Povežite se s nama

Sport

Hajdučki dani u Gorici? Ma kakvi, ovo su gorički dani… I to je najveća pobjeda!

Kad nogometaši Gorice i Hajduka u srijedu u 17 sati istrče na travnjak našeg stadiona, dočekat će ih gostujući navijači na istoku, ali i tisuće onih koji će na zapadu drukati za Goricu, klub koji je u nevjerojatno kratkom razdoblju postao velik, važan i respektabilan

Objavljeno

na

Da se film odvrti samo malo u prošlost – neka to bude nekih godinu i pol unatrag, ne moramo ići dalje od toga – ono što nas čeka u ova četiri dana nazivalo bi se “Dani Hajduka u Velikoj Gorici”. Ipak nam u grad dolazi jedan od dva najveća kluba u državi, klub s poviješću koja traje 108 godina, klub koji je osvajao trofeje u svim prvenstvima u kojima se natjecao, četvrtfinalist Lige prvaka iz sad već davne 1994. godine… I to dolazi dvaput, prvo u srijedu, pa u subotu, u dvije prave, iznimno natjecateljske utakmice.

Međutim, nogometna Velika Gorica, lijepo je to vidjeti i primjetiti, više ne živi u tom svijetu, u kojem je važno biti “simpatičan protivnik”. Prošla su vremena kad nam je bila čast uopće dočekati protivnike poput Dinama, Hajduka ili Rijeku, češće u prijateljskim ogledima, rjeđe u nekoj kup utakmici, u kojoj domaća momčad nije imala ozbiljnu šansu da nešto napravi. Prošla su vremena kad je publika dolazila na tribine goričkog stadiona da bi gledala Dinamo, Hajduk ili Rijeku, da bi vidjela iz prve ruke kako to igraju, recimo, Jairo, Gorgon ili Oršić.

Gorica će u srijedu tražiti prolazak u četvrtfinale Kupa, a u subotu nova tri boda u prvenstvu… Foto: Matija Habljak/PIXSELL

Danas ljudi na gorički stadion, naime, dolaze gledati Goricu! Navijati za svoju momčad, iz prve ruke vidjeti kako će odigrati, recimo, Lovrić, Zwolinski ili Dvorneković. I pritom će vjerovati da njihova momčad, koliko god protivnik imao bogatu povijesti i cijeli niz trofeja u riznici, može pobijediti Hajduk. I odavno to više nije optimizam bez pokrića, navijačka zaluđenost, odavno su Goričani dokazali da su narasli toliko da se mogu itekako ozbiljno nositi s najjačima. Momčad koja pet puta zaredom (ej, pet puta zaredom!) pobijedi Rijeku, koja u sudarima s Hajdukom doživi jedan poraz u pet utakmica, koja Osijeku uporno zagorčava život, ima pravo na svoje nade, želje, snove i ambicije.

– Je li Hajduk favorit? Ne, nije. Jer, znate, mi u svlačionici razgovaramo o tome da vrijedimo i za drugo mjesto na tablici, toliko vjerujemo u sebe. I zato nikome nećemo priznati da je bolji dok to ne dokaže na terenu – prenio je jedan od igrača Gorice razmišljanja iz njihovih internih razgovora.

Nema tu ni grama bahatosti, neće nitko poletjeti ili izostaviti neizbježni respekt u pričama o protivniku poput ovog koji slijedi, ali samopouzdnje koje stanuje u svlačionici govori jako puno. Govori o tome koliko je ovaj klub, godinama simpatični drugoligaš, izrastao u posljednjih nekoliko godina. U nepunu sezonu i pol trener Sergej Jakirović, njegov stožer i igrači koje vodi napravili su korak od tisuću milja, utabali si put koji vodi prema gore i zato su zaslužili apsolutno sve što im se događa.

Goricu podržava sve više domaćih navijača, ljudi su prepoznali da se tu događa nešto važno… Foto: Marko Prpić/PIXSELL

Pa tako, između ostalog, i to da ljudi nakon toliko malo vremena više ne dolaze gledati Hajduk, nego Goricu. Koja će, vjeruju, imati šansu izbaciti velikog protivnika i otići u četvrtfinale Kupa, koja će imati svoju šansu i u subotu, u prvenstvu, u kojem je cilj izboriti Europu.

– Srce mi je bilo puno kad sam vidio da je cijeli autobus navijača došao s nama u Rijeku, a na povratku smo se sreli u Ravnoj Gori. Fenomenalan je osjećaj kad vidiš koliko značiš ljudima, da te svi žele pozdraviti, stisnuti ruku, slikati se sa mnom ili s igračima… To najbolje govori o onome što smo napravili otkad smo prvoligaši – govori trener Jakir.

I to je, zapravo, konačna istina. To doista najbolje govori o onome što je Gorica napravila. U gradu koji je za većinu događanja previše uspavan, u kojem se ljudi neobično teško okupljaju na jednome mjestu, nogomet je u tome uspio. Na Dinamu je bilo više od četiri tisuće ljudi, na Rijeci više od tri tisuće, a čak i kad su protivnici manje zvučni, okupi ih se oko dvije tisuće… I to je najbolji dokaz onoga o čemu je ovdje riječ. O tome da ljudi definitivno dolaze gledati Goricu.

Da je netko prije, recimo, dvije godine rekao da će se ljudi boriti za dres Gorice, zvučalo bi suludo, ali… Foto: Marko Prpić/PIXSELL

Zwolinski, Ndiaye, Lovrić, Kahlina, Suk i društvo u ovom gradu imaju obožavatelje, postoje tu neki klinci koji idoliziraju igrače Gorice, koji jednog dana žele biti poput njih, igrati u dresu u kojem oni igraju, na terenu na kojem oni zadnju nepunu sezonu i pol marljivo skupljaju bodove. I respekt. Često neke “nenormalne” stvari postanu normalne u ovom našem okruženju, navikne se prosječan Hrvat vrlo brzo i na dobro i na loše, ali ipak je prilično fascinantno koliko je brzo Gorica postala važna, značajna, velika.

Jer, da nam je netko prije dvije godine rekao da će tu postojati klinci koji čekaju igrače za autograme i “selfie” nakon treninga, bilo bi najjednostavnije proglasiti ga ludim. Puno manje jednostavno bilo je ono što su odlučili napraviti pedsjednik Črnko, njegov prvi suradnik Nikoličius, trener Jakirović i njegovi igrači. Puno je manje jednostavno bilo osvojiti peto mjesto u prvenstvu u debitantskoj prvoligaškoj sezoni, graditi momčad i imidž kluba, pa u drugoj nastaviti istim putem, gospodski i pobjednički.

Srećom, svi oni bili su u stanju odraditi i taj posao, nimalo jednostavan, nimalo lagan, ali silno značajan. Dobili smo klub za kojeg se i jedan Nenad Bjelica posebno studiozno priprema, klub s renomeom i ugledom, sa statusom jednog od onih protiv kojeg svi mrze igrati. Zato što je Gorica dobra, zato što je toliko teško pobijediti je, zato što nije lako podnijeti da te dojučerašnji drugoligaš, klub kojeg donedavno nisu shvaćali posebno ozbiljno, pomete s terena, zatim temeljito počisti svlačionicu, zahvali na gostoprimstvu i ode svojim putem.

I nije ni društvu iz Hajduka, koliko god su u Splitu u svim sferama života naoružani samopouzdanje, često i bez pokrića, drago što moraju dvaput zaredom igrati protiv Gorice. Zabrinuti su, možda na trenutke i uplašeni, jer čekaju ih dva teška izazova, protiv momčadi koja im je već nanijela toliko muka. I kojoj su ostali dužni nakon pobjede 3-0 na početku ove sezone, u utakmici u kojoj je bilo svega i svačega…

Tako nekako, za očekivati je, bit će i u srijedu (17 sati) i subotu (17.30). Vatreno, žestoko, otvoreno, zanimljivo. I uz pune tribine. Na kojima će, tamo na istoku, biti gostujući navijači, a na zapadu… E, tamo će biti ovo društvo o kojem zapravo i pričamo. Ljudi koji bez problema odvoje poslijepodne da odu u Rijeku, Koprivnicu ili Osijek pogledati svoj klub, proslaviti pobjedu s igračima ili potražiti utjehu nakon poraza. Ljudi koji će požuriti s posla da stignu na Goricu. I neće doći gledati ni Bradarića, ni Nejašmića, ni Jaira, ni Edouka. Ne, doći će gledati naše, domaće junake, jer… OVDJE IGRA GORICA!!!

Dobra, odlična Gorica, momčad koja Dinamu puca na gol 14 puta, koja izdominira Rijeku na Rujevici, koja ima kvalitetu, gard i samopouzdanje. I momčad koju se, doista, isplati doći vidjeti. Pa makar i kiša padala, makar je i temperatura konačno došla na razine koje pripadaju ovom dijelu godine. Zato, dođite… Jer ulog je četvrtfinale Kupa, protivnik je respektabilan, a Gorica je – fantastična.

Dani Hajduka u Velikoj Gorici? Ma ni blizu, ovo su dani goričkog nogometa u Gorici… I to je, zapravo, najvažnija pobjeda cijele ove priče. Ajmoooooo!

Sport

VIDEO Priča o nogometu i prijateljstvu: Joske i Štef skupa odrasli, skupa debitirali!

U prvome kolu nove sezone HNL-a za Goricu su debitirali Zvonimir Josić i Stjepan Kučiš. Obojica domaći dečki, Goričani, u klubu od svoje pete godine, Joske sa dva dana više staža od Štefa. Jedan su drugoga su od tad sve do debija…

Objavljeno

na

Evo, tu je sve počelo, na ovom igralištu, u Šenoinoj… Tu su nas tate obojicu dovodili, tu smo počeli zajedno trčati za loptom. Imali smo četiri godine. Godinu dana poslije prebacili smo se u klub, prvi ja, a dva dana poslije i Štef. I evo nas, zajedno smo dogurali do seniora, čak samo i debitirali na isti dan. Super je ispalo…, priča Zvonimir Josić, 19-godišnji stoper HNK Gorice, koji dan nakon što je upisao seniorski debi.

Ušao je u igru u Varaždinu u 78. minuti, nekih 13 minuta prije nego što je to učinio njegov najbolji prijatelj Stjepan Kučiš. Četiri mjeseca mlađi i otprilike 23 centimetra niži Štef živi dvije ulice dalje, u kvartu.

– Da, živimo stvarno blizu, jako puno vremena provodimo zajedno, a tako je to oduvijek. Na treningu, prije treninga, poslije treninga, baš smo se puno družili i naravno da mi je posebno drago što smo uz sve ostalo i debitirali u istoj utakmici. Zapravo je i nevjerojatno da smo obojica uspjeli od ovog betonskog igrališta doći do ovoga gdje smo danas. A pogotovo je nevjerojatno da se poklopilo da debitiramo isti dan – kaže Stjepan Kučiš, drugi dio ovog mladog dvojca.

Doslovno su odrasli zajedno, jer išli su i u istu osnovnu školu, razred do razreda, a u srednjoj školi u isti razred. Sudbina je htjela da Joske pričeka Štefa s tim debijem.

– Tako nekako ispada. Ovo su mi bile četvrte pripreme sa seniorima, ali nikad ranije nisam došao u priliku da upišem poneku minutu. Očito sam stvarno morao pričekati da Štef dođe u seniore – sa smiješkom kaže Josić.

Njihova priča o nogometu, prijateljstvu i velikim trenucima zabilježena je i u video obliku. Joske i Štef u svom su predstavljanju za klupski kanal ispričali sve o svojim počecima, zajedničkim godinama i prvim seniorskom minutama…

Nastavite čitati

Sport

Došao utabanim putem: Ognjen Bakić peti bivši igrač Šibenika u Gorici

Ognjen Bakić (22), vezni igrač koji je prošao sve mlađe selekcije reprezentacije Crne Gore, novo je ime u rosteru HNK Gorice. Bakić je prošle sezone bio u Šibeniku, baš kao i Perić, Kavelj, Duraković i Pozo

Objavljeno

na

Objavio/la

Serija se nastavlja, i to iz dvije perspektive. Serija dolazaka u Goricu, jer Ognjen Bakić jubilarni je deseti novi igrač u svlačionici HNK Gorice ovoga ljeta, a ujedno je i već peti bivši igrač Šibenika koji je stigao u Turopolje. Nakon Stefana Perića, Ikera Poza, Ante Kavelja i Elvira Durakovića, Šubićevac je našim Gradskim stadion zamijenio i 22-godišnji vezni igrač iz Kotora u Crnoj Gori.

– Prvi dojmovi su odlični, sretan sam što sam potpisao za klub poput Gorice. Naravno, zahvaljujem stručnom stožeru i Upravi na povjerenju, a ja ću napraviti sve da ispunim njihova očekivanja. U ovoj sezoni očekujem dobru i stabilnu Goricu, koja može igrati protiv svakog kluba u HNL-u. Nadam se da ćemo ostvariti što bolji plasman, a možda i “zgrabiti” mjesto koje nosi nešto više – rekao je Bakić nakon što je potpisao ugovor do ljeta 2028. godine.

U hrvatski nogomet mladi je Crnogorac stigao u siječnju 2022. godine, kad je potpisao za Osijek. Kadetski i juniorski staž odradio je u crnogorskom Grbalju i ljubljanskoj Olimpiji, da bi nakon 20-ak mjeseci u Osijeku završio u turskom Trabzonsporu. Povratak u HNL dogodio se kroz Šibenik, čije je boje branio cijele prošle sezone, u kojoj je na kraju njegov klub ispao iz najvišeg ranga.

Sljedeća postaja na njegovu putu je Gorica, svlačionica u kojoj mu je poznat i trener i dio igrača. Dočekat će ga i ozbiljna konkurencija, budući da u veznom redu, na pozicijama na kojima se najbolje osjeća, svoje minute traže i Pršir, Pavičić, Kavelj, Kapulica, Kučiš, Pozo… Istovremeno, poziciju desnog beka popunjava samo junior Kasumović, no i to bi se uskoro trebalo promijeniti. Možda već u subotu, na dan polaska za Split, gdje će u nedjelju Gorica gostovati kod Hajduka.

Nastavite čitati

Sport

Žućo iz back! ‘Čvrsto sam se držao odluke da neću više igrati. Sve do sad…’

Damir Žutić nedavno je navršio 32 godine, a uskoro će se navršiti i četiri godine od njegova posljednjeg doticaja s nogometom. Bio je uvjeren da je epizoda u Rudešu i posljednja, ali iz NK Rakovca su ga uspjeli “slomiti”…

Objavljeno

na

Objavio/la

Dugi je niz godina ime Damira Žutića imalo svoje težinu u svijetu nogometnom Turopolja. Lijevi bek koji je nogometno odrastao na Gradskom stadionu svoj je put na istome mjestu gradio sve do prve prvoligaške sezone. Za Goricu II igrao je u petoj ligi, za Kurilovec je nastupao u četvrtoj u trećoj, a za prvu momčad Gorice u drugoj i prvoj. Uvijek je bio tu negdje, u goričkom nogometnom điru, čak i u trenucima kad je otišao na inozemnu pečalbu u nogometu nesklonu Litvu.

Nakon epizode u Atlantasu iz Klaipede uzeo je polusezonu odmora od nogometa, pa se od jeseni 2021. pokušao vratiti kroz tadašnjeg drugoligaša Rudeš. I to je potrajalo jako kratko, novo razočaranje dovelo je do odluke da se u tom trenutku 28-godišnji Žutić ostavi nogometa.

– I čvrsto sam se držao te odluke! Sve do nedavno… – javio se Žućo iz godinama poslije.

Točnije, nepune četiri godine nakon što ih je okačio o njega, Damir Žutić svoje je kopačke ponovno odlučio staviti u pogon. Kad su iz NK Rakovca, člana 1. ŽNL, odnosno sedmoga ranga, objavili kako će ih pojačati “iskusni lijevi bočni s bogatim nogometnim stažem, koji u našu svlačionicu donosi iskustvo iz najviših rangova hrvatskog i litvanskog nogometa”, na trenutak se učinilo da se ovdje radi o čovjeku koji neodoljivo podsjeća na Dadu Žutića, no ta poneka sijeda u kosi poslužila je samo kao dekor koji potvrđuje ranije spomenuto iskustvo…

– Da, vraćam se nogometu. Kažem još jedanput, bio sam siguran da se to više neće dogoditi, ali evo, stvari su se posložile. Svih ovih godina otkad ne igram, doslovno svako ljeto i zimu pojavio bi se neki klub s idejom da se vratim, ali sve sam te opcije u startu odbacivao. I govorio da nikad više neću igrati nogomet. Međutim, predsjednik Rakovca bio je baš uporan. Traje do već nekoliko godina, praktički otkad sam se doselio u Vrbovec, znamo se privatno i stalno me “cimao”, a sad sam konačno pristao. Priključilo im se nekoliko mojih prijatelja, složila se dobra ekipa i pokušat ću im pomoći da ostvare ono što žele, a to je ulazak u viši rang – priča nam Dado Žutić.

Oženio se u Vrbovec, pronašao posao u jednoj telekomunikacijskoj tvrtki, posložio si život, pa je došlo vrijeme i za još malo nogometa. Uostalom, tek su mu 32 godine, a sad je očito i prošlo dovoljno vremena da neke rane na duši zacijele.

– Zašto sam se ostavio nogometa? Iskreno, zbog ljudi u nogometu! Iz te priče izuzimam Goricu, tu stvarno nikad nije bilo nikakvih problema, ali sve nakon toga je bilo mučenje. Puno puta sam se razočarao u ljude, dogovori se u pravilu nisu poštovali i sve se svodilo na nekakva navlačenja. A ja za to više nisam imao snage – otvoreno kaže Žutić.

Od nogometa se ipak nije potpuno odmaknuo, iako je odmak bio značajan. Gorica je bila i ostala njegov klub, tu je odigrao čak 147 utakmica, uključujući i onih pet u prvoj sezoni u SuperSport HNL-u, a polako se počeo okretati i vrbovečkom nogometu.

– Goricu pratim cijelo vrijeme, unutra sam koliko god mogu biti ovako iz daljine, a znao sam ići pogledati i NK Vrbovec, u prvom redu zbog prijatelja Jurice Kovačića. Iako, da sam nešto pretjerano bio u nogometu i oko njega, baš i nisam… – priznaje Dado.

Bilo je ovog ljeta i drugih ponuda, nije Rakovec jedini.

– Je, bilo je, zvali su me iz Velike Mlake, ali morao sam i njima zahvaliti na ponudi. Doma sam u Vrbovcu i to bi mi bilo previše putovanja, zato sam morao reći ne, iako su ljudi iz Mlake bili jako korektni, pogotovo trener. Zahvaljujem mu i ovim putem, ali vjerujem da razumiju zašto sam izabrao ovu opciju, jer Rakovec mi je na par minuta vožnje – govori lijevi bek koji to više neće biti.

Trener Rakovca, kaže, vidi ga u ulozi stopera, sigurnost i stabilnost koju je tražio pronašao je upravo u Dadi Žutiću.

– Tu me vidi, a ja nemam problem s tim, dapače. Trenirat ću kad budem mogao i stigao, vjerujem da ću moći pomoći Rakovcu. Skupila se baš zanimljiva ekipa, na momčad koja je lani bila treća u toj ligi, iza Lonje i Bune, sad su se priključili i jedan igrač iz Mladosti Ždralova, jedan koji se vratio iz Austrije, sad i ja… Idemo probati zajedno ostvariti cilj!

Na putu do tog cilja stajat će Rakovčanima i brojno društvo iz naših krajeva. Dio 1. ŽNL ove će sezone, naime, biti Meštrica, Turopolje, Dinamo Hidrel, Posavec, Velika Mlaka…

– Veselim se svim tim gostovanjima. Nisam dosad previše pratio tu ligu, ali znam da u svim tim klubovima igraju dečki s kojima sam odrastao, s kojima sam igrao tijekom svog nogometnog puta i siguran sam da će biti jako zanimljivo. Igrao sam dosad prvih pet rangova, sad ću pokušati iz sedmoga ući u šesti – zaključio je Žućo.

O da, čudni su putevi nogometni…

Nastavite čitati

Sport

FOTO HSTK Velika Gorica – posjeta trenera iz HSTS-a

Objavljeno

na

Objavio/la

Prema riječima Marka Habijanca, glavnog trenera Hrvatskog stolnoteniskog kluba Velika Gorica, klub je aktivan preko cijelog ljeta, bez pauze. Vrijedne trenerice Ida Jazbec i Nataša Skočilović zajedno s trenerom Habijancem su zaslužne za  klupsku aktivnost tijekom ljetnih mjeseci.

Velika Gorica, kolovoz 2025. Hrvatski stolnoteniski klub Velika Gorica – regionalni razvoj. Foto: David Jolić/cityportal.hr

 Foto: David Jolić/cityportal.hr

U sklopu obilaska regionalnih centara i klubova te praćenja regionalnog razvoja stolnog tenisa, trener Zvonimir Korenić iz Hrvatskog stolnoteniskog saveza (HSTS) krajem prošlog tjedna posjetio je klub iz Velike Gorice i odradio treninge s grupom talentiranih najmlađih članova. Na jednom od probnih treninga uz trenera Korenića trenirali su Pavel Ljubek, Josip Pavlinić, Vita i Petar Knežević.

Foto: David Jolić/cityportal.hr

Foto: David Jolić/cityportal.hr

Djeca su dobro odradila trening, savezni trener bio je zadovoljan prikazanim, pohvalio je mlade igrače odnosno njihovu spremnost da redovno treniraju u vrijeme školskih ferija.

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Sport

NK Posavec krenuo s pripremama: ‘Uskoro predstavljamo i pojačanja…’

Nogometaši Posavca okupili su se na prvom treningu uoči nove sezone, u kojoj će mali i ambiciozni klub iz općine Orle ponovno bodove skupljati u okviru jedinstvene 1. ŽNL, sedmog ranga natjecanja

Objavljeno

na

Objavio/la

Zahuktava se polako nogometni svijet i u onom najromantičnijem obliku, jer s pripremama za novu sezonu s početkom kolovoza kreće i društvo iz najnižih rangova. Konkretno, počele su pripreme i u NK Posavcu, klubu iz općine Orle. Nastao ne tako davne 2018. godine, na temeljima nekadašnje NK Slobode iz Bukevja, klub je to koji već godinama pokazuje ambicije na početku sezone, ali zasad se proboju u županijsku “premijerku” Posavec nije uspio ozbiljno približiti.

Prošlu sezonu Posavec je završio na šestome mjestu, sa solidnih 14 pobjeda u 30 kola, ali od prvoplasirane Lonje ostao je na minus 23, dok je drugoplasirana Buna osvojila 22 boda više. Međutim, Buna je i jedini turopoljski predstavnik koji je bio ispred Posavca u 1. ŽNL, jer još manje bodova osvojili su i Dinamo Hidrel, i Turopolje, i Kupa, i Vatrogasac, kojeg više neće biti u ovom društvu. U sedmi rang odozgo je stigla Meštrica, a iz najnižeg ranga probila se Velika Mlaka…

U takvom će okruženju Posavec imati velik broj lokalnih derbija, ali i težak zadatak da pokuša nadmašiti konkurenciju. U tu su misiji nogometaši Posavca krenuli predvođeni dobro poznatim lice, jer trener je i dalje Nino Matković, dobro poznato ime u turopoljskim nogometnim krugovima. Prvu prozivku organizirao je u ponedjeljak, dan prije praznika, a na njoj se pojavilo 17 igrača.

“Na prvi trening se treneru Matkoviću odazvalo 17 igrača, što je više nego zadovoljavajuće s obzirom da je vrijeme godišnjih odmora!”, zadovoljni su u klubu početnim odazivom.

Bilo je tu nekih dobro poznatih lica, igrača koji već godinama nose dres kluba iz Orla, ali bilo je i nekih novosti.

“U narednim danima ćemo vam predstaviti igrače koji su pojačali našu momčad”, najavili su iz Posavca.

Nastavite čitati

Reporter 451 - 31.07.2025.

Facebook

Izdvojeno