Sport

Zwolinski: Nije važno koliko Zwole zabija, važno je koliko Gorica zabija

Čuo sam da Istra 1961 ima već četvrtog trenera ove sezone, ali to je njihov problem, a ne naš. Mi imamo jako dobrog trenera i ako provedemo sve što se dogovorimo, nema brige za rezultat, uvjeren je Lukasz Zwolinski uoči gostovanja u Puli (subota, 17.30 sati)

Objavljeno

prije 7 godina

9. ožujka 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Brojali su se dani koliko već nije zabio gol iz igre, postavljala su se već i pitanja je li vrijeme da Lukasz Zwolinski preseli na klupu, ali treneru Sergeju Jakiroviću nije padalo napamet izvesti takvo nešto.

– Ne može se baš rukom prebrisati sve ono što je dosad napravio – govorio je Jakir čekajući da ponovno proradi njegova poljska “zvijer”, svjestan da u kadru ima igrača kojeg bi svaki trener poželio u svojoj momčadi.

On zna zabiti, zna primiti loptu, zadržati je i gurnuti suigrače u šansu, on u svakoj utakmici krvavo radi svih 90 minuta… A kad je tako, jasno je da mora doći trenutak kad će te lopta nagraditi. I stigla je ta nagrada protiv Rudeša, Musa je nabacio, a Zwole baš golgeterski loptu čelom proslijedio u mrežu za prekid niza koji je trajao još od Rudeša jesenas. U tih osam utakmica zabio je samo jedan gol, Rijeci iz penala, pa je i njemu laknulo…

– Naravno da sam sretan što sam zabio, ali uvijek govorim da je ovo momčadski sport. Ako momčad igra dobro, ako pobjeđuje, nije važno koliko je golova zabio Zwolinski, nego koliko ih je zabila Gorica. Napadač sam i normalno je da želim zabiti u svakoj utakmici, no meni je važno da znam da sam dao sve od sebe. Da sam se borio, pomogao momčadi… A ako dođe i gol, nitko sretniji od mene – kaže Zwolinski, dodajući kako ni u jednom trenutku nije postao nervozan niti je ušao u dvojbe oko svojih kvaliteta.

– I u tom razdoblju kad nisam zabijao, nije baš da nisam imao prilike, da se nisam nalazio u dobrim situacijama, znala su mi nedostajati dva ili tri centimetra gola… No dobro, to je sad povijest. Opet sam zabio, pozitivan sam uoči sljedećih utakmica i gladan novih golova – govori ovaj ekstremno simpatični Poljak iz Sczeczina.

I dobro to zvuči uoči još jednog zahtjevnoga gostovanja, sudara s Istrom u Puli (subota, 17.30 sati).

– Naravno da idemo u Pulu po pobjedu, kao i uvijek, ali svjesni smo i da će biti teško, jer ni s kim u ovoj ligi nije lako. I dalje se držimo ideje s početka sezone, moramo razmišljati kao da se borimo za ostanak u ligi. Moramo respektirati svakog protivnika, ipak smo mi debitanti u ovom rangu – pokušava ostati maksimalno skroman Zwole, uz dodatak:

– Pamtimo našu prvu utakmicu protiv njih, koju smo dobili u Puli, ali pamtimo i onu koju smo izgubili doma. Da se gleda po tablici, na kojoj smo mi peti, a oni deveti, bilo bi logično da uzmemo ove bodove, ali ponovit ću ono što i nama trener stalno ponavlja: svaka utakmica počinje s 0-0. Međutim, vjerujem da sve ovisi o nama, o tome koliko ćemo se boriti za svaku loptu. Kažem, čeka nas teška utakmica, ali mi idemo po tri boda.

Istra ima četvrtog trenera ove sezone, Igor Cvitanović posljednji je u nizu, što ne može biti idealno za igrače.

– Ne, nije to lako za igrače, jer svaki trener ima svoje ideje i poglede na nogomet, a nemoguće je sve to usvojiti preko noći. Iako, to je njihov problem, ne naš. Mi imamo jako dobrog trenera, pokušavamo na terenu napraviti sve što traži od nas, a sve ono što pokazujemo na terenu govori da je njegova ideja i vizija nogometa dobra za Goricu. Zato i jesmo ovdje gdje jesmo, u dobroj poziciji, no to ne znači da ne želimo još više. U svakoj utakmici želimo uzeti bodove, a budemo li radili sve što se dogovorimo, neću biti zabrinut za konačni ishod – optimist je Lukasz.

Dan prije utakmice nije znao hoće li Gorica u Puli istrčati s jednim ili dvojicom napadača, hoće li ga Jakirović opet upariti sa Senegalcem Cherifom Ndiayem, s kojim je sjajno funkcionirao protiv Rudeša.

– Cherif je dobar igrač, jako dobar, i meni je uz njega lakše igrati, jer sad obrane moraju pokrivati nas dvojicu. Ranije su znali da će, ako zaustave Zwolinskog, napraviti velik dio posla, a sad su tu i Zwolinski i Cherif. Surađujemo jako dobro, ali siguran sam da ćemo biti još i bolji duet kad se još malo uigramo, kad prođe još malo vremena – rekao je Zwolinski pa zaključio:

– Fleksibilan sam po tom pitanju, mogu surađivati i s drugim napadačem, i s ‘desetkom’, zapravo mi je svejedno. Važno je samo da Gorica pobjeđuje!

Sport

Mraclin uvjerljiv protiv Metalca, Ivan Kos – Čapa proslavio jubilej asistencijom i pogotkom

Objavljeno

prije 4 sata

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Vitomir Štuban

Prije početka susreta domaća uprava prigodnim je dresom s brojem 200 nagradila Ivana Kosa za dvjestoti nastup u dresu Mraclina, a iskusni napadač jubilej je obilježio asistencijom i pogotkom. Nogometaši Mraclina ostvarili su važnu pobjedu u borbi za bijeg iz donjeg dijela tablice svladavši na Novoj grabi Metalac iz Siska rezultatom 3:0. Domaćini su do prednosti stigli u 34. minuti kada je nakon ubačaja Frana Krilića s desne strane glavom precizan bio Dominik Smolković. Mraclin je i u nastavku bio bolja momčad, a vodstvo je povećano u 52. minuti. Ivan Kos probio je desni bok gostiju i ubacio u peterac gdje je Igor Hajduk na drugoj vratnici pospremio loptu u mrežu za 2:0. Točku na zasluženu pobjedu stavio je upravo slavljenik Ivan Kos u 70. minuti. Nakon kornera i nekoliko odbijanaca lopta je stigla do domaćeg napadača koji je s četrnaest metara preciznim prizemnim udarcem pogodio iza leđa vratara Blagojevića. Ovom pobjedom Mraclin je dva kola prije kraja napravio važan korak prema očuvanju četvrtoligaškog statusa.

IV. NL SREDIŠTE ZAGREB – B, 28. kolo

MRACLIN – METALAC (S) 3:0

Stadion Nova graba. Gledatelja 70.
Sudac: Juraj Mikšec (Vrbovec). Pomoćnici: Luka Bradašić (Novska) i Veronika Muraja (Rajić).

STRIJELCI: 1:0 – Smolković (34), 2:0 – Hajduk (52), 3:0 – I. Kos (70).

MRACLIN: Matejčić (od 78. Zagorac), Marjanović, J. Domitrović, Rajić, Brdek, Smolković (od 60. Matić), Borovac, Tokić, Krilić, Hajduk, I. Kos (od 83. Hodalin). Trener: Marko Pancirov.

METALAC (S): Blagojević, Čajani, Acel, Matić (od 53. Pupić), Bičanić, Ayuba, Kesse (od 53. Perić), Brlečić, Krištopović, Knežević (od 57. Bekonjić), Vincelj (od 53. Brlić). Trener: Dalibor Sanader.

Nastavite čitati

Sport

Naš Jakir!

Sergej Jakirović napravio je čudo s Hull Cityjem, s klubom kojem su predviđali ispadanje iz drugog ranga engleskog nogometa on je – ušao među elitu! A mi smo posebno ponosni, jer Jakir je bio i ostao naš čovjek…

Objavljeno

prije 14 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Od Velike Gorice do Hulla, lučkoga grada na istočnoj engleskoj obali, udaljenosti je, kažu izračuni, točno 2001 kilometar. Ili, ako ćemo računati iz perspektive Sergeja Jakirovića, točno 1914 dana. U tu se razdaljinu, i kilometarsku i vremensku, smjestio cijeli koloplet zbivanja, a ono što se dogodilo ove subote poslijepodne na monumentalnom Wembleyu samo je završni čin jedne nogometne bajke. Zasad završni, jer novi izazovi, još luđi i još veći, tek slijede…

Sergej Jakirović stigao je u Veliku Goricu u ljeto 2018. godine, na početku priprema za prvu goričku prvoligašku sezonu. Stigao je u naš grad s nogometnim CV-jem koji je pričao uspješnu i zanimljivu igračku priču, dok je ona trenerska bila na samim počecima. Prije Gorice, Jakir je vodio juniore Dugog Sela i Sesveta, a prilika u Gorici stigla je u idealnom trenutku. Novi prvoligaš i mladi trener spojili su svoje interese, svoje želje za dokazivanjem, a neke stvari već su u tom trenutku postale jasne.

Prvo, Gorica je pokazala da misli ozbiljno, da nema namjeru biti prolaznik u elitnom društvu hrvatskog nogometa. A Sergej Jakirović pokazao da je ima trenerski gen, da znam izvući i više od onoga što je možda realno. U tom trenutku bila je to borba za Europu, koju bi Gorica već u toj prvoj sezoni i izborila da je tih godina bilo VAR-a u funkciji. U okolnostima koje su tad vladale Jakir i Gorica ipak nisu uspjeli, ali baš su te sezone udareni čvrsti temelji onoga što će slijediti – Gorica se pretvorila u stabilnog prvoligaša, a Sergej u trenerčinu.

Rastanak je uslijedio u veljači 2020. godine, nakon 616 zajedničkih dana, nakon razdoblja u kojem je Jakiri postao – naš. Voljen, cijenjen, prijatelj mnogima, najmanje iznimno korektan prema baš svima. I zato su veze ostale…

Jakir je rastao zajedno s Goricom, zavolio je ovaj grad i klub, ljudi su zavoljeli njega i on njih, a cijela priča zapravo je velikim dijelom bila obiteljska. Supruga Marina i godinama kasnije će reći da im je kao obitelji bilo najljepše baš u tim goričkim danima, a i svima nama koji smo bili oko klubova to su definitivno dani za pamćenje. Preplavljeni lijepim uspomenama, trenucima koji se pamte, bilo da je riječ o velikim pobjedama i uspjesima koji ostaju, bilo da je riječ o svakoj kavi kod Peveca. Jer, on je prije svega top čovjek, normalan, skroman, duhovit i srdačan, a tek onda top trener.

Naš i gotovo.

I zato su veze ostale čvrste i snažne, zato smo svaki njegov sljedeći korak pratili s posebnom pozornošću. U Mariboru nije sve išlo po planu, ali ta epizoda nije mogla zaustaviti ozbiljnu trenersku priču u nastajanju. Sa Zrinjskim je pokorio BiH, od kluba iz Mostara stvorio je tamošnju verziju Real Madrida, pa preselio u Rijeku, s kojom je odradio novu dozu briljantnog posla. Sjajan je bio i na klupi Dinama, na dotad najvišoj postaji njegove karijere, koliko god su ga pokušavali osporavati, koliko god mu nije bilo lako. Uzeo čovjek prvenstvo i Kup, pa nakon Bayerna krenuo dalje.

U HNL-u je time “prešao igricu” i bilo je jasno da je vrijeme za novi korak. Šansa se otvorila u Turskoj, u klubu koji je bio u ozbiljnim problemima, ali i klubu u kojem valjda i danas drže Jakirovu sliku iznad nekakvog njihovog nogometnog oltara. Bila je to epizoda koja je otvorila put prema Engleskoj, prema Championshipu, prema Hull Cityju, još jednom klubu u kojem je doživio sve ono što je doživljavao i ranije.

Sergeja Jakirovića, naime, tijekom gotovo cijele su njegove karijere bezrazložno podcijenjivali, tražili mu mane i izbjegavali glorificirati postignuća koja su zaslužila glorifikaciju. Sve dok im, gdje god da bio, više nije ostavljao izbora. Bilo je tako, da se ne lažemo, i u danima dok je bio u Gorici, ali već tad je pokazao da ga za takve stvari nije briga. I da zna kako dokazati da vrijedi. Kroz rad, kroz rezultat, kroz odnose koji su ostajali iza njega.

I baš zato je ove subote na Wembleyu, u trenucima koje Jakir nikad u životu neće zaboraviti, uz njega bila i jedna ozbiljna gorička ekipa. Prijatelji iz goričkih dana su se javili, Jakir je odgovorio onako kako on odgovara, i dvije priče na taj su se način spojile. Ona iz Gorice, sa samih početaka, i ova iz Hulla, sa njegovog trenutačnog nogometnog Olimpa.

Goričani su u ozbiljnom broju ove subote bili uz finale doigravanja u Championshipu, i na tribinama i uz televizijske ekrane, pratili su tvrdi sudar Hulla i Middlesbrougha s posebnom emocijom. I na kraju uživali s posebnim ponosom. Jer, Jakir je naš. Bio i ostao.

Bravo, majstore, svaka čast, trenerčino!

Marin Ivančić i Sergej Jakirović rade zajedno još od Sesveta, zajedno su potpisali i ovaj posljednji mega uspjeh… Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

P. S. Naš Marin!

Još od goričkih dana Sergej Jakirović ima uz sebe prijatelja, suradnika i desnu ruku Marina Ivančića. Sve što vrijedi za Jakira, vrijedi i za Marina. Briljantan kondicijski trener, ali i bivši nogometaš, u Goricu je stigao kao 25-godišnji klinac na početku trenerske karijere, ali vidjelo se već tad koliko je Sergeju važan. I koliko mu Sergej vjeruje.

Nudili su mu iz kluba, nakon Jakirova odlaska, da ostane i nastavi raditi svoj posao, ali to nije dolazilo u obzir.

– Hvala, ali ne hvala. Ostajem s njim.

Ostao je, radio, gradio se i napredovao uz šefa i prijatelja sve do današnjih dana. Na svim postajama, u svim okolnosima, u lijepim i manje lijepim trenucima. Nije nikakva tajna da je Marin velika pomoć i podrška Jakiru, a što se njegovih goričkih dana tiče, priča je vrlo slična Jakirovoj… I Marin je ovdje ostavio fenomenalan dojam, i u ljudskom i u stručnom smislu, i zato je definitivno zaslužio barem jedan odlomak nakon njihova zajedničkog uspjeha.

Bravo, Marine, svaka čast, trenerčino!

Nastavite čitati

Sport

Mlada nada velikogoričke atletike! Nelli “Express” Komljenović protutnjala do naslova prvakinje Hrvatske

Atletičarka AK Maraton Velika Gorica iza sebe ima sjajan tjedan.

Objavljeno

prije 17 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Nelli Komljenović, članica AK Maraton Velika Gorica, osvojila je naslov državne prvakinje Hrvatske u višeboju za limačice na Prvenstvu Hrvatske za mlađe uzraste održanom u Zagrebu.

Do zlata je stigla nakon tri discipline i ukupno osvojenih 1410 bodova. Natjecanje je otvorila utrkom na 200 metara, gdje je s vremenom 28,36 sekundi osvojila drugo mjesto i odmah se uključila u borbu za vrh. Najbolji rezultat ostvarila je u skoku u dalj, u kojem je s odličnih 4,83 metra bila najbolja među konkurencijom i preuzela vodstvo u ukupnom poretku.

Naslov prvakinje potvrdila je u završnoj disciplini, bacanju vortexa, gdje je hicem od 41,95 metara ponovno završila na drugom mjestu, što joj je bilo dovoljno za ukupnu pobjedu i državno zlato.

Sjajnu formu Nelli je pokazala i samo dva dana ranije na Erste plavoj ligi. Tamo je osvojila prvo mjesto na 60 metara s rezultatom 9,10 sekundi, a zatim slavila i u skoku u dalj s novim odličnim nastupom od 4,85 metara.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu

Objavljeno

prije 20 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu u organizaciji Sportskog plesnog kluba VEGA u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici otvoren je jučer (subota, 23.05.2026.) kvalifikacijama u 10 sati i finalnim nastupima od 18 sati.