Sport

Suk je naš! ‘Obitelj mi je sretna ovdje, klub raste, ostajem do 2023.!’

Joey Suk (30), Nizozemac indonezijskog porijekla, došao je u HNK Goricu prije nešto više od godinu dana, a u četvrtak je produžio ugovor na još četiri godine. Ulogu agenta u pregovorima je preuzela supruga Cansu Dogan, a sve je nadgledala kćerkica Jayllin…

Objavljeno

prije 6 godina

3. listopada 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Povod okupljanju bilo je potpisivanje novog ugovora, uključivalo je to i pregovore i dogovore, ali vidjevši scenu u klupskim prostorijama HNK Gorice ovog četvrtak poslijepodne, sve je djelovalo nekako obiteljski, prisno… S jedne strane stola bili su klupski čelnici, dvoje glavnih ljudi HNK Gorice, predsjednik Nenad Črnko i dopredsjednik Mindaugas Nikoličius, a s druge Joey Suk, razarač iz goričkog veznog reda s brojem 8 na leđima, ali i – supruga i kćer!

Malena Jayllin sjedila je tati u krilu, a najviše je pričala gospođa. Ime joj je Cansu Dogan, objašnjenje je da je ona ipak kudikamo “jača” s engleskim, da je zato vodila glavnu riječ, no svejedno je teško bilo izbjeći usporedbu koju je netko i glasno rekao…

– Pa ovo je naša Wanda Nara!

Riječ je, ako netko ne zna, o agentici i supruzi argentinskog napadača, igrača PSG-a Maura Icardija, koja s puno autoriteta vodi suprugovu karijeru. Kod Sukova baš i nije tako, radi se čisto o praktičnosti, ali Cansu je debitirala kao “agentica”.

– Kako je prošlo? Vidjet ćemo, nadam se da će se pokazati da sam uspješna – nasmijala se simpatična Cansu, koja je odmah i dodala da zapravo i nisu postojale dvojbe potpisati produženje ugovora ili ne.

– Ugodno je živjeti ovdje, u Hrvatskoj. Uživamo svi zajedno, a važno je i da nam je relativno blizu i Nizozemska i Turska, u koju često odemo. Bili su i u Veneciji, Budimpešti, sad planiramo i u Beč… Kažem, baš uživamo. I naša kći Jayllin se jako lijepo snašla, ide u vrtić, a već je naučila i hrvatski. Razmije sve, a pričati joj je zasad još malo teško. Ipak će uskoro napuniti tek pet godina, a već zna i nizozemski, i engleski, i turski, i hrvatski… Dogodi joj se čak i da u istoj rečenici pomiješa tri jezika – prepričava zadovoljna Cansu.

Zadovoljan je bio i Joey Suk, koji je s navršenih 30 potpisao produljenje ugovora na još četiri godine.

– Osjećaj je odličan, sretan sam – počeo je Joey, poznat po istetoviranom tijelu jednako kao po nogometnim kvalitetama, u koje smo se više puta mogli uvjeriti u posljednjih 14 mjeseci, koliko je u Gorici.

– Stvorili smo lijepu priču s ovim klubom, ali ja želim više i bolje, stvarati još ljepše priče. Želim raditi nove iskorake, zato smo i potpisali produženje suradnje. Prvo, želim izboriti nastup u Europskoj ligi, to je zasad ono o čemu razmišljamo. Imamo sve više kvalitete u momčadi, sve skupa izgleda sve bolje i bolje, kako na terenu, tako i u cijelom klubu. Ali dobro, vidjet ćemo što će nam budućnost donijeti. U svakom slučaju, veselim se svemu što nas čeka – kazao je Suk.

Mučio se s ozljedom ovoga ljeta, ali čim se oporavio, vratio se u prvih 11. Bez njega je teško i zamisliti početnu postavu u situacijama kad je zdrav i spreman.

– Zadovoljan sam svojim igrama, osjećam se jako dobro i mogu reći da je ta ozljeda definitivno prošlost. Dobro sam se oporavio i jedva čekam sljedeće utakmice – rekao je Suk.

Ima on još puno nogometnih ambicija, iako više ne spada među mlade igrače, a ostvarivati ih želi baš ovdje, u svom prvom inozemnom klubu u karijeri.

– Moja obitelj i ja pronašli smo sreću u Hrvatskoj. Zemlja je jako lijepi, a ljudi iznimno dragi. Živimo u Zagrebu, u blizini Arene – kazao je Suk.

Ponudili smo i okladu, hoće li naučiti hrvatski jezik do isteka ugovora, u sljedeće četiri godine… Nije ni pokušao pobijediti u toj utakmici.

– Teško je, jako teško, ha, ha… Znam samo neke riječi, jezik je pretežak za moje pojmove. Kad sam došao ovdje, ni moj engleski nije bio dobar, morao sam prvo njega savladati, a ne pomaže sigurno ni to što imam još dvojicu svojih Nizozemaca u svlačionici, ha, ha – zaključio je Joey.

Sve je sa smiješkom sa strane pratio prvi čovjek sportskog segmenta kluba.

– Produženje ugovora s Joeyjem pokazuje smjer kojim klub ide. Želimo izgraditi jasan identitet, da temelj momčadi budu naši najbolji igrači, s kojima se vidimo u budućnosti. Joey spada u kategoriju najboljih naših igrača, vrlo smo zadovoljni njegovim igrama na terenu, ali i njegovim ponašanjem izvan terena. Oko takvih igrača i takvih ljudi želimo graditi našu momčad u budućnosti – istaknuo je Mindaugas Nikoličius, koji je nakon Suka u Goricu doveo još dvojicu Nizozemaca, Mathieua i Steenvoordena.

– Igrači iz tog podneblja imaju dobar mentalitet, o nizozemskom nogometu može se pričati samo pozitivno. To je nogometna zemlja i za Hrvatsku je dobro biti povezan s Nizozemskom i na ovaj način – vjeruje Niko.

Posebno mu je drago bilo što cijelo ovo okupljanje ima snažan obiteljski “štih”.

– To je također važno, činjenica da su se tako dobro snašli ovdje. Uvijek nam je cilj postići da naši igrači budu sretni, da ne pate od nostalgije za domom, da žive dobar i kvalitetan život – kazao je Nikoličius i predstavio planove za budućnost po pitanju dolazaka i odlazaka:

– Pratimo tržište i naravno da se pripremamo za male korekcije u momčadi u zimskom prijelaznom roku. No ispred nas je još devet utakmica u prvenstvu, tu su i utakmice u Kupu, a puno toga ovisit će i o tome kakve ćemo imati rezultate. Nadamo se da ćemo ostati među pet najboljih momčadi i onda pokušati dodatno se pojačati za nastavak sezone.

Sport

Legendo, hvala i sretno! Krizma ide dalje, ostaje gomila lijepih uspomena…

Krešimir Krizmanić, dijete HNK Gorica, napušta svoj klub nakon 13 godina provedenih na Gradskom stadionu, od toga cijelih sedam u prvoj momčadi. Nekoć talentirani klinac izrastao je u simbol onoga kako bi to trebalo izgledati…

Objavljeno

prije 7 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

E, tako ti to nekako trebalo izgledati u idealnom scenariju! Dobro, ne baš u potpunosti tako, jer postoji i detalj koji bi mogao biti i “idealniji”, ali… Krešo Krizmanić otišao je iz Gorice kao simbol onoga na što svaki navijač “ponosa grada”, svaki prijatelj kluba, pomisli kad razmišlja o idealnom igraču za našeg prvoligaša.

Krešo je, naime, dečko s Galženice. “Born and raised” u ovome gradu, u ovome klubu. Počeo je kroz Udarnik, svoj talent zatim prošetao do Sigeta, nosio dres Hrvatskog dragovoljca, pa se na poziv trenera Perice Vidaka vratio kući. I došao u Goricu sa samo 11 godina.

U ovom klubu, koji u to doba baš i nije nalikovao klubu kakvog imamo danas, mali Krizma je rastao iz mjeseca u mjesec, iz sezone u sezonu, iz generacije u generaciju. Prvo kao desno krilo koje zabija ljevicom, zatim kao lijevi bek, pa na kraju kao stoper. Od limača, preko kadeta i juniora, sve do seniora. Uspio je u tome u uvjetima koji nisu bili idealni, iz niželigaškog juniorskog uskočio je u prvoligaški seniorski nogomet, a u takvim prijelaznima mnogi se izgube.

On se nije izgubio. Umjesto toga, mali Krešo stalno je napredovao. Iako, vidjelo se odmah da je u tom dečku nešto posebno…

– Protiv kojeg stopera mi je najteže igrati? Protiv Krizme na treningu!

Tako je svojevremeno govorio Lukasz Zwolinski, najbolji strijelac Gorice u prvoj prvoligaškoj sezoni. U to vrijeme Krizma je imao 18 godina, nije dobivao priliku u borbi za Europu, minute je skupljao u juniorskoj momčadi, ali odmah je bilo jasno da je pitanje vremena kad će i među velikim dečkima doći “na štih”. Ne samo zbog toga što je govorio Zwole, nego i zbog pametnog vođenja trenera Jakirovića, koji mu je prve prvoligaške minute dao u posljednjoj utakmici sezone.

U svakoj sljedećoj Krizmanić je pokazivao da vrijedi, da može, da ima i talent i kvalitetu, iako uvjeti i dalje nisu bili idealni. Gurali su ga na lijevi bok, štitili od eventualnih pogrešaka koje bi “ubile” mladog igrača, a i u godinama koje su slijedile pokazao je da može – sve! Ako treba na beka, može. Ako ima prostora na stoperu, super. Ako treba pokriti bilo koju drugu poziciju, nema frke… Pokrivao je tako i poziciju desnoga beka, ljevonogom stoperu to je daleko od idealnog okruženja, ali snašao se. I dokazao da je pravi “vojnik kluba”.

Spletom okolnosti, možda ponekad i nesreće, propuštao je prijelazne rokove jedan za drugim, ostajao u Gorici iz godine u godinu, pri čemu se iz klinca koji ima talent pretvarao u igrača koji je počeo nositi Goricu. Dogurao je na kraju do statusa ključnog igrača, jednog od onih bez kojeg niti jedan trener ne želi slagati svojih startnih 11, a u svemu tome nakupilo se čak 175 nastupa za najdraži klub.

Posljedično, Krešo Krizmanić postigao je ono što rijetki uspiju postići. Sa samo 24 godine Krešo je sedmu prvoligašku sezonu dovršio sa statusom – klupske legende. I simbola onoga što piše u idealnom scenariju: domaći klinac dođe u klub, ostane ovdje dovoljno dugo da postane prvotimac, na kraju i jedan od najvažnijih igrača, pa tek onda napusti klub.

Krešo napušta Goricu, dakle, u ljeto 2025. godine, punih 13 godina nakon što je prvi put ušao u svlačionicu Gradskog stadiona, s bogatim prvoligaškim iskustvom i iznimnom nogometnom kvalitetom. Zvuči idealno? I bilo bi, da nije jednoga detalja…

Krizma, naime, iz Gorice odlazi kao slobodan igrač. Da je scenarij baš potpuno idealan, klub bi ga transferirao u milijunskom nogometnom poslu, zaradio taj značajan novac i poželio mu svu sreću u nastavku karijere sa znakom eura ili dolara u očima. Ovako, u priči koja je prekrasna, iako ne i do kraja savršena, Krizma odlazi nakon isteka ugovora, uvjeren da je pravi trenutak za iskorak.

Klub se od Kreše Krizmanića prvi put oprostio uoči utakmice protiv Hajduka, njegove posljednje u dresu s brojem 25 i bikom na prsima, a drugi i posljednji put to je učinjeno objavom na društvenim mrežama.

U sklopu oproštaja stigao je i oproštajni intervju, jedan opširan pogled unatrag, na sve ove goričke godine dečka s Galženice. Krizma, hvala na svemu i sretno!

Nastavite čitati

HOTNEWS

Ironwoman Vedrana Janjić u Hamburgu došla do osobnog rekorda Ironman utrke

Produženi vikend članovi Atletskog kluba Turopolje iskoristili su za pojedinačne nastupe na utrkama, a neki su posebno impresivni.

Objavljeno

prije 9 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

cityportal sportska redakcija

Članica Atletskog kluba Turopolje Vedrana Janjić jučer je u Hamburgu odradila svoju treću Ironman utrku, koja je dio Pro Serije i bodovana je kao Europsko Prvenstvo, a Vedrani je to treći nastup na punoj Ironman distanci. To podrazumijeva 3.800 metara plivanja, 180 kilometara bicikliranja i trčanje maratona dugog 42,2 kilometra.

Vedrana je plivačku dionicu riješila za točno sat i pol, na biciklu je provela 5 sati i 26 minuta, a na kraju je maraton istrčala za 3 sata, 46 minuta i 29 sekundi. Kroz cilj je prošla s ukupnim vremenom od 10 sati, 59 minuta i 48 sekundi, što je njen rekord na utrci.

–Jako sam zadovoljna. Jutro nije bilo obećavajuće jer su odgodili start za sat vremena zbog grmljavinskog nevremena i skratili vrijeme za tranziciju pa je sve bilo kaotično i naopako. Onda sam se pogubila u jezeru i napravila više nego je trebalo. I tranzicija je ogromna pa sam i tu puno izgubila jer se puno trči s plivanja do bajka i kasnije do trčanja. Ali na bajku i trčanju sam nadoknadila vrijeme. Na bajku su bili jaki naleti vjetra pa sam se pošteno namučila i malo je snage ostalo za trčanje. Ali već na prvom kilometru se nebo otvorilo ša smo trčali i po dubokim lokvama. Takvo mi je vrijeme pasalo pa sam ipak dobro otrčala. Sve u svemu, osim plivanja, sve je prošlo po planu. Ali to je Ironman, uvijek nešto iznenadi i treba biti snalažljiv – ispričala je Vedrana.

Ultramaratonac Bojan Šebrek, samo dva tjedna nakon istrčanih 70 kilometara od Zagreba do Siska, u nedjelju je gotovo istu udaljenost prošao na utrci u Sloveniji. U Kranju je održana utrka Slo12Run, jedna od najpoznatijih ultri u susjednoj državi, na koju redovno odlazi i ultraška elita iz Hrvatske.

Bojan je sudjelovao u šestosatnoj utrci, a uz iscrpljujuću vrućinu i temperaturu zraka od 30 stupnjeva, uspio je istrčati 65.445 metara, osvojivši ukupno sedmo mjesto od 41 trkača.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Visoka pobjeda Lomnice protiv Bana Jelačića

Objavljeno

prije 10 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Lomnica je u 32. kolu Premier lige pobijedila Ban Jelačić rezultatom 5:1 golovima Nikole Antunovića (3), Hrvoja Skupnjaka i Tonija Kovačevića, za goste Stjepan Klenović.