Sport

Zvonimir Kovačević: Doveo sam Goricu u prvu ligu, ali ne želim na tome stati

Objavljeno

prije 11 godina

5. lipnja 2015.

Objavio/la

Željka

Znam da se to ne čuje često, ali meni je bolje biti trener nego igrati, kaže trener KK Gorice Zvonimir Kovačević, koji je u prvoj prvoligaškoj sezoni izborio ostanak i ispunio cilj. Igrao je i ABA ligu, bio i na Cipru, zapamtio jednoga gospodina Browna i s 28 godina završio igračku karijeru. U ovoj novoj, trenerskoj, ma “bilićevski” pristup…

Bila mu je 31 godina kad je Zvonimir Kovačević sjeo na klupu Gorice. Bivši igrač, jedan od najboljih velikogoričkih košarkaša u posljednjih 20-ak godina, odlučio je pokušati sjesti na klupu.

– Oduvijek me privlačio trenerski posao. I kao igrač sam, pogotovo u zadnje dvije godine, dok sam igrao u Sloveniji, razmišljao o tome. Naime, ondje je trener bio Gašper Potočnik, dečko koji je bio mlađi od mene. Imao je samo 25 godina. Puno vremena provodili smo zajedno, bio sam jedini stranac u klubu i družili smo se po cijele dane. Puno smo pričali o košarci, često je i uvažavao moje mišljenje, i tu se probudila želja. Dvije, tri godine sam se odmarao nakon karijere, no ta želja se vratila i rekao sam: ‘Idem probati’ – počeo je svoju priču trener goričkog prvoligaša.

Došao je na klupu i – ostao.

– Nisam zažalio što sam se ovoga primio, upravo suprotno. Pitao me baš nekidan jedan naš reprezentativac: ‘Što je bolje, biti igrač ili trener?’ Moj odgovor je da bih: ‘Uvijek bih radije bio trener’. Da, stotinu puta je teže biti trener, ali svejedno.

Došao je 2011., a četiri godine poslije klub je narastao sve do najvišeg ranga. U prvoj sezoni cilj je bio ostati u ligi, a tako je i bilo. Iza nas je lijepa sezona, košarka se vratila u grad…

– Ne mogu na ovu sezonu gledati izdvojeno, gledam na ono što radimo kroz četiri sezone, koliko sam na klupi. Klub je prije toga desetak godina bio u donjoj polovici druge lige, a mi smo vrlo brzo došli do toga da se tri godine borimo za ulazak u prvu ligu, pa konačno i uđemo u najviši rang. Prvi dio sezone bio je odličan, ali nije bilo realno da ostanemo u borbi za Ligu za prvaka. Na kraju smo ostali u ligi, a sve iznad toga nije bilo realno – uvjeren je Kovačević.

Domaći je dečko, odrastao u Velikoj Gorici, i danas s obitelji ovdje živi, a košarkaški počeci vežu se uz tadašnji Radnik. I jedno ime.

– Mirko Kovčalija, legendarni Bane! Bilo je to 1987. kad sam počeo, klub je još bio Radnik, a Bane je bio jedini koji ga je održavao na životu. Sam je vodio

sve selekcije i održavao klub na životu. Čak je i u ratno doba u uniformi znao dolaziti na trening – sjeća se Kovačević i nastavlja:

– Taj Banetov pedagoški i odgojni pristup bio je jedan od važnih razloga zašto sam zavolio košarku. On me zadržao u tom sportu i povratka više nije bilo.

Ubrzo je Radnik postao KK Media.

– U ljeto 1992. pojavio se Damir Pavličević, bivši košarkaš Cibone koji je preuzeo klub sa svojim privatnim kapitalom i preimenovao ga u Media. Tu je počeo taj uzlet goričke košarke. Iz treće lige ušlo se u drugu, tri godine zaredom igrale su se i kvalifikacije za prvu ligu, ali nažalost nije bilo interesa da u nju i uđe. Nikad klub nije bio bolje organiziran nego u to vrijeme, ali iznenada je došlo do prekida suradnje i klub je krenuo praktički ispočetka.

On je rastao kroz Mediju, došao i do seniorske momčad, pa “eksplodirao”. U drugoj ligi je zabijao 35 koševa po utakmici i uzeo ga je slovenski ABA ligaš Laško. No još jednu sezonu ostavio ga je u Velikoj Gorici, a glavni cilj je bio – udebljati se. Onako mršav i tanak teško je mogao na višu razinu. Odlazeći s treninga često je nosio kanticu posebnih preparata…

– Da, imao sam specijalan program prehrane, ali i cijeli mali tim koji je to pratio. U tih sam godinu dobio devet kilograma ‘dobrih’ mišića. Sve do tad je bila dječja košarka – nasmijao se Kovačević.

Proveo je u Sloveniji nekoliko godina, igrajući u Krškom, Laškom i Koperu, pa potom otišao na dvije godine u redove njemačkog prvoligaša Witzburga.

– Nakon toga sam imao i jednu godinu posvećenu egzotici, otišao sam na Cipar. Iako, tad se na Cipru igrala jako dobra košarka, s puno stranaca, čak i bivših NBA igrača.

Igrao je na Cipru i s jednim poznatim licem u domaćim košarkaškim krugovima. Jerel Blessingame, koji je sa Šarićem odvukao Cibonu do titule ABA lige, igrao je s Kovačevićem.

– Odličan dečko, pravi veseljak, sav zaigran, ali i sjajan igrač. Iako, više sam vremena na Cipru provodio s ‘balkanskom ekipom’.

Igrao je s Laškim i Eurokup, dijelio je svlačionicu s kasnije vrhunskim euroligaškim igračem Ermalom Kuqom, a u okršaju s Efes Pilsenom igrao je protiv najboljem igrača s kojim se ikad našao na parketu.

– Marcus Brown, Amerikanac iz Efesa, bio je nešto najjače što sam ikad vidio iz bliza. To je nešto strašno. Uostalom, dvije godine poslije bio je i najbolji igrač Eurolige. Jesam ga čuvao? Hm, probao sam ga čuvati… Ali zato je on mene vrlo uspješno čuvao, ha, ha.

Karijeru je Zvonimir završio s 28 godina, kad je shvatio da više nema smisla.

– Izvukao sam maksimum, prvenstveno iz svog tijela, koje nije bilo na razini košarke koja se danas igra. Nisam mogao to pratiti. Jednostavno rečeno, to je tijelo je bilo malo presporo. Procijenio sam u kojem smjeru ide košarka, koliko ja tu mogu dati, a na kraju krajeva i može li se od nje živjeti. Počeo sam sezonu u Škofjoj Loki, ali oko Nove godine sam otišao kući i rekao im: ‘Ne vraćam se’ – kaže Kovačević i dodaje:

– Iskreno, mislio sam da ću i više napraviti u karijeri kad sam bio klinac. No ispalo je da je ovo bilo maksimum.

Igračka priča tako je završila, a tri godine poslije započela je trenerska. Talent je tu, u to nema sumnje, puno promišlja i razmišlja o košarci, pokazao je da puno toga i zna. A sve sa stilom, kako sam kaže, karakterističnim za Slavena Bilića.

– Na njegovu primjeru pojavila se priča da, kao, Bilić ne može uspjeti zato što ima taj ‘frendly’ odnos s igračima. Ja mislim da to nije točno. Trenerski posao sve više ide u tom smjeru, gubi se onaj stari trenerski kov, strogih diktatora u svlačionici. Sve je važnija psihologija, sa svakim igračem moraš individualno ući u nekakav odnos i na osnovu toga graditi momčadski duh – opisao je svoje trenerske postulate Kova, uz obavezan dodatak:

– Kao igrač najlošiji sam bio u obrani, to mi je uvijek bilo problem, ali danas na njoj inzistiram. Prvo moraš posložiti obranu, pa onda graditi dalje.

Njegovi principi funkcioniraju jako dobro, s igračima zapravo živi u nekoj košarkaškoj simbiozi.

– Svi kažu da treneri stvaraju igrače, ali nije to baš tako jednostavno. To je obostrani proces, jer i igrači stvaraju trenera. Kad smo igali dobro u prvom dijelu sezone, bio sam najbolji trener, a čim je zaredalo par poraza, odmah sam najlošiji – primijetio je trener Gorice.

Kad ga se upita da pogleda prema naprijed, najčešće ćete čuti:

– Raditi dalje, samo raditi dalje!

Nekoliko je opcija u planovima o velikogoričkoj košarkaškoj budućnosti. Jedna od njih, vrlo ozbiljna i prilično primamljiva, suradnja s Cedevitom. Ne bi Gorica ni u kojem slučaju postala bilo čija filijala, ali suradnja bi bila obostrano korisna. Cedevita bi davala igrače na posudbu, pomagala Gorici, koja bi te igrače razvijala, na njima gradila rezultate.

– Uz to, naravno, radit ćemo i na razvoju naših mladih košarkaša – uskače trener Kovačević.

Postoje i neke druge varijante, jedna od njih je slična suradnja s Cibonom, a sad se pojavljuju i neke treće opcije, malo drukčije. No sve se svodi na to da…

– Gorica mora napraviti korak više. Otkad sam ja trener svake godine smo išli za stepenicu gore, a ove godine i dvije. Na tome ne smijemo stati. Uprava mora zauzeti čvrst stav, stabilizirati klub i financijski i infrastrukturno da bismo mogli postati jedan dobar prvoligaš – zaključio je “gorički Bilić”, uspješan trener sa samo 35 i čovjek s vizijom. Bilo bi šteta da se ne nastavi tim ritmom.

Povezane teme:

Sport

Saša Sabljak se javio iz Emirata: ‘Čujemo detonacije, ali treniramo i igramo…’

Velikogoričanin Saša Sabljak sredinom siječnja je otišao u UAE, u suradnji s Krunom Rendulićem preuzeo je klub iz grada udaljenog od Dubaija stotinjak kilometara, a zasad nema planova o povratku kući…

Objavljeno

prije 4 sata

5. ožujka 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Kad su se sredinom siječnja Krunoslav Rendulić kao glavni trener i naš sugrađanin Saša Sabljak kao njegov pomoćnik uputili prema Ras Al Khaimahu, gradu od 200.000 stanovnika udaljenom stotinjak kilometara od Dubaija, znalo se da idu u potencijalno opasno područje. Oružje je već ozbiljno zveckalo, vrtjele su se razne varijante o događajima koji nemaju nikakve veze ni s nogometom ni sa zdravim razumom, ali Kruno i Sale vjerovali su da će ih sve te ratne priče ipak zaobići.

Nažalost, ništa od toga. Sabljak i Rendulić i dalje se bave nogometom, vode svoj Emirates Club, ali istovremeno i osluškuju sve dostupne informacije.

– Pratimo vijesti iz sata u sat, ali život se kod nas odvija manje-više normalno – javio se Sale iz Emirata, s naglaskom na ovo “manje-više”.

– Povremeno znamo čuti detonacije, uglavnom kad presretnu projektile gore visoko na nebu. Vidjeli smo da su komadići tih projektila, odnosno krhotine, padali po Dubaiju i Abu Dhabiju, no kod nas toga nije bilo puno. Nije ugodno kad padaju bombe, kad se vode ratovi, ali to je nažalost tako. Dobro je što kod nas sve funkcionira, a nadam se da će tako i ostati.

Panike u glasu nema ni u tragovima, Saša djeluje mirno i staloženo, uz nadu da se to neće imati razloga mijenjati.

– Pratimo situaciju, ali radimo, treniramo i igramo normalno. Evo, baš smo u ponedjeljak igrali kup, izgubili smo 2-1, imamo utakmicu i u subotu, idemo prema Fudžiri… Kažem, život se odvija svojim tokom, trgovine rade, kao i sve ostalo. Iz kluba ništa ne govore, normalno funkcioniramo, ali logično da pratimo sve što se događa. Poruke koje primamo svode se na to da ne širimo paniku, a bude li se nešto mijenjalo, vjerujem da ćemo znati na vrijeme – kaže Sabljak i dodaje:

– Shvaćam ljude koji su u strahu, pogotovo nakon padova tih krhotina, ali mi imamo sreće da nas to stvarno dotiče. Barem zasad. Svi smo tu u istoj zgradi, Rendulić, ja i naš analitičar Filip Lekić, nalazimo se kod Krune u stanu, gledali smo zajedno i Rijeka – Hajduk, ispunjavamo si to slobodno vrijeme.

Dramatične vijesti o napadu na američku bazu u Dubaiju u četvrtak poslijepodne do našeg društva u Ras Al Khaimahu nisu došle, što je najbolja moguća vijest.

– Daj Bože da to što prije završi, da sve skupa što kraće traje, da se sve vrati u normalu. I da se putnici sa svih strana svijeta, koji su zapeli u Emiratima, vrate svojim kućama – poželio je Saša.

Nastavite čitati

Sport

Trener Marko Pancirov pred start proljetnog nastavka: “Mraclin će svima biti veliki izazov”

Objavljeno

prije 8 sati

5. ožujka 2026.

Objavio/la

Vitomir Štuban

Pripreme su završene i proljetni dio prvenstva je pred vratima. U NK Mraclin ulaze u nastavak sezone s novom energijom i novim vodstvom – početkom ove godine klupu je preuzeo Marko Pancirov, kojemu će proljeće biti prava prilika da ostavi svoj pečat na momčadi. Mraclin je jesenski dio završio na 10. mjestu s osvojenih 16 bodova i gol-razlikom 23:23 u IV. NL Središte Zagreb – B, što dovoljno govori o sezoni punoj oscilacija – bilo je utakmica u kojima je momčad pokazivala kvalitetu i napadački potencijal, ali i onih u kojima su bodovi iskliznuli. Upravo zato zimske su pripreme bile prilika za podizanje fizičke razine, stabilizaciju igre i jasnije definiranje identiteta momčadi.
Uoči prvog proljetnog izazova i gostovanja kod NK Stupnik, s trenerom Pancirovom razgovarali smo o učinku priprema, realnoj snazi kadra, ciljevima za nastavak prvenstva i o tome kakav Mraclin možemo očekivati na proljeće.

Koliko ste zadovoljni fizičkom pripremom igrača i smatrate li da je momčad dosegla željenu razinu intenziteta za proljetni dio?
Pancirov: Mislim da smo uspjeli učiniti određeni pomak po pitanju fizičke pripreme, ali daleko je to od željenog. Raditi ćemo kontinuirano kroz prvenstvo i mislim da ćemo tek kroz ljetne pripreme dobiti ono što me interesira u tom segmentu.

Pripreme su donijele pobjede i poraze u pripremnim dvobojima, pobjede kontra Bana Jelačića i Kralja Tomislava, remi protiv Save iz Strmca te porazi od Španskog i Tomislava Radnika, što vam ti rezultati govore o realnoj snazi momčadi i gdje ste najviše detektirali prostor za napredak?
Pancirov: Teško je dati realni sud o kvaliteti momčadi. Definitivno ti dečki znaju igrati nogomet, ali u određenim trenucima im je bilo jako teško zbog napornih treninga i nisu mogli prezentirati svoju kvalitetu. Vjerujem da će igrači sa dolaskom svježine uspjeti prezentirati svoju kvalitetu na željeni način. Ova momčad može i mora napredovati u svim segmentima nogometne igre, a rezultati u budućnosti će pokazati koliko smo bili uspješni.

Čini se da je oscilacija u igri bila izražena – od čvrstih i organiziranih partija do rezultatskih padova. Je li to stvar faze priprema ili upozorenje pred nastavak prvenstva?
Pancirov: Kao što sam rekao, svakako je umor od treninga doprinio oscilacijama. Treba razumjeti da ti dečki rade, treniraju i igraju utakmice i nije im jednostavno uvijek biti na visokom nivou. Uvjeti za trening su također bili dodatni uteg za igrače. Kao sportaš sam optimista i vjerujem da ćemo sa protokom vremena oscilacije svesti na minimum.

Koliko vam je u pripremnom razdoblju bio važniji rezultat, a koliko implementacija taktičkih zahtjeva i testiranje novih rješenja?
Pancirov: Rezultat uopće nije važan, ali želim da moja momčad odigra dobro i ostvari dobar rezultat. U pripremama mi je bitno dati jednaku šansu svim igračima i pokušati ostvariti određeni napredak po pitanju igre i fizičke spreme igrača.

Jeste li tijekom priprema profilirali udarnu postavu ili ćete u nastavak prvenstva ući s većom rotacijom? Ima li igrača koji su vas posebno iznenadili ili se nametnuli?
Pancirov: Jesam i nisam. Vidio sam mogućnosti određenog broja igrača. Nažalost, neki su bili neredoviti u treniranju iz raznih razloga, stoga mislim da još uvijek nisam vidio sve kod njih. Naravno da imam nekakva razmišljanja, ali nikome od igrača nisu zatvorena vrata udarnog sastava. Ne bih imenovao pojedince, ali rekao bih da je vratarska pozicija kvalitetno popunjena sa dva jako dobra vratara.

Koji je realni cilj Mraclina u proljetnom dijelu sezone?
Pancirov: Mislim da nam svima u klubu mora biti prioritet osigurati ostanak u ligi i kvalitetno skenirati kadar sa kojim raspolažemo. Gledajući tablicu, realno bi mogli doći do 6. mjesta. Ali mislim da se ne trebamo opterećivati s takvim ciljevima, već nastojati bez stresa ploviti ligom i pokušati se kvalitetno prezentirati u kupovima NSVG i NSZŽ.

Kakav Mraclin možemo gledati na proljeće – orijentiran na agresivu i presing ili strpljiv i taktički discipliniran?
Pancirov: Od Mraclina se može očekivati da će u svaku utakmicu ući ambiciozno, na pobjedu! Ovisi i o suparniku na koji ćemo način pokušati ostvariti željeni cilj. Mraclin će sigurno svima biti veliki izazov!

Postoji li segment igre koji vas najviše brine uoči prvog kola, Stupnik na gostovanju – tranzicija, realizacija, prekidi?
Pancirov: Ne brine me ništa od navedenog, ali svjestan sam da ekipa ima ogroman prostor za napredak u segmentima koje ste naveli. Vjerujem u znanje i inteligenciju naših igrača i pokušati ćemo im kroz treninge usaditi mirnoću i vjeru u vlastite mogućnosti. U Stupnik dolazimo ambiciozno i nastojati ćemo biti mi ekipa koja će teren napustiti uzdignutih ruku.

Pred NK Mraclin je proljeće u kojem će se tražiti stabilnost, kontinuitet i jasniji identitet igre. Dolaskom Marka Pancirova započelo je novo poglavlje, a prve prave odgovore dat će već uvodne prvenstvene utakmice. Ako Mraclin uspije smanjiti oscilacije, podići fizičku spremu i realizaciju, proljetni dio sezone mogao bi donijeti mirniju i rezultatski uspješniju priču nego što je to bio slučaj na jesen.

Nastavite čitati

Moja županija

Gimnazija Velika Gorica i Srednja škola Ban Jelačić pobjednici na županijskom natjecanju u košarci 3×3

Pobjedničke ekipe plasirale su se na državno natjecanje.

Objavljeno

prije 10 sati

5. ožujka 2026.

Objavio/la

David Jolić

Županijsko natjecanje školskih sportskih društava (ŠSD) srednjih škola u košarci 3×3 za djevojke i mladiće u organizaciji Ekonomske škole Velika Gorica održano je jučer (srijeda, 04.03.2026.) u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici.

Ravnateljica škole domaćina natjecanja Vesna Brkljačić u kratkom govoru je pozdravila natjecateljice i natjecatelje, kao i njihove voditelje(ice), zaželjela im uspješno sportsko nadmetanje te otvorila natjecanje.