Poveži se s nama

Sport

‘Želim istetovirati cijelo tijelo, možda i HNK Gorica dobije svoje mjesto…’

Joey Suk (29) kralj je tetovaža u Prvoj HNL, Nizozemac indonezijskih korijena privlači pažnju gdje god se pojavi, a na terenu je – sve bolji! Ispričao nam je svoju priču; o tetoviranju, želji da zaigra za reprezentaciju Indonezije, životu u Gorici, supruzi i kćeri…

Objavljeno

Ako bi trebalo u jednoj rečenici opisati Joeyja Suka, to bi vjerojatno najtočnije bilo učiniti ovako: on je jedan od onih likova za koje ti vlastita žena kaže ‘uf, koji frajer’, a ti se na to – ni ne naljutiš!

Suk, 29-godišnji vezni igrač HNK Gorice, kombinacija je nizozemskih i indonezijskih krvnih zrnaca, odličan nogometaš i lice s naslovnica. Cijeli istetoviran, s očitim afinitetom za modu pri odjevanju, izvan terena definitivno izaziva pažnju. A na terenu, srećom, igra sve bolje. Zabio je opet Istri, započeo posao koji je dovršio Cherif Ndiaye, u pobjedi 3-0 koja je poslužila kao idealna najava za Dinamo doma. Protiv “modrih”, nažalost, nije išlo, ali i ta je utakmica potvrdila da Suk trenutačno igra najbolji nogomet otkad je došao prošlog ljeta…

Joey Suk je vodio borbe s Ivanom Šunjićem, Gorica je izgubila 2-1… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

– Sretan sam i zadovoljan ovdje, sa mnom su i supruga i četverogodišnja kćer, što mi je izuzetno važno, tako da uživamo. Kćer ide u vrtić, supruga je često u teretani… Ona je Turkinja, zove se Cansu, a zajedno smo već deset godina, od moje 19, upoznali smo se u mom rodnom gradu Deventeru. Moja majka je iz Indonezije, tata je Nizozemac, a supruga je Turkinja. Totalni smo miks – kaže Suk sa smiješkom.

Zasad ima samo nizozemsko državljanstvo, ali…

– Nemam još državljanstvo Indonezije, ali nadam se da ću ga uskoro imati. Proces je u tijeku, možda ću jednom i zaigrati za reprezentaciju Indonezije, nadam se da hoću…Bio sam u Indoneziji samo jednom u životu, još kao klinac, jer je ipak je to jako daleko, ali nadam se da ću u budućnosti češće ići tamo – govori Suk, čija je baka iz Indonezije doselila u Nizozemsku.

Foto: Igor Šoban/PIXSELL

Triput je Suk u karijeri igrao za nizozemski Go Ahead Eagles, nosio je još dres NAC Brede i belgijskog Beerschota, a dolazak u Goricu, debitanta u prvoj hrvatskoj ligi, za njega je bio dolazak u nepoznato.

– Prije nego što sam došao, nisam znao previše o Hrvatskoj kao državi, znao sam samo da ovdje ljudi dolaze na odmor. Nisam bio upoznat ni s ligom, pa sam malo istraživao prije odluke da dođem. Vidio sam da ljudi pričaju jako lijepo o Hrvatskoj, a takvi su bili i komentari o hrvatskoj nogometnoj ligi. Brzo sam shvatio da je riječ o jakoj ligi, u kojoj su igrači fizički vrlo snažni, a problem je jedino što nema puno navijača. Ja sam navikao na pune stadione u Nizozemskoj… – kazao je Suk pa usporedio hrvatsku i nizozemsku ligu:

– Ha, rekao bih da u Nizozemskoj ima više nogometa, a ovdje je puno više fizičke snage, trke… Ali dobro, ja sam snažan, ima me, pa mi je to zapravo idealno. Borben sam, momčadski igrač, tako da je ovo stvarno dobro okruženje za mene. Jednako tako mislim i o Hrvatskoj kao zemlji. Za mene i moju obitelj ovdje je savršeno! Ljudi su jako opušteni, a to mi se najviše sviđa. Sprijateljili smo se sa susjedima, iako živimo u Zagrebu, svi su već i počeli pratiti i navijati za Goricu…

Foto: Igor Šoban/PIXSELL

Obišli su Joey i njegove cure već Ljubljanu, Beč, Prag, Budimpeštu… Gotovo svaku stanku u prvenstvu iskoriste za kratko putovanje, s kojega onda stižu i objave na Instragrama. Na kojem Suk, usput budi rečeno, ima 27.000 pratitelja. I pregršt fotki na kojima pozira.

– Da, volim lijepu odjeću. Kad sam bio u Nizozemskoj, bio sam i model, a neke brendove promoviram i dalje. Ima ih više, najviše iz Nizozemske, neke iz Njemačke, tako da mi je sva odjeća besplatna. Oni mi pošalju, ja to odjenem, fotografiram se i stavim na društvene mreže. I to mi je super, barem ne trošim ništa novca na odjeću – smije se Suk, koji je brzo shvatio da je njegova sklonost modi pomalo neobična pojava u Hrvatskoj.

– Koliko mi se čini, ovdje kod vas moda zanima isključivo žene – čudi se Nizozemac.

Foto: Igor Šoban/PIXSELLPa kad je već model, zašto ne bi malo i pozirao… Nije ga se trebalo previše nagovarati da skine gornji dio odjeće i odradi snimanje. U prvom su planu, naravno, tetovaže.

– Iskreno, nemam pojma koliko ih točno imam. Jedino znam da želimo istetovirati cijelo tijelo. I noge, i ostatak leđa… Sve osim lica – otkrio nam je svoje planove Suk, pa krenuo pojašnjavati kako je ta priča s tetoviranjem krenula.

– Prvu tetovažu sam napravio kad mi je bilo 15 godina. Trojica prijatelja i ja stavili smo istu tetovažu, posvećenu našem rodnom gradu. I tu je krenulo. Jedna, druga, treća… I da, slažem se da čovjek može postati gotovo ovisan o tome. Naravno da je i bolno sve to skupa, iako sve ovisi na kojem se mjestu radi, ali kao da je nemoguće prestati. Uvijek želim još jednu tetovažu, planiram koja će biti sljedeća.. – kaže gorički Mr. Tattoo.

Foto: Igor Šoban/PIXSELLA kad bi trebao izabrati svoju omiljenu tetovažu…

– E, to bi bila ova… – rekao je Suk pa prstom pokazao na šaku lijeve ruke, na kojoj jasno piše “Jaylinn”.

– Imam i tetovaže posvećene ocu, majci, supruzi… Svemu onome što mi je važno u životu. Evo, ovo je lice moje supruge, tu na desnoj nozi, na vratu mi je majčino lice, imam i natpise “freedom”, “discipline”, “win some, lose some”… – provodi nas Joey kroz slikovnicu na svome tijelu, propuštajući dodati kako na leđima ima ispisano svoje ime i prezime, na mjestu kao na dresu…

Suk je ove sezone zabio četiri gola, a ima i dvije asistencije… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

Na mjestu gdje je na dresu Gorice njegov broj 8, u varijanti bez majice nalazi se križ, oko kojega tek dolazi sljedeća, i sljedeća, i sljedeća…

– Već znam što ću raditi na leđima, samo moram pričekati da završi sezona – kaže Suk.

Kako je krenulo, mogla bi i HNK Gorica dobiti svoje mjesto, jednu malu tetovažu…

– Ha, ha, ha, vidjet ćemo, tko zna, sve je moguće.

Sport

Momčad za regiju: Kapusta i Mazalin ostaju, vratio se “leteći” Baković

Marko Baković, skočni i atraktivni centar, ljubitelj aley-oopova, nakon jedne sezone na Islandu vraća se u dresu KK Gorice. Nije odolio zovu ABA lige 2, u kojoj će igrati s nekim suigračima iz pretprošle sezone, ali i s nekim potpuno novim licima

Objavljeno

on

Košarkaši Gorice privremeno su se rastali nakon nešto više od mjesec dana povratničkih, post-korona treninga, a sad je pred njima odmor sve do drugog tjedna u kolovozu. Odmor za igrače, naravno, svi ostali segmenti kluba u ovim su trenucima u velikim “radovima”, budući da treba složiti cijelu organizacijsku konstrukciju za novu sezonu, ali prije sve treba složiti momčad. Zasad ide u dobrom smjeru, sve su jasniji obrisi, očekuje se, najbolje momčadi koju je velikogorička košarka ikad imala.

Počelo je dolaskom bek Mate Kalajžića iz Splita, igrača koji je ne tako davno bio i na širem popisu reprezentacije, a bude li zdrav u kontinuitetu, trebao bi to biti i jedan od ključnih igrača u Sesarovoj koncepciji. Ništa manje važnu ulogu imat će u njoj i Borna Kapusta, dugogodišnji prvi playmaker Gorice, te Lovro Mazalin, koji se u rukama trenera Sesara preporodio, oživio svoju karijeru.

– Da, produžili smo ugovore sa Mazalinom i Kapustom, a u odnosu na prošlu sezonu napustili su nas Papac, Babić, Petrović i Miković. Trenutačno smo u pregovorima s još tri, četiri igrača, a među njima i jednim centrom – otkrio je direktor Gorice Ljubo Prgomet prije nekoliko dana.

Od utorka je poznato i tko je taj centar s kojim se pregovara, s obzirom na to da su pregovori uspješno okončani. U dresu Gorice tako će ponovno igrati Marko Baković, 205 cm visoki, 27-godišnji centar iz Tomislavgrada, koji je već igrao u Gorici, da bi prošlu sezonu odradio na Islandu. Sad se Baković vraća, a s njim se vraća i doza atraktivnosti, budući da je riječ o vrlo skočnom igraču, sjajnom zakucavaču, pravom “letaču” koji voli i aley-oopove…

Baković je prošao omladinsku školu Cedevite, a zatim je igrao za Đuro Đaković iz Slavonskog Broda, za Čapljina Lastu, riječki Kvarner Rijeka i zagrebački VERN. Najbolju košarku karijere igrao je upravo u Gorici, a prošle sezona na Islandu brojke su bile prilično dobre – 13,9 koševa i 9,7 skokova po utakmici.

Ostat će u Gorici i Ivan Majcunić i Ante Mašić, njegovim odlaskom u Nizozemsku propala je ideja s dovođenjem Damjana Rudeža, ali igrača zainteresiranih za dolazak u Goricu, za igranje ABA lige 2, sasvim je dovoljno. Ostatak momčadi slagat će se s možda još ponekim igračem iz prošle sezone, budući da se tek čeka rasplet situacije oko Mislava Brzoje i Ivana Vučića, a bit će i još pravih, velikih pojačanja. Novi igrači bit će gotovo u pravilu mladi i, kako se ono kaže, razvojni, a po dosadašnjem izgledu momčadi jasno je da se traži još jedan “combo” bek, po jedno nisko i visoko krilo, te jedan centar.

– Slagat ćemo momčad s 12 igrača, ne više od toga, a cilj je biti stabilan u regionalnom natjecanju i konkurentan svima na domaćim parketima – kaže trener Josip Sesar.

Prema svemu sudeći, čeka nas jedna jako zanimljiva košarkaška sezona u našem gradu…

Nastavi čitati

Sport

Opet na terenu točno mjesec dana nakon dvostrukog puknuća vilice!

Paulius Golubickas nastradao je u Koprivnici 6. lipnja, a na prvom treningu nakon oporavka pojavio se 6. srpnja. Mladi litavski vezni igrač dva tjedna je mirovao, zatim počeo trenirati, a i dalje radi smanjenim intenzitetom. Ali barem sve lakše jede…

Objavljeno

on

Na treningu nogometaša Gorice u ponedjeljak poslijepodne, dva dana nakon remija s Istrom 1961 na Aldo Drosini (2-2), punom snagom radili su oni koji su dobili manju minutažu ili nisu uopće igrali, prvotimci su radili smanjenim intenzitetom, a među njih se smjestio i jedan plavokosi mladić sa širokim osmijehom na licu. Paulius Golubickas (20) vratio se iz Litve, ponovno trenira!

U utakmici protiv Slaven Belupa 6. lipnja, prvoj nakon korone, nakon samo šest minuta igre, Paulius se sudario s domaćim braničem Tomislavom Božićem i završio na travnjaku. Dijagnoza je zvučala grozno, jer vilica je pukla na dva mjesta, ali mladi veznjak Gorice od prvog trenutka je bio maksimalno pozitivan. Oporavljao se doma, u svojoj Litvi, a točno mjesec dana kasnije opet trči velikogoričkim travnjacima.

– Presretan sam što sam opet ovdje. Prošlo je mjesec dana od operacije, naravno da sam sretan što opet treniram. Doduše, ne punom snagom, zasad sam više na biciklu i u teretani, idem korak po korak i nadam se da ću se vratiti na teren što prije to bude moguće. Kažu doktori da oporavak teče i bolje od očekivanja, oduševljen sam što je tako, ali i dalje moram biti oprezan, nastaviti kao i do sad – rekao je Golubickas, koji je odmah nakon operacije potpisao ugovor s HNK Goricom.

Uspio je, kaže, iskoristiti vrijeme bez nogometa na najbolji mogući način.

– U prvo vrijeme sam imao mali godišnji odmor, jer dva tjedna nakon operacije ništa nisam radio, nikakve treninge. Iskoristio sam to da provedem vrijeme s obitelji i prijateljima, gledao sam utakmice litvanske lige, pratio kako igra Gorica… Nakon ta dva tjedna polako sam počeo i trenirati, tako da je vrijeme nekako prošlo – priča Paulius.

Nakon operacije vilice bilo je potrebno neko vrijeme da bi se mogao normalno hraniti.

– U početku je bilo teško, mogao sam jesti samo usitnjenu hranu, jogurte i smoothieje, ali sad je puno bolje. Mogu već jesti i normalnu hranu, po mogućnosti što mekšu i u manjim komadićima, no važno je da se mogu normalno najesti. Izgubio sam i poneki kilogram, ne znam je li to dobro ili loše, ali znam da se osjećam dobro – kaže Paulius.

I dalje malkice otežano govori, ali raspriča se kad se spomene povratak u momčad, trenutak kad više neće biti samo gledatelj.

– Bilo je u razdoblju iza nas dobrih utakmica, bilo je i nekih koje nisu bile toliko dobre u smislu rezultata, ali mogu reći da sam jako sretan zbog onoga što vidim u samoj igri naše momčadi. I naravno da jedva čekam da se vratim, da mogu pomoći suigračima. Nije mi bilo lako gledati ih, poželiš uskočiti u televizor, ali ipak mi je lakše kad vidim da igraju dobro – rekao je Golubickas i zaključio:

– Nadam se da ću biti potpuno spreman za početak sljedeće sezone. Želim dočekati kratke pripreme između dva prvenstva u stanju da mogu sve normalno odrađivati sa suigračima. I, naravno, zaigrati već od prvoga kola sljedeće sezone. To je moja želja, ali teško je u ovom trenutku reći hoće li biti baš tako. Možda će to ići i brže, možda i malo sporije, znam samo da ću napraviti sve da se vratim što prije.

Nastavi čitati

Najave

FOTO 6.Memorijalni malonogometni turnir Nikole Gmižića u Poljani Čičkoj

Objavljeno

on

06.07.2020. Velika Gorica. 6. Memorijalni malonogometni turnir Nikole Gmižića. Foto: David Jolić/cityportal.hr (Arhiva 2018.)

Udruga za sport i rekreaciju Frajer (USR Frajer) iz Poljane Čičke organizira 6. Memorijalni malonogometni turnir Nikole Gmižića, koji će biti održan na mjesnom travnatom igralištu, u subotu, 11. srpnja 2020. godine, početak najvjerojatnije u 09 sati. Organizator je objavio pojedinosti vezane za predstojeći turnir:

06.07.2020. Velika Gorica. 6. Memorijalni malonogometni turnir Nikole Gmižića. Foto: David Jolić/cityportal.hr (Arhiva 2018.)

Rok za prijavu je 10.07.2020. do 12 sati, izvlačenje parova je u 13 sati; – maksimalan broj ekipa je 16; – kotizacija 500 kuna (osiguran ručak za sudionike turnira); – igra se po sistemu 5+1, lopta br.5; – trajanje utakmica je 2×10 min ili 2×12 min. (ovisno o broju prijavljenih ekipa); – pauze u poluvremenu i između utakmica 5 min.; – nagrade: 1.mjesto 50% od uplate, 2.mjesto 30% od uplate i 3. mjesto 20% od uplate.

Prijave na mob. 091/5698-359.

Nakon završetka turnira slijedi velika zabava uz Exotic band!

Napomena: Sudionici turnira i posjetitelji dužni su pridržavati se važećih epidemioloških mjera odnosno preporuka.

Galerija fotografija

Nastavi čitati

Reporter 393 - 21.05.2020.

Facebook

Izdvojeno