Sport

‘Želim istetovirati cijelo tijelo, možda i HNK Gorica dobije svoje mjesto…’

Joey Suk (29) kralj je tetovaža u Prvoj HNL, Nizozemac indonezijskih korijena privlači pažnju gdje god se pojavi, a na terenu je – sve bolji! Ispričao nam je svoju priču; o tetoviranju, želji da zaigra za reprezentaciju Indonezije, životu u Gorici, supruzi i kćeri…

Objavljeno

prije 7 godina

19. ožujka 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Ako bi trebalo u jednoj rečenici opisati Joeyja Suka, to bi vjerojatno najtočnije bilo učiniti ovako: on je jedan od onih likova za koje ti vlastita žena kaže ‘uf, koji frajer’, a ti se na to – ni ne naljutiš!

Suk, 29-godišnji vezni igrač HNK Gorice, kombinacija je nizozemskih i indonezijskih krvnih zrnaca, odličan nogometaš i lice s naslovnica. Cijeli istetoviran, s očitim afinitetom za modu pri odjevanju, izvan terena definitivno izaziva pažnju. A na terenu, srećom, igra sve bolje. Zabio je opet Istri, započeo posao koji je dovršio Cherif Ndiaye, u pobjedi 3-0 koja je poslužila kao idealna najava za Dinamo doma. Protiv “modrih”, nažalost, nije išlo, ali i ta je utakmica potvrdila da Suk trenutačno igra najbolji nogomet otkad je došao prošlog ljeta…

Joey Suk je vodio borbe s Ivanom Šunjićem, Gorica je izgubila 2-1… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

– Sretan sam i zadovoljan ovdje, sa mnom su i supruga i četverogodišnja kćer, što mi je izuzetno važno, tako da uživamo. Kćer ide u vrtić, supruga je često u teretani… Ona je Turkinja, zove se Cansu, a zajedno smo već deset godina, od moje 19, upoznali smo se u mom rodnom gradu Deventeru. Moja majka je iz Indonezije, tata je Nizozemac, a supruga je Turkinja. Totalni smo miks – kaže Suk sa smiješkom.

Zasad ima samo nizozemsko državljanstvo, ali…

– Nemam još državljanstvo Indonezije, ali nadam se da ću ga uskoro imati. Proces je u tijeku, možda ću jednom i zaigrati za reprezentaciju Indonezije, nadam se da hoću…Bio sam u Indoneziji samo jednom u životu, još kao klinac, jer je ipak je to jako daleko, ali nadam se da ću u budućnosti češće ići tamo – govori Suk, čija je baka iz Indonezije doselila u Nizozemsku.

Foto: Igor Šoban/PIXSELL

Triput je Suk u karijeri igrao za nizozemski Go Ahead Eagles, nosio je još dres NAC Brede i belgijskog Beerschota, a dolazak u Goricu, debitanta u prvoj hrvatskoj ligi, za njega je bio dolazak u nepoznato.

– Prije nego što sam došao, nisam znao previše o Hrvatskoj kao državi, znao sam samo da ovdje ljudi dolaze na odmor. Nisam bio upoznat ni s ligom, pa sam malo istraživao prije odluke da dođem. Vidio sam da ljudi pričaju jako lijepo o Hrvatskoj, a takvi su bili i komentari o hrvatskoj nogometnoj ligi. Brzo sam shvatio da je riječ o jakoj ligi, u kojoj su igrači fizički vrlo snažni, a problem je jedino što nema puno navijača. Ja sam navikao na pune stadione u Nizozemskoj… – kazao je Suk pa usporedio hrvatsku i nizozemsku ligu:

– Ha, rekao bih da u Nizozemskoj ima više nogometa, a ovdje je puno više fizičke snage, trke… Ali dobro, ja sam snažan, ima me, pa mi je to zapravo idealno. Borben sam, momčadski igrač, tako da je ovo stvarno dobro okruženje za mene. Jednako tako mislim i o Hrvatskoj kao zemlji. Za mene i moju obitelj ovdje je savršeno! Ljudi su jako opušteni, a to mi se najviše sviđa. Sprijateljili smo se sa susjedima, iako živimo u Zagrebu, svi su već i počeli pratiti i navijati za Goricu…

Foto: Igor Šoban/PIXSELL

Obišli su Joey i njegove cure već Ljubljanu, Beč, Prag, Budimpeštu… Gotovo svaku stanku u prvenstvu iskoriste za kratko putovanje, s kojega onda stižu i objave na Instragrama. Na kojem Suk, usput budi rečeno, ima 27.000 pratitelja. I pregršt fotki na kojima pozira.

– Da, volim lijepu odjeću. Kad sam bio u Nizozemskoj, bio sam i model, a neke brendove promoviram i dalje. Ima ih više, najviše iz Nizozemske, neke iz Njemačke, tako da mi je sva odjeća besplatna. Oni mi pošalju, ja to odjenem, fotografiram se i stavim na društvene mreže. I to mi je super, barem ne trošim ništa novca na odjeću – smije se Suk, koji je brzo shvatio da je njegova sklonost modi pomalo neobična pojava u Hrvatskoj.

– Koliko mi se čini, ovdje kod vas moda zanima isključivo žene – čudi se Nizozemac.

Foto: Igor Šoban/PIXSELLPa kad je već model, zašto ne bi malo i pozirao… Nije ga se trebalo previše nagovarati da skine gornji dio odjeće i odradi snimanje. U prvom su planu, naravno, tetovaže.

– Iskreno, nemam pojma koliko ih točno imam. Jedino znam da želimo istetovirati cijelo tijelo. I noge, i ostatak leđa… Sve osim lica – otkrio nam je svoje planove Suk, pa krenuo pojašnjavati kako je ta priča s tetoviranjem krenula.

– Prvu tetovažu sam napravio kad mi je bilo 15 godina. Trojica prijatelja i ja stavili smo istu tetovažu, posvećenu našem rodnom gradu. I tu je krenulo. Jedna, druga, treća… I da, slažem se da čovjek može postati gotovo ovisan o tome. Naravno da je i bolno sve to skupa, iako sve ovisi na kojem se mjestu radi, ali kao da je nemoguće prestati. Uvijek želim još jednu tetovažu, planiram koja će biti sljedeća.. – kaže gorički Mr. Tattoo.

Foto: Igor Šoban/PIXSELLA kad bi trebao izabrati svoju omiljenu tetovažu…

– E, to bi bila ova… – rekao je Suk pa prstom pokazao na šaku lijeve ruke, na kojoj jasno piše “Jaylinn”.

– Imam i tetovaže posvećene ocu, majci, supruzi… Svemu onome što mi je važno u životu. Evo, ovo je lice moje supruge, tu na desnoj nozi, na vratu mi je majčino lice, imam i natpise “freedom”, “discipline”, “win some, lose some”… – provodi nas Joey kroz slikovnicu na svome tijelu, propuštajući dodati kako na leđima ima ispisano svoje ime i prezime, na mjestu kao na dresu…

Suk je ove sezone zabio četiri gola, a ima i dvije asistencije… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

Na mjestu gdje je na dresu Gorice njegov broj 8, u varijanti bez majice nalazi se križ, oko kojega tek dolazi sljedeća, i sljedeća, i sljedeća…

– Već znam što ću raditi na leđima, samo moram pričekati da završi sezona – kaže Suk.

Kako je krenulo, mogla bi i HNK Gorica dobiti svoje mjesto, jednu malu tetovažu…

– Ha, ha, ha, vidjet ćemo, tko zna, sve je moguće.

Sport

Devet Goričana u hrvatskoj karate reprezentaciji – Katja Braica donijela srebro

Na Balkanskom prvenstvu u karateu održanom u Rijeci, Hrvatska je osvojila srebro u ekipnom dijelu natjecanja, a važnu ulogu u tome imala je Velikogoričanka Katja Braica.

Objavljeno

prije 1 dan

10. studenoga 2025.

Objavio/la

Franjo Kompes

Foto: Karate klub Velika Gorica (Katja Braica- prva zdesna)

Velikogoričanka Katja Braica, članica Karate kluba Velika Gorica, osvojila je srebrnu medalju s hrvatskom juniorskom reprezentacijom na Balkanskom prvenstvu u karateu održanom od 7. do 9. studenoga u Rijeci. Na natjecanju je sudjelovalo 1293 natjecatelja iz 13 zemalja, a Hrvatsku je predstavljalo devet boraca iz velikogoričkog kluba.

Balkansko prvenstvo okupilo je karatiste iz brojnih zemalja, a hrvatska reprezentacija ponovno je pokazala da može parirati najjačima. Karate klub Velika Gorica imao je čak devet reprezentativaca koji su izborili nastup kroz nacionalne kvalifikacije – Mia Čunčić, Franka Jerkin, Ema Jukić, Katja Braica, Matea Kordić, Antonio Brletić, Vito Hulina, Luka Lukačić i Nikola Huzjak.

U pojedinačnim nastupima Katja Braica i Franka Jerkin bile su najbliže medalji, obje osvojivši peta mjesta u svojim kategorijama. Katja je u juniorskoj konkurenciji -59 kg nizala pobjede protiv Turske, Rumunjske i Srbije, no nesretno je izgubila polufinale i borbu za broncu u zadnjim sekundama. Franka Jerkin, u kategoriji kadetkinja -54 kg, ostvarila je tri pobjede i dva tijesna poraza u konkurenciji od čak 53 natjecateljice.

Zapažen nastup imala je i Ema Jukić, koja je u prva dva kola slavila protiv predstavnica Rumunjske i Kosova, dok su Matea Kordić, Antonio Brletić, Vito Hulina, Luka Lukačić i Mia Čunčić također upisali vrijedne nastupe, ali bez plasmana na postolje.

Vrhunac je stigao posljednjeg dana natjecanja kada su održani ekipni mečevi. Hrvatsku su u juniorskim selekcijama predstavljali Katja Braica, Nikola Huzjak i Vito Hulina. Katja je u ženskoj ekipi nastupala u prvoj postavi i upisala sve pobjede u dvobojima protiv Cipra, Bugarske i Grčke, dok je u finalu od Bosne i Hercegovine poražena 0:2. Rezultat je Hrvatskoj donio srebro i naslov viceprvakinja Balkana.

U muškoj juniorskoj ekipi Nikola Huzjak nastupio je u prvoj postavi i otvorio pobjedom protiv Slovenije, dok su u konačnici hrvatski juniori zauzeli peto mjesto. Vito Hulina je u ekipnim mečevima bio zamjena.

Iako razloga za ponos ne nedostaje, vremena za odmor nema. Već idućeg vikenda velikogoričke karatiste očekuje međunarodni bodovni turnir u Osijeku, važan korak prema plasmanu na Europsko prvenstvo.

Nastavite čitati

Sport

Frajerčine s Udarnika! Lako za Istru, trebalo je izvući ovo s HAŠK-om…

Nogometaši Kurilovca samo 72 sata nakon najveće pobjede u klupskoj povijesti pobijedili HAŠK u prvenstvu 1-0, i to unatoč crvenom kartonu za Goziembaha već u četvrtoj minuti. Pobjeda je to i veća od najveće…

Objavljeno

prije 1 dan

10. studenoga 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Uh, što bi tek Kurilovec napravio Dinamu…

Takvi su se komentari, logično i očekivano, krenuli gomilati po bespućima interneta nakon što je u nedjelju sastav iz Pule još malo približio otkazu dobrog čovjeka Marija Kovačevića, i to u režiji Salima Faga Lawala, Nigerijca koji je i četiri dana ranije startao u Kurilovcu. Kušec, Vujnović, Šarić, Banić i društvo uspjeli su ga zaustaviti, napraviti ono što nisu znali i mogli McKenna, Dominguez i ostatak ekipe iz Dinama, ali tu negdje možemo se i zaustaviti s usporedbama.

Iako, postoji još jedna poveznica… Istra je, naime, u nedjelju igrala protiv momčadi iz Maksimira, a Kurilovec je dan ranije na svom igralištu ugostio momčad iz Dinamova susjedstva, s obližnje Pešćenice. Samo 72 sata nakon prvog zvižduka suca Zdenka Lovrića iz Đakova, u već opjevanoj pobjedi u osmini finala Kupa, na istome je mjestu svojim zviždukom sudac Karlo Šaško iz Siska označio početak utakmice između Kurilovca i HAŠK-a.

I ne spominjemo mladog Šaška bez razloga, jer utakmica koja je označena posebno opasnom otvorena je upravo njegovom intervencijom. Već u četvrtoj minuti, naime, nakon gužve koja je nastala na terenu, sudac iz Siska pokazao je crveni karton Maku Goziembahu, kurilovečkom Nigerijcu, što je ionako zahtjevan posao pretvorilo u još težu misiju. Kurilovec je tako morao 86 i nešto minuta igrati s čovjekom manje, i to u susretu u kojem su mnogi strahovali da će “Senad Boysi” poletjeti, uljuljati se u nekakvu euforiju…

Srećom, ništa od toga! Možda baš i zahvaljujući toj nepredviđenoj komplikaciji na startu, Kurilovčani su odbacili krila i krenuli – giljati. I boriti se kao što su se borili i tri dana ranije, u potpuno drukčijem okruženju, pred TV kamerama i punim tribinama. Ovoga puta pozornost je bila puno manja, glamur se izgubio u maglovitoj suboti, ali Kurilovec je ponovno bio – briljantan! Samo pravi frajeri mogu nadići sve što su doživjeli tih prethodnih dana i krvavih koljena krenuti u borbu za prvenstvene bodove s čovjekom manje.

A kad je tako, kad frajeri od srijede u subotu postanu frajerčine, cijela ta priča i ne može završiti drukčije nego pozitivno, pobjednički, slavljenički. HAŠK je pokušao sve da bi spustio na zemlju “zvijezde iz Kurilovca”, a podršku su gosti imali i u liku mladića iz Siska spomenutog u gornjim redovima ovoga teksta, no sve to bilo je nedovoljno. Čak i s čovjekom manje na terenu Kurilovec je u prvom dijelu bio bolja momčad, Senadovi junaci imali su nekoliko jako dobrih prilika, ali na odmor se otišlo s nulom. Bez golova.

U svlačionici je Mourinho iz Gradića, poznatiji kao Senad Harambašić, još malo posložio stvari, još malo galvanizirao svoje momke, a oni su mu vratili na najbolji mogući način. Svi odreda, uključujući i golmana Leona Išeka, koji je u nastavku imao pune ruke posla. HAŠK je počeo koristiti nagomilani umor Kurilovčana, stvarao šanse, a Išek je uporno slao svoju poruku: “No passaran!” Nema gola, zaboravite na to!

S druge strane, stvarao je svoje prilike i Kurilovec, a potez odluke povučen je u 58. minuti. Sve bolji Dominik Furmek, autor drugoga gola protiv Istre, zatresao je mrežu HAŠK-a, svojim drugim prvenstvenim golom donio prednost Kurilovčanima, a to kraja je to “samo” trebalo sačuvati. Uspjeli su u tome momci u crveno-crnim dresovima u prvom redu zahvaljujući momčadskoj igri, zajedništvu i rijetko viđenoj borbenosti, pa na kraju cijele priče ostaje zaključak da je ova pobjeda i više nego zaslužena.

Ujedno, ona je na neki način možda i vrednija nego ona u srijedu. Protiv Istre je bilo spektakularno, protiv HAŠK-a je bilo fascinantno. Ali tako to izgleda kad se frajeri pretvore u frajerčine i pokažu da im ne pada napamet poletjeti u nepotrebne visine. Skromno, ponizno, zajednički i fajterski, Kurilovec je nastavio graditi svoju bajku. Šesta pobjeda u prvenstvu nije pomaknula Kurilovec sa šestoga mjesta, ali ostane li ova momčad i dalje u istom “modeu”, nema dvojbe da će i taj dio ići samo prema naprijed, prema gore.

U sljedećem kolu, na prvom sljedećem koraku, slijedi gostovanje kod Ponikvi…

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

FOTO Turopoljac izgubio bodove od Zrinskog u završnici utakmice

Objavljeno

prije 1 dan

10. studenoga 2025.

Objavio/la

David Jolić

Turopoljac je u 15. kolu Premier lige na domaćem terenu izgubio rezultatom 1:2 od Zrinskog iz Farkaševca, iako je do 87. minute imao minimalno vodstvo. Iako je momčad domaćih u gornjem dijelu prvenstvene ljestvice, a gosti pri kraju poretka to se u prvom poluvremenu na terenu i nije osobito primjećivalo.