Povežite se s nama

Sport

Zvonimir Kovačević: Doveo sam Goricu u prvu ligu, ali ne želim na tome stati

Objavljeno

na

Znam da se to ne čuje često, ali meni je bolje biti trener nego igrati, kaže trener KK Gorice Zvonimir Kovačević, koji je u prvoj prvoligaškoj sezoni izborio ostanak i ispunio cilj. Igrao je i ABA ligu, bio i na Cipru, zapamtio jednoga gospodina Browna i s 28 godina završio igračku karijeru. U ovoj novoj, trenerskoj, ma “bilićevski” pristup… 

Bila mu je 31 godina kad je Zvonimir Kovačević sjeo na klupu Gorice. Bivši igrač, jedan od najboljih velikogoričkih košarkaša u posljednjih 20-ak godina, odlučio je pokušati sjesti na klupu.

– Oduvijek me privlačio trenerski posao. I kao igrač sam, pogotovo u zadnje dvije godine, dok sam igrao u Sloveniji, razmišljao o tome. Naime, ondje je trener bio Gašper Potočnik, dečko koji je bio mlađi od mene. Imao je samo 25 godina. Puno vremena provodili smo zajedno, bio sam jedini stranac u klubu i družili smo se po cijele dane. Puno smo pričali o košarci, često je i uvažavao moje mišljenje, i tu se probudila želja. Dvije, tri godine sam se odmarao nakon karijere, no ta želja se vratila i rekao sam: ‘Idem probati’ – počeo je svoju priču trener goričkog prvoligaša.

Došao je na klupu i – ostao.

– Nisam zažalio što sam se ovoga primio, upravo suprotno. Pitao me baš nekidan jedan naš reprezentativac: ‘Što je bolje, biti igrač ili trener?’ Moj odgovor je da bih: ‘Uvijek bih radije bio trener’. Da, stotinu puta je teže biti trener, ali svejedno.

Došao je 2011., a četiri godine poslije klub je narastao sve do najvišeg ranga. U prvoj sezoni cilj je bio ostati u ligi, a tako je i bilo. Iza nas je lijepa sezona, košarka se vratila u grad…

– Ne mogu na ovu sezonu gledati izdvojeno, gledam na ono što radimo kroz četiri sezone, koliko sam na klupi. Klub je prije toga desetak godina bio u donjoj polovici druge lige, a mi smo vrlo brzo došli do toga da se tri godine borimo za ulazak u prvu ligu, pa konačno i uđemo u najviši rang. Prvi dio sezone bio je odličan, ali nije bilo realno da ostanemo u borbi za Ligu za prvaka. Na kraju smo ostali u ligi, a sve iznad toga nije bilo realno – uvjeren je Kovačević.

Domaći je dečko, odrastao u Velikoj Gorici, i danas s obitelji ovdje živi, a košarkaški počeci vežu se uz tadašnji Radnik. I jedno ime.

– Mirko Kovčalija, legendarni Bane! Bilo je to 1987. kad sam počeo, klub je još bio Radnik, a Bane je bio jedini koji ga je održavao na životu. Sam je vodio

sve selekcije i održavao klub na životu. Čak je i u ratno doba u uniformi znao dolaziti na trening – sjeća se Kovačević i nastavlja:

– Taj Banetov pedagoški i odgojni pristup bio je jedan od važnih razloga zašto sam zavolio košarku. On me zadržao u tom sportu i povratka više nije bilo.

Ubrzo je Radnik postao KK Media.

– U ljeto 1992. pojavio se Damir Pavličević, bivši košarkaš Cibone koji je preuzeo klub sa svojim privatnim kapitalom i preimenovao ga u Media. Tu je počeo taj uzlet goričke košarke. Iz treće lige ušlo se u drugu, tri godine zaredom igrale su se i kvalifikacije za prvu ligu, ali nažalost nije bilo interesa da u nju i uđe. Nikad klub nije bio bolje organiziran nego u to vrijeme, ali iznenada je došlo do prekida suradnje i klub je krenuo praktički ispočetka.

On je rastao kroz Mediju, došao i do seniorske momčad, pa “eksplodirao”. U drugoj ligi je zabijao 35 koševa po utakmici i uzeo ga je slovenski ABA ligaš Laško. No još jednu sezonu ostavio ga je u Velikoj Gorici, a glavni cilj je bio – udebljati se. Onako mršav i tanak teško je mogao na višu razinu. Odlazeći s treninga često je nosio kanticu posebnih preparata…

– Da, imao sam specijalan program prehrane, ali i cijeli mali tim koji je to pratio. U tih sam godinu dobio devet kilograma ‘dobrih’ mišića. Sve do tad je bila dječja košarka – nasmijao se Kovačević.

Proveo je u Sloveniji nekoliko godina, igrajući u Krškom, Laškom i Koperu, pa potom otišao na dvije godine u redove njemačkog prvoligaša Witzburga.

– Nakon toga sam imao i jednu godinu posvećenu egzotici, otišao sam na Cipar. Iako, tad se na Cipru igrala jako dobra košarka, s puno stranaca, čak i bivših NBA igrača.

Igrao je na Cipru i s jednim poznatim licem u domaćim košarkaškim krugovima. Jerel Blessingame, koji je sa Šarićem odvukao Cibonu do titule ABA lige, igrao je s Kovačevićem.

– Odličan dečko, pravi veseljak, sav zaigran, ali i sjajan igrač. Iako, više sam vremena na Cipru provodio s ‘balkanskom ekipom’.

Igrao je s Laškim i Eurokup, dijelio je svlačionicu s kasnije vrhunskim euroligaškim igračem Ermalom Kuqom, a u okršaju s Efes Pilsenom igrao je protiv najboljem igrača s kojim se ikad našao na parketu.

– Marcus Brown, Amerikanac iz Efesa, bio je nešto najjače što sam ikad vidio iz bliza. To je nešto strašno. Uostalom, dvije godine poslije bio je i najbolji igrač Eurolige. Jesam ga čuvao? Hm, probao sam ga čuvati… Ali zato je on mene vrlo uspješno čuvao, ha, ha.

Karijeru je Zvonimir završio s 28 godina, kad je shvatio da više nema smisla.

– Izvukao sam maksimum, prvenstveno iz svog tijela, koje nije bilo na razini košarke koja se danas igra. Nisam mogao to pratiti. Jednostavno rečeno, to je tijelo je bilo malo presporo. Procijenio sam u kojem smjeru ide košarka, koliko ja tu mogu dati, a na kraju krajeva i može li se od nje živjeti. Počeo sam sezonu u Škofjoj Loki, ali oko Nove godine sam otišao kući i rekao im: ‘Ne vraćam se’ – kaže Kovačević i dodaje:

– Iskreno, mislio sam da ću i više napraviti u karijeri kad sam bio klinac. No ispalo je da je ovo bilo maksimum.

Igračka priča tako je završila, a tri godine poslije započela je trenerska. Talent je tu, u to nema sumnje, puno promišlja i razmišlja o košarci, pokazao je da puno toga i zna. A sve sa stilom, kako sam kaže, karakterističnim za Slavena Bilića.

– Na njegovu primjeru pojavila se priča da, kao, Bilić ne može uspjeti zato što ima taj ‘frendly’ odnos s igračima. Ja mislim da to nije točno. Trenerski posao sve više ide u tom smjeru, gubi se onaj stari trenerski kov, strogih diktatora u svlačionici. Sve je važnija psihologija, sa svakim igračem moraš individualno ući u nekakav odnos i na osnovu toga graditi momčadski duh – opisao je svoje trenerske postulate Kova, uz obavezan dodatak:

– Kao igrač najlošiji sam bio u obrani, to mi je uvijek bilo problem, ali danas na njoj inzistiram. Prvo moraš posložiti obranu, pa onda graditi dalje.

Njegovi principi funkcioniraju jako dobro, s igračima zapravo živi u nekoj košarkaškoj simbiozi.

– Svi kažu da treneri stvaraju igrače, ali nije to baš tako jednostavno. To je obostrani proces, jer i igrači stvaraju trenera. Kad smo igali dobro u prvom dijelu sezone, bio sam najbolji trener, a čim je zaredalo par poraza, odmah sam najlošiji – primijetio je trener Gorice.

Kad ga se upita da pogleda prema naprijed, najčešće ćete čuti:

– Raditi dalje, samo raditi dalje!

Nekoliko je opcija u planovima o velikogoričkoj košarkaškoj budućnosti. Jedna od njih, vrlo ozbiljna i prilično primamljiva, suradnja s Cedevitom. Ne bi Gorica ni u kojem slučaju postala bilo čija filijala, ali suradnja bi bila obostrano korisna. Cedevita bi davala igrače na posudbu, pomagala Gorici, koja bi te igrače razvijala, na njima gradila rezultate.

– Uz to, naravno, radit ćemo i na razvoju naših mladih košarkaša – uskače trener Kovačević.

Postoje i neke druge varijante, jedna od njih je slična suradnja s Cibonom, a sad se pojavljuju i neke treće opcije, malo drukčije. No sve se svodi na to da…

– Gorica mora napraviti korak više. Otkad sam ja trener svake godine smo išli za stepenicu gore, a ove godine i dvije. Na tome ne smijemo stati. Uprava mora zauzeti čvrst stav, stabilizirati klub i financijski i infrastrukturno da bismo mogli postati jedan dobar prvoligaš – zaključio je “gorički Bilić”, uspješan trener sa samo 35 i čovjek s vizijom. Bilo bi šteta da se ne nastavi tim ritmom.

Sport

Novi termin, ali i mjesto radnje: Gorica i Varaždin igrat će u – Velikoj Gorici!

Uzimajući u obzir stanje travnjaka u Varaždinu, ali i vremensku prognozu, donesena je odluka kako će Varaždin i Gorica svoju utakmicu 19. kola odigrati u ponedjeljak u 16 sati na našem Gradskom stadionu

Objavljeno

na

Objavio/la

Sadržajan i ispunjen sastancima u HNS-u bio je ovaj petak, dan u kojem je po planu trebala krenuti druga polovica natjecanja u SuperSport HNL-u. Prvi sastanak odrađen je u prijepodnevnim satima na snijegom i ledom okovanom travnjaku stadiona u Varaždinu, predviđenome mjestu radnje, a na njemu je odlučeno da uvjeta za nogomet nema. Malo nakon toga donesena je i odluka kako je novi termin ponedjeljak u 16 sati, ali tu priča nije stala.

Naime, nekoliko sati kasnije odlučeno je da će ova utakmica doživjeti novu promjenu. Osim termina odigravanja, naime, nova je i lokacija! U međusobnoj komunikacija klubova i ljudi iz Saveza dogovoreno je da se ova utakmica 19. kola, umjesto u Varaždinu, odigra na Gradskom stadionu u Velikoj Gorici! Stanje velikogoričkog travnjaka očito je bolje nego varaždinskog, a za pretpostaviti je da su mjerodavni u obzir uzeli i vremensku prognozu.

Na samom sjeveru Hrvatske, otkrivaju nam dostupni meteorološki izvori, bit će nekoliko stupnjeva hladnije nego u Velikoj Gorici, u kojoj bi u ponedjeljak poslijepodne sve trebalo biti spremno za nogomet. Goričani su tako, uz dva dodatna dana za pripremu, sad dobili priliku otvoriti proljeće u svome dvorištu, pred svojim navijačima, možda i jači za ponekog načetog igrača.

Naravno, ova promjena povlači i promjenu u 28. kolu prvenstva, kad će se morati igrati u Varaždinu, a cijela ova zavrzlama sa zamjenom domaćinstva nadovezala se na nevjerojatno bizaran niz domaćih/gostujućih utakmica nogometaša Gorice ove sezone. Zbog promjene travnjaka krenuli su u HNL sa šest vezanih gostovanja, nakon toga povezali su devet utakmica doma, a onda opet triput zaredom gostovali. Trebali su i četvrti put u nizu, no evo nove promjene.

Da rezimiramo; vidimo se na Gradskom stadionu u Velikoj Gorici u ponedjeljak od 16 sati!

Nastavite čitati

Sport

Malo drukčije pripreme: ‘Živimo za ono što nas čeka, bit ćemo spremni kao nikad!’

Nogometaši Kurilovca odradili su prvi od planiranih šest tjedana priprema za nastavak sezone, pri čemu je svakodnevno glavna tema ono što će se dogoditi 4. ožujka u Maksimiru. U pripremi su i posebni dresovi…

Objavljeno

na

Objavio/la

Okovani minusima u zraku, nogometaši Kurilovca krenuli su s pripremama za izazovno proljeće prvog dana druge polovice siječnja, ali već od prve sekunde okupljanja udarna tema na Udarniku je ono što će se dogoditi četvrtog dana ožujka.

– Slijedi nam šest tjedana rada, sigurno ćemo se pripremiti bolje nego ikad, a sve sa ciljem da odradimo što bolji nastavak sezone i da se približimo vrhu što je više moguće – kaže Luka Sedlaček, pa istaknuo ono što je i potpuno logično:

– Naravno, posebna motivacija je i ta utakmica s Dinamom, jer za to se živi, za to se radi…

Od razgovora o Dinamu, koliko god ta utakmica i dalje bila relativno daleko, nitko ne može niti želi pobjeći. Kroz šalu se često provlače imena kao što su Josip Mišić, Ismael Bennacer ili Dion Drena Beljo, služi to kao svakodnevna motivacija, pri čemu nitko neće ni na trenutak podcijeniti izazov koji donosi prvo kolo proljeća, odnosno gostovanje kod Gaj Mača.

Fokus na tu spektakularnu utakmicu četvrtfinala Kupa u Maksimiru teško je izbjeći s obzirom na sve pripreme koje su u tijeku. Akcija aktiviranja navijača za ovo povijesno gostovanje već je u tijeku, bit će na maksimirskim tribinama kompletna omladinska škola, a u pripremi je i izrada posebne edicije dresova.

Na tim lijepim dresovima bit će, usput rečeno, i nešto prostora za propagandne poruke, a Kurilovčani ne bi imali ništa protiv da se netko od gospodarstvenika poželi i oglasiti na dresu u izravnom televizijskom prijenosu, pred očima cijele nacije…

Međutim, sve su to detalji koji će tek doći na red. Za sad je ključno što bolje se pripremiti, a tu glavnu riječ vodi “Mourinho s Udarnika”, poznatiji kao Senad Harambašić.

– Počeli smo 45 dana uoči nastavka prvenstva, a cilj je odraditi nekih 30-ak treninga i pet pripremnih utakmica. Napravit ćemo i jedan dobar teambuilding, te se adekvatno pripremiti na svim razinama za ono što nas čeka – kaže Senad.

Pojačanja nije dobio, vjerojatno ih neće ni dobiti, ali ni na trenutak neće kukati i žaliti se. Zadovoljan je što se u puni pogon vraćaju ozlijeđeni, što će kadar moći ozbiljno proširiti i osnažiti bez ikakvih aktivnosti na tržištu, a još zadovoljniji bi bio da su vremenske prilike nešto povoljnije. U ovakvoj situaciji jedino je rješenje za treninge dotrajali teren s umjetnom travom, dimenzija 60×40 metara, što je daleko od idealnih uvjeta, a dobro u lošem je to što su Kurilovčani na takve stvari i pojave već i naviknuti…

U subotu će “Senad Boysi”, bude li barem elementarnih uvjeta za to, malo izaći i na travnjak te odigrati međusobnu utakmicu. Tri dana poslije, u utorak, protivnik će na umjetnoj travi terena Pongračevo u Zagrebu biti trećeligaš Hrvatski dragovoljac, a iz ranga više dolazi i Bjelovar, kojem Kurilovčani u goste idu posljednjega dana siječnja.

Nakon dva okršaja s protivnicima iz višeg ranga uslijedit će dva sudara s klubovima iz nižeg ranga, pa je 4. veljače u planu utakmica protiv Zelengaja, a tri dana poslije protiv TOP Kerestinca, kojeg vodi bivši trener Lukavca Slaven Batovanja.

Kao svojevrsna “generalka” poslužit će dvoboj s Dugim Selom na Valentinovo, a tjedan dana poslije na red bi trebao doći planirani teambuilding, koji zasad nije baš do kraja isplaniran. I dalje se traži prava lokacija i odgovarajući protivnik za posljednje opuštanje uoči starta nogometnog proljeća. Na Udarniku se nadaju da će Gaj Mače pristati utakmicu 18. kola prebaciti s nedjelje na subotu, kako bi imali još dan više za pripremu za Dinamo, no takva odluka zasad nije donesena.

A kad prođe i to gostovanje, Kurilovec kreće “gorjeti” zbog onoga što slijedi te srijede, 4. ožujka…

Nastavite čitati

Sport

Malo mladosti, malo iskustva: Mraclin u proljeće jači za Kosa i Smolkovića

Novi igrači NK Mraclina i službeno su postala dva povratnika u klub – Dominik Smolković stigao je kao velika želja iz susjednog Buševca, a Nikola Kos vratio se nakon efikasne jeseni u Gradićima

Objavljeno

na

Objavio/la

Dok su još trajale procjene tko je reagirao i intervenirao brže i uspješnije, američki specijalci u “slučaju Maduro” ili čelnici NK Mraclina u “slučaju Pancirov”, ekipa sa Grabe nastavila je s formalizacijom priprema za što uspješnije proljeće. Novi trener Marko Pancirov tako je već dan nakon ustoličenja dobio prva dva službena pojačanja, i to u onoj idealnoj kombinaciji mladosti i iskustva, dobivši u oba slučaja baš ono što je momčadi potrebno…

Dio vezan uz iskustvo domena je koju donosi Dominik Smolković, dojučerašnja uzdanica Poleta iz Buševca i igrač kojeg su u Mraclinu odavno zacrtali kao igrača kojeg imperativno žele u svojoj svlačionici.

“Dirigent se vraća u orkestar!!! Godinu dana iskusniji, uplovio je u najljepše razdoblje života, sve mu ide od ruke, a očito i od noge. U naše redove se vraća iz Poleta, a kako sam kaže, bit će spremniji nego ikad. S takvim stavom vjerujemo da će igrati nogomet života, a svi znamo što to znači”, objavili su iz kluba.

U kategoriji “mladost”, pak, smjestio se Nikola Kos, 17-godišnjak koji se, baš kao i njegov stariji i iskusniji kolega, vraća u NK Mraclin. Pisali smo već o tome, još prije blagdana sve je dogovoreno po pitanju povratka klinca koji je u jesenskom dijelu sezone zabijao u dresu Gradića.

“Još jedan veliki povratak u naše redove koji smo željno čekali. Nikola je dijete našeg Kluba. U sezoni 2022/2023 kao kapetan vodio je momčad starijih pionira do naslova prvaka sa 28 pogodaka. Otišao je nakon toga u kadetsku momčad Kurilovca na sezonu i pol, a od ljeta igra u seniorskoj konkurenciji u Gradićima, gdje je postigao osam pogodaka. Vjerovali smo da će se jednog dana vratiti, te naše navijače ponovno činiti sretnima i ponosnima. To vrijeme sad je došlo”, oglasili su se iz Mraclina.

Tu listi pojačanja nije kraj, očekuje se i službena objava dolaska Frana Krilića iz NK Velike Mlake 1947, u najavi je i dolazak “jednog kvalitetnog igrača iz višeg ranga”, a moguće je da do početka priprema, zakazanog za početak veljače, stigne i još poneko pojačanje…

 

Nastavite čitati

Sport

Večer velikogoričkog sporta: Svi na istome mjestu, nagrade za najbolje

U dvorani Pučkog otvorenog učilišta u petak od 18 sati okupit će se sve najbolje što velikogorički sport ima, zajedno s gostima iz Grada, Županije, Ministarstva…

Objavljeno

na

Ovaj je petak u našem gradu u znaku sporta! Na jednome mjestu, u dvorani Pučkog otvorenog učilišta, okupit će se sve najbolje što velikogorički sport ima u ovom trenutku. Od 18 sati, naime, počet će manifestacija koja se službeno zove “Izbor najboljih u sportu Grada Velike Gorice za 2025.”, događaj posvećen najvećim uspjesima u godini iza nas.

Nagrade će se dodjeljivati u 12 kategorija, počevši od one za nade godine, a zaključno s onom za životno djelo. Između toga smjestit će se cijeli niz sportašica, sportaša i klubova koji su svojim radom i rezultatima obilježili godinu iza nas, i to po već uhodanom scenariju: red govorancija, red nagrada, red glazbe, red emocija…

Bit će posebno zanimljivo biti doznati tko je ovogodišnji dobitnik Nagrade za životno djelo, po svome značaju apsolutno najprestižnije kategorije, a pozornost će izazovati i izbor najbolje sportašice i sportaša, kao i ekipe i momčadi. Kandidatkinja i kandidata ima koliko hoćeš, u nekim kategorijama konkurencija je poprilično žestoka, pa je velika stvar biti i među nominiranima u ovim kategorijama.

Evo i cijelog popisa nominiranih…

EKIPA GODINE
Plesni klub Megablast
Šahovski klub Polet
Karate klub Velika Gorica_Juniorska ekipa U-18
Ženski rukometni klub Udarnik
Ženski nogometni klub Gorica

MOMČAD GODINE
Streljački klub Turopolje Lukavec
Plesni klub Megablast
Hrvatski rukometni klub Gorica –
Hrvački klub Velika Gorica 1991.
Hrvatski nogometni klub Gorica
Karate klub Velika Gorica

SPORTAŠICA GODINE
Jelena Buchberger, Badminton klub Velika Gorica
Dora Habijančić, Taekwondo klub Velika Gorica
Katja Braica, Karate klub Velika Gorica
Una Sedmak, Streljačko društvo Plemenitaš
Izabela Tenžera, Plesni klub Megablast

SPORTAŠ GODINE
Tin Kaurić, Triatlon kluba Velika Gorica
Blago Šimić, Hrvački klub Velika Gorica 1991.
Kristijan Kancelar, Streljačko društvo Gord
Jurica Pršir, Hrvatski nogometni klub Gorica
Nikola Huzjak, Karate klub Velika Gorica
Mateo Zrinski, Streljačko društvo Plemenitaš
Roko Župančić, Plesni klub Megablast

Nastavite čitati

Sport

Lorena Rinčić ponovno proglašena mladom nadom hrvatskog paraolimpijskog sporta

Gorička stolnotenisačica, članica Parastolnoteniskog kluba USPON, osvojila je drugo priznanje Hrvatske paraolimpijskog odbora.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Parasportski savez grada Velike Gorice/FB

Hrvatski paraolimpijski odbor ovog je tjedna dodijelio nagrade najuspješnijim sportašima, trenerima i sportskim djelatnicima u protekloj godini, a među nagrađenima se našla i Lorena Rinčić iz Velike Gorice.

Mladu goričku sportašicu, članicu Parastolnoteniskog kluba USPON, HPO je proglasio “mladom nadom”, što je za Lorenu drugo priznanje ove vrste, istu je titulu osvojila i prije dvije godine.

“Bravo, Lorena! Tvoj put je inspiracija i tek je početak”, poručili su iz Parasportskog saveza grada Velike Gorice

Nastavite čitati

Reporter 456 - 18.12.2025.

Facebook

Izdvojeno