Glazba je moj lijek! Pomažem djeci s teškoćama u razvoju, pišem, skladam…
Pjevačica, voditeljica glazbenih igraonica, lektorica, autoica dječjih prestava i terapeutskih priča, profesorica povijesti… Sve je to Ana Lovrenčić, začetnica “Anine glazbaonice”, žena koja može sve
Negdje na društvenim mrežama, baš u vrijeme nastajanja ovog teksta, naišla sam na izreku koja kaže: “Radi ono što voliš i više nećeš raditi nijednog dana u životu.” Umjetnica o kojoj ćete čitati u nastavku ostavlja baš takav dojam. Radi nekoliko stvari, a izgleda kao da se zabavlja. Bez ovog “kao”.
Ana Lovrenčić. Pjevačica, voditeljica glazbenih igraonica, lektorica, piše dječje predstave i terapeutske priče te je posvećena muzikoterapiji. Njezina ljubav i talent prema glazbi nisu slučajni, čuli ste nebrojeno puta da ima nešto i u genima. Osim što je imala glazbeno talentiranu prabaku, odrastala je uz djeda violinista.
– Prvo ga je brinulo što brat i ja do neke četvrte godine nismo imali savršenu pjevačku intonaciju, a druga i najsmiješnija njegova briga bila je da ću biti alt (što ipak nisam!), a ne romantični sopran iz mjuzikla, u koje je bio zaljubljen. Općenito ga je brinula pomisao da ću biti pjevačica. Dakle, razočarala sam ga na svim poljima – kaže Ana.
Naravno, te gene i talent trebalo je potkrijepiti i formalnim obrazovanjem, no kad imate deset godina, ići u dvije škole i nije nešto pretjerano napeto i zabavno. Otprilike takav slučaj bio je i s Anom.
– U četvrtom razredu sam upisala glazbenu školu, ali sam imala nesreću što sam u prve tri godine promijenila 14 profesora, pa kako više nisam znala tko što traži od mene, počela sam puštati nokte, vježbala sve manje, davala susjedima da sviraju umjesto mene, da roditelji misle da ja vježbam, ali sam jako lijepo pjevala i zato su se trudili zadržati me u glazbenoj – priča kroz smijeh.
Solo-pjevanje upisala je u Sisku, kod profesorice Marice Pernar. Tamo se zadržala dvije godine jer se dosta brzo razočarala u stav prema glazbi. Tamo su joj rekli da tu stvaraju umjetnike i stoga je zamolili da pobaca sve kazete jazza jer bi pjevanje takve glazbe moglo škoditi njezinim glasnicama i finoći izvedbe. Kako kaže, to joj je bilo jako tužno jer je u to vrijeme s bendovima počela pjevati blues i jazz i taj stav u školi bio je baš demotivirajući. U to je vrijeme počela razvijati tremu, osjećala se loše i povremeno od stresa gubila glas.
– Nakon toga sam napustila tu školu i otišla u Vokalni studio Bacchabundus kod profesorice Mirele Brnetić, koja me onako dobro promućkala, bila i profesor i psihoterapeut, i dovela me baš tamo gdje je trebalo. Kod nje sam završila to svoje pjevačko obrazovanje, a uz to sam redovito sam išla na mnoge internacionalne vokalne radionice, pa i na predavanja logopeda kako bih se bolje upoznala s funkcioniranjem cijelog vokalnog aparata, a na kraju sam se time odlučila i baviti – ističe Lovrenčić.
Inače, studirala je hrvatsku kulturu i povijest, a čak joj je i diplomski bio povezan s glazbom. Tema je bila “75 godina jazza u Zagrebu”, što je Ani bila odlična prilika upoznati začetnike jazza u Hrvatskoj i od njih slušati o toj temi iz prve ruke.
– Nakon fakulteta upoznala sam skladatelja Igora Savina, s kojim sam godinama pjevala, te smo snimili album “Međudžezje”, međimurske pjesme u njegovim jazz aranžmanima. Meni je to jako drag projekt. Uskoro sam se zaposlila kao lektorica. Još su me s faksa preporučili školi za ekonomiju i menadžment, da lektoriram udžbenike, i to je bio prvi korak u taj posao, koji od tad svakodnevno radim. I privatno, svaku knjigu koju čitam, u sebi je lektoriram, čak i pjesme dok ih pjevam – govori Ana.
Sjećate se početka priče, Ana vodi glazbene igraonice s elementima muzikoterapije. Ideja se rodila kad je njena kći Leda imala tri mjeseca.
– Dok sam je uspavljivala, intuitivno sam joj pjevala vokalize; u jednom trenutku ona je počela ponavljati nekoliko tonova u nizu, tada sam si rekla: ako može dijete od tri mjeseca, može svatko. I odlučila osmisliti vlastiti program. Prvo su mi logopedi počeli slati vlastitu djecu na satove. Radila sam, između ostalog, u Centru za djecu mlade i obitelj, gdje su me educirali za rad s najmlađima. Tu sam se našla u situaciji da radim i s djecom s teškoćama u razvoju, što me navelo na to da počnem istraživati što takvoj djeci mogu pružiti i pokazalo se da mogu puno.
Nakon što je prestala volontirati u Centru, roditelji te djece molili su je da nastavi to raditi jer za njihovu djecu nema adekvatnih programa. Nakon što se zbližila s jednom defektologinjom kojoj je pokazala svoj program, odškrinula je vrata muzikoterapije i počele su zajedno držati grupe za djecu s poteškoćama. Tad je shvatila da je muzikoterapija ono čemu se želi posvetiti te se obratila Hrvatskoj udruzi muzikoterapeuta, pohađala radionice i edukacije o primjeni muzikoterapija u radu s osobama s razvojnim teškoćama te završila četiri modula muzikoterapije.
Prošle je godine unajmila prostor i opremila ga za potrebe muzikoterapije. Muzikoterapija u Aninoj glazbaonici namijenjena je djeci s teškoćama u razvoju. Muzička iskustva koja uključuju pjevanje, sviranje i pokret usmjerena su i osmišljena prema individualnim potrebama klijenta (djeteta s teškoćama u razvoju) s ciljem razvijanja i stjecanja vještina, razvijanja grube i fine motorike, poticanja i razvijanja komunikacije, jezika i govora, stjecanja pozitivne slike o sebi, pozitivnih promjena u ponašanju.
– I u redovite grupe s neurotipičnom djecom uključujem i djecu s teškoćama. Ali smatram da prije toga dijete trebam pripremiti za grupu, a i grupu za dijete s teškoćama. Kako se svake godine upisuju nove grupe, grupi treba neko kratko vrijeme da postane koherentna. U grupi potičem empatiju, ravnopravnost, prihvaćanje razlika. Sva su ‘moja’ djeca najbolja. Nemaju poriv rugati se, nema bulinga, jedni drugima pomažu i paze na najmlađe. Moram biti sigurna da će grupa biti podržavajuća djetetu s teškoćama – pojašnjava Ana.
Glazbaonica se, osim muzikoterapijom, bavi ranom muzičkom stimulacijom i ranom glazbenom edukacijom.
– Glavne aktivnosti onih najmlađih, od jedne do tri godine, vezane su za razvijanje osjećaja za glazbene parametre: za ritam, koji nam je vrlo važna pretpostavka govora i fluidnost pokreta, za tempo, dinamiku, melodiju, zatim za opuštanje vokalnog aparata i poticanje vokalizacije te korekcije glasova, pa osnaživanje vestibularnog sustava i razvoj grube motorike.
Ana priprema djecu već u dobi od četiri godine za glazbenu školu, i sve to kroz igru.
– Djeca su potpuno neopterećena učenjem, a najbolje učimo kroz igru. Recimo, dala sam izraditi jednu zanimljivu igru, glazbeni monopoly. Da bi igrao, potrebno je osnovno znanje solfeggia ili nešto znanja iz opće kulture vezanog za glazbu, djeca moraju znati udarati ritam, kad preskaču krug, nisu u ‘zatvoru’ nego su ‘u pauzi’.
Njezin se rad dosta oslanja na rainbow metodu, kojom povezujući glazbene simbole s bojama djecu uči notama. Ta im metoda omogućuje da osvijeste ljestvicu intonativno, povežu to s notnim zapisom i položajem na klavijaturi.
– Većinu pjesmica sam skladala u skladu sa specifičnim zadacima programa, dakle ne radi se program koji im je već ponuđen u vrtićima, već se prelazi na višu razinu glazbene edukacije, a to je izvrsna priprema za glazbenu školu. Smatram da djeci prvo treba približiti instrument kao prijatelja, prije negoli mu ga u glazbenoj školi ponudimo kao zadaću i odgovornost – kaže Ana te ponosno ističe kako svi njeni polaznici sa samopouzdanjem odlaze na prijemne za glazbenu školu i redovito su prvi na listama.
Velika pomoć joj je i njena desetogodišnja kćer Leda, koja je i sama polaznica glazbene škole, te ona, kako kaže Ana, polaznike svojim sviranjem “zaljubi” u klavir, ali ih i podučava, asistira, a djeca je jako vole i ona im je uzor.
Kada je glazbena karijera u pitanju, Ana je u to krenula sa šesnaest godina.
– To je moj način povezivanja s ljudima, neko ‘kuglanje’ energijom. Kad ti bacim lopticu, pa je prihvatiš, pa je vratiš, a ja se iznenadim s onim što dobijem natrag. Mislim da je to ono najljepše u stajanju pred publikom. Intimno mi glazba znači jako puno.
U to vrijeme pjevala je rock i blues i pronašla se u tome. Osjećala je to i razumjela, a tekstovi su joj bili jako važni. Sjeća se kako je obožavala ležati na krevetu s rukama ispod glave i slušati tekstove. Pomislila bi kako je to netko dobro smislio, kako se ja toga nisam sjetila?
– Nedavno sam uglazbila jednu pjesmu otprije dvadeset godina. Imam jednu knjižicu iz tog vremena koju volim prolistati, i super mi je da je tu niz pjesama iza kojih još uvijek stojim.
Inspirirati je može dobar film, knjige, ali najčešće su to životne priče, njene ili nekog bliskog.
– Probudim se u dva ujutro pa na vešmašini pišem. Kolike sam tek pjesme napisala gurajući kolica! Sad sam, recimo, u dječjim pjesmama.
Osim toga, Ana piše poeziju. Kad je zadovoljna, prijavi se na natječaj, pa je tako izdavala u skupnim zbirkama. Svoju zbirku nije izdala jer, kako kaže, to je još preskupo.
Mixed up Mary band je koji je sa suprugom formirala 2015. godine. Pitam, otkud ovaj zanimljiv naziv?
– Iz crtića o jednoj curici koja sve radi po svom, naopačke. Puno detalja u mom stanu asocira na nju, ali slična sam joj i u mnogim drugim stvarima, velik dio života sam radila stvari kako se smatra da ih treba raditi, a s majčinstvom sam promijenila ploču i postala sama sebi kriterij. Radim stvari kako mislim da ih treba napraviti za moje dobro i dobro onih s kojima živim ili radim – pojašnjava Ana i dodaje kako za publiku kaže da joj se nakon koncerta čine kao osobe s kojima bi imala o čemu pričati na kavi.
Od prošle godine Ana volontira u kući za nezbrinutu djecu, također s djecom radi muzikoterapiju. Prvo je bila animator koji ih zabavlja glazbom, a onda su odlučili da će biti korisnije raditi muzikoterapiju, individualno, s ciljem prevladavanja trauma, anksioznosti, gašenja agresivnog ponašanja, stjecanja pozitivne slike o sebi.
– Pjevamo i afirmativne pjesmice, gdje dijete pjeva da može sve, da je dobro, da je voljeno, da je pametno, pa nabrajamo u čemu je sve dobro. Već se stjecanjem pozitivne slike o sebi smanjuje potreba za obračunima u skupini. Oni se stalno mjere i svatko želi biti najbolji i najželjeniji.
Kako kaže, došla je tamo sa željom da uspavljuje bebe.
– Kad osjetiš taj mir koji postigneš kod djeteta dok ga uspavljuješ, tad znaš da si na pravome mjestu – ističe Ana.
Puno toga, primijetili ste, Ana radi, ali ima i puno planova. Jedan od njih je organizacija glazbenih rođendana. I zvuči to jako zanimljivo, jer osim što ćete klince maknuti od “plejki”, oni će s jedne ovakve proslave otići bogatiji za poneku pjesmu, a možda do tada nisu ni znali da mogu svirati.
I na kraju, možemo samo zaključiti da je raditi ono što voliš neprocjenjivo i da samo treba slijediti svoje snove.
Jesenski ciklus programa Štoos u kvartu započeo je u petak, 3. listopada, u Galženici izložbom “Nevidljive jednakosti”. U suradnji Štoos teatra, Sveučilišta Vern i Gradske knjižnice Velika Gorica predstavljeno je sedam studentskih radova koji se bave temom rada i radništva. Izložba ostaje otvorena do 15. listopada 2025. u prostoru Knjižnice Galženica.
Autori radova su studenti preddiplomskog studija transmedijske dramaturgije s Vern-a, koji su svatko na svoj način pristupili pitanju što danas znači raditi i stvarati u fizičkom, virtualnom i duhovnom svijetu.
Foto: Ana Vuko
“Studentski radovi odražavaju poglede na različita poimanjima rada u teoriji i praksi fizičkog, virtualnog i duhovnog svijeta. Razmatrao se odnos čovjeka i stroja, novi trend zamjene ljudskog inovativnog i umnog rada mogućnostima umjetne inteligencije, uz pitanje što je to kvalitetan rad i kojim parametrima se može izmjeriti ljudski trud”, pojasnila je Mentorica Martina Granić.
U izlogu knjižnice posjetitelji mogu vidjeti razne radove koji otvaraju širok raspon tema, od osobnih priča do promišljanja o suvremenom radnom okruženju. Uz to, iz Štoos teatara najavljuju jedno posebno gostovanje krajem mjeseca.
“Krajem listopada, točnije od 26. do 28. 10. u našem će gradu boraviti umjetnici iz Francuske koji će tri dana živjeti u javnom prostoru grada. Riječ je o međunarodnoj suradnji između Francuske, Hrvatske i Bugarske, te prvi ovakav projekt u našem gradu, a sam program dio je i Dana Europske baštine Ministarstva kulture”, rekla je Ana Katulić.
U petak, 3. listopada 2025. u 19 sati, u Galeriji Galženica otvara se izložba “Galženica: urbana utopija na periferiji”. Povodom 50 godina od početka izgradnje naselja Galženica III i 45 godina rada Doma kulture Galženica, kustosica Antonia Vodanović predstavit će interdisciplinarni projekt koji povezuje povijest arhitekture, medijsku reprezentaciju i osobna sjećanja stanovnika. Izložba će biti otvorena do 21. studenoga.
Izložba donosi priču o razvoju Galženice, nekadašnjeg kukuruzišta koje se sedamdesetih godina pretvorilo u plansko radničko naselje. Kroz arhivske materijale, novinske članke, fotografije i umjetničke radove, posjetitelji će vidjeti kako je iz jednog poljoprivrednog kraja izrastao urbani prostor osmišljen “po mjeri čovjeka”.
Autorica izložbe i voditeljica istraživanja je viša kustosica Antonia Vodanović, a u stvaranju projekta sudjelovali su povjesničari umjetnosti, studenti etnologije i kulturne antropologije te suvremeni umjetnici. Dizajn postava potpisuje Nikola Križanac.
Izložba je podijeljena u dvije cjeline. Gornja etaža fokusira se na medijsku sliku Galženice kroz novinske članke, oglase, karikature i dokumentarne fotografije, dok donji dio posjetiteljima približava osobne priče arhitekata, urbanista i stanovnika. Preko 200 arhivskih članaka i brojni vizualni materijali prikazuju kako se u javnosti oblikovala slika o naselju i njegovim ljudima.
U sklopu izložbe bit će predstavljeni i novi radovi mladih umjetnika, fotografska serija “Kamen temeljac” Ivana Buvinića te konceptualni rad “Outsourcing” Ivana Gundića u suradnji sa Zlatkom Majsecom. Izložba uključuje i videodokumentaciju kolektivnog performansa Božene Končić Badurine iz 2013. godine te dokumentarne fotografije Renata Glogovčana iz 2003.
Otvoreno Europsko prvenstvo mažoretkinja i 9.Mediteranski kup u organizaciji Europske asocijacije mažoret timova (EMTA), Hrvatskog udruženja mažoret timova (HUMT) i Turističke zajednice Grada Novigrada-Cittanove održano je u Istri (Novigrad-Cittanova, 25.-28.09.2025.godine), u Gradskoj sportskoj dvorani.
Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Predsjednik EMTA-e i HUMT-a Vlado Palac, direktorica Turističke zajednice Novigrada-Cittanove Vesna Ferenac i Andrea Zancola, zamjenik gradonačelnika Grada Novigrada-Cittanove pozdravili su sve sudionike natjecanja i gledatelje te otvorili trodnevnu manifestaciju.
Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Na prvenstvu se natjecalo 18 mažoret timova iz osam država od deset, koje su članice EMTA-e (Slovenije, Srbije, Njemačke, Mađarske, Švicarske, Poljske, Francuske i Hrvatske). Paralelno su se odvijala natjecanja Europskog prvenstva i 9.Mediteranskog kupa.
Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Mažoret timovi: Plesni klub Barbara (Velika Gorica), Vodiške mažoretkinje Vodice), Mažoretkinje Dubrovčan (Dubrovčan), Plesna udruga Ritmokracija (Brdovec), Plesna udruga Magi (Graberje Ivaničko), Plesna udruga Star Dance (Sisak), Mažoretkinje DND Budinščina (Budinščina), Kutinske mažoretkinje (Kutina), Jelačićke Zaprešićke mažoretkinje (Zaprešić), Tribunjske mažoretkinje (Tribunj), Plesni studio Tena (Zagreb) (svi iz Hrvatske), Swiss Majorette (Zurich, Švicarska), Dresden Diamonds (Dresden, Njemačka), Majorettes de Giugnicourt (Majorettes Ginjikuor, Francuska), Angel Majorettes (Dance Sport Association, Mađarska), Mažoretkinje Agnes (Gliwice, Poljska) Pančevačke lavice (Pančevo, Srbija) i Mažoretni in Twirling Klub Benedikt (Slovenija).
Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Izvedbe mažoretkinja pratio je i ocjenjivao tim od 10 internacionalnih odnosno nacionalnih sudaca: Vlado Palac, Milosava Katić, Kristijan Bogdanović, Ivana Mišević, Lana Žapčič, Irina Bogdanović, Lucija Palac, Sara Bogović, Katarina Ahel i Petra Kocman.
Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Pobjednik 9.Mediteranskog kupa u konkurenciji seniorki su Mažoretkinje Dubrovčan, a Plesni klub Barbara je dvostruki pobjednik u konkurenciji juniorki odnosno kadetkinja.
Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Nakon završetka natjecanja svečano je predana zastava EMTA-e predstavniku Francuske u kojoj će iduće 2026.godine biti održano slijedeće Europsko prvenstvo mažoret timova EMTA-e.
Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Voditeljica programa bila je Ema Ružić.
Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Prvi dan prvenstva (četvrtak, 25. rujna 2025.) održana je 21. sjednica Skupštine EMTA-e, sudačke edukacije i trenersko-sudački panel te konačno usvajanje programa velike manifestacije.
Dobar Štoos u kvartu otvara pitanja o radu, strojevima i čovjeku, kroz oči mladih autora
U vremenu Četvrte industrijske revolucije, projekti se bave pitanjima duhovnog smisla rada, etike automatizacije i utjecaja umjetne inteligencije na ljudsku kreativnost i intelektualni rad.
U petak, 3. listopada 2025. u 18:30 sati, u izlogu područne knjižnice Galženica u Velikoj Gorici otvara se izložba “Nevidljive jednakosti”, kojom se predstavljaju radovi studenata Transmedijske dramaturgije Sveučilišta VERN. Izložba je dio dobro poznatog programa “Dobar Štoos u kvartu”, koji organizira Štoos teatar u suradnji s Gradskom knjižnicom Velika Gorica i Sveučilištem VERN.
Radovi studenata nastali su pod mentorstvom doc.art. Martine Granić u sklopu kolegija Transmedijska pismenost i medijske publike. Zajednička tema bila je rad i radništvo. Mladi autori istraživali su različite dimenzije rada, od fizičkog i virtualnog do duhovnog, promišljajući kako tehnologija i automatizacija mijenjaju čovjekovu ulogu u suvremenom svijetu.
U vremenu Četvrte industrijske revolucije, projekti se bave pitanjima duhovnog smisla rada, etike automatizacije i utjecaja umjetne inteligencije na ljudsku kreativnost i intelektualni rad. Među izloženim djelima su radovi Djetinjstvo, Alienation Season, Homo Mechanicus, Što ste nam ostavili, Stonehenge, Noćna smjena i Ja, Andromaha, iza kojih stoje studenti Margita Akmančić, Dorotea Belan, Josipa Burić, Nika Hren, Dejan Jakovljević, Tajna Bakar Konfić i Leo Šimić, uz suradnike i fotografe Kristinu Sekalec, Ninu Šeperića, Roka Djurića, Vladimira Spindlera i Hanu Kasalo.
Ovo je četvrto izdanje Dobrog Štoosa u kvartu u ovoj godini, a po prvi put program u potpunosti stavlja fokus na studentske radove i njihovu interpretaciju društvenih tema kroz transmedijski pristup.
Ogranak Matice hrvatske u Velikoj Gorici raspisao je 17. izdanje književnog natječaja “Turopoljska poculica”, koji i ove godine traži najbolje kratke priče pisane na kajkavskom narječju ili hrvatskom standardnom jeziku. Natječaj traje od 27. rujna do 25. prosinca 2025. godine, a sudjelovati mogu svi punoljetni autori iz Hrvatske sa svojim dosad neobjavljenim radovima.
U obzir dolaze samo dosad neobjavljeni radovi, a kratka priča može sadržavati najviše četiri kartice teksta. Rad je potrebno poslati u tri primjerka u pisanom obliku poštom i e-mailom, a svaki primjerak treba biti označen zaporkom. Uz priču, autori trebaju zasebno dostaviti osobne podatke, ime i prezime, adresu, broj telefona, e-adresu i zaporku. Iz Matice ističu kako napisane priče neće biti vraćene autorima.
Prijave se šalju na adresu Ogranak Matice hrvatske u Velikoj Gorici, Lomnička 65, 10410 Velika Gorica (s naznakom “za Matičin književni natječaj”) te putem emaila na adresu [email protected].
Prosudbeno povjerenstvo odabrat će najbolji rad na kajkavskom jeziku i najbolji rad na standardnom hrvatskom jeziku. Svečano predstavljanje nagrađenih autora i njihovih priča održat će se u četvrtak, 19. ožujka 2026. godine u Velikoj Gorici, a najbolji radovi bit će objavljeni u časopisu Luč i lokalnim glasilima.