicama, a uz to i pokušati uloviti što je više moguće bodova. Nije to nimalo lako pomiriti i upravo zato je pred Vidovićem težak i vrlo zahtjevan zadatak.

Najlakše bi u svemu tome bilo povesti se onom “samo neka sezona što prije završi”, ali nije to baš tako. Ugled i renome kluba, ali i svakog pojedinog igrača, gradi se jako dugo i mukotrpno, a ruši se i nestaje puno brže i jednostavnije. I zato je puno logičnije povesti se onom “samo neka sezona što bolje završi”, budući da trenutačno sve skupa nije daleko od slike koja je uokvirena prošle sezone, po svim kriterijima najlošije otkad je Gorica prvoligaš.

A to nikome ne treba.