Sport

Kad sam imao 16: ‘U debiju je adrenalin radio, zato sam i mogao toliko skočiti…’

Lovro Nezirović upisao je prve minute u dresu HNK Gorice u 1. HNL sa 16 godina i 345 dana te postao najmlađi prvoligaški debitant u povijesti kluba. Voli Neymara i Liverpool, a ciljeve ostvaruje jedan po jedan…

Objavljeno

prije 4 godine

10. svibnja 2022.

Objavio/la

Marko Vidalina

Okruglih 20 dana prije 17. rođendana, s točno 16 godina, 11 mjeseci i 11 dana, Lovro Nezirović debitirao je u HT Prvoj ligi i u ogledu s Lokomotivom postao najmlađi prvoligaški debitant u povijesti kluba, prenosi službena stranica HNK Gorice.

– Zagrijavali smo se s trenerom Šošom, kad nas je pozvao trener Toplak. Rekao mi je samo: ‘Ajde, mali, samo opušteno’. Svi na klupi dali su mi veliku podršku, a kad sam utrčao na teren, sva trema je praktički nestala. Dobro, naravno da se nisam osjećao kao u svakoj drugoj utakmici, poseban je to adrenalin, ali uspio sam se koncentrirati na utakmicu, na igru – prisjeća se Lovro koji dan poslije debija.

Uspio se koncentrirati, ali i – izboriti jednaesterac. Upravo je Lovro u 90. minuti bio u skoku s braničem Lokomotive, u kojem je Vranjković igrao rukom, a Anthony Kalik dobio priliku izjednačiti na konačnih 3-3.

– Iskreno, ne pamtim baš kad sam zadnji put toliko skočio, ha, ha… – kaže Lovro, pa nastavlja:

– Očito je da je adrenalin ipak bio poseban. Osjetio sam i na zagrijavanju, kad smo radili skokove, skužio sam da skačem malo više nego inače. Kad sam vidio da ta lopta ide prema meni, rekao sam si da moram skočiti, pa što bude… Ispalo je najbolje moguće.

Nije, naravno, ni pokušao konkurirati za izvođenje kaznenog udarca, a nije ni Kalik nudio loptu mladom debitantu…

– Uh, i da je, mislim da bih odbio, mogu samo uprskati, ha, ha.

I lako je moguće da Lovro u posljednje dvije utakmice sezone dobije još poneku minutu, jer i nakon Lokomotive je ostao u kadru prve momčadi. Prvi trening s prvotimcima odradio je u četvrtak, drugi u petak, a nastupom u petak ušao je u klupsku povijest. Sve se događalo jako brzo, a Lovro – uživa.

– Jako je lijep osjećaj biti dio svega ovoga, pogotovo zato što sam toliko dobro prihvaćen. Ima tu i igrača s kojima sam igrao, koje dugo poznajem, a i sa svima ostalima sam se odmah upoznao, svi su mi velika podrška. Iskreno, na prvom treningu sam bio malo ‘stisnut’, ali sad sam se već oslobodio i uživam u svemu. Dečki su stvarno vrhunski u svakom smislu – kaže Nezirović, svjestan svega što nosi status najmlađeg igrača u momčadi.

– Svjestan sam da moram poštivati starije, odrađivati sve zadatke koji imaju mladi igrači. Prije treninga donosim markere i vodu, nakon treninga pospremam stvari… Naravno da mi ništa od toga nije teško.

Lovro je, inače, i dalje kadet, po godištu još nije dogurao ni do juniora, a na toj razini Gorica je ove sezone sjajna. Kadeti predvođeni trenerom Damirom Milanovićem i dalje su bez poraza ove sezone, zajedno s pionirima krče si put prema 1. HNL sljedeće sezone.

– Da, bez poraza smo, a i ovih nekoliko remija događalo se u utakmicama kad smo bili baš jako loši. A i takvi uspijemo izbjeći poraz. Imamo stvarno top momčad, s jako puno dobrih igrača, a s trenerom Milanovićem užitak je raditi – ističe Lovro, uz dodatak:

– Sa svim ovim uspjesima omladinske škole, od juniora, preko nas, pa na dalje, stigao je i veliki respekt protivnika. Onako kako smo mi nekad gledali Dinamo, tako danas protivnici gledaju nas. Svi protiv nas idu ‘na glavu’, često se i postavljaju vrlo defenzivno, a onda to treba probijati, čuvati se kontri… Zahtjevan je ovaj drugi dio sezone, a sad nas čekaju još Dinamo i Lokomotiva, pa onda i kvalifikacije. Ima tu još puno posla.

Oni koji ga bolje poznaju kažu da je ovdje riječ o “novom Lovriću”, jer igraju istu poziciju, krasi ih sjajan udarac, ali Lovro će tu ipak povući ručnu.

– Možda će na prvu djelovati da smo slični, ali ja mislim da smo drukčiji tip igrača. Kiki uvijek primarno traži prostor za udarac, a ja više volim proigravati, tražiti i druga rješenja. Čak bih rekao da mi je udarac u puno situacija zadnja opcija – rekao je Nezirović pa se još malo opisao kao igrača.

– Najbolje se osjećam na lijevom krilu, tu mogu i dolaziti na udarac i razigravati na bok. Volim imati loptu u nogama, koristiti dribling, pokušavam iskoristiti brzinu koju imam…

Unatoč ozljedi, koja ga je odvojila od terena značajan dio druge polusezone, na kontu ima već devet kadetskih golova, a među njima i neke vrlo atraktivne, uključujući one iz slobodnjaka s velikih daljina.

– Idol mi je Neymar, on mi je oduvijek omiljeni igrač, a najdraži strani klub mi je Liverpool. Da, s veseljem čekam finale Lige prvaka… – sa smiješkom se još malo predstavlja 16-godišnji seniorski debitant, pa zaključuje ovu našu priču planovima za budućnost.

– Sanjam o tome da ću živjeti od nogometa. I meni, kao valjda i svakom čovjeku, cilj raditi ono što voliš i živjeti od toga. Želim uspjeti u nogometu, pri čemu ne pričam nužno o najvećim klubovima, iako se ne bih ni žalio, ha, ha… Ali polako, idem korak po korak, jer uvijek na putu do jednog velikog cilja ima puno malih ciljeva koje treba ostvarivati.

Sport

Nek’ se zna: Rukometno evanđelje po Mateju u pobjedi za povijest…

Rukometaši Gorice ispisali su povijest pobjedom 38-31 protiv našičkog Nexea, a do nje su došli zahvaljujući ogromnoj borbenosti, vlastitoj kvaliteti, ali i zahvaljujući uspješnim vizijama svoga trenera…

Objavljeno

prije 15 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon što je neko vrijeme bio igračka, rukomet je ovog petka na parketu velikogoričke Gradske dvorane ponovno postao – igra! Predivna, prekrasna, najljepša…

Kretala je Liga za prvaka u našoj “premijerki”, a za početak je zakazan sudar Gorice i Nexea. Sudar u kojem je u svim dosadašnjim prilikama pobjednik bio isti, u kojem su Našičani više ili manje jednostavno dolazili do bodova protiv Goričana, pa i nije bilo neobično čuti kako jedan tata ispred svojim klincima uoči utakmice govori:

– Dečki, idemo navijati, ali samo da vam kažem… Gorica će nam danas vjerojatno izgubiti, nemojte se iznenaditi ako bude tako.

Međutim, društvo u crnom, koje je na parketu odrađivalo posljednje sekvence zagrijavanja, imalo je nešto drukčije planove. Oni su baš za ovaj petak 13. isplanirali ispisati povijest…

Dobro, nije baš tako izgledalo u samom početku. Zapravo, ni blizu. Našičani su nakon nepunih osam minuta imali vodstvo 6-0 i sve je upućivalo na to da ćemo i ovoga puta gledati “laganicu” u izvedbi gostujućih zvijezda. Tin Lučin vratio se u klub s europskom broncom oko vrata, legendarni Manuel Štrlek ni u 37. godini nije izgubio ništa od svoje čarolije, a čuli ste možda i za imena kao što su Krešimir Kozina, Leon Vučko, braća Moslavac, braća Cenić… I doista je u tim trenucima izgledalo da će cijelo to društvo imati još jedan običan dan u uredu.

A opet, dečki u crnom nisu odustajali…

Goričani su imali plan i ideju kako igrati protiv Nexea, a od tog plana nisu odstupali ni nakon tog očajnog početka. Trener Matej Mišković pripremao je igru sedam na šest, tu je vidio svoju šansu, a igrači su mu pružili ruku na sve moguće načine. I počeli prvo topiti našičku prednost, koja se vrlo brzo i definitivno istopila, pa smo na predah otišli s tijesnih 20-19 u korist favorita iz Našica.

I sa šansom koja se ukazala. Ceki i prijatelji ozbiljno su to shvatili, neke stvari dodatno im je trener Mišković pojasnio tijekom odmora, pri čemu je jedno nedvojbeno jasno: što god im je rekao, dobro im je rekao!

Grubišić je zabio osam golova, a Karaula, Lopac, Neralić i Ceković po šest… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Goričani su, naime, u nastavak utakmice istrčali u formi gladnih lavova. Svjesni da su primili previše golova u prvom poluvremenu, ali i s osjećajem da se na drugoj strani parketa može zabijati. Pogotovo u ovom formatu, kad tih sedam na šest toliko dobro funkcionira. I na tom valu gorički rukometaši su zajahali, odlučni u namjeri da ne bude kurs do samoga kraja.

Posljedično, par stotina ljudi okupljenih na tribinicama naše dvoranice dočekalo je i prvo vodstvo Gorice, dogodilo se to kod 25-24, nakon čega se naši rukometni junaci više nisu osvrtali. Nisu čak ni pogledali u retrovizor, jer plan je bio samo kako dovršiti senzacionalan posao na petak 13. A plan je, naravno, ostao isti. Sedam na šest, sedam na šest, sedam na šest… Guraj dokle ide, riskiraj koliko god treba, pritom daj i posljednji atom snage.

Energija koja se u tih posljednjih 20-ak minuta rodila među igračima u crnom kao epidemija se proširila i na tribine, na kojima je vladala nada, ali i strepnja. Domaći navijači, nenaviknuti na ovakve pobjede, bili su na rubu sjedalica sve do same završnice, a u gostujućem taboru nervozno su pogledavali u brojke na semaforu. Činio je to i Vedran Zrnić, sportski direktor Nexea, u šoku je razvoj događanja pratio i Goran Šprem, smješten odmah do njega, ali i oni su u nekom trenutku shvatili da ovdje više nema povratka.

I da je Gorica ove večeri zaslužila napraviti nešto ovako veliko!

Ovoga puta, ni manje ni više, fenomenalni su bili – svi! Jakov Neralić sjajno je otvorio utakmicu, brzo su mu se pridružila i dva Marka, mladi Grubišić i iskusni Karaula, na obje strane terena svoje su dali vječni kapetan Hrvoje Ceković i borbeni Rok Malin, na crti su u paru radili Ante Lasan i Vid Starčević, a svima njima u nastavku su se pridružili opasni i efikasni Andro Lopac, čvrsti i zarazno borbeni Bruno Mlakar, da bi kapetana u završnici fantastično odmijenio Maksimilijan Jurić… Uz sve to, golman Marin Sorić imao je jedan od svojih dobrih dana, sa “samo” sedam obrana, ali sedam pravovremenih i silno važnih obrana.

A na čelu te kolone, ponosan i ispunjen nakon svega, trener Matej Mišković. Čovjek koji je imao ideju, koji je znao što želi, ali i kako svoje vizije prenijeti na igrače. Da, oni su ti koji su odradili posao na terenu, oni su jednom Nexeu utrpali nevjerojatnih 37 golova, oni su u posljednje 52 minuta bili bolji od takvog protivnika za suludih 13 razlike (?!), ali ovu pobjedu slobodno možemo označiti i kao – njegovu! Matej Mišković održao je ovom prilikom rukometno predavanje općem auditoriju, ispisao neku vrstu rukometnog evanđelja po Mateju i ostvario vjerojatno najveću, najdražu i najvažniju pobjedu u trenerskoj karijeri.

Prošla sezona i za njega i za klub bila je traumatična, Liga za prvaka pobjegla je u nevjerojatnom raspletu, ali Matej Mišković zadržao je mir. I vjeru u ono što radi. Jednako kao i ljudi iz kluba, koji nisu ni razmišljali o bilo kojoj drugoj opciji osim novog pokušaja. Ove sezone, ispalo je tako, sve se okrenulo na pravu stranu, gorički rukomet završio je tamo gdje mu je mjesto, tamo gdje je zaslužio biti, a otvaranje je prošlo kao iz najljepših snova.

Još jedna igra, još boda dva, prva je Gorica, ša-la-la-la, pjevali su na kraju naši rukometaši… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završilo je tako zbog rada, zbog truda, zbog angažmana, zbog kvalitete koja je definitivno prisutna u ovom rosteru. I, možda i najviše zato, zbog zajedništva. Način na koji su dečki proslavljali svaki gol, svaku dobru obranu, način na koji su proslavili ovu pobjedu, zagrljeni i raspjevani, zapravo nudi odgovor na pitanje kako se dogodilo nešto ovakvo. Nešto što se nikad ranije nije dogodilo.

Važna je ovo pobjeda za građenje samopouzdanja, za rušenje barijera, ali i za sve što slijedi. Goričani žele biti u četiri najbolje momčadi u državi, žele izboriti novi plasman u europska natjecanja, a ova će dva boda potencijalno biti izuzetno važna u toj borbi. Dva boda osvojena protiv medaljaša i legendi, dva boda koja je malotko mogao očekivati. Pogotovo na ovakav način…

– Tata, što nisi ti rekao da će Gorica izgubiti? A mi ih pobijedili sedam razlike… – sletjelo je pitanje na izlasku iz dvorane, odmah nakon fotkanja s Tinom Lučinom.

Čovjek se pokušao izvući, tražio je objašnjenja, ali naprasno je prekinut…

– Znaš, sad kad dođemo doma, igrat ćemo rukomet. Ja ću biti Marin Sorić – odredio se stariji klinac.

– A ja ću biti Tin Luč… Ne, ne, bit ću onaj naš broj 2. E da, Hrvoje Ceković, taj ću biti – dodao je mlađi.

Odgovora na to više nije bilo. Samo smiješak od uha do uha. Jer, to je valjda i poanta…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Vatrogasac iz Kobilića odradio prvi tjedan priprema za proljetni dio sezone 2026.

Objavljeno

prije 21 sat

14. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Nogometni klub Vatrogasac iz Kobilića, član Druge županijske lige Istok, počeo je s pripremama za nastavak prvenstva, za proljetni dio natjecanja, u prošli ponedjeljak, 09. veljače 2026. Prema riječima trenera Kristijana Goluba, na prvom okupljanju pojavilo se 16 igrača, ostali su opravdano izostali zbog poslovnih odnosno privatnih obaveza. Planom priprema predviđena su tri treninga tjedno.