ktc
Povežite se s nama

Sport

Zvonimir Kovačević: Doveo sam Goricu u prvu ligu, ali ne želim na tome stati

Objavljeno

na

Znam da se to ne čuje često, ali meni je bolje biti trener nego igrati, kaže trener KK Gorice Zvonimir Kovačević, koji je u prvoj prvoligaškoj sezoni izborio ostanak i ispunio cilj. Igrao je i ABA ligu, bio i na Cipru, zapamtio jednoga gospodina Browna i s 28 godina završio igračku karijeru. U ovoj novoj, trenerskoj, ma “bilićevski” pristup… 

Bila mu je 31 godina kad je Zvonimir Kovačević sjeo na klupu Gorice. Bivši igrač, jedan od najboljih velikogoričkih košarkaša u posljednjih 20-ak godina, odlučio je pokušati sjesti na klupu.

– Oduvijek me privlačio trenerski posao. I kao igrač sam, pogotovo u zadnje dvije godine, dok sam igrao u Sloveniji, razmišljao o tome. Naime, ondje je trener bio Gašper Potočnik, dečko koji je bio mlađi od mene. Imao je samo 25 godina. Puno vremena provodili smo zajedno, bio sam jedini stranac u klubu i družili smo se po cijele dane. Puno smo pričali o košarci, često je i uvažavao moje mišljenje, i tu se probudila želja. Dvije, tri godine sam se odmarao nakon karijere, no ta želja se vratila i rekao sam: ‘Idem probati’ – počeo je svoju priču trener goričkog prvoligaša.

Došao je na klupu i – ostao.

– Nisam zažalio što sam se ovoga primio, upravo suprotno. Pitao me baš nekidan jedan naš reprezentativac: ‘Što je bolje, biti igrač ili trener?’ Moj odgovor je da bih: ‘Uvijek bih radije bio trener’. Da, stotinu puta je teže biti trener, ali svejedno.

Došao je 2011., a četiri godine poslije klub je narastao sve do najvišeg ranga. U prvoj sezoni cilj je bio ostati u ligi, a tako je i bilo. Iza nas je lijepa sezona, košarka se vratila u grad…

– Ne mogu na ovu sezonu gledati izdvojeno, gledam na ono što radimo kroz četiri sezone, koliko sam na klupi. Klub je prije toga desetak godina bio u donjoj polovici druge lige, a mi smo vrlo brzo došli do toga da se tri godine borimo za ulazak u prvu ligu, pa konačno i uđemo u najviši rang. Prvi dio sezone bio je odličan, ali nije bilo realno da ostanemo u borbi za Ligu za prvaka. Na kraju smo ostali u ligi, a sve iznad toga nije bilo realno – uvjeren je Kovačević.

Domaći je dečko, odrastao u Velikoj Gorici, i danas s obitelji ovdje živi, a košarkaški počeci vežu se uz tadašnji Radnik. I jedno ime.

– Mirko Kovčalija, legendarni Bane! Bilo je to 1987. kad sam počeo, klub je još bio Radnik, a Bane je bio jedini koji ga je održavao na životu. Sam je vodio

sve selekcije i održavao klub na životu. Čak je i u ratno doba u uniformi znao dolaziti na trening – sjeća se Kovačević i nastavlja:

– Taj Banetov pedagoški i odgojni pristup bio je jedan od važnih razloga zašto sam zavolio košarku. On me zadržao u tom sportu i povratka više nije bilo.

Ubrzo je Radnik postao KK Media.

– U ljeto 1992. pojavio se Damir Pavličević, bivši košarkaš Cibone koji je preuzeo klub sa svojim privatnim kapitalom i preimenovao ga u Media. Tu je počeo taj uzlet goričke košarke. Iz treće lige ušlo se u drugu, tri godine zaredom igrale su se i kvalifikacije za prvu ligu, ali nažalost nije bilo interesa da u nju i uđe. Nikad klub nije bio bolje organiziran nego u to vrijeme, ali iznenada je došlo do prekida suradnje i klub je krenuo praktički ispočetka.

On je rastao kroz Mediju, došao i do seniorske momčad, pa “eksplodirao”. U drugoj ligi je zabijao 35 koševa po utakmici i uzeo ga je slovenski ABA ligaš Laško. No još jednu sezonu ostavio ga je u Velikoj Gorici, a glavni cilj je bio – udebljati se. Onako mršav i tanak teško je mogao na višu razinu. Odlazeći s treninga često je nosio kanticu posebnih preparata…

– Da, imao sam specijalan program prehrane, ali i cijeli mali tim koji je to pratio. U tih sam godinu dobio devet kilograma ‘dobrih’ mišića. Sve do tad je bila dječja košarka – nasmijao se Kovačević.

Proveo je u Sloveniji nekoliko godina, igrajući u Krškom, Laškom i Koperu, pa potom otišao na dvije godine u redove njemačkog prvoligaša Witzburga.

– Nakon toga sam imao i jednu godinu posvećenu egzotici, otišao sam na Cipar. Iako, tad se na Cipru igrala jako dobra košarka, s puno stranaca, čak i bivših NBA igrača.

Igrao je na Cipru i s jednim poznatim licem u domaćim košarkaškim krugovima. Jerel Blessingame, koji je sa Šarićem odvukao Cibonu do titule ABA lige, igrao je s Kovačevićem.

– Odličan dečko, pravi veseljak, sav zaigran, ali i sjajan igrač. Iako, više sam vremena na Cipru provodio s ‘balkanskom ekipom’.

Igrao je s Laškim i Eurokup, dijelio je svlačionicu s kasnije vrhunskim euroligaškim igračem Ermalom Kuqom, a u okršaju s Efes Pilsenom igrao je protiv najboljem igrača s kojim se ikad našao na parketu.

– Marcus Brown, Amerikanac iz Efesa, bio je nešto najjače što sam ikad vidio iz bliza. To je nešto strašno. Uostalom, dvije godine poslije bio je i najbolji igrač Eurolige. Jesam ga čuvao? Hm, probao sam ga čuvati… Ali zato je on mene vrlo uspješno čuvao, ha, ha.

Karijeru je Zvonimir završio s 28 godina, kad je shvatio da više nema smisla.

– Izvukao sam maksimum, prvenstveno iz svog tijela, koje nije bilo na razini košarke koja se danas igra. Nisam mogao to pratiti. Jednostavno rečeno, to je tijelo je bilo malo presporo. Procijenio sam u kojem smjeru ide košarka, koliko ja tu mogu dati, a na kraju krajeva i može li se od nje živjeti. Počeo sam sezonu u Škofjoj Loki, ali oko Nove godine sam otišao kući i rekao im: ‘Ne vraćam se’ – kaže Kovačević i dodaje:

– Iskreno, mislio sam da ću i više napraviti u karijeri kad sam bio klinac. No ispalo je da je ovo bilo maksimum.

Igračka priča tako je završila, a tri godine poslije započela je trenerska. Talent je tu, u to nema sumnje, puno promišlja i razmišlja o košarci, pokazao je da puno toga i zna. A sve sa stilom, kako sam kaže, karakterističnim za Slavena Bilića.

– Na njegovu primjeru pojavila se priča da, kao, Bilić ne može uspjeti zato što ima taj ‘frendly’ odnos s igračima. Ja mislim da to nije točno. Trenerski posao sve više ide u tom smjeru, gubi se onaj stari trenerski kov, strogih diktatora u svlačionici. Sve je važnija psihologija, sa svakim igračem moraš individualno ući u nekakav odnos i na osnovu toga graditi momčadski duh – opisao je svoje trenerske postulate Kova, uz obavezan dodatak:

– Kao igrač najlošiji sam bio u obrani, to mi je uvijek bilo problem, ali danas na njoj inzistiram. Prvo moraš posložiti obranu, pa onda graditi dalje.

Njegovi principi funkcioniraju jako dobro, s igračima zapravo živi u nekoj košarkaškoj simbiozi.

– Svi kažu da treneri stvaraju igrače, ali nije to baš tako jednostavno. To je obostrani proces, jer i igrači stvaraju trenera. Kad smo igali dobro u prvom dijelu sezone, bio sam najbolji trener, a čim je zaredalo par poraza, odmah sam najlošiji – primijetio je trener Gorice.

Kad ga se upita da pogleda prema naprijed, najčešće ćete čuti:

– Raditi dalje, samo raditi dalje!

Nekoliko je opcija u planovima o velikogoričkoj košarkaškoj budućnosti. Jedna od njih, vrlo ozbiljna i prilično primamljiva, suradnja s Cedevitom. Ne bi Gorica ni u kojem slučaju postala bilo čija filijala, ali suradnja bi bila obostrano korisna. Cedevita bi davala igrače na posudbu, pomagala Gorici, koja bi te igrače razvijala, na njima gradila rezultate.

– Uz to, naravno, radit ćemo i na razvoju naših mladih košarkaša – uskače trener Kovačević.

Postoje i neke druge varijante, jedna od njih je slična suradnja s Cibonom, a sad se pojavljuju i neke treće opcije, malo drukčije. No sve se svodi na to da…

– Gorica mora napraviti korak više. Otkad sam ja trener svake godine smo išli za stepenicu gore, a ove godine i dvije. Na tome ne smijemo stati. Uprava mora zauzeti čvrst stav, stabilizirati klub i financijski i infrastrukturno da bismo mogli postati jedan dobar prvoligaš – zaključio je “gorički Bilić”, uspješan trener sa samo 35 i čovjek s vizijom. Bilo bi šteta da se ne nastavi tim ritmom.

Sport

FOTO Veterani Klasa usporili, Kurilovac ubrzao, VG Boys odgodili

Objavljeno

na

Objavio/la

Liga veteranskih momčadi Nogometnog saveza Velika Gorica (NSVG) odigrala je u blagdansko vrijeme Uskrsa skoro kompletno 15. kolo. Iznenađenje je neodlučen rezultat između Lekenika i vodećeg Klasa te pobjeda Bune u Lukavcu.

Velika Gorica, 09.04.2026. Liga veterana NSVG-a, 15.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 09.04.2026. Liga veterana NSVG-a, 15.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Utakmice 16. kola igraju se sutra (petak, 10. travnja) i u ponedjeljak (13. travnja).

Galerija fotografija

Liga veteranskih momčadi NSVG-a 2025./2026., 15. kolo

Rezultati 15. kola (03./06.04.2026.): Polet – Posavec 1:1, Vatrogasac – Dinamo 4:1, Lukavec – Buna 0:1, Kurilovec – Gradići 5:0, Lekenik – Klas 1:1, Hruševec – VG Boys odgođeno, Velika Mlaka 1947 slobodni.

Rezultati 14. kola (27./30.03.2026.): Kurilovec – Hruševec 4:1, Buna – Gradići 1:1, Dinamo – Lukavec 2:1, Posavec – Vatrogasac 0:0, Velika Mlaka 1947 – Polet 3:1, VG Boys – Lekenik 2:0. Klas slobodni.

Raspored 16. kola (10./13.04.2026.): Buna – Vatrogasac, Dinamo – Polet, Posavec – Velika Mlaka 1947, Klas – Hruševec, VG Boys – Gradići, Kurilovec – Lukavec, Lekenik slobodni.

Poredak nakon 15. kola: 1. Klas 33 (13 10 3 0 59:14), 2. Kurilovec 33 (14 11 0 3 48:14), 3. VG Boys 30 (13 10 0 3 45:14), 4. Dinamo 28 (14 9 1 4 46:24) 5. Vatrogasac 25 (14 8 1 5 29:21), 6. Velika Mlaka 1947 22 (13 7 1 5 32:26), 7. Lekenik 20 (14 6 2 6 29:34), 8. Buna 17 (14 5 2 7 19:25), 9. Lukavec 14 (14 4 2 8 19:23), 10. Polet 10 (14 3 1 10 16:32), 11. Hruševec 8 (12 2 2 8 14:49), 12. Gradići 8 (14 2 2 10 10:49), 13. Posavec 8 (14 1 5 8 9:50).

Nastavite čitati

Sport

Spektakularna utakmica i “teniski” poraz: Dinamo preko Gorice do finala

Nogometaši Gorice i Dinama odigrali su nesvakidašnju utakmicu u polufinalu Kupa. Na kraju ludila od nogometnog doživljaja završilo je 6-3 za Dinamo, dok će jedan igrač Gorice ovu utakmicu posebno pamtiti…

Objavljeno

na

Objavio/la

Konačan rezultat kaže da je nemoguća misija takva doista i bila, senzacija se nije dogodila, ali zato se barem dogodio – spektakl! Utakmicu za pamćenje odigrali su Gorica i Dinamo u polufinalu Kupa Hrvatske, utakmicu koja bi lako mogla poslužiti kao reklama za hrvatski klupski nogomet, utakmicu s devet golova, među kojima su i neki vrijedni najvećih nogometnih pozornica…

Prisjećali smo se ovih dana onog prethodnog polufinala između Dinama i Gorice, prisjetili se da je tad Gorica povela već u trećoj minuti, a isto to se dogodilo i ovoga puta. Wisdom Sule je pobjegao desno i poslao loptu na drugu stativu, a tamo je spreman čekao ovih dana neumoljivi Bruno Bogojević. Gorica vodi, stadion pun Dinamovih navijača je utihnuo, ali samo na kratko. Već u šestoj minuti Bakrar je sjajno pogodio nakon ubacivanja i propao je drugi dio plana u kojem je pisalo “brzo povedi i čuvaj to što duže”.

Pokušala je Gorica opet, jer i povela Gorica opet sredinom poluvremena. Sad je Nigerijac Sule strijelac, nakon što je još jedanput pobjegao McKenni, a drugi dio plana ovoga je puta funkcionirao samo za nijansu bolje. Dinamo je pritiskao, a Gorica se uspješno branila sve do 43. minuti i gola od kojeg se nije bilo moguće obraniti…

Kombinacija Mihe Zajca i Diona Drene Belje možda je i najljepši gol koji je ikao pao na Gradskom stadionu u Velikoj Gorici, jer ne viđa se baš svaki dan dupli pas petom i zakucavanje u rašlje sa 20 metara iz prve… Brutalno, neobranjivo, za novo izjednačenje.

Nije bilo lako pratiti Dinamov ritam u nastavku, jer “modri” su izgledali otprilike onako kako su izgledali u pobjedama 5-0 protiv Lokomotive i 7-0 protiv Osijeka u posljednja dva kola. Mašina koja melje probila je gorički blok u 58. minuti, nakon sjajnog ubacivanja Galešića i još bolje realizacije Belje, da bi šest minuta poslije Dinamo otišao i na 4-2, i to drugim golom Zajca, ponovno fantastičnim.

Još šest minuta poslije, u sedamdesetoj, zabio je i Bruno Goda, inače jako dobri Muhamed Šahinović u toj situaciji nije najbolje reagirao, a u 75. minuti opet je zabila i Gorica. I opet je to učinio Bruno Bogojević, kojem je ovoga puta gol “ukralo” milimetarsko zaleđe, baš kao i pet dana ranije u Varaždinu.

Poseban trenutak dogodio se zato u 89. minuti, kad je svoje prezime na semafor ispisao 19-godišnji Stjepan Kučiš. Domaći dečko, dijete kluba, fenomenalno je okrenuo Godu i ljevicom naciljao suprotni kut za svoj spektakularni prvijenac u dresu prve momčad Gorice. Gol je to koji će Štef pamtiti do kraja života, a bila je to i utakmicu koju će mnogi još dugo pamtiti…

Teniskih 6-3, apsolutno nesvakidašnji nogometni rezultat, zaokruženo je u 94. minuti, kad je Lisica dodao, a Fran Topić pogodio, pa je ispalo da se Dinamu baš sviđa na ovom stadionu u Kupu pobjeđivati tim rezultatom. Tu se igralo i finale 2021. godine, Dinamo je igrao protiv Istre 1961 pa Rabuzinovo sunce izborio rezultatom 6-3…

Ovom prilikom “modri” su ušli u svoje 25. finale Kupa, a Gorica nije uspjela ni iz trećeg pokušaja. Realno, nije bila ni blizu, ovaj i ovakav Dinamo apsolutno je nedodirljiv za konkurenciju, a za Goričane sad slijedi potpuni fokus na prvenstvo.

Nastavite čitati

Sport

Turopoljska liga trčanja krenula snažno – 77 natjecatelja otvorilo prvu utrku

Nova utrka stiže sljedeći tjedan.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Zvonimir Bradić/Atletski klub Turopolje

Turopoljska liga trčanja i cestovnog trčanja ponovno je krenula, a prvo kolo održano je na cestovnoj stazi od radara prema Vukovini i Starom Čiču. U organizaciji Atletskog kluba Turopolje, natjecanje se održava svakog utorka u 18 sati, a već na otvaranju sezone zabilježeno je ukupno 77 rezultata na tri različite staze.

Najviše interesa bilo je za dugu stazu od 8 kilometara, gdje je u muškoj konkurenciji najbrže vrijeme istrčao Martin Marčec (30:07), ispred Josipa Martinovića (32:55) i Tomislava Borošića (33:08). U ženskoj konkurenciji na istoj dionici slavila je Jasna Mikulić s vremenom 39:42, druga je bila Luca Žagar (40:26), a treća Martina Mataković Barun (43:57).

Na kraćoj stazi od 4 kilometra pobjedu u muškoj konkurenciji odnio je Svan Relac s vremenom 14:26, ispred Slavka Parlova (14:49) i Sanela Fazlića (16:02). U ženskoj konkurenciji najbrža je bila Veronika Šipušić (17:50), dok su drugo i treće mjesto osvojile Jasminka Zvonar (19:23) i Matea Pokas (19:27).

Osim trčanja, održana je i disciplina hodanja na 4 kilometra, gdje su Iva Tisanić Vilček i Zvonimir Vilček ostvarili identično vrijeme , 35:49. U dječjoj utrci na 500 metara najbrži je bio Marko Terzić (2:09), ispred Roze Biškup (2:19) i Marte Rak (2:20).

Liga se nastavlja u utorak, 14. travnja, ponovno u 18 sati.

Nastavite čitati

Sport

Kad je već sezona za povijest…

Nogometaši Gorice u srijedu od 18.30 sati na Gradskom stadionu dočekuju Dinamo u borbi za ulazak u finale Kupa Hrvatske. Misija je to koju će mnogi nazvati nemogućom, ali bijelih zastava ovdje nema…

Objavljeno

na

Objavio/la

Ova će srijeda biti poseban nogometni dan u Velikoj Gorici. Dan koji nudi priliku za povijest. Nije baš da velikogorički nogomet ove sezone već nije ispisivao povijest u Kupu Hrvatske, jer ovo je sezona u kojoj je naš grad imao dva predstavnika u četvrtfinalu, što se vjerojatno neće više nikad dogoditi, ali šteta bi bilo da priča na tome stane… I da, recimo, nogometaši Gorice ne ostave sve što imaju na terenu, u misiji koju će mnogi nazvati – nemogućom.

Dinamo izgleda zaista impresivno u svakom smislu, znaju ponešto o tome i igrači Osijeka, koji su nekidan iz Maksimira otišli sedmicom, ali i mnogi prije njih. Je, dobra je i Gorica u posljednje vrijeme, Mario Carević sve je bliže onome što želi od svoje momčadi, ali naravno da je kvaliteta debelo na strani gostiju iz Maksimira. I da će Gorici, kako i sam trener kaže, trebati i izrazito dobar dan, i doza sreće, i nešto slabiji dan protivnika, kako bi izbjegla poraz.

Naravno, nitko u goričkom taboru ne razmišlja o nekakvim bijelim zastavama, daleko od toga, jer ovo je prilika koju vrijedi iskoristiti. Ima u goričkom kadru cijeli niz igrača koji su ranije tijekom karijere osvajali Kup (Pavičić četiri puta, Čabraja dvaput, Bogojević jedanput…), a ovoga će puta na favoriziranog protivnika izaći s jasnim planom – pokušati iskoristiti svaki, i najmanji komadić prostora… Kako će taj plan funkcionirati, tek ćemo vidjeti, ali iskustva nas uče da nije nemoguće.

Dinamo je dobio posljednje dvije utakmice protiv Gorice, po jednu u Velikoj Gorici i Maksimiru, ali one dvije prije toga dobila je Gorica. Na kraju prošle i na početku ove sezone Goričani su znali pronaći način, a nadu nudi i malo dalji pogled u prošlost. Na proljeće 2021. godine, na taj prethodni polufinalni ogled ovih dviju momčadi.

Igralo se na Maksimiru, pod vodstvom trenera Damira Krznara i Siniše Oreščanina, a odluka je padala u produžecima. Gorica i Dinamo izgledali su ovako:

Gorica je tom prilikom kreirala otvaranje iz snova, povela je u trećoj minuti golom Darija Špikića i držala vodstvo do 48. sekunde drugog poluvremena. Na poluvremenu su ušli Majer i Ademi, a za 1-1 je odmah zabio Mišić. Samo tri minute poslije Francuz Cheick Keita dobio je “labav” drugi žuti karton, odnosno crveni, no Dinamo do isteka devedesete nije mogao savladati Banića.

U produžecima ipak nije bilo dovoljno snage ni koncentracije, pa su Jakić, Majer i Ademi pogađali za konačnih 4-1, što je “modre” odvelo u finale, koje su protiv Istre igrali u – Velikoj Gorici.

Pet godina poslije u kadru Gorica nema više nikoga osim Jurice Pršira, koji je onomad ušao u 81. minuti umjesto Babeca, dok su kod Dinama i dalje aktualni već spomenuti Mišić i golman Zagorac. Sve ostalo se, naravno, potpuno promijenilo, uključujući i klupske strukture. U Maksimiru je danas šef Zvone Boban, a u Gorici je gazda Ilija Karamatić, kojem bi eventualni uspjeh u srijedu značio bajkovitu završnicu prve sezone na čelu kluba.

Ajmo, Gorica, nastavimo s ispisivanjem povijesti!

Nastavite čitati

Sport

Protiv Dinama za finale Kupa: ‘Vjerovat ćemo da je iznenađenje moguće!’

Nogometaši Gorice u srijedu od 18.30 sati na Gradskom stadionu, u polufinalu Kupa Hrvatske, dočekuju Dinamo, vodeću momčad prvenstva, koja je u briljantnoj formi. Međutim, Goričani znaju što je potrebno za uspjeh…

Objavljeno

na

Objavio/la

Polufinale Kupa, treći put! Stigao je i taj trenutak, vrijeme za treći pokušaj, ali prvi na svom stadionu. Jedanput je koban bio upravo Dinamo na Maksimiru, i to nakon produžetaka, a drugi put Hajduk na Poljudu. Treći pokušaj je, eto, stigao u zeznutom izdanju, jer koliko god igraš doma, toliko ti je s druge strane strašni Dinamo… Gaze “modri” sve pred sobom u posljednje vrijeme, izgledaju zaista impresivno, ali valjda moraju jedanput imati i lošiji dan.

– S psihološkog aspekta sigurno je ovo drukčija utakmica, budući da ovdje sve stane u tih 90 minuta. Ili ćeš igrati finale ili nećeš. Priprema će biti drukčija u tom psihološkom smislu, ali u taktičkom i nogometnom sve je otprilike isto – kaže trener Mario Carević najavljujući utakmicu koja može donijeti iskorak u povijest.

S obzirom na Dinamova izdanja u posljednjih nekoliko utakmica, prolazak Gorice u prvo finale Kupa ikad sportska bi javnost doživjela kao prvorazrednu senzaciju. Neće pomoći ni to što je zdravstveni karton fino popunjen, ali bijelih zastava ovdje nema, niti će ih biti.

– Da, imamo problema s ozljedama. Pozo nam je u Varaždinu izašao na poluvremenu zbog ozljed, upitan je, kao i Erceg, koji se ozlijedio pred kraj utakmice i jedan period ćemo morati biti bez njega. Ali dobro, nećemo plakati, ni zbog toga ni zbog ždrijeba. Dobili smo najtežeg mogućeg protivnika, ali nema kukanja, ulovit ćemo se u koštac i sa njima. Naravno da je Dinamo favorit, u vrhunskoj su formi i teško ih je pobijediti. Međutim, mi smo to već jedanput napravili – podsjetio je Carević.

Dogodilo se to još tamo sredinom rujna prošle godine, Trontelj i Pozo golovima su odveli Goricu do prve gostujuće pobjede protiv Dinama, a sad bi valjalo primijeniti sličan recept. I, za početak, vjerovati.

– Ja čvrsto vjerujem u ove momke, vjerujem da možemo napraviti iznenađenje, bez obzira što su oni favoriti, što je na njihovoj strani puno toga. Opet kažem, jedna je to utakmica, mi ako budemo pravi, ako nas malo i poljubi sreća, ako oni ne budu imali svoj najbolji dan, možemo očekivati dobar rezultat. Svjesni smo da ćemo patiti, da će oni nametnuti svoju igru, jer Dinamo ima ogromnu kvalitetu, no spremni smo na sve to – zaključio je trener Gorice.

Nastavite čitati

Reporter 458 - 31.03.2026.

Facebook

Izdvojeno