Povežite se s nama

Sport

Hajdučki dani u Gorici? Ma kakvi, ovo su gorički dani… I to je najveća pobjeda!

Kad nogometaši Gorice i Hajduka u srijedu u 17 sati istrče na travnjak našeg stadiona, dočekat će ih gostujući navijači na istoku, ali i tisuće onih koji će na zapadu drukati za Goricu, klub koji je u nevjerojatno kratkom razdoblju postao velik, važan i respektabilan

Objavljeno

na

Da se film odvrti samo malo u prošlost – neka to bude nekih godinu i pol unatrag, ne moramo ići dalje od toga – ono što nas čeka u ova četiri dana nazivalo bi se “Dani Hajduka u Velikoj Gorici”. Ipak nam u grad dolazi jedan od dva najveća kluba u državi, klub s poviješću koja traje 108 godina, klub koji je osvajao trofeje u svim prvenstvima u kojima se natjecao, četvrtfinalist Lige prvaka iz sad već davne 1994. godine… I to dolazi dvaput, prvo u srijedu, pa u subotu, u dvije prave, iznimno natjecateljske utakmice.

Međutim, nogometna Velika Gorica, lijepo je to vidjeti i primjetiti, više ne živi u tom svijetu, u kojem je važno biti “simpatičan protivnik”. Prošla su vremena kad nam je bila čast uopće dočekati protivnike poput Dinama, Hajduka ili Rijeku, češće u prijateljskim ogledima, rjeđe u nekoj kup utakmici, u kojoj domaća momčad nije imala ozbiljnu šansu da nešto napravi. Prošla su vremena kad je publika dolazila na tribine goričkog stadiona da bi gledala Dinamo, Hajduk ili Rijeku, da bi vidjela iz prve ruke kako to igraju, recimo, Jairo, Gorgon ili Oršić.

Gorica će u srijedu tražiti prolazak u četvrtfinale Kupa, a u subotu nova tri boda u prvenstvu… Foto: Matija Habljak/PIXSELL

Danas ljudi na gorički stadion, naime, dolaze gledati Goricu! Navijati za svoju momčad, iz prve ruke vidjeti kako će odigrati, recimo, Lovrić, Zwolinski ili Dvorneković. I pritom će vjerovati da njihova momčad, koliko god protivnik imao bogatu povijesti i cijeli niz trofeja u riznici, može pobijediti Hajduk. I odavno to više nije optimizam bez pokrića, navijačka zaluđenost, odavno su Goričani dokazali da su narasli toliko da se mogu itekako ozbiljno nositi s najjačima. Momčad koja pet puta zaredom (ej, pet puta zaredom!) pobijedi Rijeku, koja u sudarima s Hajdukom doživi jedan poraz u pet utakmica, koja Osijeku uporno zagorčava život, ima pravo na svoje nade, želje, snove i ambicije.

– Je li Hajduk favorit? Ne, nije. Jer, znate, mi u svlačionici razgovaramo o tome da vrijedimo i za drugo mjesto na tablici, toliko vjerujemo u sebe. I zato nikome nećemo priznati da je bolji dok to ne dokaže na terenu – prenio je jedan od igrača Gorice razmišljanja iz njihovih internih razgovora.

Nema tu ni grama bahatosti, neće nitko poletjeti ili izostaviti neizbježni respekt u pričama o protivniku poput ovog koji slijedi, ali samopouzdnje koje stanuje u svlačionici govori jako puno. Govori o tome koliko je ovaj klub, godinama simpatični drugoligaš, izrastao u posljednjih nekoliko godina. U nepunu sezonu i pol trener Sergej Jakirović, njegov stožer i igrači koje vodi napravili su korak od tisuću milja, utabali si put koji vodi prema gore i zato su zaslužili apsolutno sve što im se događa.

Goricu podržava sve više domaćih navijača, ljudi su prepoznali da se tu događa nešto važno… Foto: Marko Prpić/PIXSELL

Pa tako, između ostalog, i to da ljudi nakon toliko malo vremena više ne dolaze gledati Hajduk, nego Goricu. Koja će, vjeruju, imati šansu izbaciti velikog protivnika i otići u četvrtfinale Kupa, koja će imati svoju šansu i u subotu, u prvenstvu, u kojem je cilj izboriti Europu.

– Srce mi je bilo puno kad sam vidio da je cijeli autobus navijača došao s nama u Rijeku, a na povratku smo se sreli u Ravnoj Gori. Fenomenalan je osjećaj kad vidiš koliko značiš ljudima, da te svi žele pozdraviti, stisnuti ruku, slikati se sa mnom ili s igračima… To najbolje govori o onome što smo napravili otkad smo prvoligaši – govori trener Jakir.

I to je, zapravo, konačna istina. To doista najbolje govori o onome što je Gorica napravila. U gradu koji je za većinu događanja previše uspavan, u kojem se ljudi neobično teško okupljaju na jednome mjestu, nogomet je u tome uspio. Na Dinamu je bilo više od četiri tisuće ljudi, na Rijeci više od tri tisuće, a čak i kad su protivnici manje zvučni, okupi ih se oko dvije tisuće… I to je najbolji dokaz onoga o čemu je ovdje riječ. O tome da ljudi definitivno dolaze gledati Goricu.

Da je netko prije, recimo, dvije godine rekao da će se ljudi boriti za dres Gorice, zvučalo bi suludo, ali… Foto: Marko Prpić/PIXSELL

Zwolinski, Ndiaye, Lovrić, Kahlina, Suk i društvo u ovom gradu imaju obožavatelje, postoje tu neki klinci koji idoliziraju igrače Gorice, koji jednog dana žele biti poput njih, igrati u dresu u kojem oni igraju, na terenu na kojem oni zadnju nepunu sezonu i pol marljivo skupljaju bodove. I respekt. Često neke “nenormalne” stvari postanu normalne u ovom našem okruženju, navikne se prosječan Hrvat vrlo brzo i na dobro i na loše, ali ipak je prilično fascinantno koliko je brzo Gorica postala važna, značajna, velika.

Jer, da nam je netko prije dvije godine rekao da će tu postojati klinci koji čekaju igrače za autograme i “selfie” nakon treninga, bilo bi najjednostavnije proglasiti ga ludim. Puno manje jednostavno bilo je ono što su odlučili napraviti pedsjednik Črnko, njegov prvi suradnik Nikoličius, trener Jakirović i njegovi igrači. Puno je manje jednostavno bilo osvojiti peto mjesto u prvenstvu u debitantskoj prvoligaškoj sezoni, graditi momčad i imidž kluba, pa u drugoj nastaviti istim putem, gospodski i pobjednički.

Srećom, svi oni bili su u stanju odraditi i taj posao, nimalo jednostavan, nimalo lagan, ali silno značajan. Dobili smo klub za kojeg se i jedan Nenad Bjelica posebno studiozno priprema, klub s renomeom i ugledom, sa statusom jednog od onih protiv kojeg svi mrze igrati. Zato što je Gorica dobra, zato što je toliko teško pobijediti je, zato što nije lako podnijeti da te dojučerašnji drugoligaš, klub kojeg donedavno nisu shvaćali posebno ozbiljno, pomete s terena, zatim temeljito počisti svlačionicu, zahvali na gostoprimstvu i ode svojim putem.

I nije ni društvu iz Hajduka, koliko god su u Splitu u svim sferama života naoružani samopouzdanje, često i bez pokrića, drago što moraju dvaput zaredom igrati protiv Gorice. Zabrinuti su, možda na trenutke i uplašeni, jer čekaju ih dva teška izazova, protiv momčadi koja im je već nanijela toliko muka. I kojoj su ostali dužni nakon pobjede 3-0 na početku ove sezone, u utakmici u kojoj je bilo svega i svačega…

Tako nekako, za očekivati je, bit će i u srijedu (17 sati) i subotu (17.30). Vatreno, žestoko, otvoreno, zanimljivo. I uz pune tribine. Na kojima će, tamo na istoku, biti gostujući navijači, a na zapadu… E, tamo će biti ovo društvo o kojem zapravo i pričamo. Ljudi koji bez problema odvoje poslijepodne da odu u Rijeku, Koprivnicu ili Osijek pogledati svoj klub, proslaviti pobjedu s igračima ili potražiti utjehu nakon poraza. Ljudi koji će požuriti s posla da stignu na Goricu. I neće doći gledati ni Bradarića, ni Nejašmića, ni Jaira, ni Edouka. Ne, doći će gledati naše, domaće junake, jer… OVDJE IGRA GORICA!!!

Dobra, odlična Gorica, momčad koja Dinamu puca na gol 14 puta, koja izdominira Rijeku na Rujevici, koja ima kvalitetu, gard i samopouzdanje. I momčad koju se, doista, isplati doći vidjeti. Pa makar i kiša padala, makar je i temperatura konačno došla na razine koje pripadaju ovom dijelu godine. Zato, dođite… Jer ulog je četvrtfinale Kupa, protivnik je respektabilan, a Gorica je – fantastična.

Dani Hajduka u Velikoj Gorici? Ma ni blizu, ovo su dani goričkog nogometa u Gorici… I to je, zapravo, najvažnija pobjeda cijele ove priče. Ajmoooooo!

Moja županija

FOTO Najbolji u županiji: Trijumf borilačkog sporta, kuglanja i rukometa

Na dodjeli nagrada najboljima u županijskom sportu, održanoj u Rugvici, svoje je predstavnike imala i Velika Gorica, no četiri glavne nagrade otišle su u Dugo Selo, Samobor, Zaprešić i Zelinu

Objavljeno

na

Najbolju sportašicu Zagrebačke županije u prošloj godini ima Samobor, najboljeg sportaša Sv. Ivan Zelina, najbolju ekipu Dugo Selo, a najbolju momčad Zaprešić. One glavne, najzvučnije nagrade na županijskoj dodjeli najboljih u sportu pravilo su se rasporedile po cijeloj županiji, pri čemu se lako može primjetiti kako su sve četiri i ovom prilikom zaobišle najveći grad u županiji, našu Veliku Goricu. Velika satisfakcija stigla je kod dodjele nagrada najboljima u parasportu, jer tu je naš grad apsolutno dominantan…

U konkurenciji za najbolju ekipu godine bile su stolnotenisačice Jaske, karatistice Samobora, hokejašice Zeline, mlade rukometašice Ivanića, odbojkašice iz Zaprešića te nogometašice Gorice, a nagradu su dobile rukometašice Dugog Sela ’55.

Strijelci iz našeg SD Gorda bili su nominirani za najbolji momčad godine, zajedno s rukometašima Ivanića i Rudara iz Ruda, atletičarima iz Jaske, hokejašima iz Zeline i ribolovcima iz Rakitja te Auto Klubom Dugo Selo, a najboljima su na kraju zasluženo i očekivano proglašeni kuglači Zaprešića, deseterostruki prvaci Hrvatske.

U lovu na titulu najbolje sportašice županije svoje je argumente imala velikogorička badmintonašica Jelena Buchberger, kao i rukometašica Josipa Bebek (ŽRK Dugo Selo ’55), strijelkinja Iva Popović Gecan (SK Ivanić), Paola Matić iz kickboxinga (KK Jastreb), kartingašica Dora Ravenščak (Sveta Nedjelja), hokejašica Helena Buzjak (HK Zelina), svjetska prvakinja u powerliftinu Andrea Petrek (PK Wild Hogs) te Tonka Žitković iz Konjičkoga kluba Trajbar Team. Ponovno očekivano i zasluženo, sportašicom godine proglašena je karatistica Sadea Bećirović, članica KK Samobora.

Velikogorički sportaš godine Hrvoje Ceković bio je naš adut u utrci za sportaša godine, no ta je nagrada drugi put u posljednje tri godine otišla u ruke Alena Nokaja, prvaka Hrvatske u savate boksu i člana SK Čigra iz Sv. Ivana Zeline. U konkurenciji su bili još iz Ivan Đodan iz zaprešićkog taekwondoa, hrvač Domenik Andreić iz Vrbovca, ribolovac Matija Kraševac iz Rakitja, biciklist Fran Bošnjak iz Samobora, strijelac Josip Glasnović iz Jaske, automobilist Florian Blažutić iz Dugog Sela te Borna Grmuša iz Kickboxing kluba Ivanić.

Velika Gorica ponosila se u trenucima kad su svoje nagrade dobivali parasportašica godine Mirjana Lučić i najbolji parasportaš u 2024. godini Velimir Šandor, a njihov i naš klub USPON proglašen je najboljim parasportskim klubom. I Mirjana, i Velimir, i USPON tako su nastavili svoj niz velikih i važnih priznanja, i to već poslovično dominantno, jer prave konkurencije ovo društvo ni nema u županijskim okvirima.

Svoje priznanje dobio je ovom prilikom i Anri Targuš iz našeg hrvačkoga kluba, jedan od “zaslužnih sportskih kolektiva” bili su i pioniri HNK Gorice, senzacionalni prvaci Hrvatske iz prošle sezone. Igrač našega prvoligaša Lovro Lojen nagrađen je kao jedna od nada godine, naš kao i Mia Čunčić iz Karate kluba Velika Gorica u ženskoj konkurenciji.

Nagradu za promociju Zagrebačke županije dobili su braća Sinković, osvajači olimpijskog zlata u Parizu, budući da je Martin već godinama stanovnik naše županije, odnosno Strmca i Samobora. Kao izvrstan domaćin pokazala se Rugvica, a sve zajedno poslužilo je kao uvijek dobrodošlo okupljanje županijskog sporta.

Foto: Igor Đuran/01portal

Nastavite čitati

Sport

Varaždin napadao i promašivao, Gorica iščupala bod: ‘Nešto moramo mijenjati…’

Nogometaši Gorice odigrali su 0-0 na gostovanju kod Varaždina, povezali su dva gostovanja bez poraza, ali to je i jedino što može zadovoljiti navijače, ali i trenera naše momčadi. Bod je osvojen puno više sretno nego spretno…

Objavljeno

na

Objavio/la

Da bismo tamo nešto uzeli, morat ćemo biti na “milijun posto” svojih mogućnosti!

Tako je gostovanje u Varaždinu, kod jako dobrog protivnika, najavio trener Gorice Mario Carević, vjerujući i nadajući se da će njegova momčad odigrati bitno bolju utakmicu nego u porazu od Slaven Belupa i remiju s Lokomotivom u posljednja dva kola. Međutim, pokazalo se i ovoga puta da u nogometu nema previše egzaktnih pravila. Gorica, naime, nije bila ni blizu svog najboljeg izdanja, a kući se vratila s velikim i vrijednim bodom.

O preostala dva, koja su također bila na raspolaganju, nakon svega viđenog ne treba previše ni razmišljati, jer za ta dva žaliti mogu jedino Varaždinci. Koji su dominirali, napadali, bili puno bolja momčad od Gorice u ovih 90 minuta, ali i to je nogomet. Ponekad ti uzme, ponekad ti vrati, a Goričanima je ovoga puta vratio za sve što je išlo kontra njih u posljednje vrijeme. I zato ovaj bod ima poseban značaj i posebnu veličinu.

Jedinu pravu opasnost na ovoj utakmici Gorica je kreirala početkom nastavka preko Ante Ercega, koji je pucao iskosa, no Zelenika je to uspio zaustaviti. S druge strane, sve varaždinske šanse teško je i pobrojati, počevši već od prve minute, zaključno s velikim promašajem stopera Mladenovskog u završnici. Između toga smjestio se cijeli niz pokušaja domaćina, no Ivan Banić bio je u svom najboljem izdanju, nedvojbeno je zaslužio titulu igrača utakmice, a koliko je to bilo sadržajno predvečerje za njega govori i statistika: Varaždin je pucao 20 puta, Gorica samo pet puta…

Puno je manja razlika po pitanju udaraca u okvir vrata, Varaždin ih je imao četiri, a Gorica dva, no te će brojke ipak malo zavarati, jer cijeli gol iz izgledne pozicije nije promašio samo Mladenovski, nego i Vuk, i Mitrovski, i Mamić, a Duvnjak je zatresao stativu… Sasvim je to dovoljno situacija da ovaj remi bez problema možemo nazvati puno više sretnim nego spretnim.

Goričani su krenuli u svom već uobičajenom sustavu, sa trojicom ispred Banića, Bralićem, Krešićem i Krizmanićem, ponovno bez Mikanovića, s Majstorovićem desno te Sikošekom lijevo. Gusti i tehnički potkovani vezni red u sastavu Halilović, Pajaziti, Elezi, Ndockyt nije mogao pronaći način kako se nositi s Varaždincima, a samim time je i istureni Erceg bio poprilično odsječen u vrhu napada.

– Mislim da moramo biti presretni s ovim bodom, s obzirom na to da nismo odigrali dobru utakmicu. Varaždin je bio bolji protivnik, a mi smo radili jako puno neforsiranih pogrešaka u kontroliranom posjedu, u jednostavnom pasu, čime smo nudili prilike Varaždinu. Ne znam zašto je to tako, ali jednostavno nismo bili dobri – priznao je trener Carević, koji je mogao biti zadovoljan jedino činjenicom da je Gorica prvi put ove sezone uspjela ostati neporažena na dva uzastopna gostovanja.

– Tijekom svih 90 minuta griješili smo na sličan način. Vjerojatno tu ima i psihološkog momenta, budući da se borimo za ostanak, pa fali i samopouzdanja, ali u ovakvim situacijama se i postaje igrač. Kad je teško, treba preuzeti odgovornost i biti bolji. Ne mogu svojim momcima zamjeriti na angažmanu i želju, ali morat ćemo se ozbiljno resetirati, a čekaju nas i neke promjene, jer trojica igrača dobila su treći žuti karton, a i ozljeda Krešića nije bezazlena. Moramo dobro analizirati stvari i nešto promijeniti, jer moramo biti puno opasniji prema naprijed. Ponavljam, ovoga puta smo presretni zbog boda, Varaždin je bio bolji – zaključio je Carević.

Sljedećeg vikenda Gorica se vraća kući, prvi put nakon početka ožujka i onog ružnog poraza od Slaven Belupa, a posao koji čeka naše nogometaše ponovno će biti izuzetno zahtjevan. Stiže Istra 1961, još jedna momčad koja izgleda i igra puno bolje od Gorice…

Nastavite čitati

Sport

Imamo najboljega golmana u državi! Nitko ne brani kao Goričanin Karlo

Naslov prvaka Hrvatske u hokeju na ledu ponovno je osvojio Sisak, koji je u finalu pobijedio Mladost, ali najbolji golman prvenstva dolazi iz KHL Zagreba – njegovo ime je Karlo Bujanić i dolazi iz Velike Gorice…

Objavljeno

na

Uvjerljivom pobjedom Siska protiv Mladosti u posljednjoj utakmici finalne serije završena je još jedna sezona hrvatskog prvenstva u hokeju na ledu, sportu koji ima bogatu povijest, trenutke za pamćenje poput pojave jakog Medveščaka, ali i sadašnjost koja hokejaše udaljava od naslovnih strana. Ispod radara tako je prošao i detalj koji sa svim tim povezuje naš grad. Točnije, ne radi se o detalju nego o – Karlu!

Za mjesec dana Karlo Bujanić će navršiti 23 godine, a hokej u svim varijantama počeo je igrati kao desetogodišnjak. Hokej na rolama, inline hokej ili “pravi” hokej na ledu, nije bilo posebno važno, Karlo nije odustajao. Velika nagrada stigla je prije tri godine u obliku priznanja za najboljega golmana U-20 prvenstva Hrvatske, da bi ove sezone stigla dodatna nadogradnja.

Karlo Bujanić, naime, proglašen je najboljim golmanom hrvatskog prvenstva! Govorimo, naravno, o seniorskom prvenstvu, o natjecanju u kojem su najbolji hrvatski hokejski golmani, od svih njih najbolji je upravo Karlo. Dečko koji je sve svoje nepune 23 godine proživio u Velikoj Gorici, koji u tišini tjera po svome, koji je jako dobar u onome čime se bavi. Član je KHL Zagreba, no nije nemoguće da će mu ovo priznanje i otvoriti vrata nekih viših razina hokeja.

U svakom slučaju, kao i u svih ovih 25 sportova koji nam djeluju u gradu, Velika Gorica ima se čime pohvaliti i u hokeju na ledu…

Nastavite čitati

Sport

Klaf rastura, ali ovoga puta samo će gledati: ‘Milka, daj ti to preuzmi…’

Naš trener Dean Klafurić radi jako dobar posao na klupi Širokog, u srijedu je u polufinalu Kupa pao Željezničar, a već u subotu na redu je gostovanje u sedam sati vožnje udaljenoj Bijeljini. No Klaf će tamo biti gledatelj, a palicu preuzima prijatelj i suradnik

Objavljeno

na

Objavio/la

Jako dobar posao u Širokom Brijegu radi naš trener Dean Klafurić, dečko iz Kurilovca u najboljim godinama, odnedavno i djed. Ove zime prestao je dolaziti na uobičajne goričke nogometne kave, jer trenerski put odveo ga je prema Hercegovini, u kraj iz kojega korijene vuče supruga Maja, a vijesti koje otamo stižu govore da je u Širokom – pretežno sunčano!

Opasna je sezona u tijeku, čak četiri kluba ispast će iz lige u kojoj ih je trenutačno 12, a u tom smislu je Klaf od prvog trenutka bio svjestan da ga čeka težak posao. I da će svaki bod biti važan. Klafurić ih zasad, hvala na pitanju, skuplja s popriličnom uspješnošću…

Krenulo je odlično, s dvije pobjede protiv GOŠK-a iz Gabele, prvo u kupu, a zatim i u ligi, u kojoj je zatim Zrinjski odnio bod s Pecare “na pravdi boga”, nakon 90 minuta potpune dominacije Širokog. Put u kupu nastavljen je pobjedom protiv Veleža, bivšeg Klafurićeva kluba, a prvi poraz stigao je u gostima kod Sarajeva i kolege Zorana Zekića.

Povezao je Široki nakon toga još dvije pobjede, u ligi s Posušjem i još jednom u kupu s Veležom, nakon čega je stigla i prva mala kriza. Boraz 0-3 kod Borca u Banja Luci nezasluženo je visok, s na njega se naslonilo i 2-5 doma s Veležom u prvenstvu, u najlošijoj utakmici koju je Široki odigrao od Klafurićeva dolaska.

Međutim, olakšanje je stiglo nakon briljantne pobjede doma protiv Željezničara, ponovno u kupu, ovoga puta u polufinalu. Dogodilo se to u srijedu, a već u subotu Široki čeka gostovanje u dalekoj Bijeljini. Na put je Klaf tako momčad poveo već u četvrtak, a u petak će trening odraditi u prekrasnom okruženju, koje izgleda ovako nekako:

Široki je trenutačno na sedmome mjestu, šest bodova iznad zone ispadanja, a Radnik iz Bijeljine na osmome mjestu ima samo dva boda više od Posušja, najboljeg među ugroženima. U prijevodu, bit će ovo utakmica “na nož”, a Širokom pritom neće pomoći činjenica što će baš ovoga puta, baš u Bijeljini, suspenziju morati odraditi – trener!

Dean Klafurić, naime, ima tri akumulirana žuta kartona, što znači da će morati preseliti na tribine. To, međutim, ne znači da Široki ovom prilikom neće voditi Velikogoričanin.

– Milka, preuzmi, sve znaš – reći će Klaf neposredno uoči utakmice svom prijatelju i dugogodišnjem suradniku Damiru Milanoviću, najpoznatijem po tome što je bio trener Mraclina i Jelačića.

Dobro, igrao je i nešto prve lige, osvajao nekakve trofeje, okušao se i u europskim natjecanjima, ušao s Goricom u HNL, ali sve to ovoga puta može objesiti mačku o rep. I okrenuti se onome što je naučio kao trener Mraclina i Jelačića, jer baš kao i tamo, ovoga puta on će biti šef. A Klaf privremeno u pozadini…

– Ma on je uvijek u pozadini, samo misli da je glavni – kazat će na tu temu mladi i talentirani Milka.

Iako, nježnim godinama unatoč, jer tek su mu 42, ima iza sebe i nešto nakupljenog iskustva. Kao, primjerice, onomad u srcu Mostara, kad se igrao veliki derbi između Veleža i Zrinjskog. I tad je Klaf zaslužio jednu utakmicu na tribinama, pa je momčad preuzeo upravo Milka. Svjedoci kažu da je uz liniju pretrčao više nego polovica igrača na terenu, a posebnim iskustvom može se opisati i ono što je slijedilo nakon poraza 0-1 pod Bijelim brijegom.

Naime, nakon završetka utakmice u teren su uletjeli navijači Zrinjskog uletjeli su u teren i sukobili se sa specijalcima, u tom trenutku svi su se razbježali prema svlačionicama, a jedini je na svome mjestu ostao Damir Milanović. Sve se smirilo nakon nekoliko minuta, ali Milka je postao i ostao miljenik navijača Veleža.

– Nakon toga dva mjeseca nigdje nisam platio kavu, ha, ha… – sjeća se Milka.

Suradnja s prijateljem i šefom Klafom toliko je dugotrajna i duboka da problema nije bilo tad, kao što ih neće biti ni tad. Deda Klafurić će sve pripremiti najbolje što može, komunikacija s klupom će biti konstantna, no njegove oči i uši na klupi bit će Milka.

Sretno, Goričani!

Nastavite čitati

Sport

Besplatan tenis u travnju: ‘Školarci, dođite i upoznajte se s tenisom!’

U organizaciji Teniskoga kluba iTeam Velika Gorica, uz pomoć iz Grada i županijske sportske zajednice, učenici naših osnovnih škola mogu tijekom travnja doći na terene i okušati se u tenisu

Objavljeno

na

Teniski klub iTeam Velika Gorica u suradnji s gradskom sportskom Zajednicom, rekreativnim Savezom i turističkom zajednicom, kao i samim Gradom, ali i županijskom sportskom Zajednicom, do kraja travnja organizira besplatne treninge tenisa za djecu svih osnovnih škola u Velikoj Gorici.

“Pozivamo sve učenike osnovnih i srednjih škola da se prijave na ovaj besplatan program i na taj se način upoznaju s tenisom. Tenis je sport koji je u mlađim dobnim kategorijama prilično evoluirao, postavši tako dostupan svima, ne samo financijski, već i igrački. Djeca sa svojih sedam godina mogu bez problema osjetiti čari teniske igre, a pri tome mislim na zaista igranje mečeva i izmjenu loptice sa suigračem ili trenerom već na prvom treningu”, poručuju iz kluba, uz objašnjenje:

“Cijeli program treniranja u našem klubu temelji se na ITF (Međunarodna teniska federacija) tzv. “Play&Stay” sustavu, što podrazumijeva prilagodbu tenisa djeci, koja igraju na malim teniskim terenima adekvatnima njihovoj visini i uzrastu, te s malim, laganim, lako upravljivim reketima i jednako tako prilagođenim sporijim lopticama koje dozvoljavaju djeci više vremena za procjenu loptice koju je suigrač uputio, te više vremena za razmišljanje što učiniti s tom lopticom i kako na nju odgovoriti. Sve ovo omogućava djeci uživanje u igri i tenisu kao sportu.”

Tenis će se besplatno moći igrati na terenima TK iTeam VG u sklopu srednjoškolskog centra u Cvjetnom naselju. Prijave se vrše na broj telefona 091 3344 031 (trener Miha) i primaju se za vrijeme trajanja programa. Odnosno, tijekom mjeseca travnja.

Nastavite čitati

Reporter 446 - 20.03.2025.

Facebook

Izdvojeno

Sva prava pridržana © 2022 e-Radio d.o.o.