Imao je novi trener Mario Carević plan, imao je vjeru i optimizam, a imao je i malo neophodne sreće. Ne samo on, nego Gorica, jer Istra je dvaput u ovoj utakmici pogađala okvir gola, bila je očekivano dobra, no Gorica je bila – bolja! Za jedan gol bolja, za trenutak inspiracije junaka iz sjene bolja…

Kao što se i dalo naslutiti, krenuo je Carević s formacijom 4-2-3-1, što je značilo da je iz standardnog sastava ispao Krešo Krizmanić, a upao hitri momak iz Gvineje Bisau, po papirima Portugalac Mesaque Dju. S Banićem na golu, Maloča i Leš bili su stoperi, Mikanović i Štiglec bekovi, sredinu su držali Pršir, Pajaziti i Ndockyt, a prema naprijed jurišali Majstorović, Dju i Kolar. Međutim, vrlo brzo moralo je doći do promjene planova, uz nadu da se planovi neće morati mijenjati na duže vrijeme…

Adrion Pajaziti, igrač Fulhama na posudbi u Gorici, ružno je nastradao već u sedmoj minuti utakmice. U jednom duelu je pao, praktički već dok je padao krenuo pokazivati prema klupi da ovo nije dobro, a taj se dojam potvrdio i nakon što je liječnička služba ušla na teren. Pajaziti nije mogao ni stati na ozlijeđenu nogu, iznijeli su ga s terena na nosilima, pa ostaje jedino nadati se da ozljeda ipak neće biti iz reda najozbiljnijih.

Umjesto njega ušao je Luka Kapulica, no trebalo je Gorici nekoliko minuta da dođe sebi. Imala je u tom uvodnom razdooblju Istra jednu priliku, više su gosti imali loptu u nogama, ali tamo negdje polovicom poluvremena probudio se i domaći sastav. Prijetio je Kolar, prijetio je dvaput Kapulica, sve su to bile ozbiljne prilike, ali rezultat se nije mijenjao. Srećom, nije se mijenjao ni sve do poluvremena, u razdoblju u kojem je opet Istra bila bliže golu. Nekoliko centimetara udaljena od gola ostala je i u 45. minuti, kad je Marešićev udarac odsjeo na stativi.

U nastavak su oba trenera krenula s istim sastavima, s promjenama se krenulo tek na ulasku u posljednjih 20 minuta, a na prvu priliku čekali smo do 60. minuti. Vrhunski potez Ndockyta na 40-ak metara otvorio je gomilu prostora, Kongoanac je lijepo u čistu priliku gurnuo Djua, ali ovaj je uspio samo proslaviti golmana Majkića.

27.10.2024., Gradski stadion Velika Gorica, Zagreb – SuperSport HNL, 11. kolo, HNK Gorica – NK Istra 1961. Photo: Luka Batelic/PIXSELL

Imala je i Istra svoje prilike, pogotovo u drugoj polovici poluvremena, ali polako je dolazilo vrijeme jednog junaka iz sjene. Mario Carević podigao je u 70. minuti prve svoje igrače s klupe, na lijevi bok Krizmanića, a na lijevo krilo Martina Šlogara, igrača koji je dobio Gorici posljednju pobjedu, golom za 2-1 u 94. minuti ogleda sa Slaven Belupom. Učinio je, srećom, to još jedanput…

Nije se igrala 94., nego 84. minuta, kad je Šlogar sam došao do jedne lopte na 20-ak metara od Istrina gola, sjurio se u kazneni prostor, pa lijevom nogomet, iskosa slijeva, rasparao gostujuću mrežu! Fantastičan pogodak, trenutak za kojeg se moglo pretpostaviti da će biti i odlučujući, popraćen erupcijom oduševljenja na goričkoj klupi, ali i na tribinama.

Pokušavala je Istra do kraja, bila je i opasna, ozbiljno je pritisnula u posljednjim minutama, ali uspjela je Gorica obraniti svoj teren, svoj gol viška, i uzeti silno važna tri boda. Mario Carević po redu je grlio svoje igrače, pao mu je sasvim sigurno veliki kamen sa srca, ali nema vremena za spavanje na lovorikama jedne pobjede. Gorica ide dalje, s tri boda više, sljedeći na redu je Osijek na Opus Areni.

U svome otvaranju, gledajući rezultatski, nije ovo osobita sezona za Nogometnu školu HNK Gorica, ali nema ni tu ni natruha razloga za bilo kakvu paniku. Prvo, zato što u mlađim uzrastima rezultat ne smije biti prioritet i drugo, zato što se sve to brzo može okrenuti. Bitno je da postoji ideja, vizija i smjer, jer ta kombinacija će donijeti rezultat.

Kao što ga je, recimo, donijela u Rijeci ove subote. U pitanju su juniori, momčad koju vodi Ivan Parlov, družina koja je u prvih devet kola upisala po tri pobjede, remija i poraza. Ukratko, šareno. A onda je ista ta momčad došla na pomoćni teren riječke Rujevice…

Trener Parlov krenuo je s postavom Cundeković, Horvat, Dukić, Raguž, Dulčić, Kučiš, Topić, Kordej, Josić, Vrzić i Stunja, a “pipa” se otvorila već u 11. minuti. Petar Raguž donio je Gorici rano vodstvo, sve je nakon toga bilo lakše, pa tako i podebljati to vodstvo već nakon pola sata igre. Svoj prvi gol zabio je Fran Stunja, da bi već do poluvremena Goričani otišli i na 3-0. Iz obrane je naprijed otišao Zvonimir Josić i poslao treću loptu u riječku mrežu.

Vrlo sličan ritam držali su mladi igrači Gorice i u nastavku, ne dižući nogu s gasa ni u jednom trenutku. Već u 52. minuti Fran Stunja pogodio je i drugi put, što je dalo naslutiti da se ovdje događa nešto posebno. Tu je negdje došlo i vrijeme za igrače s klupe, pa je u 71. minuti, pet minuta nakon što je ušao, peti gol zabio Arona Fall, da bi Romeo Štefanac pogodio i šesti put u 80. minuti, samo četiri minute nakon što je ušao…

Zastrašujuće je djelovalo tih 0-6 na semaforu, Riječani nisu znali što ih je snašlo, a nije se puno promijenilo ni nakon počasnoga gola domaćina, kojeg je za konačnih 1-6 zabio Lukas Murica.

Uz zadovoljstvo zbog načina na koji je utakmica odigrana, juniori Gorice iz ove su priče izašli i sa nova tri boda, koja su ih dovela na deseto mjesto, a zapravo – nadomak vrhu! Naime, deseta Gorica ima 15 bodova, a četvrta Kustošija 17. Između njih smjestilo se čak pet klubova sa po 16 bodova.

Tim skokom na deseto mjesto, u konkurenciji 16 momčadi, juniori su postali i najbolje plasirana HNL-generacija u akademiji HNK Gorice, budući da su pioniri također deseti, ali od 14 momčadi u ligi. Oni su, inače, jučer odigrali 2-2 u gostima kod Lučkog, no također ih ne dijeli puno od vrha, jer četvrti Osijek je na četiri boda više.

U najlošijoj poziciji trenutačno su kadeti, koji su u subotu izgubili 2-1 u Lučkom i sad su na 12. mjestu u ligi sa 14 klubova. Oni, treba i to napomenuti, igraju s jako velikim brojem igrača iz mlađeg, 2009. godišta, onog koje je prošle sezone uzelo titulu prvaka kod pionira…

Veliku bitku vodili su košarkaši Gorice ove subote na istoku Hrvatske, u prelijepom Đakovu, na gostovanju kod novaka u ligi. I u njoj su na kraju uspjeli pobijediti, uspjeli su zaslužiti ono veliko slavlje koje je slijedilo nakon posljednjeg zvuka sirene. Nije bilo lako proživjeti onih ružnih -42 u prvom kolu, pobjeda u prošlom kolu protiv Marsonije poslužila je kao samo komadić utjehe, a stvar je kompletirana upravo u Đakovu. Ova Gorica, nema dvojbe, može puno bolje i više nego u tom zadarskom debaklu…

Nije ni ovoga puta sve išlo po planu, počevši već od tjedna u kojem se odrađivala priprema za utakmicu. Borna Dramalija, koji je blistao u rušenju Marsonije, cijeli tjedan nije trenirao, borio se s visokom temperaturom i njegova imena nije bilo na listi putnika za Đakovo. Gorica je tako doputovala sa samo osmoricom igrača u ozbiljnoj rotaciji, jer preostala četvorica su bila tri juniora i još uvijek nedovoljno spremni Kristijan Šutalo. Uz Došena, Kroflina, Miloložu, Validžića i Kalinića, koji su počeli utakmicu, trener Miljković koristio je još samo Mašića, Vargeka i Pavlica, a njih su osmorica na krjau odradili posao.

Povela je Gorica 4-0, lijepo otvorila, ali nakon toga upala u lošu fazu, koja je zaključena vodstvom domaćina od 14 koševa razlike (31-17) početkom druge četvrtine. Nisu stvari dobro funkcionirale u tih prvih 15-ak minuta, ali završnica druge četvrtine ponudila je malo drukčiju Goricu. Do poluvremena se zaostatak spustio na samo četiri koša, a to je značilo da u nastavku sve kreće ispočetka.

Gorica je bila lovac, a Đakovo lovina sve do 02:13 do kraja četvrte dionice. Jan Kroflin tricom je donio prvo vodstvo Gorici nakon onog početnog, na plus tri otišli su naši košarkaši 35 sekundi prije kraja, ali Đakovo je na kraju imalo napad od 13 sekundi za pobjedu ili produžetak. Domaći igrač Dino Radoš odlučio je tražiti pobjedu, šutirao je tricu i – promašio. I goričko slavlje moglo je početi.

Među tužnima je nakon ove utakmice bio i Miron Češkić, prošle sezone trener Gorice, a trenutačno pomoćnik trenera Đakova Gorana Gunjevića. Miron je najavljivao da će možda još i igrati za svoj matični klub, u koji se vratio ovog ljeta, ali na kraju je preuzeo ulogu asistenta u prvoj momčadi, ali i trenera kadeta, s kojima će uskoro doći i na jedan turnir u Velikoj Gorici. Prijateljstvo je ostalo, Miron je svoju goričku eru odradio isključivo u pozitivnim tonovima i naravno da će se rado i često vraćati… Za one koji ne znaju, riječ je o bivšem trener Velimira Šandora, čovjeku koji je godinama bio u goričkom sportskom điru.

Kad već nije on, igrao je za Đakovo ovoga puta njegov brat Matej, koji je Gorici ubacio šest košea, a domaće strijelce predvodio je Petar Kozić s 19 ubačaja. Kod Gorice ponovno najbolji Leon Kalinić, koji je na 22 koša dodao i devet skokova, a po 13 koševa ubacili su Miloloža, Validžić i Došen.

Goričani su tako produženu noć na nedjelju prespavali kao druga momčad Prve lige, što će se promijeniti već tijekom nedjelje, ali od toga je puno važnije to što je razloga za optimizam sve više. U subotu od 20.15 sati dolazi Hermes Analitica.

I drugi put zaredom na zatvaranju kola, u posljednjoj utakmici prvenstvne runde, po prvi put na domaćem terenu s Marijem Carevićem u ulozi trenera, s kapetanom ponovno u sastavu, nogometaši Gorice u nedjelju kasno poslijepodne dočekuju Istru! Tjedan dana nakon poraza u Varaždinu, drugog u nizu za Goricu, debitantskog za Carevića, protivnik baš i nije idealan za čupanje.

– Nažalost, nismo uspjeli u Varaždinu, ali bilo je u drugom poluvremenu i dobrih stvari, na koje ćemo se naslanjati u narednom periodu. Imam ogromno povjerenje u ovu momčad, mislim da imamo kvalitetu za nametnuti se svima, no moramo još doraditi neke detalje. Za nedjelju imam toliko vjere da ćemo postići dobar rezultat jer znam koliko smo dobro radili, koliko su igrači bili fokusirani… – optimističan je trener Gorice, koliko god je svjestan da pred njegovim igračima nije nimalo lak posao, jer Tramezzanijeva Istra je baš dobra.

– Da, dobri su! To je izrazito agresivna momčad, možda i najagresivnija u ligi, imaju pojedince koji su sposobni igrati visok presing na širokom prostoru… Međutim, vidjeli smo u analizi i neke nedostatke u njihovoj igri, a njih ćemo pokušati iskoristiti – otkriva Carević samo neophodno, jer detaljan plan ostaje unutar četiri zida svlačionice.

Za očekivati je da će Gorica na Puležane krenuti u sustavu 4-2-3-1, ali važnije od toga bit će na koji će način pristupiti ovom sudaru.

– Očekujem da ćemo se nametnuti od prve minute, a od svojih igrača očekujem i gard, jer igramo doma. Svaka sitnica je važna, svaka odbijena lopta, i ako budemo dobri u tim sitnim detaljima, utakmice će otići u našu korist – uvjeren je Carević.

Veliko mu je pojačanje, najveće moguće u ovom trenutku, povratak kapetana Jurice Pršira, koji je u Varaždinu odrađivao žute kartone.

– Čaić je i dalje izvan kadra, ozlijeđen je, ali vraća nam se kapetan, a svi znamo kakvo je njegovo značenje za ovu momčad, pogotovo u spoju s ostalim našim veznim igračima. Zaista mislim da imamo kvalitetu za uzeti posjed, za dominaciju, a trenirali smo tijekom tjedna i način na koji ćemo se braniti. Osobno jedva čekam utakmicu, da prezentiramo te neke stvari koje smo vježbali. I vjerujem da će biti dobro – istaknuo je Carević.

Budući da do kraja jesenskog dijela prvenstva Gorica ima zaista paklen raspored, logično je bilo potencirati tezu kako su tri boda iz utakmice protiv Istre doma gotovo imperativ. Jer, nakon nje slijede Osijek u gostima, Dinamo doma…

– Imperativ je od kad smo se rodili. Nema te utakmice koja je manje važna od neke druge, svaka nosi tri boda i važno nam je da ih uzmemo. Međutim, ja na stvari gledam dugoročno. Moramo se posložiti i krenuti u smjeru kojim želim ići, u kojem ćemo igrati prepoznatljiv nogomet. Na dugi rok, mislim da ćemo skupljati bodove i to prije svega treba gledati. Ne nužno samo prvu sljedeću. Ali kažem, imamo svoju ideju, svoj plan igre, i nadam se da će to biti uspješno – zaključio je trener Gorice.

Članovi Folklornog ansambla Šiljakovina bili su predstavnici Zagrebačke županije i Velike Gorice na 31. Susretima hrvatskim folklornih ansambala i izvornih skupina održanih jučer u Čakovcu. Gorički predstavnici izveli su svoju koreografiju ‘Jel Gabela gdje je prije bila’, a riječ je o pjesmama i plesovima iz doline Neretve u Bosni i Hercegovini te osvojili treće mjesto.

Za koreografiju su bili zaduženi Nikola Menalo i Dubravko Radić, a prema izvornim napjevima glazbenu obradu je uvježbao Joško Ćaleta.

U Čakovcu je nastupilo je 12 skupina iz svih krajeva Hrvatske, a koje su izabrane među 178 folklornih skupina koje su nastupile na županijskim smotrama.

Prvu nagradu osvojio je KUD ‘Mak’ iz Trnovca s koreografijom “Kad su na Fileži pervi put zvonili” – pjesme i plesovi sridnjeg Gradišća – prikaz posljednje proslave nakon regrutacije te odlazak na odsluženje vojnog roka, a drugo mjesto pripalo je Folklornom ansamblu “Matija Gubec” iz Karlovca za koreografiju “Čerkica se od majke otpravlja” – fragmenti svadbenih običaja sela Lukinić Brdo.

Kako je to izgledalo u Čakovcu pogledajte ovdje.