Sport

Misija Dinamo

Kad god su se prošle sezone sudarali s najboljom momčadi u državi, nogometaši Gorice pokazivali su da mogu, da znaju i da su dovoljno hrabri. Lopta ih, međutim, dosad nije nagradila. Nova šansa stiže u petak od 20 sati, Gorica stiže s ambicijom i s planom…

Objavljeno

prije 6 godina

2. kolovoza 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Hajduk je, hvala na pitanju, pao već dvaput. Rijeka triput. Kao i Osijek. Velike utakmice, protiv velikih protivnika, koliko god se to ne događa svjesno i s namjerom, poseban su motiv za nogometaše Gorice. I u njima, sad je to već gotovo pravilo, “Jakirovi ratnici” izgledaju daleko bolje nego kad je s druge strane Inter, Istra, Slaven Belupo, Lokomotiva… Tako to ide s tom čuvenom podsvijesti u sportu, veći i zvučniji protivnik često izvuče i ono nešto ekstra, dodatan angažman i motiv. Ima to veze u ovom slučaju i sa načinom igre, ovoj i ovakvoj Gorici kudikamo više odgovaraju protivnici koji su spremni napasti i ostaviti nešto više prostora otraga, ali činjenica je da se na te velike i jake utakmice često može staviti zajednički nazivnik. Osim kad je, eto, u pitanju Dinamo.

Četiri puta Gorica je prošle sezone igrala s Dinamom. I četiri puta izgubila. Dvaput po 1-0, jedanput 2-1, pa za kraj još i 3-1. Bodovni učinak na kraju, kad se sve zbroji, uvijek je bio isti, potpuno identičan, a slično je to izgledalo i na terenu. Osim u ovoj posljednjoj utakmici, u porazu 3-1, kad su “modri” nešto jednostavnije nadigrali Goričane, sve su te utakmice bile na knap. I razliku je činio jedan trenutak, jedna pogreška, jedan detalj. I redovito je ostajao blagi okus gorčine u ustima. I osjećaj da se tu moglo, uz samo malu dozu sreće, napraviti i više. Toga su, uostalom, bili svjesni i na drugoj strani.

– Svi naši međusobni ogledi su teški, zahtjevni, Gorica je uvijek opasna. I tako je i doživljavamo, kao vrlo ozbiljnog protivnika – ponavlja Nenad Bjelica svaki put kad ide na kolegu i prijatelja Sergeja Jakirovića.

I nema tu pile naopako, ne radi se tu o komplimentima bez pokrića, jer to što Bjelica govori apsolutno stoji. I veliki je kompliment svemu onome što se događa u Gorici. Bodovi uvijek nekako izmaknu, ostanu na dohvat ruke, a opet nedohvatljivi, no dojam govori da je pitanje vremena kad će se i to promijeniti. Kad će Gorica, najmanje jednako dobra kao lani, uspjeti otkinuti bod ili sva tri najboljoj momčadi u državi. I dokazati samoj sebi da je i to moguće, da se i protiv najboljih može napraviti nešto važno i veliko.

Petak, drugi dan kolovoza, dobar je dan za takvo nešto. Tri dana nakon Dinamova europskog ispita, nakon izbacivanja solidnog protivnika iz daleke i prijateljske Gruzije, Gorica je na Maksimiru. Naoružana s velikim i logičnim poštovanjem prema protivniku, ali i s ambicijom. I hrabrošću.

– Pokušat ćemo što bolje i što duže parirati Dinamu – najavio je Jakirović nakon što je u Velikoj Gorici pao Osijek, pet dana prije nego što će njegova momčad istrčati na Maksimir.

A onda je, nekoliko treninga i nekoliko dana poslije, retorika počela poprimati nešto drukčije obrise.

– Imam plan, i to dobar plan… – tajanstveno je najavio Jakir dan prije Dinama, pokazujući time da definitivno nije od onih trenera koji će unaprijed “skinuti gaće”.

Svjestan je Jakirović, kao i svi ostali u klubu, da je pred njima ovog petka od 20 sati misija koju će mnogi nazvati nemogućom. Je, igrao je Dinamo prije tri dana, ali Bjelica ima toliko igrača, toliko kvalitete u kadru, da to ne mora i neće značiti da će prvak biti imalo hendikepiran u ovom susretu. U kojem će, kako kažu najave, igrati i čudesni Dani Olmo, i stijena od stopera Dilaver, i kapetan Ademi, i reprezentativac Petković, i jurilica Oršić… Dakle, sastav za najveći mogući respekt. Međutim, ne i za strah.

Toga u goričkoj svlačionici, a u tome je vjerojatno i dio tajne uspjeha, nema. Gorica ima svoje adute, svoju snagu, svoju vjeru u vlastite mogućnosti. I trenerov plan. On može i ne mora uspjeti, svi raspleti ovdje su mogući, ali mi ćemo vjerovati. Kao što će vjerovati i igrači, i trener, i njegov stožer, i ljudi iz kluba… Pozivajući se na onu da “i za Dinamo igraju ljudi od krvi i mesa”, što je u konačnici i jedina istina. Vješti i nogometno izrazito kvalitetni ljudi, ali i dalje od krvi i mesa. Ranjivi, sa svojim vrlinama, ali i manama, koje u ovoj Gorici ima tko iskoristiti.

– Lovrić, Miya, Zwolinski i Ndiaye za HNL su ‘top of the top’ – prosuo je još jedan kompliment Bjelica, opet ni u jednom trenutku ne koristeći pilu naopako.

Da, njih četvorica, ali i mnogi drugi, već su toliko puta dokazali da vrijede, da znaju i mogu, bez obzira tko bio s druge strane. Dokazivali su to i protiv Dinama, najmanje tri od četiri puta, a upravo to bit će cilj i večerašnje misije. Dokazati da možeš i znaš, da vrijediš, da si dovoljno hrabar da u 90 minuta napraviš štetu najboljima. Respekt će i druge strane biti ogroman, nema šanse da Dinamo u tu utakmicu uđe imalo opuštenije nego u, recimo, europske izazove, ali veliki frajeri i s tim se moraju znati nositi.

I hoće. Frajeri iz goričke svlačionice istrčat će na Maksimir hrabro i ambiciozno, s vjerom da će ih jednom valjda i lopta nagraditi za trud, rad, želju i borbu za svaki centimetar terena. Neće, naravno, biti nikakva tragedija ni ako Dinamo dođe do “petice”, jer razum kaže da je takav rasplet i prilično očekivan, ali u tome i je poanta. S Goricom se, uvjerili smo se to već toliko puta, može očekivati i neočekivano.

Misija Dinamo, peti pokušaj. Ajmo, Gorica!

Sport

Devet Goričana u hrvatskoj karate reprezentaciji – Katja Braica donijela srebro

Na Balkanskom prvenstvu u karateu održanom u Rijeci, Hrvatska je osvojila srebro u ekipnom dijelu natjecanja, a važnu ulogu u tome imala je Velikogoričanka Katja Braica.

Objavljeno

prije 15 sati

10. studenoga 2025.

Objavio/la

Franjo Kompes

Foto: Karate klub Velika Gorica (Katja Braica- prva zdesna)

Velikogoričanka Katja Braica, članica Karate kluba Velika Gorica, osvojila je srebrnu medalju s hrvatskom juniorskom reprezentacijom na Balkanskom prvenstvu u karateu održanom od 7. do 9. studenoga u Rijeci. Na natjecanju je sudjelovalo 1293 natjecatelja iz 13 zemalja, a Hrvatsku je predstavljalo devet boraca iz velikogoričkog kluba.

Balkansko prvenstvo okupilo je karatiste iz brojnih zemalja, a hrvatska reprezentacija ponovno je pokazala da može parirati najjačima. Karate klub Velika Gorica imao je čak devet reprezentativaca koji su izborili nastup kroz nacionalne kvalifikacije – Mia Čunčić, Franka Jerkin, Ema Jukić, Katja Braica, Matea Kordić, Antonio Brletić, Vito Hulina, Luka Lukačić i Nikola Huzjak.

U pojedinačnim nastupima Katja Braica i Franka Jerkin bile su najbliže medalji, obje osvojivši peta mjesta u svojim kategorijama. Katja je u juniorskoj konkurenciji -59 kg nizala pobjede protiv Turske, Rumunjske i Srbije, no nesretno je izgubila polufinale i borbu za broncu u zadnjim sekundama. Franka Jerkin, u kategoriji kadetkinja -54 kg, ostvarila je tri pobjede i dva tijesna poraza u konkurenciji od čak 53 natjecateljice.

Zapažen nastup imala je i Ema Jukić, koja je u prva dva kola slavila protiv predstavnica Rumunjske i Kosova, dok su Matea Kordić, Antonio Brletić, Vito Hulina, Luka Lukačić i Mia Čunčić također upisali vrijedne nastupe, ali bez plasmana na postolje.

Vrhunac je stigao posljednjeg dana natjecanja kada su održani ekipni mečevi. Hrvatsku su u juniorskim selekcijama predstavljali Katja Braica, Nikola Huzjak i Vito Hulina. Katja je u ženskoj ekipi nastupala u prvoj postavi i upisala sve pobjede u dvobojima protiv Cipra, Bugarske i Grčke, dok je u finalu od Bosne i Hercegovine poražena 0:2. Rezultat je Hrvatskoj donio srebro i naslov viceprvakinja Balkana.

U muškoj juniorskoj ekipi Nikola Huzjak nastupio je u prvoj postavi i otvorio pobjedom protiv Slovenije, dok su u konačnici hrvatski juniori zauzeli peto mjesto. Vito Hulina je u ekipnim mečevima bio zamjena.

Iako razloga za ponos ne nedostaje, vremena za odmor nema. Već idućeg vikenda velikogoričke karatiste očekuje međunarodni bodovni turnir u Osijeku, važan korak prema plasmanu na Europsko prvenstvo.

Nastavite čitati

Sport

Frajerčine s Udarnika! Lako za Istru, trebalo je izvući ovo s HAŠK-om…

Nogometaši Kurilovca samo 72 sata nakon najveće pobjede u klupskoj povijesti pobijedili HAŠK u prvenstvu 1-0, i to unatoč crvenom kartonu za Goziembaha već u četvrtoj minuti. Pobjeda je to i veća od najveće…

Objavljeno

prije 21 sat

10. studenoga 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Uh, što bi tek Kurilovec napravio Dinamu…

Takvi su se komentari, logično i očekivano, krenuli gomilati po bespućima interneta nakon što je u nedjelju sastav iz Pule još malo približio otkazu dobrog čovjeka Marija Kovačevića, i to u režiji Salima Faga Lawala, Nigerijca koji je i četiri dana ranije startao u Kurilovcu. Kušec, Vujnović, Šarić, Banić i društvo uspjeli su ga zaustaviti, napraviti ono što nisu znali i mogli McKenna, Dominguez i ostatak ekipe iz Dinama, ali tu negdje možemo se i zaustaviti s usporedbama.

Iako, postoji još jedna poveznica… Istra je, naime, u nedjelju igrala protiv momčadi iz Maksimira, a Kurilovec je dan ranije na svom igralištu ugostio momčad iz Dinamova susjedstva, s obližnje Pešćenice. Samo 72 sata nakon prvog zvižduka suca Zdenka Lovrića iz Đakova, u već opjevanoj pobjedi u osmini finala Kupa, na istome je mjestu svojim zviždukom sudac Karlo Šaško iz Siska označio početak utakmice između Kurilovca i HAŠK-a.

I ne spominjemo mladog Šaška bez razloga, jer utakmica koja je označena posebno opasnom otvorena je upravo njegovom intervencijom. Već u četvrtoj minuti, naime, nakon gužve koja je nastala na terenu, sudac iz Siska pokazao je crveni karton Maku Goziembahu, kurilovečkom Nigerijcu, što je ionako zahtjevan posao pretvorilo u još težu misiju. Kurilovec je tako morao 86 i nešto minuta igrati s čovjekom manje, i to u susretu u kojem su mnogi strahovali da će “Senad Boysi” poletjeti, uljuljati se u nekakvu euforiju…

Srećom, ništa od toga! Možda baš i zahvaljujući toj nepredviđenoj komplikaciji na startu, Kurilovčani su odbacili krila i krenuli – giljati. I boriti se kao što su se borili i tri dana ranije, u potpuno drukčijem okruženju, pred TV kamerama i punim tribinama. Ovoga puta pozornost je bila puno manja, glamur se izgubio u maglovitoj suboti, ali Kurilovec je ponovno bio – briljantan! Samo pravi frajeri mogu nadići sve što su doživjeli tih prethodnih dana i krvavih koljena krenuti u borbu za prvenstvene bodove s čovjekom manje.

A kad je tako, kad frajeri od srijede u subotu postanu frajerčine, cijela ta priča i ne može završiti drukčije nego pozitivno, pobjednički, slavljenički. HAŠK je pokušao sve da bi spustio na zemlju “zvijezde iz Kurilovca”, a podršku su gosti imali i u liku mladića iz Siska spomenutog u gornjim redovima ovoga teksta, no sve to bilo je nedovoljno. Čak i s čovjekom manje na terenu Kurilovec je u prvom dijelu bio bolja momčad, Senadovi junaci imali su nekoliko jako dobrih prilika, ali na odmor se otišlo s nulom. Bez golova.

U svlačionici je Mourinho iz Gradića, poznatiji kao Senad Harambašić, još malo posložio stvari, još malo galvanizirao svoje momke, a oni su mu vratili na najbolji mogući način. Svi odreda, uključujući i golmana Leona Išeka, koji je u nastavku imao pune ruke posla. HAŠK je počeo koristiti nagomilani umor Kurilovčana, stvarao šanse, a Išek je uporno slao svoju poruku: “No passaran!” Nema gola, zaboravite na to!

S druge strane, stvarao je svoje prilike i Kurilovec, a potez odluke povučen je u 58. minuti. Sve bolji Dominik Furmek, autor drugoga gola protiv Istre, zatresao je mrežu HAŠK-a, svojim drugim prvenstvenim golom donio prednost Kurilovčanima, a to kraja je to “samo” trebalo sačuvati. Uspjeli su u tome momci u crveno-crnim dresovima u prvom redu zahvaljujući momčadskoj igri, zajedništvu i rijetko viđenoj borbenosti, pa na kraju cijele priče ostaje zaključak da je ova pobjeda i više nego zaslužena.

Ujedno, ona je na neki način možda i vrednija nego ona u srijedu. Protiv Istre je bilo spektakularno, protiv HAŠK-a je bilo fascinantno. Ali tako to izgleda kad se frajeri pretvore u frajerčine i pokažu da im ne pada napamet poletjeti u nepotrebne visine. Skromno, ponizno, zajednički i fajterski, Kurilovec je nastavio graditi svoju bajku. Šesta pobjeda u prvenstvu nije pomaknula Kurilovec sa šestoga mjesta, ali ostane li ova momčad i dalje u istom “modeu”, nema dvojbe da će i taj dio ići samo prema naprijed, prema gore.

U sljedećem kolu, na prvom sljedećem koraku, slijedi gostovanje kod Ponikvi…

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

FOTO Turopoljac izgubio bodove od Zrinskog u završnici utakmice

Objavljeno

prije 21 sat

10. studenoga 2025.

Objavio/la

David Jolić

Turopoljac je u 15. kolu Premier lige na domaćem terenu izgubio rezultatom 1:2 od Zrinskog iz Farkaševca, iako je do 87. minute imao minimalno vodstvo. Iako je momčad domaćih u gornjem dijelu prvenstvene ljestvice, a gosti pri kraju poretka to se u prvom poluvremenu na terenu i nije osobito primjećivalo.