Povežite se s nama

Sport

‘Želim istetovirati cijelo tijelo, možda i HNK Gorica dobije svoje mjesto…’

Joey Suk (29) kralj je tetovaža u Prvoj HNL, Nizozemac indonezijskih korijena privlači pažnju gdje god se pojavi, a na terenu je – sve bolji! Ispričao nam je svoju priču; o tetoviranju, želji da zaigra za reprezentaciju Indonezije, životu u Gorici, supruzi i kćeri…

Objavljeno

na

Ako bi trebalo u jednoj rečenici opisati Joeyja Suka, to bi vjerojatno najtočnije bilo učiniti ovako: on je jedan od onih likova za koje ti vlastita žena kaže ‘uf, koji frajer’, a ti se na to – ni ne naljutiš!

Suk, 29-godišnji vezni igrač HNK Gorice, kombinacija je nizozemskih i indonezijskih krvnih zrnaca, odličan nogometaš i lice s naslovnica. Cijeli istetoviran, s očitim afinitetom za modu pri odjevanju, izvan terena definitivno izaziva pažnju. A na terenu, srećom, igra sve bolje. Zabio je opet Istri, započeo posao koji je dovršio Cherif Ndiaye, u pobjedi 3-0 koja je poslužila kao idealna najava za Dinamo doma. Protiv “modrih”, nažalost, nije išlo, ali i ta je utakmica potvrdila da Suk trenutačno igra najbolji nogomet otkad je došao prošlog ljeta…

Joey Suk je vodio borbe s Ivanom Šunjićem, Gorica je izgubila 2-1… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

– Sretan sam i zadovoljan ovdje, sa mnom su i supruga i četverogodišnja kćer, što mi je izuzetno važno, tako da uživamo. Kćer ide u vrtić, supruga je često u teretani… Ona je Turkinja, zove se Cansu, a zajedno smo već deset godina, od moje 19, upoznali smo se u mom rodnom gradu Deventeru. Moja majka je iz Indonezije, tata je Nizozemac, a supruga je Turkinja. Totalni smo miks – kaže Suk sa smiješkom.

Zasad ima samo nizozemsko državljanstvo, ali…

– Nemam još državljanstvo Indonezije, ali nadam se da ću ga uskoro imati. Proces je u tijeku, možda ću jednom i zaigrati za reprezentaciju Indonezije, nadam se da hoću…Bio sam u Indoneziji samo jednom u životu, još kao klinac, jer je ipak je to jako daleko, ali nadam se da ću u budućnosti češće ići tamo – govori Suk, čija je baka iz Indonezije doselila u Nizozemsku.

Foto: Igor Šoban/PIXSELL

Triput je Suk u karijeri igrao za nizozemski Go Ahead Eagles, nosio je još dres NAC Brede i belgijskog Beerschota, a dolazak u Goricu, debitanta u prvoj hrvatskoj ligi, za njega je bio dolazak u nepoznato.

– Prije nego što sam došao, nisam znao previše o Hrvatskoj kao državi, znao sam samo da ovdje ljudi dolaze na odmor. Nisam bio upoznat ni s ligom, pa sam malo istraživao prije odluke da dođem. Vidio sam da ljudi pričaju jako lijepo o Hrvatskoj, a takvi su bili i komentari o hrvatskoj nogometnoj ligi. Brzo sam shvatio da je riječ o jakoj ligi, u kojoj su igrači fizički vrlo snažni, a problem je jedino što nema puno navijača. Ja sam navikao na pune stadione u Nizozemskoj… – kazao je Suk pa usporedio hrvatsku i nizozemsku ligu:

– Ha, rekao bih da u Nizozemskoj ima više nogometa, a ovdje je puno više fizičke snage, trke… Ali dobro, ja sam snažan, ima me, pa mi je to zapravo idealno. Borben sam, momčadski igrač, tako da je ovo stvarno dobro okruženje za mene. Jednako tako mislim i o Hrvatskoj kao zemlji. Za mene i moju obitelj ovdje je savršeno! Ljudi su jako opušteni, a to mi se najviše sviđa. Sprijateljili smo se sa susjedima, iako živimo u Zagrebu, svi su već i počeli pratiti i navijati za Goricu…

Foto: Igor Šoban/PIXSELL

Obišli su Joey i njegove cure već Ljubljanu, Beč, Prag, Budimpeštu… Gotovo svaku stanku u prvenstvu iskoriste za kratko putovanje, s kojega onda stižu i objave na Instragrama. Na kojem Suk, usput budi rečeno, ima 27.000 pratitelja. I pregršt fotki na kojima pozira.

– Da, volim lijepu odjeću. Kad sam bio u Nizozemskoj, bio sam i model, a neke brendove promoviram i dalje. Ima ih više, najviše iz Nizozemske, neke iz Njemačke, tako da mi je sva odjeća besplatna. Oni mi pošalju, ja to odjenem, fotografiram se i stavim na društvene mreže. I to mi je super, barem ne trošim ništa novca na odjeću – smije se Suk, koji je brzo shvatio da je njegova sklonost modi pomalo neobična pojava u Hrvatskoj.

– Koliko mi se čini, ovdje kod vas moda zanima isključivo žene – čudi se Nizozemac.

Foto: Igor Šoban/PIXSELLPa kad je već model, zašto ne bi malo i pozirao… Nije ga se trebalo previše nagovarati da skine gornji dio odjeće i odradi snimanje. U prvom su planu, naravno, tetovaže.

– Iskreno, nemam pojma koliko ih točno imam. Jedino znam da želimo istetovirati cijelo tijelo. I noge, i ostatak leđa… Sve osim lica – otkrio nam je svoje planove Suk, pa krenuo pojašnjavati kako je ta priča s tetoviranjem krenula.

– Prvu tetovažu sam napravio kad mi je bilo 15 godina. Trojica prijatelja i ja stavili smo istu tetovažu, posvećenu našem rodnom gradu. I tu je krenulo. Jedna, druga, treća… I da, slažem se da čovjek može postati gotovo ovisan o tome. Naravno da je i bolno sve to skupa, iako sve ovisi na kojem se mjestu radi, ali kao da je nemoguće prestati. Uvijek želim još jednu tetovažu, planiram koja će biti sljedeća.. – kaže gorički Mr. Tattoo.

Foto: Igor Šoban/PIXSELLA kad bi trebao izabrati svoju omiljenu tetovažu…

– E, to bi bila ova… – rekao je Suk pa prstom pokazao na šaku lijeve ruke, na kojoj jasno piše “Jaylinn”.

– Imam i tetovaže posvećene ocu, majci, supruzi… Svemu onome što mi je važno u životu. Evo, ovo je lice moje supruge, tu na desnoj nozi, na vratu mi je majčino lice, imam i natpise “freedom”, “discipline”, “win some, lose some”… – provodi nas Joey kroz slikovnicu na svome tijelu, propuštajući dodati kako na leđima ima ispisano svoje ime i prezime, na mjestu kao na dresu…

Suk je ove sezone zabio četiri gola, a ima i dvije asistencije… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

Na mjestu gdje je na dresu Gorice njegov broj 8, u varijanti bez majice nalazi se križ, oko kojega tek dolazi sljedeća, i sljedeća, i sljedeća…

– Već znam što ću raditi na leđima, samo moram pričekati da završi sezona – kaže Suk.

Kako je krenulo, mogla bi i HNK Gorica dobiti svoje mjesto, jednu malu tetovažu…

– Ha, ha, ha, vidjet ćemo, tko zna, sve je moguće.

Sport

Kurilovec slavio protiv Mraclina u finalu velikogoričkog Kupa

Objavljeno

na

Objavio/la

Kurilovec je pobjednik Kupa Nogometnog saveza Velika Gorica za sezonu 2025./26. U finalnom susretu, odigranom na mraclinskoj Novoj grabi pred 150 gledatelja, momčad Senada Harambašića svladala je domaći Mraclin rezultatom 1:0 i tako osvojila trofej.
Finale nije ponudilo previše nogometne ljepote ni velik broj prilika, a o pobjedniku je odlučio jedan trenutak inspiracije u završnici prvog poluvremena. Igrala se 45. minuta kada je Fabijan Starčević iskoristio svoju priliku i pogodio mrežu domaćina za vodstvo Kurilovca.
Mraclin, koji se natječe u IV. NL Središte Zagreb B, tijekom drugog dijela pokušavao je pronaći put do izjednačenja protiv jednog ranga višeg suparnika iz III. NL Centar. Domaćini su u nastavku zaigrali otvorenije, no obrana Kurilovca ostala je čvrsta i koncentrirana te nije dopustila ozbiljniju prijetnju svojim vratima. Kurilovčani su iskustvom i discipliniranom igrom sačuvali minimalnu prednost do posljednjeg sučeva zvižduka te podigli pobjednički pehar.
Nakon završetka utakmice uslijedila je svečana dodjela pehara i medalja koju su predvodili Jurica Mihalj, Dalibor Meić i Ivan Mihalj, spomenimo i oproštaj Darka Blažinčića od delegiranja seniorskih utakmica.

FINALE KUP  NOGOMETNOG SAVEZA  VELIKA GORICA

MRACLIN – KURILOVEC  0:1

Stadion Nova graba. Gledatelja 150.
Sudac: Luka Kelihar. Pomoćnici: Ivan Mirenić i Dario Anđel. Četvrti sudac: Matej Mrkoci. Delegat: Darko Blažinčić.

STRIJELAC: Fabijan Starčević (45).

MRACLIN: Karko Matejčić, David Marjanović, Josip Domitrović, Ivan Rajić, Marko Đurašić, Toni Borovac (od 69. Josip Tokić), Domagoj Matić, Jurica Brdek (od 15. Dominik Smolković), Fran Krilić (od 80. Dominik Hodalin), Igor Hajduk, Ivan Kos (od 72. Ivan Kaurin). TRENER: Marko Pancirov.

KURILOVEC: Dean Vujnović, Jakov Caganić, Fran Vujnović, David Pršir (od 60. Dominik Fumek), Luka Sedlaček (od 72. Ivan Bolješić), Mateo Pršir (od 60. Borna Cindrić), Gozienbah Makouchukwu, Antonio Novak (od 72. Ivan Tomašić), Stjepan Završki, Dario Banić (od 72. Marko Petar Pavlica), Fabijan Starčević (od 60. Marko Kušec). TRENER: Senad Harambašić.

Nastavite čitati

Sport

Otišla dva igrača i po jedan trener, team manager i glasnogovornica

Nogometaši Gorice na pripremama će se okupiti 22. lipnja, a u međuvremenu se preslaguju kockice. Pojačanja na terenu i izvan njega su potrebna, jer otišli su Leš i Fiolić, ali i Mujdža i Dvorneković…

Objavljeno

na

Objavio/la

Gazda Ilija Karamatić nastavlja svoj projekt s HNK Goricom, klubom koji je od sredine listopada prošle godine u njegovu vlasništvu, a novi korak donijet će i još neke nove ljude. Bit će tako kako bi Gorica postala još jači, bolji, snažniji, bolje organiziran klub, ali i zato što dio ljudi iz dosadašnje postavi odlazi svojim putem. Vrijedi to i za svlačionicu, i za kabinu stručnog stožera, i za urede.

Za početak, nakon isteka ugovora igrači Gorice više nisu Mateo Leš i Ivan Fiolić, koji će potražiti nove sredine. U svoje tri velikogoričke sezone Leš je upisao 79 nastupa u dresu “ponosa grada”, upisavši pritom i dvije asistencije. Fiolić je u Gorici proveo dvostruko manje vremena, sezonu i pol, u kojima je upisao 27 nastupa, a sad izlazi na nogometno tržište.

Na njemu bi se mogao naći i Elvir Duraković, koji je pao u drugi plan i slobodan je u potrazi za novim klubom, a posudba je istekla Žanu Trontelju, kojeg je Gorica imala pravo i otkupiti. Zasad nije poznato je li to i učinila… Svoju bi posudbu iz Poljske mogao nastaviti Muhamed Šahinović, rezervni vratar, dok je ugovor istekao Darijanu Žarkovu.

Ugovor istječe i kapetanu Jurici Prširu, no njegova situacija je specifična s obzirom da taj ugovor traje do 31. kolovoza. Takav je ugovor dogovoren kod potpisa posljednjeg produženja ugovora, u vrijeme bivše uprave, a ova sadašnja tog se datuma na ugovoru drži. I Pršir će, kako sad stvari stoje, s Goricom proći pripreme, možda i krenuti u prvenstvo, a onda prvog dana rujna otići kao slobodan igrač. Druga je opcija da netko od zainteresiranih klubova otkupi ta dva mjeseca ugovora, što će reći da je situacija – krajnje komplicirana.

Što se dolazaka tiče, u kuloarima se spominjalo ime napadača Vukovara Jakova Puljića, ali sad su sve glasnije priče kako je iskusni ofenzivac ipak zaobišao Veliku Goricu i skrasio se na Rujevici, budući da je navodno pred potpisom za Rijeku. Druga imena se ne spominju, a aktivnosti na tržištu ovisit će zasigurno i o mogućim odlascima najatraktivnijih eksponata poput Ikera Poze i Ante Kavelja.

Što se odlazaka iz klupskih ureda tiče, opet pričamo o bivšim kapetanima. Matija Dvorneković zvani Nindža, naime, više nije zaposlenik kluba nakon isteka ugovora, posvetit će se nekim drugim stvarima, malo se odmaknuti od nogometa i time završiti ovu svoju eru u voljenom klubu, koja se iz igračkih dana prenijela na posljednje četiri godine u ulozi team managera.

Matija Dvorneković s Goricom je ušao u prvu ligu, bio je i kapetan, a dosad je bio i team manager… Foto: Jurica Galoić/PIXSELL

Od HNK Gorice se oprostila i glasnogovornica Marta Jurenić, koje je u klubu bila posljednjih osam godina, a u ulozi glasnogovornice u prvom dijelu sezone naslijedila Larisu Krizmanić. U klubu će tako tražiti novo rješenje za tu poziciju, baš kao što će tražiti novo rješenje i za posao koji je odrađivao Dvorneković. U tom drugom slučaju, priča se, rješenje bi moglo biti vrlo zanimljivo, ali pričekajmo još malo službene objave, oproštaje, pozdrave…

U svakom slučaju, Gorica ide dalje, a momčad će se s odmora vratiti 22. lipnja. Bit će vrlo zanimljivo vidjeti kako će izgledati kadar koji će se javiti na prozivku trenera Marija Carevića. U njegovu stožeru, kad smo već kod odlazaka, više neće biti Mensur Mujdža, dugogodišnji pomoćnik i trener u omladinskoj školi. I on ide svojim, nekim drugim putem, u potragu za prilikama koje će se, ne sumnjamo, otvarati.

Nastavite čitati

Sport

Stiže Nexe, cilj je – odgoditi kraj! A onda stižu dva velika pojačanja…

Rukometaši Gorice u srijedu od 19 sati dočekuju našički Nexe i drugoj utakmici razigravanja za treće mjesto. Našičani imaju četiri od potrebnih šest bodova, Gorica je zasad i dalje na dva…

Objavljeno

na

Objavio/la

Rukometaši Gorice ušli su u samu završnice sezone za pamćenje, ali ne bi baš voljeli da je pred njima još samo šezdeset minuta. U tijeku je borba za treće mjesto u prvenstvu, u koje su Gorica i Nexe donijeli po dva boda iz Lige za prvaka, da bi u prvoj utakmici doigravanja Nexe u petak slavio 34-26 i došao do četiri boda u seriji u kojoj je cilj osvojiti ih šest.

Marko Karaula opet je predvodio Goricu s osam golova, Hrvoje Ceković dodao je četiri, Mlakar i Starčević po tri, ali prava šansa ovoga puta nije postojala. Našičani su imali i dvoznamenkastu prednost i do pobjede došli neusporedivo jednostavnije nego u polufinalu Kupa koji dan ranije. Novu priliku Gorica će imati u srijedu od 19 sati u svojoj dvorani, a sve osim poraza donijelo bi još najmanje jednu utakmicu u Našicama.

Međutim, bez obzira na to kako će ova serija završiti, iza Gorice je zaista sjajna sezona. Plasman u Europu i polufinale Kupa u ovim su okolnostima maksimum koji Gorica može ostvariti, ali već sljedeće sezone mogla bi se tražiti prilika za dodatni iskorak.

Naime, Gorica će u novu europsku avanturu, ali i novu sezonu domaćeg prvenstva, krenuti s kadrom koji će biti vrlo sličan aktualnom, jer svi važni igrači ostaju i dalje u klubu, a u pripremi su i pojačanja koja bi trebala nadograditi cijelu priču.

– Dogovorena su dva velika pojačanja, navijači će biti jako zadovoljni… – došapnuli su iz kluba, zasad ne želeći otkriti o kojim se igračima radi.

Dostupne informacije kažu da se radi o jednom ozbiljnom igraču na krilu i jednom vanjskom igraču, koji bi trebao upotpuniti taj dio momčadi, i ovako jako dobro popunjen s Karaulom, Neralićem, Grubišićem, Lopcem, Pittom… Tajanstveni, ali zadovoljan smiješak koji se ukaže na licu kad se najavljuje zasad neimenovana pojačanja kaže da se radi o vrlo zanimljivim imenima, a u danima pred nama trebali bismo doznati i tko se to krije iza ovih najava.

– U svakom slučaju, Gorice će s njima dvojicom biti bolja momčad – uvjereni su iz kluba.

Zvuči jako dobro…

Nastavite čitati

Sport

“Bitka za Turopolje” na Grabi: Finale goričkoga kupa za kraj sezone

U utorak u 18 sati kreće finale velikogoričkog nogometnoga kupa, ogled Mraclina i Kurilovca na mraclinskoj Grabi. Bit će to repriza lanjskog finala, koje je bilo sjajno, ali i još jedan korak prema završetku zahtjevnih sezona

Objavljeno

na

Objavio/la

Kad se sve zbroji i oduzme, kad se sva uložena energija pomnoži s rezultatima, bit će i u Kurilovcu i u Mraclinu sretni i zadovoljni, i to u prvom redu zato što je – gotovo! Razlozi iz kojih će i jednima i drugima biti drago staviti točku na ovu sezonu nisu jednaki, svatko ima svoje, ali nema dvojbe da će u trećem poluvremenu uživati svi zajedno.

Bude li u nogometnom smislu imalo nalik onome što smo gledali prošle godine u ovo doba, u utakmici identičnog uloga, na istome mjestu, bit će razloga za uživanje i u prva dva poluvremena. I prošle godine, naime, u finalu Kupa Nogometnog središta Velika Gorica, u Mraclinu je domaćin dočekao goste s Udarnika, a završilo je 3-3! Odluka je tako pala s bijele točke, a u raspucavanju je bolji bio Kurilovec.

Gledajući rangove u kojima naši niželigaški klubovi igraju, logično je da su u finalu opet baš Kurilovec i Mraclin. Uz prvoligaša Goricu, koja ne ulazi u ovu vrstu priče, Kurilovec i Mraclin najbolje su što turopoljski nogomet u ovom trenutku ima. I jedina dva kluba koji se natječu pod ingerencijom HNS-a, odnosno drže izvan županijskog nogometa, Kurilovec u četvrtom (3. NL Centar), a Mraclin u petom rangu (4. NL Središte B).

Ništa se po tom pitanju neće mijenjati u sezoni koja dolazi, budući da u ovoj tek završenoj nitko od naših predstavnika u Premijer ligi Zagrebačke županije nije uspio izboriti iskorak, a sezona za nama ponudila je i zanimljive priče iz naših finalista… A tu se vraćamo na onu tezu iz uvoda.

Mraclinci, dakle, jedva čekaju da sezona završi zato što je cijela išla naopako. Krenulo se s gotovo istom momčadi kao prošle sezone, ali s novim trenerom, Milanom Marinićem na klupi. Nije išlo, zaredali su se porazi, pa je preuzeo Saša Sabljak, koji je uspio donekle stabiliirati igru i rezultate, da bi na zimu otišao i on. Pa je krenula potraga za novim trenerom, koja je na Grabu vratila Marka Pancirova, mijenjao se i kadar, ali rezultati su ostali – tu negdje.

Uoči posljednjega kola, po Mraclin rezultatski nevažnog okršaja s Rugvicom, momčad je na 11. mjestu prvenstvene ljestvice, što sigurno ne zadovoljava ambicioznu i vrijednu upravu kluba. Čeka se zato kraj sezone i prekrajanje rostera, pa novi početak u novoj sezoni, pri čemu će se pojačanja potražiti i u redovima današnjeg protivnika.

Kurilovec je, naime, ove sezone ispisao zlatne stranice svoje povijesti u Kupu, istovremeno u prvenstvu odigrao tek prosječnu sezonu, ali i – došao do ruba. Problemi s financijama dovode do toga da postoji ozbiljna mogućnost da najbolji igrači odu i u niži rang, za nešto boljim uvjetima… Kurilovčane čeka još i Alpas Cup, posla će biti i nakon ovoga finala, ali iste brige morit će ih i dalje, budući da nema naznaka da će se financijsko stanje popravljati, pa je pitanje i što nas čeka sljedeće sezone.

Ovu će Kurilovčani, za razliku od domaćina, u utorak i definitivno završiti, i to sa gorko-slatkim uspomenama. Trofej za kraj, naravno, žele i jedni i drugi…

Nastavite čitati

Najave

U Novom Čiču memorijalni nogometni turnir Franjo Milanščak-Gira

Objavljeno

na

Objavio/la

Na blagdan Tijelova, u četvrtak 4. lipnja, na igralištu NK Dinama Hidrel u Novom Čiču, igra se memorijalni nogometni turnir u spomen na jednu od legendi kluba Franju Milanščaka-Giru. Organizatori su obitelj Milanščak i Dinamo Hidrel. Igraju dječaci rođeni 2013. i mlađi (mlađi pioniri) a sudjeluju HAŠK 1903 iz Zagreba, Ban Jelačić Vukovina, Polet Buševec, Gradići, Velika Mlaka, Stupnik, Mladost Buzin i Vatrogasac Kobilić. Turnir starta u 9 sati a finale je na rasporedu u 19. Turnire su minule tri godine osvajali Jelačić Vukovina, Kurilovec i Jarun.

Foto: Mato Paviša

Foto: Mato Paviša

Tko je bio Franjo Milanščak-Gira? Pisali smo već o tome ali vrijedi ponoviti zbog novih mladih nogometaša koji su tu i još dolaze pa i nas starijih da ne zaboravimo. Rođen je 1955. godine, starosjedilac je Novog Čiča a iznenada je preminuo puno prerano 2017. kad je navršio samo 62. godine. Čitav život posvetio je Dinamu Novo Čiče kao igrač, trener, član Uprave, domar. Osim obitelji, najviše je volio nogomet a pamtimo ga i kao velikog navijača Radnika još u Kolarevoj U Velikoj Gorici.

Posebno se mora istaknuti da je Gira bio standardni igrač najbolje generacije Dinama Novo Čiče kroz povijest koja traje već 78 godina (osnovan 1948. godine). Danas zvuči gotovo nevjerojatno, tada 80-ih prošlog stoljeća igrali su uglavnom domaći dečki pojačani velikogoričkim legendama Željkom Plepelićem-Belim, Stjepanom Mesarićem-Čapom, kasnije i nogometnim gospodinom Krunom Zaloker… Ukratko, tri godine a tri ranga gore! Gira i ostali domaći boemi (vidi fotografiju, jedanaestorica više nije s nama)! Sve uz podršku supruge Dubravke (bila je i dopisnica Sportskih novosti) čiji je otac Ivan Palle također bio uspješan trener Dinama Novo Čiče.

Foto: Mato Paviša

Franjo je iza sebe ostavio sinove nogometaše Marijana i Miru koji su također ostavili dubok trag u Dinamu Čiče, danas je već i unuk Fran sa 16 godina standardni član prve momčadi. Unuka Marina igra u ženskoj HNK Gorici i planira upisati tečaj za trenericu a najmlađi Jan “špana” za “Prstiće” kluba iz Novog Čiča. Jedinstveno, zar nije?

8.6.2023. Novo Čiče – 1. memorijal Franjo Milanščak-Gira. Foto: Mato Paviša/Cityportal.hr

Nastavite čitati

Reporter 460 - 28.05.2026.

Facebook

Izdvojeno