Povežite se s nama

Vijesti

Velimir Šandor: ‘Živim život punim plućima’

Pripreme za WPA Svjetsko prvenstvo u Dubaiju u punom su jeku, a misli su usredotočene na Paraolimpijske igre koje će se iduće godine održati u japanskom Tokiju

Objavljeno

na

Našeg sugovornika pronašli smo na novouređenom atletskom bacalištu pokraj gradskog stadiona. Pripreme za WPA Svjetsko prvenstvo u Dubaiju u punom su jeku, a misli su fokusirane na Paraolimpijske igre koje će se iduće godine održati u japanskom Tokiju. Prve četiri pozicije u Dubaiju sigurna su karta za Japan. Kako bi to ostvario naš brončani paraolimpijac iz Rio de Janeira odlučio je dati otkaz na poslu i potpuno se usredotočiti na treninge. Kako kaže, trenira triput dnevno.

– Potpuno sam se posvetio Tokiju i pripremama za paraolimpijadu. Svjesno sam odlučio na tu žrtvu. Moj cilj kad sam se počeo baviti atletikom 2014. godine bio je upravo nastup na tom natjecanju. Trener Ivan Čengić i ja zacrtali smo si taj cilj. Rio se dogodio pomalo nenadano, bio je to bum. Ja sam u godini dana s nekakvih 12 metara došao na daljine od 16, 17 metara. Danas bacam daljine oko 19 metara, a bilo bi to i jače da nije bilo ozljeda. Od lipnja prošle godine do unazad mjesec dana hodao sam na neke terapije. Sve je to povezano s ozljedom moje vratne kralježnice. Sada sam napokon spreman. U Tokiju želim dati 100 posto sebe, kako si kasnije ne bih mogao prebacivati da sam mogao uraditi više. Vjerujem da ću biti u borbi za medalje, ali i ako to i ne bude slučaj bar ću znati da sam učinio sve što sam mogao – rekao nam je Velimir Šandor.

Pripreme su važan dio spremanja sportaša za velika natjecanja. Sportska infrastruktura u našoj zemlji u potpunosti je prilagođena osobama s invaliditetom jedino u Medulinu i Makarskoj. Iako će Hrvatski paraolimpijski savez osigurati tri tjedna priprema Velimiru, to nije dovoljno.

– Savez pokriva tri tjedna mojih priprema, a ja bih volio odraditi barem tri do četiri puta više. Idealno bi bilo između 12 do 15 tjedana, jer se na pripremama totalno drugačije radi i mogu se totalno posvetiti treningu. Sve to dosta košta i zamolio bih sve koji mogu da mi pomognu da se maksimalno pripremim i donesem još jednu medalju za našu zemlju – zamolio je naš paraolimpijac.

Kad se s olimpijskom broncom vratio iz Rio de Janeira, mnogi su pohitali da ga dočekaju i čestitaju mu te iskoriste priliku da se fotografiraju s njim. Nakon što se što se ‘zlatna prašina’ slegla, mnogima od njih je ovaj vrijedan i uspješan mladi sportaš postao nezanimljiv.

– Ne obazirem se previše na to, pa ipak ti nije lako kad pročitaš u novinama da se ovog potiče s ovim, onoga s onim, da sad ne imenujem. Iza puno pojedinaca se stoji više nego iza mene. Od prosinca prošle godine odlučio sam promijeniti ploču jer su me zasmetale neke stvari. Više ne želim trošiti svoje vrijeme i živce na ništa drugo osim na jedan cilj, odlazak na Paraolimpijske igre u Tokiju – iskreno nam je rekao Velimir.

Foto: cityportal.hr

S KOŠARKAŠKIH 207 CENTIMETARA VISINE, VELIMIR JE VIŠE VOLIO MALI NOGOMET NEGO KOŠARKU

Vedre naravi i čvrstog karaktera naš sugovornik ogledni je primjerak Brežana. Rođen je i odrastao u jednom pitoresknom breškom mjestu, koje svoje ime dijeli s puno poznatijim gradom u našem primorju, Opatiji.

– 1992. godine krenuo sam u Područnu školu u Opatiji. Bilo nas je 28 u razredu i imali smo predivnog učitelja Jadranka Horvata koji nas je uspio posložiti. Voljeli smo ići u školu. Tamo smo igrali nogomet, graničara, tko se boji vuka još i kojekakve druge igre. Bilo smo društvo i u školi i izvan nje. Već u prvom i drugom razredu počeli smo voziti traktore, bavili smo se poljoprivredom i pomagali roditeljima koliko smo mogli – otkrio nam je naš uspješni sportaš.

Onda je došlo vrijeme adolescencije. Nogomet je na Vukomeričkim goricama bio i ostao pokretač društvenog života. Iako visok 207 centimetara i rabijatne konstitucije, Velimir je više volio mali nogomet nego košarku.

– Sve je krenulo kroz nogomet. I prije nego što je nastala Breška liga, igrali su se nogometni turniri po Bregima. Svako selo imalo je svoj malonogometni turnir. Već u sedmom, osmom razredu sa  starijom ekipom kreneš po nogometnim turnirima. Netko bude na golu, netko zaigra koju minutu pa se veseliš tome. Glavna nagrada za prvo mjesto često je znala biti gajba pive ili odojak pa feštaš do jutra. Na Bregima smo svi jače građeni, osim možda ovih mlađih generacija. U mojoj generaciji svi smo bili iznadprosječno jaki, od Pokupskog do Bune i Šiljakovine to je bio skup najrazličitijih karaktera koji su imali potrebu pokazati svoj stav. Fešte su bile odlične, a ako bi i izbila kakva kavga sutradan bi se sve ‘ispeglalo’ uz piće i razgovor – pojasnio je.

U 21. GODINI ŽIVOTA SUOČIO SE S ČINJENICOM DA VIŠE NIKADA NEĆE PROHODATI

Negdje u lipnju 2006. godine, točnije 11. lipnja u nedjelju se igralo zadnje kolo treće županijske lige između Turopolja i Pokupskog, Hrvatska je igrala utakmicu na Svjetskom prvenstvu te se igralo prvo kolo Breške lige. Velimir je odigrao obje utakmice i krenuo kući.

– Ispod Kravarskog auto je sletio u jarak. Bio sam pri svijesti, ali nisam mogao izaći iz automobila. Nezgodno sam udario glavom ili vratom, ni sam ne znam što se točno dogodilo. Nisam osjećao noge, zacrnilo mi se pred očima. U bolnici su mi rekli da mije pukao šesti vratni kralježak – prisjetio se Velimir.

U 21 godini života suočio se s činjenicom da više nikada neće prohodati.

– Nije život tada stao. Nadao sam se da će sve proći za par mjeseci ili godina. S vremenom sam prihvatio ovu činjenicu, ali nikad se nisam pomirio s njom. Kad bi se pomirio, to bi značilo da sam odustao. Upravo ta borba me gura u sportu te poslovnom i privatnom životu. Imam milijun želja i želim svoj život proživjeti na najbolji mogući način. Sport mi puno pomaže. Rasterećuje me psihički i zahvaljujući njemu puno putujem i vidio sam svijeta, on me ustvari pokreće. Nisam se začahurio u svoju sobu, ima me svuda – otkrio nam je naš uspješni paraolimpijac.

‘INVALIDITET NE SMIJE BITI IZGOVOR, UVIJEK SE MOŽE VIŠE I BOLJE’

Velimir nije dopustio da ga invaliditet spriječi u tome da život živi punim plućima.

– Ne treba me sažalijevati. To mi je najgora stvar. Znalo mi se dogoditi da čujem komentare ljudi, kao ono vidi ga jadan. Ne tražim sažaljenje, nisam jadan, zakaj bi bio jadan. Moj jedini problem je što se ne mogu popeti uz deset stuba i to je to. Sam sebi uvijek želim dokazati da mogu ostvariti ono što si zacrtam, a onda i svima drugima. Ja sam najbolji primjer da se i u kolicima može puno toga napraviti. Često susrećem osobe u kolicima i kažem im neka se prime nekog sporta. Kažu mi da se ne mogu dići s poda, je im kažem ne mogu ni ja. Milijun puta sam pao na pod pa se opet uz veliki napor dignuo u kolica. Nije bilo lako, ali moraš se boriti. Invaliditet ne smije biti izgovor, uvijek se može više i bolje. Mene to gura naprijed – dodao je.

Foto: Facebook/Velimir Šandor

Upravo mobilnost je ono što značajno utječe na kvalitetu života osoba s invaliditetom. Mogućnost samostalnog obavljanja poslova. Naš sugovornika već 11 godina vozi automobil prilagođen svojim potrebama. Iako s vozilom može doći gdje god želi, ipak mu je za izlazak potrebna pomoć drugih. Kako to izgleda i jesu li ljudi spremni pomoći osobi s invaliditetom upitali smo našeg sugovornika.

-Ja sam otvoren po tom pitanju. Kad stanem na parking, zamolim prvog prolaznika koji prolazi da mi izvadi kolica iz prtljažnika automobila. U 11 godina dva puta mi se dogodilo da mi netko nije pomogao. Ne vjerujem da je razlog tome bio to da mi nisu htjeli pomoći, već možda su ljudi bili u nekom svom filmu i nisu uopće doživjeli situaciju te što ih uopće molim. Tisuće ljudi do sada mi je pomoglo od Splita, Makarske, Pule, Rijeke, Slavonije, Zagreba pa do Njemačke. Gdjegod sam se našao s automobilom ljudi su mi pomogli. Upozorio bih na jedan drugi problem, a to su barijere koje se nalaze suda oko nas. Trebalo bi se poraditi na tome da ih je čim manje. Dvije stepenice na ulazu u trgovinu meni čine veliku razliku. Upravo te arhitektonske barijere treba riješiti – istaknuo je Šandor.

U Velikoj Gorici po tom pitanju već je dosta napravljeno. No, problemi još postoje. Pokazalo se da neka rješenja koja su primijenjena kako bi se olakšao život osobama i omogućio im se lakši pristup, zapravo uopće nemaju uporabnu vrijednost i služe više kao ukras.

– Moram priznati kako je Velika Gorica jedan od prilagođenijih gradova osobama s invaliditetom. Grad pokazuje da ima senzibilitet za ovu grupaciju, naročito za osobe u kolicima. U ostatku zemlje situacija je puno lošija. U 90 posto gradova nogostupi su još uvijek neprilagođeni osobama s invaliditetom. No, ono što je zbilja najveći problem je javni prijevoz. Na primjer, ja javnim prijevozom ne mogu otići od Gorice do Zagreba bez tuđe pomoći. Ne mogu samostalno ući u Policijsku postaju Velika Gorica, iako postoji lift. Moram dole doći i čekati pet minuta da netko dođe i omogući mi da uđem u lift te me zatim podigne gore. To je napravljeno po nekim standardima, ali problem je u tome što sam i dalje ovisan o nekome. Sve nas ispunjava pomisao da ne ovisimo o drugima – smatra naš sugovornik.

‘HOĆU LI NASTAVITI BAVITI SPORTOM ILI OKRENUTI MOŽDA POLJOPRIVREDI I UZGAJANJU SVINJA U OPATIJI JOŠ UVIJEK NE ZNAM’

Za kraj našeg druženja zamolili smo Velimira da nam otkrije svoje planove.  Upitali smo ga hoće li Tokio biti kruna njegove karijere.

– Ja ne znam je li Tokio kruna moje karijere. Moja najveća želja je dati sve od sebe u Tokiju i napraviti što bolji rezultat. Što će biti nakon toga ne znam. Hoću li nastaviti baviti sportom ili okrenuti možda poljoprivredi i uzgajanju svinja u Opatiji još uvijek ne znam – odgovorio nam je Velimir.

-To mi je želja. Sad je li budu svinje ili kokoši svejedno. Zanima me organska poljoprivreda, odnosno da ta svinja i kokoš živi u simbiozi s prirodom te nisu zatvorene unutra. Vukomeričke gorice su šumski kraj i veliki dio je zemljišta koji nije šumski već je zarastao. Ljudi su to nekad kosili kosama, jer traktor nije mogao uči. Sve je to zaraslo. Potencijal tih ‘bregov’ i ‘brežuljkov’ su brojni izvori vode i prirodni hlad, kao stvoreni za uzgoj turopoljske svinje, crne slavonske svinje ili mangulice. Želja mi je uzgajati svinje upravo na Vukomeričkim goricama. Da ujutro kad se probudim sjednem na kvad ili traktorčić i odnesem im hranu i uživam u prelijepoj prirodi – otkrio nam je ponosni Brežan.

CityLIGHTS

Obitelj Orao “kuha kavu” za mame poduzetnice

Osnaživanje i vrijedna tombola!

Objavljeno

na

Objavio/la

Centar za edukaciju i igru djece i odraslih ‘Obitelj Orao’ iz Velike Gorice poziva na “Besplatnu kavu za mame poduzetnice”.

Susret je namijenjen mamama poduzetnicama, kao i svim ženama koje razmišljaju o pokretanju vlastitog posla, s ciljem pružanja prostora za međusobnu podršku, umrežavanje, razmjenu iskustava te poticaj za osobni i profesionalni razvoj.

Uz neformalno druženje, sudionice očekuje besplatna kava, čaj, prigodni zalogaji te sudjelovanje u tomboli koju su pripremili partneri (Stellaria Beauty Studio, EthnoTina, Vanea Design, IPB, Agristar i drugi).

Glavna nagrada tombole je Božićni domjenak za mame u organizaciji Centra Obitelj Orao.

Zašto je događaj važan za društvenu zajednicu?

U vremenu kada mnoge majke balansiraju poslovne i obiteljske obveze, ovakva okupljanja postaju iznimno vrijedna. Ona stvaraju prostor podrške, osnaživanja i poticanja ženskog poduzetništva, koje je važno za lokalni razvoj, ekonomsku nezavisnost žena i zdraviju društvenu strukturu.

Ovo je način promicanja solidarnosti, suradnje i aktivnog uključivanja majki u zajednicu, a pridružiti se možete 22. studenoga s početkom u 9 sati na adresi Trg kralja Petra Krešimira IV 7.

Nastavite čitati

Kultura

Film „260 DANA“ u goričkom kinu: Istinita priča o Domovinskom ratu na velikom platnu

Radnja filma temelji se na romanu koji prati istinitu priču Marijana Gubine, a prvi su ga imali prilike pogledati velikogorički branitelji i njihove obitelji.

Objavljeno

na

Nakon svjetske premijere u Osijeku i projekcija u gradovima diljem Hrvatske, na platno Kina Gorica stigao je jedan od najočekivanijih filmova godine – „260 DANA“.

Prvi su ga imali prilike pogledati velikogorički branitelji i njihove obitelji, a koji su u potpunosti ispunili dvoranu Gorica, potvrđujući veliki interes za ovaj jedinstveni filmski projekt.

Nakon goričke premijere, film koji na svjetski referentan način progovara o Domovinskom ratu, jednom od najvažnijih dijelova hrvatske povijesti, moći će se pogledati i u Kinu Gorica od 21. do 25. studenoga.

Radnja filma temelji se na romanu koji prati istinitu priču Marijana Gubine. Prikazuje život desetogodišnjeg Marijana i njegove obitelji čiji miran i idiličan život iznenada razara Domovinski rat. Sukob pustoši mali grad Dalj, a obitelj doživljava izdaju svojih najbližih prijatelja i susjeda. Nakon 260 dana zatočeništva i nezamislivog nasilja, odlučuju se na hrabre poteze kako bi izborili slobodu, stavljajući na kušnju vlastitu hrabrost i izdržljivost.

Godinama kasnije, u Marijanovu trgovinu ulazi čovjek koji u njemu ponovno budi bolne uspomene koje je želio zaboraviti, prisiljavajući ga da ih proživi iznova. Unatoč golemim životnim patnjama, Marijan nastavlja živjeti u duhu oprosta, tražeći pozitivno u budućnosti, umjesto da se vraća u prošlost.

Film je sniman u Hrvatskoj, dok je postprodukcija realizirana u Hollywoodu. Uz Oskarovku Anne Dudley, koja potpisuje naslovnu glazbu, i Oskarovca Barryja Morrowa kao supervizora scenarija, redatelj je Jakov Sedlar. U filmu nastupaju i holivudske zvijezde Tim Roth, Armand Assante i Angela Molina.

————————————————————

Projekcije u Kinu Gorica:

  • 21.11.2025. u 20:30
  • 22.11.2025. u 20:00
  • 23.11.2025. u 20:00
  • 24.11.2025. u 20:00
  • 25.11.2025. u 20:30

Ulaznice su dostupne OVDJE.

Nastavite čitati

Sport

Nula u Gajnicama i zadnja doma ove godine: Stižu Cico i Tigrovi!

Nogometaši Kurilovca odigrali su 0-0 na gostovanju kod Ponikvi, a u sljedećem kolu čeka ih posljednja domaća utakmica u ovoj godini. Na Udarnik u subotu od 13.30 sati stiže Tigar iz Svete Nedelje, predvođen poznatim licem…

Objavljeno

na

Objavio/la

Već tri dana nakon povijesne pobjede protiv Istre nogometaši Kurilovca vratili su se u stvarnost ogledom sa HAŠK-om, a tjedan dana poslije novi je izazov bio gostovanje u Gajnicama kod NK Ponikvi. Sastav kojeg vodi Hrvoje Pipinić dočekao je Kurilovčane s učinkom od pet pobjeda i sedam poraza, smješten u sredini tablice, pri čemu se na prvu dalo primijetiti da Ponikve nemaju niti jedan remi u prvih 12 kola.

Nakon 13 kola imaju jedan. Kurilovčani su u Gajnice došli u svom uobičajenom izdanju, što uključuje igru koja ima glavu i rep, u kojoj je stabilnost u defenzivni posebno važna, u kojoj je važno koristiti prilike koje se pojavljuju… Pojavljivale su se i ovoga puta, pogotovo u završnici prvoga dijela, kad je udarac Dominika Furmeka zaustavljen na gol-liniji, ali mreža Ponikvi nije se tresla u svih ovih 90 minuta.

Nije ni kurilovečka, budući da je taj dio posla odrađen besprijekorno, uz samo jedan “incident”, koji je lako mogao biti i koban. Naime, u završnici drugog poluvremena igrač Ponikvi Lovro Kedačić zatresao je okvir gola, što će reći da su centimetri u toj situaciji dijelili Kurilovec od nezasluženog poraza. Bilo je to 90 minuta zanimljivog taktičkog nadmetanja između trenera Kurilovca Senada Harambašića i njegovog kolega Pipinića, ovoga puta bez golova.

Zaostatak Kurilovčana za vodećim Inkerom narastao je tako na velikih 11 bodova, no to ne znači i da će društvo s Udarnika odustati. Do kraja jeseni preostala su još dva kola, tu treba pokušati uzeti svih šest bodova, a onda se i nadati da će društvo s vrha gubiti bodove. To je i realno za očekivati, jer Zagorec kao četvrti igra i s prvim Interom i s drugim Vrapčem, treći Samobor čeka Ponikve i gostuje u Svetoj Nedelji, a sve su to otvorene utakmice.

Bit će takva, nema dvojbe, ni prva sljedeća kurilovečka. U subotu od 13.30 sati, naime, igra se posljednja seniorska utakmica na Udarniku u ovoj kalendarskoj godini, a u skladu s tim je lijepo što će nam u goste doći – domaći čovjek. Damir Grlić Cico, naime, trener je Tigra iz Svete Nedelje, trenutačno devete momčadi prvenstva. Bio je i na utakmici protiv Istre, nekoć je nosio i dres Udarnika, dobro poznaje momčad koju vodi Senad Harambašić, a nema dvojbe ni da će Senad znati apsolutno sve o onome što on radi.

Još jedan intrigantan trenerski duel, nogometni okršaj dobrih znanaca, i dobar povod za kolektivno okupljanje na mjestu na kojem su početkom ovoga mjeseca ispisane povijesne stranice u knjizi o kurilovečkom nogometu. “Red Boysi” će, naravno, biti tu, i svi ostali su pozvani da posljednji put u 2025. godini dođu pozdraviti dečke koje se ne boje ni Istre, ni Tigrova.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Lijepi dani u kockastom, “juniorski” poraz u Kopru i nastavak čudnog niza

Nogometaši Gorice krenuli su s posljednjim pripremama za dolazak Istre 1961 (nedjelja, 18.15 sati), a iza njih su ostale dojmljive partiture u nacionalnim selekcijama. Još pet utakmica je do stanke u HNL-u…

Objavljeno

na

Objavio/la

Punih 16 dana proći će između dvije prvenstvene utakmice HNK Gorice. Od petka 7. studenog i ogleda s Vukovarom do nedjelje 23. studenog i sudara s Istrom 1961, koja je ne tako davno, u nekoj malo drukčijoj priči, već gostovala u Velikoj Gorici… U to lijepo razdoblje stane dosta toga, dovoljno je vremena za sve, a ovom prilikom bilo je baš fino popunjeno događajima.

Za početak se valjalo dobro odmoriti od svega što su trener Mario Carević, njegov stožer i njihovi nogometaši prošli u prvih 13 rundi HNL-a, plus one dvije utakmice u Kupu Hrvatske, u kojem se upalo među osam najboljih. Svježine je baš u toj zadnjoj utakmici s Vukovarom gotovo kronično nedostajalo i nema dvojbe da je i stručni stožer razmišljao o tome, ali odmah potom trebalo je krenuti i graditi temelje za uspješan završetak jeseni. Još pet utakmica na rasporedu je do zimske pauze, bit će potrebne sve raspoložive snage…

U tom smislu možemo promatrati i prijateljsku utakmicu u slovenskom Kopru, protiv istoimenog domaćina, trenutačno četvrte momčadi slovenske lige. Gorica je na ovo gostovanje otišla s idejom da minute dobiju igrači koji su manje igrali, a nastupili su i neki koji uopće nisu igrali, a lako moguće da ni neće igrati.

Žarkov, Gurlica, Josić, Prgomet, Orešković, Jacob, Jakšić, Kasumović, Šimić, Gashi i Erceg bili su prvih 11 za ogled s Koprom, ali nema tu potrebe da itko misli da je nešto propustio po pitanju novih igrača. U pitanju su juniori Gorice, njih čak šestorica, koji su dobili priliku pokazati treneru Careviću što mogu i znaju. Ušli su i nastavku i prvotimci, Matijaš, Leš, Filipović, Perić, Duraković, Pozo, Bakić, Trontelj, Pavičić i Čuić, a konačan ishod cijele te priče bio je minimalan poraz. Autogolom Jakova Gurlice iz 44. minute Gorica je poražena 1-0.

Nije u tom ogledu Carević mogao računati na Luku Vrzića i Antu Kavelja, koji su bili u mladoj reprezentaciji, a možda bi priliku u Kopru u nekim drugim okolnostima dobili i još neki gorički reprezentativci. Za U-17 selekciju, naime, uspješno su nastupala njih četvorica, ali nisu i jedini koji su bili uspješni u kockastom dresu. Pa ajmo redom…

Ante Kavelj dio ove reprezentativne akcije proveo je i doma, budući da je U-21 reprezentacija, čiji je dio i veznjak Gorice, prvi susret odradila upravo na našem stadionu. Rezultatom 4-0 pala je Litva, i to usred one guste magle, kroz koju se jedva uspjelo nazrijeti da je i Kavelj dobio svoju minutažu u posljednjih 15-ak minuta utakmice. Nekoliko dana poslije, u utorak navečer, ostao je Kavelj bez minutaže na gostovanju kod Mađarske, no svejedno se veselio, jer Hrvatska je pobijedila 2-0 i nastavila kvalifikacije u jako dobrom ritmu.

Svoj kvalifikacijski ciklus odradila je i U-19 reprezentacija, u kojoj je naš Luka Vrzić. Pobjedu 2-0 protiv Gruzije Vrza je propustio, ali zato je u visokih 8-0 protiv Gibraltara ugradio hat-trick! Tri komada u toj lakšoj utakmici dovela su i do određenih promjena u razmišljanjima izbornika Siniše Oreščanina, pa je u pobjedi 4-1 protiv Srbije igrač Gorice dobio nešto manje od pola sata od bivšeg trenera Gorice. Iskoristio je to za asistenciju za četvrti gol, kojim je postavljen i konačan rezultat.

Poseban dio ove reprezentativne priče je U-17 selekcija, budući da u njoj glavne role drže upravo Goričani. Juraj Frigan kapetan je te selekcije, Mihael Kelava njezin je ponajbolji igrač, svoju ulogu ima i Francis Chinedu Echue, a godinu dana mlađi golman Lovro Lojen neupitna je “jedinica” u sastavu izbornika Sretena Ćuka. Sastavu koji je proživio burne dane, ali i doživio veliko slavlje…

Krenulo je u Nedelišću porazom od Kazahstana (1-2), u utakmici koju su započeli i Frigan i Kelava i Lojen, a priliku s klupe dobio je i Echue. Standardna trojka započela je utakmicu i u pobjedi nad Albanijom (3-0), u koju je kapetan Frigan ugradio i gol za konačan rezultat, a Echue opet dobio zadnjih pola sata. Ludo i dramatično bilo je u odlučujućoj utakmici protiv Nizozemske (3-2), koju je Hrvatska dobila nakon što je gubila 2-0, a ponovno su Frigan, Kelava i Lojen bili izbornikov izbor. Echue ovom prilikom nije bio u kadru.

U međuvremenu je posao u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo dovršila i A selekcija, a sad je vrijeme da se glave u potpunosti prebace na klupske obaveze. Kavelj i Vrzić već su u kadru trenera Carevića, a u njemu bi u budućnosti trebali biti i ovi posljednje spominjani klinci. Međutim, to je već pogled u budućnost, a važnije je sadašnjost, u kojoj nakon Istre u nedjelju slijedi još i Dinamo doma prvog dana prosinca, čime će završiti serija domaćih utakmica.

I započeti serija gostovanja. U posljednja tri jesenska ispita Goričani će gostovati kod Slaven Belupa, Osijeka i Rijeke, a nakon stanke još će trebati odraditi i gostovanje u Varaždinu. Neobična sezona, u kojoj raspored ide ovako: šest zaredom vani, devet zaredom doma, četiri zaredom vani…

Za početak kraja jeseni – Istra u nedjelju!

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Moja županija

LJEKARNE SAVJETUJU Zdravlje oka – fokus na organ koji je bio inspiracija izumu fotoaparata

Zabrinutost za zdravlje očiju druga je po redu najveća zdravstvena briga populacije na globalnoj razini

Objavljeno

na

Ljudsko oko je po svojoj građi i funkciji složen organ, vrlo često uspoređivan sa fotoaparatom čiji izum je i nadahnut građom oka. Rožnica, prozirni dio očne jabučice,  kroz koju ulazi svjetlo mogla bi se usporediti sa staklom na otvoru fotoaparata; zjenica koja kontrolira količinu svjetla koje ulazi u oko slična je zatvaraču, dok je mrežnica sa nizom svojih fotoosjetljivih stanica poput filma fotoaparata. I oko i fotoaparat imaju leću koja fokusira dolazeće svjetlo s tim da je leća u fotoaparatu kruta i slika  se izoštri približavanjem ili udaljavanjem leće od senzora, dok je leća oka  mekana i fleksibilna i izoštrava vid time što mijenja oblik.

Prvi kontakt oka i okoline je suzni film, koji štiti oko od sitnih čestica prašine, sprečava isušivanje spojnice i rožnice, održava prozirnosti rožnice i sudjeluje u kvaliteti vidne oštrine, a sastoji se od tri sloja : mucinoznog, vodenog i lipidnog sloja.  Mucinozni sloj je najtanji, nalazi se odmah uz rožnicu i odgovoran je za ravnomjernu raspodjelu suza na istu. Vodeni sloj je srednji i najdeblji i upravo kod njegovog stanjenja najčešće govorimo o suhoći oka, dok je lipidni sloj onaj koji je u kontaktu sa vanjskom okolinom i sprečava pojačano isparavanje suza.

Najčešći simptomi suhog oka su nedostatak suza tj. kronični osjećaj suhoće oka,  zamagljen vid, osjećaj peckanja i žuljanja stranog tijela u oku, osjetljivost na svjetlo, crvenilo oka, osjećaj težine i umora u vjeđama, pretjerano suzenje oka, a mogu traju duže od tri mjeseca. Često dijagnoza suhog oka izazove zabunu kod pacijenata kojima oči jako suze. Radi se o tome da nakon nekog vremena žuljanja, iritacije, peckanja dolazi do pojačanog lučenja suza koje slabo utječe na ublažavanje simptoma jer suze u biti nekontrolirano istječu i nedovoljno štite oko od isušivanja. Do suhog oka može doći i zbog poremećaja u lipidnom sloju što dovodi do pojačanog isparavanja suza i pojačanog isušivanja površine oka. Boravak u uvjetima dodatno isušenog zraka posljedično dovodi do pojačane suhoće oka. Primjer takvih uvjeta su zimi pregrijani prostori koji se centralno zagrijavaju ili  ljeti učestalo korištenje klima uređaja.

Pušenje, alergije, menopauza, kirurški zahvati na očima, ozljeda oka, konzervansi u kapima za oči također mogu biti uzrokom suhog oka. Današnji način života koji podrazumijeva provođenje određenog vremena pred ekranom računala koje toliko zna zaokupiti našu pažnju da manje trepćemo, također mogu dodatno isušiti površinu oka. Tome možemo doskočiti ako ekran računala ne pozicioniramo u razini oka već spustimo 20 stupnjeva niže ispod razine pogleda tako da je pogled usmjeren prema dolje što čini da su vjeđe zatvorene za 2/3, a time je smanjeno i isušivanje površine oka. Korisno je i pravilo 20:20:20 što bi značilo svakih 20 minuta napraviti pauzu od ekrana na 20 sekundi i gledati u daljinu od 20 inča (cca dalje od pola metra).

Neke bolesti također mogu biti uzrokom sindroma suhog oka kao npr. limfom, sarkoidoza, amiloidoza, HIV-infekcija te korištenje određenih lijekova poput antikolinergika, antidepresiva, beta blokatora, lokalna primjena anestetskih kapi u oko. Suho oko može biti i simptom nekih sistemskih bolesti kao što su Sjögrenov sindrom, reumatoidni artritis, sistemski lupus eritematosus, poliarteritis, Wegenerova granulomatoza, skleroderma, dermatomiozitis i primarna bilijarna ciroza.

Terapiji suhog oka valja pristupiti individualno, a prva linija liječenja su topikalni pripravci, najčešće umjetne suze.  Danas u ponudi osim kapi koje vlaže oko, postoje i oblici koji imaju dodatne komponente koje omogućavaju njihov dugotrajniji učinak te gelovi koji se duže zadržavaju na površini oka.

Jačmenac je lokalizirana infekcija ili upala lojnih žlijezda vjeđe, koja uzrokuje crvenu kvržicu i otok u blizini ruba vjeđe. Infekcija je najčešće uzrokovana bakterijom iz grupe Staphylococcus i može uzrokovati bolnost vjeđe. Na jačmenac možemo nanositi tople, suhe obloge u trajanju 5 do 10 minuta , tri do šest puta dnevno. Nikada ga ne treba istiskivati i najčešće se spontano povuče u roku od tjedan dana. Ako se oteklina ne smanjuje ili se pojavi bol ili kvržica toliko natekne da ometa vid te se opće stanje pogoršava, treba se javiti liječniku. Halacion je vrsta očnog ječmenca, koji je prešao u kroničan oblik. U većini slučajeva ne boli.

Glaukom je nezaobilazna tema kada govorimo o zdravlju oka budući da se radi o drugom najčešćem uzroku sljepoće u svijetu. Javlja se među svim dobnim skupinama iako je najčešći kod pacijenata starije životne dobi, a radi se o kroničnoj, progresivnoj bolesti očnog živca gdje dolazi do propadanja vidnog polja i gubitka vidne funkcije, a glavni čimbenik rizika je povišeni očni tlak koji se stvara u oku kada se naruši otjecanje očne vodice koja služi za prehranu i ispiranje struktura oka. Svaka trideseta osoba na svijetu oboljeti će od glaukoma, a polovica oboljelih ni ne zna da ima glaukom. Ranim otkrivanjem i adekvatnim liječenjem, bolest se može kontrolirati te prevenirati trajni gubitak vida. Osobama starijim od 20 godina preporuča se jednom u 3 do 5 godina obaviti pregled specijalista oftalmologa i mjerenje očnog tlaka, dok se starijima od 40 godina taj pregled preporuča jednom godišnje. Terapija je doživotna i mora biti redovita.

Dijabetička retinopatija  najvažnija je komplikacija dijabetesa na oku kod koje dolazi do oštećenja unutarnjeg sloja oka koji je građen od živčanih stanica, a zove se retina ili mrežnica. Dijabetes je bolest koja oštećuje male krvne žile pa je mrežnica kao tkivo s posebno malim krvnim žilicama posebno pogođena. Iz takvih malih oštećenih krvnih žila dolazi do istjecanja tekućine koja posljedično narušava vidnu oštrinu. U ranoj fazi bolest može biti bez simptoma, a kako napreduje mogu se javit različiti simptomi kao što su crne točke ili niti koje „plutaju“ u vidnom polju, zamućen vid koji može biti i prolazan, poremećaj u percepciji boja i gubitak vida ili „zamračenje“ u dijelu vidnog polja. Dobra kontrola šećera u krvi može usporiti progresiju bolesti.

Senilna makularna degeneracija (SMD) očna je bolest u kojoj propadaju živčane stanice (fotoreceptori) u žutoj točki i  vodeći je uzrok gubitka centralne vidne oštrine populacije starije od 55 godina , a rizični faktori jesu genetika, dob i spol (Ž) te način života (pušenje, pretilost, izloženost UV zračenju bez zaštite, nekontrolirana hipertenzija, neadekvatna prehrana i visoki kolesterol).  Kod uznapredovanog oblika bolesti javljaju se simptomi kao što su poteškoće kod čitanja bez dodatnog svjetla, slika predmeta je mutna, a predmeti su nepravilnog oblika, veličine i boje, osjećaj kao da predmeti poskakuju kada se usredotočimo na njih, problemi u vožnji, poteškoće u razlikovanju detalja, tamna ili zasljepljujuća točka u središnjem vidu. Prehrana ima važnu ulogu u prevenciji SMD, a među tim hranjivim tvarima su dva ključna karotenoida – lutein i zaeksantin. Uz njih, neizostavni nutrijenti za zdravlje očiju još su vitamin D, resveratrol, cink i omega-3 masne kiseline.

Zabrinutost za zdravlje očiju druga je po redu najveća zdravstvena briga populacije na globalnoj razini, a ljekarnici Ljekarni Zagrebačke županije spremni savjetom vam umanjiti brigu te uputiti na najbolje moguće rješenje za Vas.

(FOTO: Pinterest)

Nastavite čitati

Reporter 455 - 17.11.2025.

Facebook

Izdvojeno