Povežite se s nama

Vijesti

Velimir Šandor: ‘Živim život punim plućima’

Pripreme za WPA Svjetsko prvenstvo u Dubaiju u punom su jeku, a misli su usredotočene na Paraolimpijske igre koje će se iduće godine održati u japanskom Tokiju

Objavljeno

prije 5 godina

na

Našeg sugovornika pronašli smo na novouređenom atletskom bacalištu pokraj gradskog stadiona. Pripreme za WPA Svjetsko prvenstvo u Dubaiju u punom su jeku, a misli su fokusirane na Paraolimpijske igre koje će se iduće godine održati u japanskom Tokiju. Prve četiri pozicije u Dubaiju sigurna su karta za Japan. Kako bi to ostvario naš brončani paraolimpijac iz Rio de Janeira odlučio je dati otkaz na poslu i potpuno se usredotočiti na treninge. Kako kaže, trenira triput dnevno.

– Potpuno sam se posvetio Tokiju i pripremama za paraolimpijadu. Svjesno sam odlučio na tu žrtvu. Moj cilj kad sam se počeo baviti atletikom 2014. godine bio je upravo nastup na tom natjecanju. Trener Ivan Čengić i ja zacrtali smo si taj cilj. Rio se dogodio pomalo nenadano, bio je to bum. Ja sam u godini dana s nekakvih 12 metara došao na daljine od 16, 17 metara. Danas bacam daljine oko 19 metara, a bilo bi to i jače da nije bilo ozljeda. Od lipnja prošle godine do unazad mjesec dana hodao sam na neke terapije. Sve je to povezano s ozljedom moje vratne kralježnice. Sada sam napokon spreman. U Tokiju želim dati 100 posto sebe, kako si kasnije ne bih mogao prebacivati da sam mogao uraditi više. Vjerujem da ću biti u borbi za medalje, ali i ako to i ne bude slučaj bar ću znati da sam učinio sve što sam mogao – rekao nam je Velimir Šandor.

Pripreme su važan dio spremanja sportaša za velika natjecanja. Sportska infrastruktura u našoj zemlji u potpunosti je prilagođena osobama s invaliditetom jedino u Medulinu i Makarskoj. Iako će Hrvatski paraolimpijski savez osigurati tri tjedna priprema Velimiru, to nije dovoljno.

– Savez pokriva tri tjedna mojih priprema, a ja bih volio odraditi barem tri do četiri puta više. Idealno bi bilo između 12 do 15 tjedana, jer se na pripremama totalno drugačije radi i mogu se totalno posvetiti treningu. Sve to dosta košta i zamolio bih sve koji mogu da mi pomognu da se maksimalno pripremim i donesem još jednu medalju za našu zemlju – zamolio je naš paraolimpijac.

Kad se s olimpijskom broncom vratio iz Rio de Janeira, mnogi su pohitali da ga dočekaju i čestitaju mu te iskoriste priliku da se fotografiraju s njim. Nakon što se što se ‘zlatna prašina’ slegla, mnogima od njih je ovaj vrijedan i uspješan mladi sportaš postao nezanimljiv.

– Ne obazirem se previše na to, pa ipak ti nije lako kad pročitaš u novinama da se ovog potiče s ovim, onoga s onim, da sad ne imenujem. Iza puno pojedinaca se stoji više nego iza mene. Od prosinca prošle godine odlučio sam promijeniti ploču jer su me zasmetale neke stvari. Više ne želim trošiti svoje vrijeme i živce na ništa drugo osim na jedan cilj, odlazak na Paraolimpijske igre u Tokiju – iskreno nam je rekao Velimir.

Foto: cityportal.hr

S KOŠARKAŠKIH 207 CENTIMETARA VISINE, VELIMIR JE VIŠE VOLIO MALI NOGOMET NEGO KOŠARKU

Vedre naravi i čvrstog karaktera naš sugovornik ogledni je primjerak Brežana. Rođen je i odrastao u jednom pitoresknom breškom mjestu, koje svoje ime dijeli s puno poznatijim gradom u našem primorju, Opatiji.

– 1992. godine krenuo sam u Područnu školu u Opatiji. Bilo nas je 28 u razredu i imali smo predivnog učitelja Jadranka Horvata koji nas je uspio posložiti. Voljeli smo ići u školu. Tamo smo igrali nogomet, graničara, tko se boji vuka još i kojekakve druge igre. Bilo smo društvo i u školi i izvan nje. Već u prvom i drugom razredu počeli smo voziti traktore, bavili smo se poljoprivredom i pomagali roditeljima koliko smo mogli – otkrio nam je naš uspješni sportaš.

Onda je došlo vrijeme adolescencije. Nogomet je na Vukomeričkim goricama bio i ostao pokretač društvenog života. Iako visok 207 centimetara i rabijatne konstitucije, Velimir je više volio mali nogomet nego košarku.

– Sve je krenulo kroz nogomet. I prije nego što je nastala Breška liga, igrali su se nogometni turniri po Bregima. Svako selo imalo je svoj malonogometni turnir. Već u sedmom, osmom razredu sa  starijom ekipom kreneš po nogometnim turnirima. Netko bude na golu, netko zaigra koju minutu pa se veseliš tome. Glavna nagrada za prvo mjesto često je znala biti gajba pive ili odojak pa feštaš do jutra. Na Bregima smo svi jače građeni, osim možda ovih mlađih generacija. U mojoj generaciji svi smo bili iznadprosječno jaki, od Pokupskog do Bune i Šiljakovine to je bio skup najrazličitijih karaktera koji su imali potrebu pokazati svoj stav. Fešte su bile odlične, a ako bi i izbila kakva kavga sutradan bi se sve ‘ispeglalo’ uz piće i razgovor – pojasnio je.

U 21. GODINI ŽIVOTA SUOČIO SE S ČINJENICOM DA VIŠE NIKADA NEĆE PROHODATI

Negdje u lipnju 2006. godine, točnije 11. lipnja u nedjelju se igralo zadnje kolo treće županijske lige između Turopolja i Pokupskog, Hrvatska je igrala utakmicu na Svjetskom prvenstvu te se igralo prvo kolo Breške lige. Velimir je odigrao obje utakmice i krenuo kući.

– Ispod Kravarskog auto je sletio u jarak. Bio sam pri svijesti, ali nisam mogao izaći iz automobila. Nezgodno sam udario glavom ili vratom, ni sam ne znam što se točno dogodilo. Nisam osjećao noge, zacrnilo mi se pred očima. U bolnici su mi rekli da mije pukao šesti vratni kralježak – prisjetio se Velimir.

U 21 godini života suočio se s činjenicom da više nikada neće prohodati.

– Nije život tada stao. Nadao sam se da će sve proći za par mjeseci ili godina. S vremenom sam prihvatio ovu činjenicu, ali nikad se nisam pomirio s njom. Kad bi se pomirio, to bi značilo da sam odustao. Upravo ta borba me gura u sportu te poslovnom i privatnom životu. Imam milijun želja i želim svoj život proživjeti na najbolji mogući način. Sport mi puno pomaže. Rasterećuje me psihički i zahvaljujući njemu puno putujem i vidio sam svijeta, on me ustvari pokreće. Nisam se začahurio u svoju sobu, ima me svuda – otkrio nam je naš uspješni paraolimpijac.

‘INVALIDITET NE SMIJE BITI IZGOVOR, UVIJEK SE MOŽE VIŠE I BOLJE’

Velimir nije dopustio da ga invaliditet spriječi u tome da život živi punim plućima.

– Ne treba me sažalijevati. To mi je najgora stvar. Znalo mi se dogoditi da čujem komentare ljudi, kao ono vidi ga jadan. Ne tražim sažaljenje, nisam jadan, zakaj bi bio jadan. Moj jedini problem je što se ne mogu popeti uz deset stuba i to je to. Sam sebi uvijek želim dokazati da mogu ostvariti ono što si zacrtam, a onda i svima drugima. Ja sam najbolji primjer da se i u kolicima može puno toga napraviti. Često susrećem osobe u kolicima i kažem im neka se prime nekog sporta. Kažu mi da se ne mogu dići s poda, je im kažem ne mogu ni ja. Milijun puta sam pao na pod pa se opet uz veliki napor dignuo u kolica. Nije bilo lako, ali moraš se boriti. Invaliditet ne smije biti izgovor, uvijek se može više i bolje. Mene to gura naprijed – dodao je.

Foto: Facebook/Velimir Šandor

Upravo mobilnost je ono što značajno utječe na kvalitetu života osoba s invaliditetom. Mogućnost samostalnog obavljanja poslova. Naš sugovornika već 11 godina vozi automobil prilagođen svojim potrebama. Iako s vozilom može doći gdje god želi, ipak mu je za izlazak potrebna pomoć drugih. Kako to izgleda i jesu li ljudi spremni pomoći osobi s invaliditetom upitali smo našeg sugovornika.

-Ja sam otvoren po tom pitanju. Kad stanem na parking, zamolim prvog prolaznika koji prolazi da mi izvadi kolica iz prtljažnika automobila. U 11 godina dva puta mi se dogodilo da mi netko nije pomogao. Ne vjerujem da je razlog tome bio to da mi nisu htjeli pomoći, već možda su ljudi bili u nekom svom filmu i nisu uopće doživjeli situaciju te što ih uopće molim. Tisuće ljudi do sada mi je pomoglo od Splita, Makarske, Pule, Rijeke, Slavonije, Zagreba pa do Njemačke. Gdjegod sam se našao s automobilom ljudi su mi pomogli. Upozorio bih na jedan drugi problem, a to su barijere koje se nalaze suda oko nas. Trebalo bi se poraditi na tome da ih je čim manje. Dvije stepenice na ulazu u trgovinu meni čine veliku razliku. Upravo te arhitektonske barijere treba riješiti – istaknuo je Šandor.

U Velikoj Gorici po tom pitanju već je dosta napravljeno. No, problemi još postoje. Pokazalo se da neka rješenja koja su primijenjena kako bi se olakšao život osobama i omogućio im se lakši pristup, zapravo uopće nemaju uporabnu vrijednost i služe više kao ukras.

– Moram priznati kako je Velika Gorica jedan od prilagođenijih gradova osobama s invaliditetom. Grad pokazuje da ima senzibilitet za ovu grupaciju, naročito za osobe u kolicima. U ostatku zemlje situacija je puno lošija. U 90 posto gradova nogostupi su još uvijek neprilagođeni osobama s invaliditetom. No, ono što je zbilja najveći problem je javni prijevoz. Na primjer, ja javnim prijevozom ne mogu otići od Gorice do Zagreba bez tuđe pomoći. Ne mogu samostalno ući u Policijsku postaju Velika Gorica, iako postoji lift. Moram dole doći i čekati pet minuta da netko dođe i omogući mi da uđem u lift te me zatim podigne gore. To je napravljeno po nekim standardima, ali problem je u tome što sam i dalje ovisan o nekome. Sve nas ispunjava pomisao da ne ovisimo o drugima – smatra naš sugovornik.

‘HOĆU LI NASTAVITI BAVITI SPORTOM ILI OKRENUTI MOŽDA POLJOPRIVREDI I UZGAJANJU SVINJA U OPATIJI JOŠ UVIJEK NE ZNAM’

Za kraj našeg druženja zamolili smo Velimira da nam otkrije svoje planove.  Upitali smo ga hoće li Tokio biti kruna njegove karijere.

– Ja ne znam je li Tokio kruna moje karijere. Moja najveća želja je dati sve od sebe u Tokiju i napraviti što bolji rezultat. Što će biti nakon toga ne znam. Hoću li nastaviti baviti sportom ili okrenuti možda poljoprivredi i uzgajanju svinja u Opatiji još uvijek ne znam – odgovorio nam je Velimir.

-To mi je želja. Sad je li budu svinje ili kokoši svejedno. Zanima me organska poljoprivreda, odnosno da ta svinja i kokoš živi u simbiozi s prirodom te nisu zatvorene unutra. Vukomeričke gorice su šumski kraj i veliki dio je zemljišta koji nije šumski već je zarastao. Ljudi su to nekad kosili kosama, jer traktor nije mogao uči. Sve je to zaraslo. Potencijal tih ‘bregov’ i ‘brežuljkov’ su brojni izvori vode i prirodni hlad, kao stvoreni za uzgoj turopoljske svinje, crne slavonske svinje ili mangulice. Želja mi je uzgajati svinje upravo na Vukomeričkim goricama. Da ujutro kad se probudim sjednem na kvad ili traktorčić i odnesem im hranu i uživam u prelijepoj prirodi – otkrio nam je ponosni Brežan.

Povezane teme:

Sport

Bitka za titulu ide dalje! Pionirima bod u Solinu, odluka pada protiv Rijeke

Pionirska momčad HNK Gorice odigrala je 0-0 u gostima kod Solina, u utakmici u kojoj je pobjeda donosila osiguravanje naslova prvaka države. U zadnjem kolu protiv Rijeke doma dovoljan će biti i jedan bod, ali tražit će se sva tri

Objavljeno

prije 15 sati

na

5. svibnja 2024.

Objavio/la

Jutro nakon novog poraza seniora, ovoga puta u Koprivnici, uz stravičan dodatak u obliku teške ozljede Đure-Giulija Đekića, pioniri Gorice krenuli su na svoj zadatak. Na igralištu s umjetnom travom u Vranjicu, s početkom u 10 sati, lideri HNL-a u svom uzrastu tražili su pobjedu protiv domaćeg Solina, kojom bi kolo prije kraja osigurali naslov prvaka države. Nažalost, nije se dogodilo, završilo je bez golova, ali mladi Goričani i dalje apsolutno sve drže u svojim rukama.

Nisu u klubu željeli ovim mladim igračima, dečkima od 14 i 15 godina, stavljati dodatan teret na leđa, tijekom tjedna baš sve se odvijalo onako kako je to bilo prije svake prethodne utakmice, no promjenu je donijela odluka da se na put krene dan ranije. Trener Boris Trivunov poveo je zadnji trening u subotu u 9 sati, nakon čega je poveo momčad u Solin, gdje su dečki prespavali i spremni dočekali sudar koji im je mogao donijeti titulu.

Značajno oslabljeni, bez dvojice reprezentativaca, Luke Čolića i Francisa Echuea, s nedovoljno oporavljenim kapetanom reprezentacije Matejem Kelavom na klupi, Goričani su nasrnuli od prve minute. Bila je u svemu tome vidljiva i određena psihološka blokada, što i ne čudi osobito kad znamo da je ovdje riječ o djeci koja tek završavaju osnovnu školu, no puno veći problem bio je stav protivnika. Solinjani su u borbi za ostanak u ligi, u ovu su utakmicu ušli s ogromnim motivom, ali i naglašenom defenzivnim pristupom.

– Dečki nisu parkirali autobus u šesnaestercu. Parkirali su dva autobusa u šesnaestercu… – dobacio je netko s tribina u trenucima dok su Goričani tražili način kako doći do gola vrijednog naslova prvaka.

Nije to baš išlo po planu, što je i logično uzimajući u obzir sve faktore, ii pritisak na leđima, i začahurenog protivnika, i zahtjevan teren. Imali su naši klinci svoje prilike, neke i vrlo dobre, ali generalno je u tim uvjetima teško bilo doći i do šanse, a kamoli do gola. I protegnulo se to na cijelu utakmicu, sve do završnog sučeva zvižduka, nakon kojega je na semaforu i dalje stajao isti rezultat kao i prije njezina početka: Solin 0, Gorica 0.

Svakome je tako pripao po bod, što Gorici nije bilo dovoljno da osigura titulu, budući da je dan prije drugoplasirana Lokomotiva došla do pobjede 2-1 u gostima kod Rijeke. Pobijedio je i Hajduk u Sesvetama, no Splićani su ovim bodom Gorice definitivno ispali iz igre za naslov. Kolo prije kraja tablica izgleda ovako: Gorica je prva s 56 bodova, Lokomotiva ima 54, a Hajduk je ostao na 52, koliko može imati i Dinamo dobije li svoju utakmicu ovoga kola.

U zadnje kolo kao dva jedina kandidata za titulu ulaze Gorica i Lokomotiva, pa će i svoje završne utakmice igrati u isto vrijeme. Gorica će na Gradskom stadionu dočekati Rijeku, a Lokomotiva će biti domaćin Dinamu. Točan termin tek će se dogovarati, a za naše klince dobra je vijest da im je i bod dovoljan za zadržavanje prvog mjesta.

Iako, nema dvojbe da će dečki ići na pobjedu, baš kao što su činili i u prethodnih 25 slučajeva…

Nastavite čitati

Udruge

Vatrogastvo kao poziv ljubavi

Objavljeno

prije 15 sati

na

5. svibnja 2024.

Objavio/la

Mraclinski vatrogasci danas su u svečanom ešalonu pristupili svetoj misi u kapeli sv. Vida koju je slavio kapelan Domagoj Topić. Ovaj povod, vezan uz jučerašnju proslavu sv. Florijana, zaštitnika vatrogasaca, bilo je dobar uvod u današnje evanđelje. U svojoj propovijedi vlč. Domagoj je naglasio:

– Upravo ovo današnje evanđelje, u kojem Isus kaže “Više vas ne zovem sluga, vas sam nazvao prijateljima”, neka odjekuje u našim srcima. I dalje kaže da nema veće ljubavi nego kad prijatelj položi život za prijatelja. Svatko bi dao život za svog prijatelja, pogotovo za neku voljenu osobu. Danas imamo malen broj ljudi koji daju svoj život za prijatelje, ali i za neznance i neprijatelje. Među njima ste i vi, dragi vatrogasci. Odlazite na intervencije s glavom u torbi. Ne znajući kome idete. Koliko puta ste otišli ne znajući što vas čeka tamo, ne znajući hoćete li se vratiti svojim domovima i svojim obiteljima. Hoćete li sami sa sebe skinuti odoru ili će je netko drugi morati skinuti s vas. To je život. S druge strane ste odlazili kada nije bio samo život u pitanju, nego ste pomagali na razne načine. Upravo to je ono na što je svatko od nas pozvan. Njegovati tu ljubav jedni prema drugima, živjeti u zajedništvu svakoga od nas. I uvijek si možemo postavljati ta razna pitanja: zašto nešto živim? Ili još bolje pitanje: zašto nešto živim kad neću dobit ništa zauzvrat? Ali, sve gledajmo ljubavlju i srcem bića koje jesmo, ljubavlju onoga što jesmo, a to je da smo kršćani – rekao je velečasni Topić i dodao:

– Vama, dragi vatrogasci, neka je to poticaj i snaga da nema veće ljubavi nego položiti život za prijatelja. A kakva je to tek ljubav položiti život za neznanca. I mi možemo od vas puno toga naučiti, svatko od nas može se vama ponositi. Također, trebamo moliti i za one koji se svoj život dali za našu domovinu i naše domove – poželio je velečasni mraclinskim vatrogascima.

Tekst: Mraclin hr./Foto: DVD Mraclin

Nastavite čitati

Sport

Dramatično zadnje kolo: Gorica bila sigurna, a na kraju ispala – kobna!

Rukometaši Gorice završili su sezonu osvajanjem prvoga mjesta u Ligi za ostanak, zaključno sa subotnjom pobjedom 30-26 na gostovanju u Križevcima, koja je u niži rang natjecanja gurnula domaći KTC

Objavljeno

prije 16 sati

na

5. svibnja 2024.

Objavio/la

Kompletno ludilo vladalo je u zadnjem kolu Lige za ostanak domaćeg rukometnog prvenstva, jer u ligi koju je činilo deset klubova, njih čak sedam strahovalo je za svoj status. Jedini koji su bez dvojbi ušli u to zadnje kolo bili su igrači Ribola Kaštele, koji su već odavno ispali iz lige, drugoplasirani Metković, koji je ostanak osigurao kolo prije kraja, te naša Gorica.

Koja je, ispalo je na kraju, odigrala jednu od ključnih uloga u konačnom raspletu…

Budući da dva kluba izravno ispadaju iz lige, tražilo se tko će biti drugi novi drugoligaš, što je željelo i pokušavalo izbjeći čak sedam klubova, pri čemu je važno bilo izbjeći i sedmo i osmo mjesto, jer te su pozicije vodile u dodatne kvalifikacije za ostanak.

Veliko slavlje na kraju su sami sebi očekivano priuštili igrači Trogira, koji su bili bolji od susjeda iz Kašetela, dok je puno neizvjesnije bilo u Rudama, gdje je Rudar slavio protiv Karlovca, pri čemu su se spasili i gosti. Dubrava je pobijedila Osijek i gurnula Slavonce u kvalifikacije, u kojima je završila i Moslavina, unatoč pobjedi u Metkoviću.

A iz lige je na koncu ispao križevački KTC, koji je imao “meč loptu” na domaćem terenu, no problem je bio u tome što je s druge strane bila ipak prejaka Gorica. Koja je vodila sedam razlike na poluvremenu, koja je imala osam razlike na otvaranju nastavka, a zatim sve to prosula.

Igrala se 56. minuta kad je KTC došao do potpunog egala, na 25-25, ponadali su se domaćini da je čudo moguće, ali tad je slijedila serija Gorice 4-0 i sve nade križevačkih rukometaša otišle su u nepovrat. Završilo je 30-26 za Goricu, uz osam golova prvog strijelca lige Hrvoja Cekovića, po pet Jure Čakarića i Ivana Laljeka, po četiri Mateja Svržnjaka i Kaje Cikatića…

– Žao mi je zbog KTC-a. Mi smo sportaši i nismo ni na kraj pameti imali da ne igramo pošteno do samog kraja. Htjeli smo završiti prvi u toj Ligi za ostanak, što smo na kraju i uspjeli, zbog čega nam je drago – rekao je golman Gorice Marin Sorić, koji je skupio sjajnih 14 obrana, te dodao:

– Utakmica je bila borbena, teška, a prvo poluvrijeme potpuno na našoj strani. U drugom nam se dogodio neki blackout. Križevci su podigli razinu obrane i agresivnost i samim time su se vratili, zabili nam par kontri i utakmica je bila egal do samog kraja. Za publiku zanimljivo, nažalost po Križevce nesretno. No, želim im svu sreću i da se što prije vrate jer su divna rukometna sredina, koju je lijepo imati u Premijer ligi.

Križevčani su tako na kraju tugovali, no trener Gorice Matej Mišković mogao je na kraju biti ponosan na odrađeno u svom kratkom mandatu.

– Nas je to prvo poluvrijeme, koje smo fantastično odradili, što obrambeno što napadački, uz potporu našeg golmana, malo zaljuljalo, malo smo upali u tu rupu. Križevčani su znali što im ova utakmica nosi, dali su zadnji atom snage i uveli nas u te neke probleme. Čestitam im na korektnoj borbi i sretno dalje – kazao je Mišković.

Došao je s ciljem da što prije osigura ostanak, osigurao ga je na kraju bez stresa, a sad naše rukometaše čeka predah pa pripreme za novu sezonu.

U njoj će novi premijerligaši biti Čakovec i Zamet, prvaci svojih liga, dok će s Moslavinom i Osijeku u dodatne kvalifikacije Sisak i Umag.

Nastavite čitati

Sport

Đekić uspješno operiran, i liječnike iznenadile posljedice udarca…

Mladi nogometaš Gorice Đuro-Giulio Đekić, koji je u subotu poslijepodne teško ozlijeđen na utakmici protiv Slaven Belupa, u nedjelju prijepodne operiran je u KB Dubrava. Nastradao mu je cijeli središnji dio lica…

Objavljeno

prije 16 sati

na

5. svibnja 2024.

Objavio/la

Jutro nakon najtežeg dana u njegovoj mladoj nogometnoj karijeri, nakon vjerojatno najteže noći u njegovu životu, 18-godišnji nogometaš Gorice Đuro-Giulio Đekić išao je na hitnu operaciju lica. Stravične scene iz Koprivnice i dalje su teško izlazile iz glave u trenucima dok su se čekali vijesti o poslu kojeg su odrađivali doktor Igor Čvrljević i njegov tim u KB Dubrava…

Operacija je bila složena, zahtjevna i višeslojna, ali liječnici su, prema prvim dostupnim informacijama, napravili najbolji mogući posao. Nakon što je sve konačno bilo gotovo, stigle su dobre vijesti, koje kažu da je – operacija uspjela!

U službenom klupskom priopćenju nije se išlo u previše detalja, jer oni u ovom slučaju i nisu od presudne važnosti, neusporedivo je važnije da sve prođe dobro, ali neslužbene informacije kažu da je zatečeno stanje iznenadilo i same liječnike. Prema nekim procjenama, ozljede koje je Đekić zadobio u ovom slučaju bile su “kao u najtežim prometnim nesrećama”, nastradao je cijeli središnji dio lica i nema sumnje da će oporavak biti i dug i zahtjevan.

“Nogomet donosi mnogo lijepih trenutaka, ali u jednoj sekundi, kad sve stane, kad nastane tišina, kad se uhvatite u molitvama, zapitate se ima li sve smisla… Mladi igrač Gorice Đuro Giulio Đekić teško je stradao u jučerašnjoj utakmici u Koprivnici i danas prije podne će biti podvrgnut operativnom zahvatu. Vjerujemo i molimo se za brzi povratak. U ime svih iz Gorice zahvaljujem Darku Korenu županu Koprivničko-križevačke županije na brzoj reakciji i mobiliziranju svih u bolnici u Koprivnici, upravi Slaven Belupa, ravnatelju i osoblju koprivničke bolnice, Tomislav Madžar koji je iz Zagreba koordinirao prijem u KB Dubrava. Igračima jedne i druge momčadi veliki respect jer u ovakvim situacijama teško je biti pribran… 🙏🙏❤️❤️“, objavio je na svom Facebook profilu potreseni predsjednik Gorice Nenad Črnko.

Kao što je i službeno navedeno, iz bolnice bi 18-godišnji desni bek Gorice i U-19 reprezentacije Srbije trebao izaći krajem idućeg tjedna, no proći će vjerojatno i mjeseci dok Đuro-Giulio ne bude u stanju ponovno istrčati na travnjak i zaigrati nogometnu utakmicu. To je, naravno, i manje važna stvar u ovom trenutku, no teško je ne suosjećati s mladim nogometašem i u tom smislu.

U Goricu je Đekić stigao iz Lokomotive u veljači 2023. godine, sve od tad nadao se prilici u prvoj momčadi, čekao šansu, a kad je konačno i dočekao svoje minute na travnjaku, već u drugoj seniorskoj utakmici dogodila mu se ovakva nesreća… Njegova mladost u svemu tome je i prednost, jer rane će zacijeliti i Đuro-Guilo će imati sasvim dovoljno vremena da krene iz početka, no nema dvojbe da će traume ostati.

Traume će, usput rečeno, ostati navijačima Gorice od cijele ove sezone, jer ovakvi trenuci samo su nesretna i ružna nadopuna svega što se događa(lo) na travnjaku. Teška ozljeda u ovoj je sezoni zadesila i Đekićeva suigrača Merveila Ndockyta, i to baš u trenutku kad se vratio u reprezentaciju, malo nakon što je ostao bez sestre, a kad se svega toga sjetiš, nekako je lakše podnijeti i to što je ova gorička nogometna sezona za brzi zaborav.

Jer, eto, nije sve u nogometu.

Nastavite čitati

Kultura

FOTO Treći ”Svibanj u Andautoniji” u Šćitarjevu u izvedbi Plesnog kluba Barbara

Objavljeno

prije 21 sat

na

5. svibnja 2024.

Objavio/la

Šćitarjevo, 04.05.2024.  ”3. Svibanj u Andautoniji”. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Manifestacija ”Svibanj u Andautoniji”, 3. izdanje, Plesna revija i obilazak Arheološkog parka, u organizaciji Plesnog kluba Barbara uz podršku Grada Velike Gorice, Arheološkog muzeja Zagreb i Arheološkog parka Andautonija, Osnovne škole Šćitarjevo (ravnatelj Mario Ivić) održana je jučer (subota, 04.05.2024.) na školskom igralištu OŠ Šćitarjevo.

Šćitarjevo, 04.05.2024.  ”3. Svibanj u Andautoniji”. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Šćitarjevo, 04.05.2024.  ”3. Svibanj u Andautoniji”. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Sudionici programa bili su: Plesni klub Barbara (Velika Mlaka, predsjednica Štefica Krilčić), Plesni studio Tena (Zagreb), Belečke mažoretkinje (Belec), Budinščinske mažoretkinje (Budinščina) i KUD Šćitarjevo – mlađa folklorna skupina.

Šćitarjevo, 04.05.2024.  ”3. Svibanj u Andautoniji”. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Šćitarjevo, 04.05.2024.  ”3. Svibanj u Andautoniji”. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Šćitarjevo, 04.05.2024.  ”3. Svibanj u Andautoniji”. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Predstavnicama izvođačkih skupina i ravnatelju Iviću uručene su spomen zahvalnice. Voditeljica programa bila je Lucija Palac. Majstor tehnike Mario Ivić. Zbog zdravstvenih problema odsutan je bio Vlado Palac, predsjednik Hrvatskog udruženja mažoret timova (HUMT).

Šćitarjevo, 04.05.2024.  ”3. Svibanj u Andautoniji”. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Šćitarjevo, 04.05.2024.  ”3. Svibanj u Andautoniji”. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Nakon jednosatne revije ugodno druženje nastavljeno je u prostoru škole, uz postavljene stolove s pićem, narescima i kolačima.

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Reporter 436 - 11.04.2024.

Facebook

Izdvojeno