Povežite se s nama

Sport

Zlatni pir VG-košarke: Sve je počelo zbog vatrogasaca… I tako 50 godina!

Turnirom na kojem će u petak i subotu sudjelovati Cibona, Zadar i ruski prvoligaš Temp Sumz, košarkaški klub Gorica proslavit će 50 godina svog postojanja. S novim predsjednikom, s ambicioznim dugoročnim projektom, ali i s gomilom slika iz prošlosti…

Objavljeno

na

Košarka se u Gorici počela igrati 1967., a prvi košarkaši u Velikoj Gorici bili su vatrogasci. Imali su neko svoje natjecanje u Zadru, koji je uvijek bio grad košarke, pa je jedna od disciplina bilo i ubacivanje lopte kroz obruč. Nakon toga su u centru Gorice, pokraj tadašnje Gasilane, postavili prvi koš. I počela se igrati ‘košarica’ u Gorici…, prepričava prve dodire košarke s Velikom Goricom Darko Ćopić, dugogodišnji igrač i tajnik kluba koji je dočekao svoj zlatni pir.

Dvije godine nakon što je na vatrogasnom domu osvanuo prvi koš, u Velikoj Gorici osnovan je i klub. Od te 1969. funkcionirati je počeo Gorički omladinski košarkaški klub, bili su dečki majstori za utakmice po kiši, pa sredinom 70-ih prešli u dvoranu današnje OŠ Eugena Kumičića, koja je zbog “grandioznosti” prozvana – Coloseum. I tako, godinu po godinu, desetljeće po desetljeće… I klub se danas, 50 godina poslije, hvala na pitanju, jako dobro drži. Evo, rođendan će KK Gorica, kako se klub zove posljednje 22 godine, proslaviti u velikom stilu. Na turnir dolaze Cibona i Zadar, uz njih i ruski prvoligaš Temp Sumz, bit će tu i naša Gorica, a igra se u petak i subotu.

– U petak u 17 sati igraju Zadar i Cibona, a od 19 Gorica i Temp Sumz. U subotu je u 15 sati utakmica za treće mjesto, a u 17 počinje finale. U subotu u 11 sati imat ćemo i Svečanu akademiju u dvorani POU-a – otkrio je raspored aktivnosti predsjednik kluba Duško Radović.

Relativno je novi na toj poziciji, posljednja tri mjeseca, ali u košarci i Gorici je toliko dugo da i sam pamti dio povijesne priče o goričkoj košarci.

– Prvi trener goričkih košarkaša bio je Momo Momčinović. Okupio je 20-ak dečki, krenuli su organizirano trenirati, a već godinu poslije klub je ušao u sportsko društvo Radnik i promijenio ime u KK Radnik. Tako je bilo do 1992., kad je klub postao prvi privatni klub u državi, nakon što ga je kupio Damir Pavličević. Promijenio je ime u Media i sljedećih pet godina ostvarivao je jako dobre rezultate. Bilo je uspjeha i ranije, ali tad je Media dva puta bila i u kvalifikacijama za prvu ligu, oba puta od najvišeg ranga odustajala odlukom vlasnika – vratio se još malo u prošlost Darko Ćopić, koji je bio među onima koji su uskočili kad je Pavličević, bivši igrač Cibone, odustao od svega.

– Bilo je to 1997., nas par bivših smo se okupili, preuzeli klub i nazvali ga KK Gorica, a predsjednik je postao Ivan Šuker. Krenuli smo praktički od nule, radili i borili se, da bi danas došli do statusa stabilnog prvoligaša. Evo, baš se ova slavljenička godina poklopila s najboljom sezonom u povijesti kluba, u kojoj smo igrali polufinale Kupa Krešimira Ćosića i bili šesti u prvenstvu. Za grad poput Gorice, koji možda nema košarkašku tradiciju kao neki drugi, to je sjajan uspjeh – završio je Ćopić svoje predavanje o povijesti.

Duško Radović predsjednik je postao prije tri mjeseca, klub je preuzeo na vrhu što se pogleda unatrag tiče, ali njegovi planovi su puno veći i opsežniji.

– Nemamo nikakav rezultatski imperativ ove sezone. Prioritet je da budemo jednako kvalitetni kao prošle godine, a napravit ćemo sve da budemo bolji. Svaki rezultat bolji od onog iz prošle sezone bit će uspjeh – rekao je predsjednik Radović pa dodao:

– Cijela ideja s kojom smo ušli u ovu sezonu je da na krilima tog lanjskog uspjeha, ali i ove proslave 50 godina kluba, napravimo temelje za budućnost košarke u Velikoj Gorici. Sve što budemo radili ove sezone bit će početak jednog dugoročnog projekta. Imamo puno posla s omladinskim pogonom, u koji možemo privući kvalitetniji kadar nego što smo imali proteklih godina, a zato smo doveli i pojačanje u stručnom radu, Ivana Perinčića.

Novi suradnik stajao je odmah pokraj njega, riječ je o nekadašnjem igraču Zadra i Zagreba, svojevremeno i reprezentativcu, a nakon karijere i vrlo dobrom treneru, potvrđenom pogotovo u radu s mlađim kategorijama. A upravo to je najveći problem KK Gorice u ovom trenutku. I segment na koji će se staviti poseban naglasak. Perinčić će imati ulogu pomoćnika Josipu Sesaru u seniorskoj momčadi, ali bit će i koordinator za omladinski pogon.

– Drago mi je što sam ovdje, a došao sam zato što sam od prvog trenutka osjetio veliku želju ljudi iz kluba da postanem dio njihova tima. Također, jako mi se svidjela ideja i projekt koji su mi predstavili predsjednik, direktor i trener, pravac u kojem žele da se klub u budućnosti razvija. Apsolutno podržavam svaki projekt rada s mladima, jer sve je to u interesu hrvatske košarke. Mislim da zajedničkim snagama ovdje možemo napraviti jako dobre i lijepe stvari, da možemo značajno popraviti rad u omladinskom pogonu, podići ga na puno viši nivo. S druge strane, drago mi je što su surađivati s Josipom u seniorskoj momčadi. Josip je moj prijatelj, a ja mislim da je i jedan od najboljih trenera u Hrvatskoj. Gorica je složila izuzetno zanimljivu momčad za sljedeću sezonu, može napraviti puno… – kazao je Perinčić, kojeg je predsjednik kluba opisao ovako:

– Vjerujem da će Ivan biti glavni motor u budućem razvoju kluba!

Bude li doista tako, a naznake su vrlo pozitivne, u budućnosti se više ne bi smjelo događati da gledamo svoj klub bez domaćih igrača. Kao što je, spletom okolnosti, slučaj u ovom trenutku.

– Iza nas je tri mjeseca napornog, svakodnevnog rada, sve sa željom da budemo spremni za sve što nas čeka. Nadam se da ćemo imati uspješnu sezonu, da ćemo se i malo presložiti u hodu, da ćemo s Ivanom Perinčićem napraviti pravi plan i program za mlađe kategorije i tako dobiti podlogu za daljnji napredak košarke u Velikoj Gorici. Uz to, Grad će nam osigurati tribine od 640 mjesta, trebali bismo dobiti i novu rasvjetu, zbog čega nas dosad nije bilo u TV prijenosima, radimo i galeriju na koju ćemo moći postaviti kameru za snimanje… Sve je to doprinos zajednice da pomogne razvoju košarke. Hvala čelnim ljudima grada što su prepoznali da radimo nešto kvalitetno i pozitivno. A ostalo je na nama. Želimo privući sponzore, ljubitelje košarke, da nam pomognu koliko mogu, da zajedno kreiramo kvalitetnije uvjete za buduće generacije. Ako se na to nalijepi i određeni pomak u financiranju sportskih klubova na razini države, sve to će biti još lakše izvesti. Ovako, rekao bih da će biti krv, znoj i suze. Ali spremni smo na to – istaknuo je predsjednik Radović.

Nova uprava krenula je ambiciozno, zatvorila sve minuse u poslovanju, poboljšala uvjete igračima koliko god je to bilo moguće, pa kad se još uključi i grad… Ovako gledajući, u rođendanskom raspoloženju, dojam je da velikogoričku košarku čeka puno ljepša budućnost.

– Financijski smo se stegli preko svih granica u želji da igračima omogućimo uvjete za normalan život, došli do razine preko koje ne smijemo ići. Hvala Gradu Velikoj Gorici, gradonačelniku i njegovim suradnicima treba skinuti kapu zbog svega što su učinili, ali to, nažalost, nije dovoljno. Trebalo bi nam dvaput ili triput toliko sredstava da bismo mogli ležerno živjeti i funkcionirati. I izgraditi sve ono što smo u svojim idejama zacrtali. Trebat će zato jako krvavo raditi da bismo sve to mogli ispratiti sljedećih godina – svjestan je prvi čovjek kluba.

No dobro, za krv, znoj i suze ima vremena… Sad je vrijeme za turnir, za košarkašku feštu u našem gradu.

– Košarka se ovdje, dakle, počela igrati nakon što su vatrogasci bili u Zadru, ja sam počeo u Zadru, naš Ivan Perinčić isto, pa sam podigao slušalicu i nazvao Pina Gjergju i Zdravka Jeraka, koji su pristali biti naši gosti na turniru. Legende košarke na 50 godina kluba… I to je valjda potvrda našeg dobrog rada – zaključio je Duško Radović.

I još jedna poruka za kraj…

– Dali smo sve od sebe da ovu obljetnicu proslavimo na pravi način. Vjerujem da ćemo biti dobri domaćini, da će sve proći u najboljem redu. Turnir je na visokoj razini, ja bih rekao i jedan od najjačih u Hrvatskoj u posljednjih nekoliko godina, jer ipak imamo dva najbolja hrvatska kluba, ruskog prvoligaša… Mislim da je to dovoljno dobar mamac za ljude, razlog da dođu i vide kvalitetnu košarku. Pozivamo sve ljubitelje košarke da dođu u što većem broju. Pogotovo djecu, neke nove male košarkaše – kazao je sportski direktor kluba Ljubo Prgomet.

Bude li sve po planu, možda će i igrališta po gradu opet biti malo punija, možda će se opet krenuti “haklati” kao nekad. Znate ono, kad tvoja trojka ispadne, pa ti se ne isplati ni čekati sljedeću partiju, kolika je gužva… E, tek tad će Velika Gorica opet biti pravi grad košarke. Početak je dobar, energičan, samo naprijed!

Sport

Žućo iz back! ‘Čvrsto sam se držao odluke da neću više igrati. Sve do sad…’

Damir Žutić nedavno je navršio 32 godine, a uskoro će se navršiti i četiri godine od njegova posljednjeg doticaja s nogometom. Bio je uvjeren da je epizoda u Rudešu i posljednja, ali iz NK Rakovca su ga uspjeli “slomiti”…

Objavljeno

na

Objavio/la

Dugi je niz godina ime Damira Žutića imalo svoje težinu u svijetu nogometnom Turopolja. Lijevi bek koji je nogometno odrastao na Gradskom stadionu svoj je put na istome mjestu gradio sve do prve prvoligaške sezone. Za Goricu II igrao je u petoj ligi, za Kurilovec je nastupao u četvrtoj u trećoj, a za prvu momčad Gorice u drugoj i prvoj. Uvijek je bio tu negdje, u goričkom nogometnom điru, čak i u trenucima kad je otišao na inozemnu pečalbu u nogometu nesklonu Litvu.

Nakon epizode u Atlantasu iz Klaipede uzeo je polusezonu odmora od nogometa, pa se od jeseni 2021. pokušao vratiti kroz tadašnjeg drugoligaša Rudeš. I to je potrajalo jako kratko, novo razočaranje dovelo je do odluke da se u tom trenutku 28-godišnji Žutić ostavi nogometa.

– I čvrsto sam se držao te odluke! Sve do nedavno… – javio se Žućo iz godinama poslije.

Točnije, nepune četiri godine nakon što ih je okačio o njega, Damir Žutić svoje je kopačke ponovno odlučio staviti u pogon. Kad su iz NK Rakovca, člana 1. ŽNL, odnosno sedmoga ranga, objavili kako će ih pojačati “iskusni lijevi bočni s bogatim nogometnim stažem, koji u našu svlačionicu donosi iskustvo iz najviših rangova hrvatskog i litvanskog nogometa”, na trenutak se učinilo da se ovdje radi o čovjeku koji neodoljivo podsjeća na Dadu Žutića, no ta poneka sijeda u kosi poslužila je samo kao dekor koji potvrđuje ranije spomenuto iskustvo…

– Da, vraćam se nogometu. Kažem još jedanput, bio sam siguran da se to više neće dogoditi, ali evo, stvari su se posložile. Svih ovih godina otkad ne igram, doslovno svako ljeto i zimu pojavio bi se neki klub s idejom da se vratim, ali sve sam te opcije u startu odbacivao. I govorio da nikad više neću igrati nogomet. Međutim, predsjednik Rakovca bio je baš uporan. Traje do već nekoliko godina, praktički otkad sam se doselio u Vrbovec, znamo se privatno i stalno me “cimao”, a sad sam konačno pristao. Priključilo im se nekoliko mojih prijatelja, složila se dobra ekipa i pokušat ću im pomoći da ostvare ono što žele, a to je ulazak u viši rang – priča nam Dado Žutić.

Oženio se u Vrbovec, pronašao posao u jednoj telekomunikacijskoj tvrtki, posložio si život, pa je došlo vrijeme i za još malo nogometa. Uostalom, tek su mu 32 godine, a sad je očito i prošlo dovoljno vremena da neke rane na duši zacijele.

– Zašto sam se ostavio nogometa? Iskreno, zbog ljudi u nogometu! Iz te priče izuzimam Goricu, tu stvarno nikad nije bilo nikakvih problema, ali sve nakon toga je bilo mučenje. Puno puta sam se razočarao u ljude, dogovori se u pravilu nisu poštovali i sve se svodilo na nekakva navlačenja. A ja za to više nisam imao snage – otvoreno kaže Žutić.

Od nogometa se ipak nije potpuno odmaknuo, iako je odmak bio značajan. Gorica je bila i ostala njegov klub, tu je odigrao čak 147 utakmica, uključujući i onih pet u prvoj sezoni u SuperSport HNL-u, a polako se počeo okretati i vrbovečkom nogometu.

– Goricu pratim cijelo vrijeme, unutra sam koliko god mogu biti ovako iz daljine, a znao sam ići pogledati i NK Vrbovec, u prvom redu zbog prijatelja Jurice Kovačića. Iako, da sam nešto pretjerano bio u nogometu i oko njega, baš i nisam… – priznaje Dado.

Bilo je ovog ljeta i drugih ponuda, nije Rakovec jedini.

– Je, bilo je, zvali su me iz Velike Mlake, ali morao sam i njima zahvaliti na ponudi. Doma sam u Vrbovcu i to bi mi bilo previše putovanja, zato sam morao reći ne, iako su ljudi iz Mlake bili jako korektni, pogotovo trener. Zahvaljujem mu i ovim putem, ali vjerujem da razumiju zašto sam izabrao ovu opciju, jer Rakovec mi je na par minuta vožnje – govori lijevi bek koji to više neće biti.

Trener Rakovca, kaže, vidi ga u ulozi stopera, sigurnost i stabilnost koju je tražio pronašao je upravo u Dadi Žutiću.

– Tu me vidi, a ja nemam problem s tim, dapače. Trenirat ću kad budem mogao i stigao, vjerujem da ću moći pomoći Rakovcu. Skupila se baš zanimljiva ekipa, na momčad koja je lani bila treća u toj ligi, iza Lonje i Bune, sad su se priključili i jedan igrač iz Mladosti Ždralova, jedan koji se vratio iz Austrije, sad i ja… Idemo probati zajedno ostvariti cilj!

Na putu do tog cilja stajat će Rakovčanima i brojno društvo iz naših krajeva. Dio 1. ŽNL ove će sezone, naime, biti Meštrica, Turopolje, Dinamo Hidrel, Posavec, Velika Mlaka…

– Veselim se svim tim gostovanjima. Nisam dosad previše pratio tu ligu, ali znam da u svim tim klubovima igraju dečki s kojima sam odrastao, s kojima sam igrao tijekom svog nogometnog puta i siguran sam da će biti jako zanimljivo. Igrao sam dosad prvih pet rangova, sad ću pokušati iz sedmoga ući u šesti – zaključio je Žućo.

O da, čudni su putevi nogometni…

Nastavite čitati

Sport

FOTO HSTK Velika Gorica – posjeta trenera iz HSTS-a

Objavljeno

na

Objavio/la

Prema riječima Marka Habijanca, glavnog trenera Hrvatskog stolnoteniskog kluba Velika Gorica, klub je aktivan preko cijelog ljeta, bez pauze. Vrijedne trenerice Ida Jazbec i Nataša Skočilović zajedno s trenerom Habijancem su zaslužne za  klupsku aktivnost tijekom ljetnih mjeseci.

Velika Gorica, kolovoz 2025. Hrvatski stolnoteniski klub Velika Gorica – regionalni razvoj. Foto: David Jolić/cityportal.hr

 Foto: David Jolić/cityportal.hr

U sklopu obilaska regionalnih centara i klubova te praćenja regionalnog razvoja stolnog tenisa, trener Zvonimir Korenić iz Hrvatskog stolnoteniskog saveza (HSTS) krajem prošlog tjedna posjetio je klub iz Velike Gorice i odradio treninge s grupom talentiranih najmlađih članova. Na jednom od probnih treninga uz trenera Korenića trenirali su Pavel Ljubek, Josip Pavlinić, Vita i Petar Knežević.

Foto: David Jolić/cityportal.hr

Foto: David Jolić/cityportal.hr

Djeca su dobro odradila trening, savezni trener bio je zadovoljan prikazanim, pohvalio je mlade igrače odnosno njihovu spremnost da redovno treniraju u vrijeme školskih ferija.

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Sport

NK Posavec krenuo s pripremama: ‘Uskoro predstavljamo i pojačanja…’

Nogometaši Posavca okupili su se na prvom treningu uoči nove sezone, u kojoj će mali i ambiciozni klub iz općine Orle ponovno bodove skupljati u okviru jedinstvene 1. ŽNL, sedmog ranga natjecanja

Objavljeno

na

Objavio/la

Zahuktava se polako nogometni svijet i u onom najromantičnijem obliku, jer s pripremama za novu sezonu s početkom kolovoza kreće i društvo iz najnižih rangova. Konkretno, počele su pripreme i u NK Posavcu, klubu iz općine Orle. Nastao ne tako davne 2018. godine, na temeljima nekadašnje NK Slobode iz Bukevja, klub je to koji već godinama pokazuje ambicije na početku sezone, ali zasad se proboju u županijsku “premijerku” Posavec nije uspio ozbiljno približiti.

Prošlu sezonu Posavec je završio na šestome mjestu, sa solidnih 14 pobjeda u 30 kola, ali od prvoplasirane Lonje ostao je na minus 23, dok je drugoplasirana Buna osvojila 22 boda više. Međutim, Buna je i jedini turopoljski predstavnik koji je bio ispred Posavca u 1. ŽNL, jer još manje bodova osvojili su i Dinamo Hidrel, i Turopolje, i Kupa, i Vatrogasac, kojeg više neće biti u ovom društvu. U sedmi rang odozgo je stigla Meštrica, a iz najnižeg ranga probila se Velika Mlaka…

U takvom će okruženju Posavec imati velik broj lokalnih derbija, ali i težak zadatak da pokuša nadmašiti konkurenciju. U tu su misiji nogometaši Posavca krenuli predvođeni dobro poznatim lice, jer trener je i dalje Nino Matković, dobro poznato ime u turopoljskim nogometnim krugovima. Prvu prozivku organizirao je u ponedjeljak, dan prije praznika, a na njoj se pojavilo 17 igrača.

“Na prvi trening se treneru Matkoviću odazvalo 17 igrača, što je više nego zadovoljavajuće s obzirom da je vrijeme godišnjih odmora!”, zadovoljni su u klubu početnim odazivom.

Bilo je tu nekih dobro poznatih lica, igrača koji već godinama nose dres kluba iz Orla, ali bilo je i nekih novosti.

“U narednim danima ćemo vam predstaviti igrače koji su pojačali našu momčad”, najavili su iz Posavca.

Nastavite čitati

Sport

Carević: Bili smo hrabri, bit ćemo i dalje, a čekamo i nove igrače

Moramo biti zadovoljni bodom u Varaždinu, jer mi smo i dalje momčad u izgradnji. Drago mi je što su debitirali i juniori, ali moramo dovesti još igrača, nadam se već ovaj tjedan, kaže trener Gorice nakon 1-1 s Varaždinom

Objavljeno

na

Objavio/la

Dobru, sadržajnu i zanimljivu partiju priuštili su auditoriju nogometaši Varaždina i Gorice na zatvaranju otvaranja. U posljednjoj utakmici prvoga kola nove sezone, na jedinome mjestu na kojem je Gorica u prethodnih sedam godina uspjela pobijediti na otvaranju sezone, Goričani su vodili, ali i kući otišli zadovoljni jednim bodom. Filip Čuić salutirao je u stilu generala Domazeta-Loše u 23. minuti, nakon gola za vodstvo, poravnao je Mario Marina svojim prvim golom u dresu Varadžina.

– Mislim da smo gledali jednu stvarno dobru i zanimljivu utakmicu, koja je na kraju mogla otići i na jednu i na drugu stranu. Moram biti zadovoljan, ovo nam je poticajan bod s obzirom na to da smo mi još u izgradnji, da nam fali kadra, da imamo dosta mladih igrača… Žao mi je one šanse Kavelja u prvom poluvremenu, mogli smo otići na 2-0, to su ti trenuci kad možeš “ubiti” utakmicu. Međutim, ruku na srce, i Varaždin je imao dvije prečke, uz još nekoliko dobrih situacija, u završnici smo mogli zabiti i mi preko Pavičića i pogotovo Pelka u zadnjoj minuti… Na kraju, moramo se zadovoljiti bodom – analizira trener Mario Carević.

Itekako je svjestan da će biti iznimno zahtjevno igrati prvih šest kola u gostima, i baš zato je svaki bod poput ovoga toliko važan.

– Veseli me što smo bili hrabri, što smo dobro izlazili u pritisak, a igrali smo protiv europskog Varaždina. Moram im skinuti kapu, budući da ni u pripremi utakmice nisam uspio pronaći neke slabe točke, i zato je ovaj bod toliko velik – priznao je trener Gorice.

U Varaždinu je startao 18-godišnji Luka Vrzić, a debitirali su i njegov vršnjak Stjepan Kučiš te 19-godišnji Zvonimir Josić. Vrzić je već dokazan potencijal, a Kučiš i Josić su pravi domaći, gorički dečki, klinci koji su u klubu cijeli život, a to je posebno lijepo vidjeti…

– Veseli me što smo dali šansu i Josiću, i Kučišu, i Vrziću, našim juniorima, koji su okusili prvoligaški travnjak. Stvarno moram pohvaliti momke, i sve te mlade igrače, ali i starije, koji su maksimalno ozbiljni i dobro utječu na tu mladu grupu.

U svakom istupu Carević ponavlja da je ova momčad u izgradnji, da je svlačionica izgubila više od 20 igrača…

– Neke igrače željeli smo i zadržati, ali nismo uspjeli, jer našli su klubove u kojima mogu dobiti bolje ugovore. To je normalno u nogometu. Nije idealno, naravno, ali znali smo u pripremi u kakvoj smo situaciji. Dovodili smo ciljano ono što nam treba, ali moramo dovesti još nekoliko igrača kako bismo proširili kadar, jer danas je na klupi bio Fiolić i sve juniori… Nadam se da ćemo sljedeći tjedan potpisati jednog ili dvojicu novih igrača i to će biti dobro. Važno je da se kompletiramo i da se počnemo dizati – ponavlja Carević.

Možemo, dakle, očekivati novosti s tržišta u sljedećim danima, nadamo se dovoljno rano da se može aktivirati već u nedjelju na Poljudu.

– Da, idemo Hajduku, a naravno da je na Poljudu Hajduk favorit. Međutim, vjerujem da ćemo i mi imati što za ponuditi u toj utakmici, da ćemo možda dobiti i nove igrače, i da ćemo se nastaviti dizati. Siguran sam da ćemo biti sve bolji kako utakmice budu odmicale – zaključio je Carević.

Nastavite čitati

Sport

Važan bod u Varaždinu: Čuić iskoristio poklon, Marina odabrao trenutak…

Nogometaši Gorice odigrali su 1-1 na gostovanju kod Varaždina u prvoj utakmici u novoj sezoni SuperSport HNL-a. Gorica je povela preko Čuića, Varaždin izjednačio preko Marine, a na kraju je bod – jako dobar!

Objavljeno

na

Objavio/la

Puno je nepoznanica vladalo oko Gorice uoči prvog sučevog zvižduka u novoj sezoni, malo je toga bilo jasno i definirano, ali nakon uvodnih 90 minuta imamo pravo vjerovati da stvari idu u pravome smjeru. Uz gomilu poteškoća na putu, uz nekompletiran kadar, uz iznenadne odlaske i poneku ozljedu, Goričani su uspjeli odigrati dobru utakmicu kod favoriziranog protivnika, momčadi koja je ostala na okupu od prošle sezone, koja je odigrala i dvije europske utakmice uoči ove…

Kakva se utakmica igrala u Varaždinu prvih pola sata ove utakmice, najbolje će opisati podatak da je u 30. minuti sudac Terzić dosudio drugi prekršaj?! Dobro, bilo je tu možda materijala i za poneki više, puno toga Terzić je i puštao, a u svemu tome dobili smo ritam. Pokušaje, udarce, visoke ofenzivne izlaske na obje strane, a baš u tom razdoblju vidjeli smo i prvi gol Gorice ove sezone.

Vidjeli smo i koliko nogomet može biti prevrtljiv, jer u prvih 20-ak minuta Varaždin je bio bolja momčad, opasniji protivnik, da bi u 23. povela Gorica! Duvnjak je pogriješio u otvaranju igre od golmana, Ante Kavelj uspio presjeći njegovo dodavanje i odmah proslijediti za Filipa Čuića. Napadač koji je u početni sastav upao u posljednji trenutak, zamijenivši predviđenog Antu Ercega.

Iza njegovih leđa ordinirali su Luka Vrzić i Domagoj Pavičić, dok su sredinu držali Jurica Pršir, Iker Pozo i Ante Kavelj. U zadnjoj liniji, ispred Davora Matijaša, smjestila su se četiri igrača, kao posljedica odlaska Dina Mikanovića u tjednu uoči početka prvenstva. Nisu Goričani praktički uopće isprobavali tu opciju tijekom pripremnih utakmica, ali trener Carević je odlučio smjestiti Jakova Filipovića i Matea Leša u srce obrane, na lijevi bok Elvira Durakovića, a na desni – Marijana Čabraju. S kontra nogom, na kontra strani…

Međutim, pronašla je u svemu tome Gorica način kako parirati Varaždinu, iako treba priznati da je bilo tu i doze sreće. Belcar je već i prije gola imao veliku priliku, prečku je malo potom zatresao Bočkaj, jedanput je lijepo reagirao Matijaš… Imala je i Gorica svoje situacije, posebno dobra bila je prilika mladoga Kavelja, tražili su i naši nogometaši način kako zaprijetiti, pa smo na isteku prvih 45 minuta imali 16 utakmica prema golu na obje strane, deset domaćin i šest goričkih.

Uoči početka nastavka trener Varaždina Nikola Šafarić podići s klupe dobroga goričkog poznanika, sad već 36-godišnjeg Marija Marinu. Koliko je po Goricu loše to što je ušao bivši igrač Gorice vidjelo se već od samog početka drugog dijela, a konačno potvrdilo u 67. minuti. S klupe je ušao i asistent Maglica, koji je dao lijepu povratnu loptu u sredinu, a tamo je Marina odabrao idealan trenutak za svoj prvi gol u dresu Varaždina.

Promašaj koji će se dugo pamtiti potpisao je četiri minute poslije Ivan Mamut, napadač koji je ovog ljeta došao u Varaždin. Bio je na dva ili tri metra od praznoga goričkoga gola, zahvatio loptu i pogodio – prečku! I tom je prilikom sreća bila uz Goričane…

Dominirao je u posjedu domaćin u cijelom drugom poluvremenu, u kojem je Carević pokušao promijeniti stvari ulascima Ivana Fiolića, a zatim i Vanje Pelka, ali i Zvonimira Josića, dojučerašnjeg juniora Gorice, čijim ulaskom se i formacija vratila na uigravanih 3-4-2-1. Na taj je način Gorica u završnici dobila nešto više na stabilnosti, oslobodila se pritiska domaćina.

Mogla se možda i vratiti u vodstvo da je sudac Terzić u 85. minuti vidio okršaj Durakovića i Maglice onako kako smo ga mi vidjeli. Maglica je povukao Durakovića, ali nema penala, nema ni gledanja situacije na VAR-u…

Nije Gorica bila neaktivna ni u samoj završnici, nije ni Varaždin, najbolja šansa čak je i bila gorička, ona Vanje Pelka u 94. minuti, ali golova više nije bilo. I dobro je da je tako završilo. Realno, moglo je i završiti i nešto lošije, ovakav bod u Varaždinu vrijedan je zlata. Gorica je pokazala da može i zna, pomogla je i doza sreće, ali važno je na kraju samo da je bod ušao u gorički autobus. U jako dobroj i dopadljivoj utakmici, s ukupno 28 udaraca (16-12), uz dovoljno razloga za optimizam.

Bila je ovo, ne zaboravimo, prva od šest utakmica u gostima. Sljedeća je na Poljudu u nedjelju.

Nastavite čitati

Reporter 451 - 31.07.2025.

Facebook

Izdvojeno