Sport
Kad sam imao 16: ‘U debiju je adrenalin radio, zato sam i mogao toliko skočiti…’
Lovro Nezirović upisao je prve minute u dresu HNK Gorice u 1. HNL sa 16 godina i 345 dana te postao najmlađi prvoligaški debitant u povijesti kluba. Voli Neymara i Liverpool, a ciljeve ostvaruje jedan po jedan…
Okruglih 20 dana prije 17. rođendana, s točno 16 godina, 11 mjeseci i 11 dana, Lovro Nezirović debitirao je u HT Prvoj ligi i u ogledu s Lokomotivom postao najmlađi prvoligaški debitant u povijesti kluba, prenosi službena stranica HNK Gorice.
– Zagrijavali smo se s trenerom Šošom, kad nas je pozvao trener Toplak. Rekao mi je samo: ‘Ajde, mali, samo opušteno’. Svi na klupi dali su mi veliku podršku, a kad sam utrčao na teren, sva trema je praktički nestala. Dobro, naravno da se nisam osjećao kao u svakoj drugoj utakmici, poseban je to adrenalin, ali uspio sam se koncentrirati na utakmicu, na igru – prisjeća se Lovro koji dan poslije debija.
Uspio se koncentrirati, ali i – izboriti jednaesterac. Upravo je Lovro u 90. minuti bio u skoku s braničem Lokomotive, u kojem je Vranjković igrao rukom, a Anthony Kalik dobio priliku izjednačiti na konačnih 3-3.
– Iskreno, ne pamtim baš kad sam zadnji put toliko skočio, ha, ha… – kaže Lovro, pa nastavlja:
– Očito je da je adrenalin ipak bio poseban. Osjetio sam i na zagrijavanju, kad smo radili skokove, skužio sam da skačem malo više nego inače. Kad sam vidio da ta lopta ide prema meni, rekao sam si da moram skočiti, pa što bude… Ispalo je najbolje moguće.
Nije, naravno, ni pokušao konkurirati za izvođenje kaznenog udarca, a nije ni Kalik nudio loptu mladom debitantu…
– Uh, i da je, mislim da bih odbio, mogu samo uprskati, ha, ha.
I lako je moguće da Lovro u posljednje dvije utakmice sezone dobije još poneku minutu, jer i nakon Lokomotive je ostao u kadru prve momčadi. Prvi trening s prvotimcima odradio je u četvrtak, drugi u petak, a nastupom u petak ušao je u klupsku povijest. Sve se događalo jako brzo, a Lovro – uživa.
– Jako je lijep osjećaj biti dio svega ovoga, pogotovo zato što sam toliko dobro prihvaćen. Ima tu i igrača s kojima sam igrao, koje dugo poznajem, a i sa svima ostalima sam se odmah upoznao, svi su mi velika podrška. Iskreno, na prvom treningu sam bio malo ‘stisnut’, ali sad sam se već oslobodio i uživam u svemu. Dečki su stvarno vrhunski u svakom smislu – kaže Nezirović, svjestan svega što nosi status najmlađeg igrača u momčadi.
– Svjestan sam da moram poštivati starije, odrađivati sve zadatke koji imaju mladi igrači. Prije treninga donosim markere i vodu, nakon treninga pospremam stvari… Naravno da mi ništa od toga nije teško.
Lovro je, inače, i dalje kadet, po godištu još nije dogurao ni do juniora, a na toj razini Gorica je ove sezone sjajna. Kadeti predvođeni trenerom Damirom Milanovićem i dalje su bez poraza ove sezone, zajedno s pionirima krče si put prema 1. HNL sljedeće sezone.
– Da, bez poraza smo, a i ovih nekoliko remija događalo se u utakmicama kad smo bili baš jako loši. A i takvi uspijemo izbjeći poraz. Imamo stvarno top momčad, s jako puno dobrih igrača, a s trenerom Milanovićem užitak je raditi – ističe Lovro, uz dodatak:
– Sa svim ovim uspjesima omladinske škole, od juniora, preko nas, pa na dalje, stigao je i veliki respekt protivnika. Onako kako smo mi nekad gledali Dinamo, tako danas protivnici gledaju nas. Svi protiv nas idu ‘na glavu’, često se i postavljaju vrlo defenzivno, a onda to treba probijati, čuvati se kontri… Zahtjevan je ovaj drugi dio sezone, a sad nas čekaju još Dinamo i Lokomotiva, pa onda i kvalifikacije. Ima tu još puno posla.
Oni koji ga bolje poznaju kažu da je ovdje riječ o “novom Lovriću”, jer igraju istu poziciju, krasi ih sjajan udarac, ali Lovro će tu ipak povući ručnu.
– Možda će na prvu djelovati da smo slični, ali ja mislim da smo drukčiji tip igrača. Kiki uvijek primarno traži prostor za udarac, a ja više volim proigravati, tražiti i druga rješenja. Čak bih rekao da mi je udarac u puno situacija zadnja opcija – rekao je Nezirović pa se još malo opisao kao igrača.
– Najbolje se osjećam na lijevom krilu, tu mogu i dolaziti na udarac i razigravati na bok. Volim imati loptu u nogama, koristiti dribling, pokušavam iskoristiti brzinu koju imam…
Unatoč ozljedi, koja ga je odvojila od terena značajan dio druge polusezone, na kontu ima već devet kadetskih golova, a među njima i neke vrlo atraktivne, uključujući one iz slobodnjaka s velikih daljina.
– Idol mi je Neymar, on mi je oduvijek omiljeni igrač, a najdraži strani klub mi je Liverpool. Da, s veseljem čekam finale Lige prvaka… – sa smiješkom se još malo predstavlja 16-godišnji seniorski debitant, pa zaključuje ovu našu priču planovima za budućnost.
– Sanjam o tome da ću živjeti od nogometa. I meni, kao valjda i svakom čovjeku, cilj raditi ono što voliš i živjeti od toga. Želim uspjeti u nogometu, pri čemu ne pričam nužno o najvećim klubovima, iako se ne bih ni žalio, ha, ha… Ali polako, idem korak po korak, jer uvijek na putu do jednog velikog cilja ima puno malih ciljeva koje treba ostvarivati.
Sport
Bajka završila s ponosom! Kurilovec ispao pred “pola Gorice” na jugu
Nogometaši Kurilovca poraženi su 2-0 od Dinama na Maksimiru u četvrtfinalu Kupa Hrvatske, ali ostavili su jako dobar dojam, jednako kao i više od tisuću ljudi okupljenih na južnoj maksimirskoj tribini
Eto, i to je ostalo iza nas… Utakmica svih utakmica u svijetu NK Kurilovca, utakmica koja je intrigirala velikogoričku, ali i hrvatsku javnost, utakmica koja će ući u povijesne knjige. Iščekivanje je trajalo mjesecima, još od trenutka kad su kuglice ždrijeba četvrtfinala Kupa Hrvatske spojile Dinamo i Kurilovec, svoj vrhunac to je iščekivanje dosegnulo u posljednjih nekoliko dana, a nakon što je utakmica konačno i odigrana, Kurilovčani imaju sve moguće razloge da budu ponosni.
Ispali su od Dinama, izgubili 2-0 i tako okončali bajku koja je počela u Zemuniku, a nastavljena domaćim pobjedoma protiv Oriolika i protiv prvoligaša Istre 1961, ali Kurilovčani su ostvarili svoj cilj.
– Želim da svi zajedno, kad utakmica završi, možemo pogledati jedni druge u oči – rekao je trener Senad Harambašić uoči utakmice, a to je na koncu i dobio.
Dinamo je svoje golove zabio iz prve dvije prilike koje je uspio stvoriti, pogađali su Monsef Bakrar u 24. i mladi Patrik Horvat u 30. minuti, a na tome je i stalo. Ako je netko strahovao od rezultatske katastrofe, od nekakvog potopa s velikom razlikom, Kurilovčani su dokazali da za strahovanje nije bilo povoda. I na ovakvom stadionu, protiv ovakvog protivnika, bili su u stanju igrati nogomet, parirati moćnom Dinamu i na kraju upisati vrlo prihvatljiv poraz.
Kurilovčani su se prezentirali na jako lijep način, no čudesni prolaz dalje ostao je samo san… Foto: Josip Mikačić/PIXSELL
Imao je i Kurilovec jednu lijepu kombinaciju, u 50. minuti maksimirske tribine zapljeskale su akciji koja je počela od golmana Leona Išeka, pa preko nekoliko igrača stigla do protivničke polovice, a šteta je jedino što završnica Matea Pršira nije bila samo za nijansu bolja. Ne bi se ništa bitno promijenilo ni da je taj udarac ušao, jer Dinamo je prolazak u polufinale osigurao rutinski, igrajući koliko je potrebno, i to s velikim brojem juniora u kadru, ali opet je šteta…
Iako, razočaranih na kraju nije bilo. Ni na terenu, ali ni na tribinama. Kadrovi koji su kreirani na maksimirskom jugu ostat će također zapisani za povijest, jer ove se srijede poslijepodne “Gorica preselila na Maksimir”. Debelo iznad tisuću ljudi došlo je pogledati svoje miljenike iz kvarta, dečke koji su na ovu utakmicu došli nakon što su odradili posao u banci, na baušteli ili gdje već, a to je svakako događaj vrijedan zapisivanja u povijesne knjige.
Doista je na trenutke čovjek imao osjećaj da je na južnoj tribini pola Gorice, toliko se poznatih lica moglo vidjeti, susresti, razmijeniti dojmove… I mlado i staro, i žene i muškarci, i košarkaši i rukometaši, i roditelji s djecom i dečki s djevojkama, svi su željeli biti dio ovoga događaja. I svi su uživali. Bez obzira na rezultat, bez obzira na hladnoću i vjetar u završnici utakmice, čak i nekoliko kapi kiše, nikome nije palo napamet otići prije nego što su igrači i stožer Kurilovca došli pod tribinu i zahvalili na podršci.
Sutra će se još prepričavati doživljaji i dojmovi, mentalne slike ostat će negdje zapisane, a Kurilovčani će – krenuti dalje. Maksimir se smjestio između Mača i Bistre, koja slijedi već za vikend, kad će ova nogometna bajka i službeno završiti.
Bravo, Kurilovčani!
Četvrtfinalna utakmica Hrvatskog nogometnog kupa između Dinama i Kurilovca na stadionu Maksimir započela je emotivnim trenutkom kada je početni udarac izveo naš Ivan Šćepina, nekadašnji igrač juniorske momčadi Kurilovca.
4.3.2026. – Stadion Maksimir, Zagreb, Hrvatska – SuperSport Hrvatski nogometni kup 2025/2026, cetvrtfinale, GNK Dinamo – NK Kurilovec. Photo: Josip Mikacic/PIXSELL
Publika je Šćepov udarac ispratila pljeskom, nakon čega je krenula utakmica.
Sport
Gorica lovi novo polufinale: ‘Ključni igrači su načeti, ali želja je ogromna…’
Nogometaši Gorice u srijedu od 17 sati gostuju kod Varaždina u četvrtfinalu Kupa Hrvatske, a problem za trenera Carevića je umor i sitne ozljede nakupljeni u posljednjem razdoblju. Međutim, šansa je tu…
