Sport

Zvonimir Kovačević: Doveo sam Goricu u prvu ligu, ali ne želim na tome stati

Objavljeno

prije 11 godina

5. lipnja 2015.

Objavio/la

Željka

Znam da se to ne čuje često, ali meni je bolje biti trener nego igrati, kaže trener KK Gorice Zvonimir Kovačević, koji je u prvoj prvoligaškoj sezoni izborio ostanak i ispunio cilj. Igrao je i ABA ligu, bio i na Cipru, zapamtio jednoga gospodina Browna i s 28 godina završio igračku karijeru. U ovoj novoj, trenerskoj, ma “bilićevski” pristup…

Bila mu je 31 godina kad je Zvonimir Kovačević sjeo na klupu Gorice. Bivši igrač, jedan od najboljih velikogoričkih košarkaša u posljednjih 20-ak godina, odlučio je pokušati sjesti na klupu.

– Oduvijek me privlačio trenerski posao. I kao igrač sam, pogotovo u zadnje dvije godine, dok sam igrao u Sloveniji, razmišljao o tome. Naime, ondje je trener bio Gašper Potočnik, dečko koji je bio mlađi od mene. Imao je samo 25 godina. Puno vremena provodili smo zajedno, bio sam jedini stranac u klubu i družili smo se po cijele dane. Puno smo pričali o košarci, često je i uvažavao moje mišljenje, i tu se probudila želja. Dvije, tri godine sam se odmarao nakon karijere, no ta želja se vratila i rekao sam: ‘Idem probati’ – počeo je svoju priču trener goričkog prvoligaša.

Došao je na klupu i – ostao.

– Nisam zažalio što sam se ovoga primio, upravo suprotno. Pitao me baš nekidan jedan naš reprezentativac: ‘Što je bolje, biti igrač ili trener?’ Moj odgovor je da bih: ‘Uvijek bih radije bio trener’. Da, stotinu puta je teže biti trener, ali svejedno.

Došao je 2011., a četiri godine poslije klub je narastao sve do najvišeg ranga. U prvoj sezoni cilj je bio ostati u ligi, a tako je i bilo. Iza nas je lijepa sezona, košarka se vratila u grad…

– Ne mogu na ovu sezonu gledati izdvojeno, gledam na ono što radimo kroz četiri sezone, koliko sam na klupi. Klub je prije toga desetak godina bio u donjoj polovici druge lige, a mi smo vrlo brzo došli do toga da se tri godine borimo za ulazak u prvu ligu, pa konačno i uđemo u najviši rang. Prvi dio sezone bio je odličan, ali nije bilo realno da ostanemo u borbi za Ligu za prvaka. Na kraju smo ostali u ligi, a sve iznad toga nije bilo realno – uvjeren je Kovačević.

Domaći je dečko, odrastao u Velikoj Gorici, i danas s obitelji ovdje živi, a košarkaški počeci vežu se uz tadašnji Radnik. I jedno ime.

– Mirko Kovčalija, legendarni Bane! Bilo je to 1987. kad sam počeo, klub je još bio Radnik, a Bane je bio jedini koji ga je održavao na životu. Sam je vodio

sve selekcije i održavao klub na životu. Čak je i u ratno doba u uniformi znao dolaziti na trening – sjeća se Kovačević i nastavlja:

– Taj Banetov pedagoški i odgojni pristup bio je jedan od važnih razloga zašto sam zavolio košarku. On me zadržao u tom sportu i povratka više nije bilo.

Ubrzo je Radnik postao KK Media.

– U ljeto 1992. pojavio se Damir Pavličević, bivši košarkaš Cibone koji je preuzeo klub sa svojim privatnim kapitalom i preimenovao ga u Media. Tu je počeo taj uzlet goričke košarke. Iz treće lige ušlo se u drugu, tri godine zaredom igrale su se i kvalifikacije za prvu ligu, ali nažalost nije bilo interesa da u nju i uđe. Nikad klub nije bio bolje organiziran nego u to vrijeme, ali iznenada je došlo do prekida suradnje i klub je krenuo praktički ispočetka.

On je rastao kroz Mediju, došao i do seniorske momčad, pa “eksplodirao”. U drugoj ligi je zabijao 35 koševa po utakmici i uzeo ga je slovenski ABA ligaš Laško. No još jednu sezonu ostavio ga je u Velikoj Gorici, a glavni cilj je bio – udebljati se. Onako mršav i tanak teško je mogao na višu razinu. Odlazeći s treninga često je nosio kanticu posebnih preparata…

– Da, imao sam specijalan program prehrane, ali i cijeli mali tim koji je to pratio. U tih sam godinu dobio devet kilograma ‘dobrih’ mišića. Sve do tad je bila dječja košarka – nasmijao se Kovačević.

Proveo je u Sloveniji nekoliko godina, igrajući u Krškom, Laškom i Koperu, pa potom otišao na dvije godine u redove njemačkog prvoligaša Witzburga.

– Nakon toga sam imao i jednu godinu posvećenu egzotici, otišao sam na Cipar. Iako, tad se na Cipru igrala jako dobra košarka, s puno stranaca, čak i bivših NBA igrača.

Igrao je na Cipru i s jednim poznatim licem u domaćim košarkaškim krugovima. Jerel Blessingame, koji je sa Šarićem odvukao Cibonu do titule ABA lige, igrao je s Kovačevićem.

– Odličan dečko, pravi veseljak, sav zaigran, ali i sjajan igrač. Iako, više sam vremena na Cipru provodio s ‘balkanskom ekipom’.

Igrao je s Laškim i Eurokup, dijelio je svlačionicu s kasnije vrhunskim euroligaškim igračem Ermalom Kuqom, a u okršaju s Efes Pilsenom igrao je protiv najboljem igrača s kojim se ikad našao na parketu.

– Marcus Brown, Amerikanac iz Efesa, bio je nešto najjače što sam ikad vidio iz bliza. To je nešto strašno. Uostalom, dvije godine poslije bio je i najbolji igrač Eurolige. Jesam ga čuvao? Hm, probao sam ga čuvati… Ali zato je on mene vrlo uspješno čuvao, ha, ha.

Karijeru je Zvonimir završio s 28 godina, kad je shvatio da više nema smisla.

– Izvukao sam maksimum, prvenstveno iz svog tijela, koje nije bilo na razini košarke koja se danas igra. Nisam mogao to pratiti. Jednostavno rečeno, to je tijelo je bilo malo presporo. Procijenio sam u kojem smjeru ide košarka, koliko ja tu mogu dati, a na kraju krajeva i može li se od nje živjeti. Počeo sam sezonu u Škofjoj Loki, ali oko Nove godine sam otišao kući i rekao im: ‘Ne vraćam se’ – kaže Kovačević i dodaje:

– Iskreno, mislio sam da ću i više napraviti u karijeri kad sam bio klinac. No ispalo je da je ovo bilo maksimum.

Igračka priča tako je završila, a tri godine poslije započela je trenerska. Talent je tu, u to nema sumnje, puno promišlja i razmišlja o košarci, pokazao je da puno toga i zna. A sve sa stilom, kako sam kaže, karakterističnim za Slavena Bilića.

– Na njegovu primjeru pojavila se priča da, kao, Bilić ne može uspjeti zato što ima taj ‘frendly’ odnos s igračima. Ja mislim da to nije točno. Trenerski posao sve više ide u tom smjeru, gubi se onaj stari trenerski kov, strogih diktatora u svlačionici. Sve je važnija psihologija, sa svakim igračem moraš individualno ući u nekakav odnos i na osnovu toga graditi momčadski duh – opisao je svoje trenerske postulate Kova, uz obavezan dodatak:

– Kao igrač najlošiji sam bio u obrani, to mi je uvijek bilo problem, ali danas na njoj inzistiram. Prvo moraš posložiti obranu, pa onda graditi dalje.

Njegovi principi funkcioniraju jako dobro, s igračima zapravo živi u nekoj košarkaškoj simbiozi.

– Svi kažu da treneri stvaraju igrače, ali nije to baš tako jednostavno. To je obostrani proces, jer i igrači stvaraju trenera. Kad smo igali dobro u prvom dijelu sezone, bio sam najbolji trener, a čim je zaredalo par poraza, odmah sam najlošiji – primijetio je trener Gorice.

Kad ga se upita da pogleda prema naprijed, najčešće ćete čuti:

– Raditi dalje, samo raditi dalje!

Nekoliko je opcija u planovima o velikogoričkoj košarkaškoj budućnosti. Jedna od njih, vrlo ozbiljna i prilično primamljiva, suradnja s Cedevitom. Ne bi Gorica ni u kojem slučaju postala bilo čija filijala, ali suradnja bi bila obostrano korisna. Cedevita bi davala igrače na posudbu, pomagala Gorici, koja bi te igrače razvijala, na njima gradila rezultate.

– Uz to, naravno, radit ćemo i na razvoju naših mladih košarkaša – uskače trener Kovačević.

Postoje i neke druge varijante, jedna od njih je slična suradnja s Cibonom, a sad se pojavljuju i neke treće opcije, malo drukčije. No sve se svodi na to da…

– Gorica mora napraviti korak više. Otkad sam ja trener svake godine smo išli za stepenicu gore, a ove godine i dvije. Na tome ne smijemo stati. Uprava mora zauzeti čvrst stav, stabilizirati klub i financijski i infrastrukturno da bismo mogli postati jedan dobar prvoligaš – zaključio je “gorički Bilić”, uspješan trener sa samo 35 i čovjek s vizijom. Bilo bi šteta da se ne nastavi tim ritmom.

Povezane teme:

Sport

Buna ide dalje s istim snagama: ‘Sanjamo jedan teren i male tribine…’

U restoranu obitelji Matković u Ključić Brdu održana je 48. izborno-izvještajna skupština NK Bune, na kojoj je aktualno vodstvo dobilo mandat, a bilo je i pogleda unatrag i prema naprijed, bilo je i darova…

Objavljeno

prije 5 sati

3. ožujka 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Posljednjeg petka u veljači, u predvečerje nastavka prvenstva u Premier ligi Zagrebačke županije, najvišeg ranga natjecanja u kojem je klub ikad bio, NK Buna održala je svoju izborno-izvještajnu skupštinu. Birali su se vodeći ljudi kluba za sljedeći mandat, ponešto je rečeno i o razdoblju iza nas, kao i o planovima za budućnost, a posebno emotivno bilo je pri podjeli darova zaslužnima.

Pa, idemo redom…

Birali su se, dakle, novi čelni ljudi, a ispalo je da su izabrani – stari čelni ljudi. Dobro, ne toliko stari, koliko dosadašnji, jer predsjednik kluba i u sljedećem će razdoblju biti Josip Jerleković. Ništa manje važno, njegov će zamjenik i dalje biti Daniel Gorenc, ljubitelj lokalnog nogometa u svim oblicima, ali i uspješan poduzetnik.

Spremnim ispuniti očekivanja Gorenc se pokazao i pri predaji darova onima koji su zaslužili isticanje. Prvi među jednakima definitivno je Zlatko Petrac, institucija breškog nogometa, “vječni” tajnik kluba koji to od ljeta 2025. više nije. Na uokvirenom dresu s njegovim imenom, jasno, bio je broj jedan, dok su na preostala dva ispisane stotke. Nagradu povodom stotinu odigranih utakmica za NK Bunu dobio je Robert Zlodi zvani Šiki, dok je još veće dostignuće stotinu postignutih golova za Bunu, u čemu je uspio Robert Huđber zvani Beli.

Naravno, moramo se tu dotaknuti i izvještajnog dijela Skupštine, u kojem je istaknuto veliko zadovoljstvo učinjenim.

– Možemo biti zadovoljni stabilnošću seniorske momčadi u prvoj sezoni višeg ranga natjecanja, uz jasan prostor za napredak i daljnji razvoj – konstatirano je s govornice.

Zadovoljni su u Buni i radom s omladinskim pogonom, koji je ocijenjen s “odličnim”, a budući da su i rezultati u svim kategorijama dobri, vrlo dobri ili odlični, logično je da razloga za zadovoljstvo ima koliko hoćeš. Svi ciljevi uprave, ističu iz kluba, u ovom su segmentu ostvareni.

Što se planova tiče, ima ih itekako. Ozbiljni su i logični, vidjet ćemo u narednom razdoblju i koliko su realni, odnosno ostvarivi.

– Planovi za ovu godinu su pokušati ostvariti cilj da dobijemo trenažni poligon sa umjetnom podlogom i malu tribinu za navijače. Što se samog terena tiče, plan je odraditi sve trenažne aktivnosti po planu i programu trenera u svim selekcijama – istaknuo je predsjednik Jerleković.

O druženju nakon skupštine ne treba na dugo i široko, zna se kako to ide na bregima, a već od ovog vikenda kreće i ozbiljna akcija. Seniori proljetni dio prvenstva otvaraju u nedjelju od 15.30 sati, na svom igralištu, a s druge strane bit će Sutla-Laduč, koja je samo bod iza vodećeg Poleta. Buna u proljeće ulazi kao sedma momčad na tablici, s pet bodova manje od svog prvog protivnika…

Nastavite čitati

Sport

Buna se minimalnom pobjedom plasirala u četvrtfinale Kupa Velike Gorice

U vodstvo je došla tek u 70 minuti.

Objavljeno

prije 8 sati

3. ožujka 2026.

Objavio/la

David Jolić

Buna je boljom i ofenzivnijom igrom u drugom poluvremenu imala nekoliko izglednih prigoda za pogodak, ali u vodstvo je došla tek u 70 minuti. Emanuel Đuretić je u kontranapadu bio prebrz za obranu Klasa i s desetak metara plasirao loptu u donji kut za zasluženo vodstvo Bune.

Iskusni Antonio Mrkonjić je u završnici propustio povisiti vodstvo svoje momčadi, ali nije realizirao kazneni udarac, loptu je s 11 metara poslao pored vrata.

Mičevec, 01.03.2026. Kup Grada Velika Gorice 1/8 finala: Buna – Klas 1:0. Foto: David Jolić/cityportal

Kup Grada Velike Gorice 2026., 1/8 finala

NK Buna (Mala Buna) – NK Klas (Mičevec) 1:0 (0:0)

Mičevec. Stadion: ŠRC Mičevec. Gledatelja: 80. Nedjelja, 01.03.2026., 15 sati. Sudac: Stjepan Sučić. Pomoćni suci: Ivan Mirenić i Katarina Ćulumović (svi iz Velike Gorice). Delegat: Velibor Miličević (Velika Gorica). Strijelac: 1:0 – Đuretić (70).

BUNA: Vidović (od 46. Petrac), Yetna, Žlebečić, J.Čumpek (cap.), Ngangue (od 64. M.Čumpek), Gorenc (od 64. Šandor), Škojc, Đuretić, Forjan (od 54. Zlodi), Kalisar (od 46. Vukašinec), Đurašić (od 54. Mrkonjić). Trener: Mario Đuretić.

KLAS: Mujkić (od 46. Petrović), Kovačić, Petir (cap.), Mikić, Mesić, Orlović (od 46. Gajski), Matić (od 63. Gredelj), Marković (od 63. Janić), M.Tadić, Maričević, Celčić (od 34. Kruezi ). Trener: Josip Tadić.

Foto galerija

Mičevec, 01.03.2026. Kup Grada Velika Gorice 1/8 finala: Buna – Klas 1:0. Foto: David Jolić/cityportal

Mičevec, 01.03.2026. Kup Grada Velika Gorice 1/8 finala: Buna – Klas 1:0. Foto: David Jolić/cityportal

Mičevec, 01.03.2026. Kup Grada Velika Gorice 1/8 finala: Buna – Klas 1:0. Foto: David Jolić/cityportal

Mičevec, 01.03.2026. Kup Grada Velika Gorice 1/8 finala: Buna – Klas 1:0. Foto: David Jolić/cityportal

Nastavite čitati

Sport

FOTO Turopoljac se plasirao u četvrtfinale boljim izvođenjem penala

Teška ozljeda (puknuće potkoljenice) domaćeg igrača br. 22 Erica Bazira u duelu s vratarom Buđakom, dovela je do prekida utakmice od 18 do 42. minute.

Objavljeno

prije 10 sati

3. ožujka 2026.

Objavio/la

David Jolić

Momčadi Gradića i Turopoljca ušle su u susret rezervirano, osigurali su prilaz vratima i pokušavali napadati preko krilnih pozicija. Teška ozljeda (puknuće potkoljenice) domaćeg igrača br. 22 Erica Bazira u duelu s vratarom Buđakom, dovela je do prekida utakmice od 18 do 42. minute.

Ozlijeđeni igrač odvezen je vozilom Hitne pomoći u bolnicu.

Susret je završen bez pogodaka, odluka o prolazu u četvrtfinale riješena je izvođenjem udaraca sa 11 metara. Turopoljac je od sedam pokušaja bio uspješan šest puta (jedan udarac obranio je vratar Vasilik), a Gradići su imali dva promašaja (obrana Buđaka i vratnica).

Gradići, 01.03.2026. Kup Grada Velika Gorica-1/8 finala: NK Gradići-NK Turopoljac 0:0, 5:6(11m). Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kup Grada Velika Gorica 2026., 1/8 finala

NK Gradići – NK Turopoljac 0:0, 5:6 -11m

Gradići. Stadion ŠRC Gradići. Gledatelja 100. Nedjelja, 01.03.2026, 15 sati. Sudac: Alen Hrgović (Zagreb). Pomoćni suci: Marko Kovač (Velika Gorica) i Danijel Zgurić (Kravarsko). Delegat: Bojan Stanilović (Lukavec).

GRADIĆI: Vasilik, Premec, Vojnić (od 72. Janječić), Lovrić, Krstanović, Matanić, Župetić, Koleš, Meštrović (od 80. Kovačić), Belčić (cap.) (od 72. Cindrić), Bazira (od 42. Plećaš). Trener: Marko Rajić.

TUROPOLJAC: Buđak, Domić, Martinić, Perić (od 54. Blažev), Gogić, Bogović, Horvat (cap.), F.Saraf, Jandriš (od 54. Preradović), Čurek, Krasnić (od 54. Blažičko). Trener: Romano Župetić.

Foto galerija

Gradići, 01.03.2026. Kup Grada Velika Gorica-1/8 finala: NK Gradići-NK Turopoljac 0:0, 5:6(11m). Foto: David Jolić/cityportal.hr

Gradići, 01.03.2026. Kup Grada Velika Gorica-1/8 finala: NK Gradići-NK Turopoljac 0:0, 5:6(11m). Foto: David Jolić/cityportal.hr

Gradići, 01.03.2026. Kup Grada Velika Gorica-1/8 finala: NK Gradići-NK Turopoljac 0:0, 5:6(11m). Foto: David Jolić/cityportal.hr

Gradići, 01.03.2026. Kup Grada Velika Gorica-1/8 finala: NK Gradići-NK Turopoljac 0:0, 5:6(11m). Foto: David Jolić/cityportal.hr

Gradići, 01.03.2026. Kup Grada Velika Gorica-1/8 finala: NK Gradići-NK Turopoljac 0:0, 5:6(11m). Foto: David Jolić/cityportal.hr

Gradići, 01.03.2026. Kup Grada Velika Gorica-1/8 finala: NK Gradići-NK Turopoljac 0:0, 5:6(11m). Foto: David Jolić/cityportal.hr

Nastavite čitati

Sport

Bod u generalki za Dinamo: Kurilovec preko Mača do Maksimira

Nogometaši Kurilovca odigrali su 1-1 na gostovanju kod Gaj Mača i osvojenim bodom otvorili prvenstveno proljeće. Međutim, najvažnije je ipak bilo da se nitko ne ozljedi, budući da slijedi ono što slijedi…

Objavljeno

prije 1 dan

2. ožujka 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Ok, odrađeno je i to. Nogometaši Kurilovca otvorili su nogometno proljeće prvenstvenim dvobojem na gostovanju kod Gaj Mača, u utakmici u kojoj je bilo važno pokazati tko si i što si, ali i – ne ozlijediti se. Jer, koliko god su dečki sportaši, koliko god je svaka utakmica važna, ovo je situacija u kojoj dolazi utakmica koja je ipak malo važnija od ostalih. Zapravo, malo je reći da je malo važnija…

U nedjeljno prijepodne u Zagorju tako je Kurilovec odradio generalnu probu za Dinamo, odigravši pritom 1-1 s uvijek neugodnim domaćinom, iako ni pobjeda nije bila daleko. Točnije, bila je na nekoliko minuta udaljenosti, budući da je domaći sastav izjednačio iz penala u 87. minuti. I tako poništio vodstvo koje je Kurilovčanima donio Luka Sedlaček golom u 29. minuti.

Bio je to deseti gol u sezoni prvog strijelca lige, igrača koji će i ove srijede biti jedna od glavnih uzdanica Kurilovca u utakmici za povijest. Bila je to, kažu, utakmica s velikim brojem prilika na obje strane, u kojima su bodovi mogli otići i na jednu i na drugu stranu, pa je valjda i najpoštenije da je završilo podjelom bodova. Kad smo već kod poštenja, šteta što se ova utakmica nije odigrala dan ili dva ranije, ali domaćin je tražio svoju šansu i na taj način…

Najvažnije od svega, važnije i od toga boda, nitko se nije ozlijedio! Ionako su Kurilovčani imali dovoljno muka s ozljedama ove sezone, imaju ih i sad, jer Selman i Chikwado nisu još spremni, nema ni Mije Šarića… Ovi koji su tu zagrijali su motore, odigrali jednu pravu natjecateljsku utakmicu i vjerovat ćemo da spremni dočekuju izazov svih izazova na Maksimiru.

Šušur je sve veći, srijeda je sve bliže, iščekivanje je ušlo u posljednju fazu… Nakon Mača, baš je lijepo čekati Maksimir.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Zakon braće: Treneri Matej i Dominik bratski podijelili bodove

Rukometaši Gorice odigrali su 27-27 s Dugim Selom u utakmici koja je bila malo drukčija od drugih: na klupi Gorice sjedio je Matej Mišković, a trener gostiju bio je njegov brat Dominik…

Objavljeno

prije 1 dan

2. ožujka 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Legenda kaže da je Acu Petrovića, u to vrijeme igrača Cibone, na vratima sobe njegova brata Dražena, u to doba igrača Šibenke, stajala poruka: “Igračima Cibone ulaz zabranjen!” Tako se, eto, ponašao veliki hrvatski košarkaš uoči okršaja s rođenim bratom, a te smo se povijesne crtice sjetili i ove subote poslijepodne…

Trener rukometaša Gorice Matej Mišković, naime, sa svojim je igračima u našoj Gradskoj dvorani dočekao županijske rivale iz Dugoga Sela, na čijoj klupi je sjedio – Dominik Mišković! Matejev rođeni brat, čovjek koji je dva tjedna ranije, prateći pobjedu Gorice protiv Nexea, davao savjete igračima Gorice s tribina, želeći pomoći bratu, sad je bio protivnik. Simpatična situacija, izazovna za obojicu, a na kraju cijele priče utakmica je završila – podjelom bodova! Bratskom podjelom bodova.

Matej je mogao biti zadovoljniji nakon prvih 20-ak minuta, jer Gorica je imala pet golova viška, dominirala i izgledala kao momčad koja zna što hoće. Međutim, stiglo je tad i pet žutih minuta, u tih pet minuta Dugo Selo je napravilo seriju 5-0 i vratilo se u potpuni egal, s kojim se otišlo i na predah.

U nastavku su gosti pokazivali više, preuzeli vodstvo, otišli na tri razlike, da bi se Gorica vratila već na 16-16. Tu je negdje krenuo ritam u kojem je Dugo Selo imalo minimalnu prednost, a to je trajalo sve do same završnice, kad je Gorica došla do prednosti 26-24. S dva vezana gola Ante Kaleba opet smo na početku, a Gorica slavi 25 sekundi prije kraja, jer Andro Lopac pogodio je za 27-26. Nažalost, bilo je to dovoljno vremena da Dugo Selo izjednači, i to preko Tomislava Severca 12 sekundi prije kraja.

Završilo je tako podjelom bodova u sjajnoj rukometnoj predstavi, u kojoj Gorica nije uspjela do kraja iskoristiti jako dobru večer golmana Marina Sorića (15 obrana). Po sedam golova zabili su Marko Karaula i Andro Lopac, koji je gađao 7/7, a s druge strane bolji od ostalih bili su Marin Tomšić sa sedam i Ante Kaleb sa šest golova.

U sljedećem kolu Gorica je opet domaćin, u naš grad stiže Trogir.

Nastavite čitati

Reporter 457 - 26.02.2026.