Povežite se s nama

Sport

Zbogom, Pajo! Otišao je sportaš i sportski fanatik kakvih danas više nema…

Preminuo je Radomir Pašić Pajo, trener rukometaša i rukometašica Radnika iz vremena Kolareve, zaljubljenik u sport, nogometaš i rukometaš, čovjek koji je živio za sport…

Objavljeno

na

Otišao je Pajo.

Nije prošlo dugo, par tjedana možda, bio je navratio na stadion. Poželio je upoznati Sergeja Jakirovića, trenera Gorice, iskoristio je priliku i da mu pokaže svoju kolekciju fotografija, da mu objasni u kratkim crtama gdje je sve bio, što je sve radio… I taj je kadar vjerojatno najbolje i najsažetije opisao Radomira Pašića, legendarnog Paju.

On je bio sportaš, bio je igrač i trener, u nogometu i rukometu, ali Pajo je prije svega bio sportski fanatik. Uvijek na tribinama, uvijek s mišljenjem koje nije imao problema izreći na svoj osebujan način, uvijek blizu sporta i sportaša. Kao dobri duh turopoljskog loptanja, kao sveprisutni komentator, čovjek omiljen svima.

Nažalost, otišao je Pajo. S napunjenih 80, s punom torbom uspomena, od kojih će dio, srećom, ostati i zapisan. Kao, recimo, tekst Mate Paviše iz lipnja 2016. godine. Otišao je Paji u goste, pa objavio tekst koji na oproštaju od našeg dragog prijatelja ponavljamo u cjelosti.

Pajo, počivaj u miru…

 

Minula nedjelja, rano prijepodne, u novoj sportskoj dvorani u Velikoj Gorici, na rukometnom turniru mladeži u organizaciji rukometnog kluba Gorica. Susret u gledalištu sa 78-godišnjim Radomirom Pašićem nije nas previše iznenadio, jer gdje ima sporta i sportaša, obično je tu i svima dobro znani Pajo. Čovjek je već desetljećima redovito nazočan gotovo svim važnijim sportskim priredbama, pa i onim manje važnim.

– Dobro sam, hvala na pitanju. Nedavno sam uspješno operiran, a čim me sada vidiš na tribinama, znači da je sve u redu. Mlađi sin Zoran trener je rukometne selekcije Gorice dječaka godište 2004., koja sudjeluju na turniru, i došao sam malo u inspekciju – kazao je malo u šali, a malo i u zbilji.

Pajo je u mlađim danima bio vrsni rukometaš i trener pa svakako ima kompetencije dati svoje procjene viđenog. Mladi Goričani osvojili su prvo mjesto i vjerojatno je sin Zoran zaradio prolaznu ocjenu.

– Imam novu kolekciju sportskih fotki, kad ćeš konačno doći pogledati moju zbirku? – dogodio se ubrzo očekivan upit autoru teksta.

Obećanje doći pogledati čuvenu Pajinu sportsku arhivu dali smo davno prije i bilo je krajnje vrijeme ispuniti ga. Osim Paje, u utorak prijepodne vrlo ljubazno nas je ugostila i gospođa Ivanka te stariji sin Dejan. Stan u Kolarevoj u Velikoj Gorici nalik je otmjenom sportskom muzeju. Izložene mnogobrojne uokvirene fotografije, priznanja, medalje, diplome, pehari, novinski članci, dresovi… Pajo je odmah za Cityportal izdvojio dio fotografija, uz pojašnjenja.

– Evo me u mlađim danima uz najboljeg nogometaša svijeta svih vremena Pelea (a dobro, o ukusima se ne raspravlja, nekom je to možda i Leo Messi ha, ha). Poznaješ li ovoga? To sam u društvu najboljeg košarkaša Boston Celticsa Larryja Birda. Na Jahorini 1987. godine družio sam se Bojanom Križajem, slavnim skijašem iz Slovenije. Sa Dinamom sam 1971. putovao u Ameriku, dobro pamtim pokojnog Mladena Ramljaka i njegove maestralne igre. Evo me ovdje u društvu Dragana Džajića, legende Zvezde, ovo sam sa Ivicom Osimom, Janicom Kostelić, Mirkom Filipovićem, Željkom Mavrovićem, Davorom Šukerom, Goranom Ivaniševićem, Marcelom Brozovićem, Cicom Kranjčarom, Eusebiom, Zlatkom Dračićem, Dragutinom Šurbekom, Ivanom Ljubičićem, Josipom Čorakom, olimpijskim pobjednikom u Minchenu… – redao je fotke Pajo, a svaka svjedoči da su ga slavni sportaši itekako cijenili.

Ivica Osim i Pajo

Pašići su se u Veliku Goricu doselili 1978. godine.

– U ranoj mladosti (rođen 1938.) bavio sam se bacanjem kugle. Dok sam živio u Samoboru, 1956. godine nabavili smo prvu rukometnu loptu za taj grad, a osim za rukometaše igrao sam i nogomet za NK Samobor. Nakon preseljenja u Zagreb moji sportski horizonti su se značajno proširili jer sam upoznao gotovo kompletnu sportsku kremu metropole. Za Dubravu sam igrao nogomet u seniorskoj i veteranskoj konkurenciji te rukomet. Španao sam nogomet i sa veteranima Zagreba. Stariji nogometni ovisnici dobro znaju tko su bili stari majstori iz Kranjčevićeve, Zlatko Dračić Kićo, Mladen Wacha, Stanko Bubanj Đoni, Branko Galeković, porijeklom iz Mraclina, Meštrović, Suša, Duplančić… Prisan sam bio i sa trenerom te generacije Gustavom Lechnerom – prisjećao se davno minulih dana Radomir Pašić Pajo.

Pajo, Torres i veliki Eusebio

Sportski univerzalac težište priče vratio je ubrzo na rukomet.

– Ostavio sam traga i u rukometnom klubu Metalac iz Zagreba. Igralo se tada na betonskom igralištu, poznatom Keglbajsu. U ondašnjoj prvoj jugo ligi igrala je Zvezda, Borac iz Banja Luke, Metaloplastika Šabac, Proleter Zrenjanin, Zagreb, Medveščak, Split, Celje… Utakmice je znalo gledati i nekoliko tisuća gledatelja. Bio sam trener i u Svetom Ivanu Zelini, muškoj te ženskoj seniorskoj momčadi, odnosno ekipi – otkrio je Pajo, a s posebnom nostalgijom govorio je o trenerskom rukometnom poslu u Radniku iz Velike Gorice.

– Igrali smo na betonskoj podlozi u Kolarevoj, odmah uz nogometno igralište Radnika. Koliko nas je samo gledatelja znalo pratiti na utakmicama, ali i treninzima… Pod mojim vodstvom muška momčad izborila je ondašnju Međužupanijsku ligu bez poraza. Žensku ekipu Radnika sam, pak, preuzeo od Igora Panadića starijeg (oca Andreja i Igora – ispričao je Radomir Pašić, poznatiji samo kao Pajo.

Bio je to samo blitz razgovor gotovo u prolazu. Dojma smo da bi se knjiga dala napisati o čovjeku sportašu i u trećoj životnoj dobi kojeg poznaju i cijene oni iz vrhunskog sporta, ali je dobrodošao i na utakmice u Kobilić ili Novo Čiče. Pri kraju druženja s Pajom spomenut je skorašnji Udarnikov međunarodni turnir limača Alpas cup.

– Reci Vladeku Stepaniću iz Udarnika, glavnom operativcu Alpasa, da ne zaboravi ostaviti Paji majicu turnira broj XL – poslao je Pajo poruku u Kurilovec.

Pajo, poruka je uručena na pravu adresu a Vladek je majicu već bezecirao. Želja sportske legende Velike Gorice, Turopolja i šire mora se poštovati! (Mato Paviša, 14. lipnja 2016.)

Sport

FOTO VG Boys jesenski prvaci Lige veterana NSVG-a 2025.

Objavljeno

na

Objavio/la

Jesenska polusezona 2025. Lige veteranskih momčadi Nogometnog saveza Velika Gorica (NSVG) završena je odigravanjem tri utakmice iz 13. kola (ostale su prebačene u proljetnu polusezonu, 16.03.2026.) i odgođenom utakmicom iz 07. kola Velika Mlaka 1947 – VG Boys.

Velika Gorica, 13.11.2025. Liga veterana NSVG-a. VNM Kurilovec – 02. mjesto. Foto: David Jolić/cityportal.hr

VG Boys (+31) su jesenski prvaci ispred Kurilovca (+28) zahvaljujući boljoj gol razlici od tri gola, bodovno su izjednačeni. Trećeplasirani Klas s utakmicom manje odigranom i bez poraza je na 3. mjestu, a najugodnije iznenađenje je plasman Dinama iz Novog Čiča na 4. mjesto.

Velika Gorica, 13.11.2025. Liga veterana NSVG-a. Velika Mlaka 1947 – VG Boys 1:5. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 13.11.2025. Liga veterana NSVG-a. Velika Mlaka 1947 – VG Boys 1:5. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Trenutačni poredak na ljestvici nije posve realan zbog činjenice da momčadi nisu odigrale jednaki broj utakmica, ali za titulu konačnog pobjednika Lige veterana 2025./2026. konkuriraju ravnopravno momčadi iz vodećeg kvarteta.

Velika Gorica, 13.11.2025. Liga veterana NSVG-a. Velika Mlaka 1947 – VG Boys 1:5. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 13.11.2025. Liga veterana NSVG-a. Velika Mlaka 1947 – VG Boys 1:5. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Proljetna polusezona trebala bi, prema rasporedu, započeti 16. ožujka 2026. godine.

Galerija fotografija

Liga veteranskih momčadi NSVG-a 2025./2026., 13. kolo

Rezultati 13. kola (07./10.11.2025.): Vatrogasac (Kobilić) – Velika Mlaka 1947 0:3, Buna (Mala Buna) – Hruševec (Donji Hruševec) 3:3, Lekenik – Kurilovec 0:4, Posavec (Orle) – Lukavec, Dinamo (Novo Čiče) – Gradići, VG Boys – Klas (Mičevec) (16.03.2026.), Polet (Buševec) slobodni. 07. kolo: Velika Mlaka 1947 – VG Boys 1:5 (0:3) (/ Tin Marković (2), Tomislav Škrinjarić (2), Nenad Šunjić).

Poredak nakon 13. kola: 1. VG Boys 27 (11 9 0 2 43:12), 2. Kurilovec 27 (11 9 0 2 39:11), 3. Klas 26 (10 8 2 0 54:13), 4. Dinamo 25 (11 8 1 2 42:17) 5. Vatrogasac 21 (11 7 0 5 25:20), 6. Lekenik 19 (12 6 1 5 28:31), 7. Velika Mlaka 1947 16 (10 5 1 5 26:24), 8. Lukavec 13 (11 4 1 6 17:19), 9. Buna 13 (12 4 1 7 17:24), 10. Polet 9 (11 3 0 8 14:28), 11. Hruševec 8 (12 2 2 8 13:45), 12. Posavec 5 (11 1 2 8 7:48), 13. Gradići 4 (10 1 1 8 7:40).

Nastavite čitati

Sport

Mladi vatreni opet u Gorici: ‘Cilj nam je samo jedan – pobijediti Litvu!’

Hrvatska U-21 reprezentacija u četvrtak u 17 sati dočekuje vršnjake iz Litve u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo, a za domaći teren izbornik Ivica Olić opet je izabrao naš Gradski stadion

Objavljeno

na

Objavio/la

U listopadu se hrvatska U-21 reprezentacija vratila u Veliku Goricu, ogled s Ukrajinom naši su mladi nogometaši odradili u velikom stilu i upisali vrijednu pobjedu, a mjesec dana poslije opet će se vratiti na naš stadion. U kombinacijama je bila i osječka Opus Arena, no izbornik Ivica Olić i njegovi igrači odabrali su upravo naš grad, naš stadion, na kojem su nekoć svoje utakmice igrali i mladi reprezentativci Modrić, Kranjčar, Eduardo…

Utakmica je na rasporedu u četvrtak s početkom u 17 sati, a s druge strane bit će Litva, posljednja momčad skupine kroz koju se naša reprezentacija pokušava izboriti za plasman na Europsko prvenstvo.

– Po prvi put u ovom ciklusu imamo dvije utakmice, ali naš fokus je na ovu prvu, a to je Litva. S obzirom da se radi, možemo reći, o tzv. autsajderu naše skupine, mi koji smo analizirali kako su oni do sada igrali, vidjeli smo da su se u svim utakmicama pokazali kao čvrst protivnik. Zbog toga je od prvog dana naš fokus na Litvi i pripremamo se samo za tu utakmicu, a poslije imamo dovoljno vremena da se fokusiramo na Mađarsku. Nadam se pozitivnom rezultatu i pozitivnom nizu. Nadam se i vjerujem da ćemo uspješno završiti ovu godinu – rekao je izbornik Ivica Olić.

Gostovanje u Budimpešti na rasporedu je pet dana kasnije, za tu će se utakmicu priključiti i Luka Vušković, koji je trenutačno u kadru A selekcije, a u njegovu izostanku kapetan će biti Lovro Zvonarek.

– Sigurno da je Litva jedna dobra momčad, kompaktna, koja već dugi niz godina igra u jednom te istom sistemu, u čvrstom bloku gdje se svi većinom brane, ali ne trebamo se toliko zamarati s njima, nego gledati nas da budemo najbolji i da našu igru, koju smo pokazali protiv Turske i Ukrajine, prenesemo na teren da to bude još bolje i da pobijedimo. To je jedini cilj u toj utakmici – rekao je Zvonarek.

Skupina H
1. Turska        5
2. Hrvatska   4
3. Ukrajina    4
4. Mađarska  3
5. Litva           1

Nastavite čitati

Sport

Dobar ždrijeb, velika prilika: Gorica protiv Đakova za završnicu Kupa

Košarkaši Gorice plasirali su se među 16 najboljih u Kupu Krešimira Ćosića osvojivši Kup regije Centar, a sljedeći korak nudi priliku protiv Đakova na domaćem parketu. Bolji iz tog ogleda ide na Final Eight…

Objavljeno

na

U prostorijama Hrvatskog košarkaškog saveza izvučeni su parovi prvog kruga drugog dijela SuperSport Kupa Krešimir Ćosić, odnosno osmine finala. Među 16 sudionika našli su se i košarkaši Gorice, koji su plasman u ovu fazu izborili osvajanjem Kupa za Regiju Centar u uvodnom dijelu sezone. Ždrijeb nije bio dirigiran, svatko je mogao na svakoga, pa je u svemu tome trebalo imati i malo sreće. Gorica je imala sreće…

Naime, ždrijeb je ovoga puta bio naklonjen Gorici u smislu da momčad trenera Damira Miljkovića nije izvukla nikoga od premijeligaša, nego – Đakovo. Klub je to koji se natječe u drugom rangu hrvatske košarke, baš kao i Gorica, momčad je to koju vodi vodi bivši trener i tajnik našega kluba Miron Češkić. Naravno da to ne znači i da je Gorica već čekirala kartu za četvrtfinale, trebat će se za to dobro pomučiti, ali činjenica je da je ždrijeb teško mogao biti bolji. Igraš protiv kluba iz svog ranga, na domaćem parketu, što će reći da je šansa tu. I da je treba zgrabiti.

Utakmica je prema kalendaru natjecanja na rasporedu 10. prosinca u Velikoj Gorici. Pobjeda znači odlazak na Završnicu Kupa, koja će se odigrati od 17. do 21. veljače 2026. godine. Osim Gorice i Đakova, za Final Eight će se boriti još i ovi parovi:

Omiš Čagalj Tours – Samobor, Cedevita Junior – Šibenka, Cibona – Zabok, Zadar – Dubrava, Split – Alkar, Kvarner – Dinamo Zagreb te Crikvenica/Škrljevo DepoLink-Dubrovnik.

Nastavite čitati

Sport

Devet Goričana u hrvatskoj karate reprezentaciji – Katja Braica donijela srebro

Na Balkanskom prvenstvu u karateu održanom u Rijeci, Hrvatska je osvojila srebro u ekipnom dijelu natjecanja, a važnu ulogu u tome imala je Velikogoričanka Katja Braica.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Karate klub Velika Gorica (Katja Braica- prva zdesna)

Velikogoričanka Katja Braica, članica Karate kluba Velika Gorica, osvojila je srebrnu medalju s hrvatskom juniorskom reprezentacijom na Balkanskom prvenstvu u karateu održanom od 7. do 9. studenoga u Rijeci. Na natjecanju je sudjelovalo 1293 natjecatelja iz 13 zemalja, a Hrvatsku je predstavljalo devet boraca iz velikogoričkog kluba.

Balkansko prvenstvo okupilo je karatiste iz brojnih zemalja, a hrvatska reprezentacija ponovno je pokazala da može parirati najjačima. Karate klub Velika Gorica imao je čak devet reprezentativaca koji su izborili nastup kroz nacionalne kvalifikacije – Mia Čunčić, Franka Jerkin, Ema Jukić, Katja Braica, Matea Kordić, Antonio Brletić, Vito Hulina, Luka Lukačić i Nikola Huzjak.

U pojedinačnim nastupima Katja Braica i Franka Jerkin bile su najbliže medalji, obje osvojivši peta mjesta u svojim kategorijama. Katja je u juniorskoj konkurenciji -59 kg nizala pobjede protiv Turske, Rumunjske i Srbije, no nesretno je izgubila polufinale i borbu za broncu u zadnjim sekundama. Franka Jerkin, u kategoriji kadetkinja -54 kg, ostvarila je tri pobjede i dva tijesna poraza u konkurenciji od čak 53 natjecateljice.

Zapažen nastup imala je i Ema Jukić, koja je u prva dva kola slavila protiv predstavnica Rumunjske i Kosova, dok su Matea Kordić, Antonio Brletić, Vito Hulina, Luka Lukačić i Mia Čunčić također upisali vrijedne nastupe, ali bez plasmana na postolje.

Vrhunac je stigao posljednjeg dana natjecanja kada su održani ekipni mečevi. Hrvatsku su u juniorskim selekcijama predstavljali Katja Braica, Nikola Huzjak i Vito Hulina. Katja je u ženskoj ekipi nastupala u prvoj postavi i upisala sve pobjede u dvobojima protiv Cipra, Bugarske i Grčke, dok je u finalu od Bosne i Hercegovine poražena 0:2. Rezultat je Hrvatskoj donio srebro i naslov viceprvakinja Balkana.

U muškoj juniorskoj ekipi Nikola Huzjak nastupio je u prvoj postavi i otvorio pobjedom protiv Slovenije, dok su u konačnici hrvatski juniori zauzeli peto mjesto. Vito Hulina je u ekipnim mečevima bio zamjena.

Iako razloga za ponos ne nedostaje, vremena za odmor nema. Već idućeg vikenda velikogoričke karatiste očekuje međunarodni bodovni turnir u Osijeku, važan korak prema plasmanu na Europsko prvenstvo.

Nastavite čitati

Sport

Frajerčine s Udarnika! Lako za Istru, trebalo je izvući ovo s HAŠK-om…

Nogometaši Kurilovca samo 72 sata nakon najveće pobjede u klupskoj povijesti pobijedili HAŠK u prvenstvu 1-0, i to unatoč crvenom kartonu za Goziembaha već u četvrtoj minuti. Pobjeda je to i veća od najveće…

Objavljeno

na

Objavio/la

Uh, što bi tek Kurilovec napravio Dinamu…

Takvi su se komentari, logično i očekivano, krenuli gomilati po bespućima interneta nakon što je u nedjelju sastav iz Pule još malo približio otkazu dobrog čovjeka Marija Kovačevića, i to u režiji Salima Faga Lawala, Nigerijca koji je i četiri dana ranije startao u Kurilovcu. Kušec, Vujnović, Šarić, Banić i društvo uspjeli su ga zaustaviti, napraviti ono što nisu znali i mogli McKenna, Dominguez i ostatak ekipe iz Dinama, ali tu negdje možemo se i zaustaviti s usporedbama.

Iako, postoji još jedna poveznica… Istra je, naime, u nedjelju igrala protiv momčadi iz Maksimira, a Kurilovec je dan ranije na svom igralištu ugostio momčad iz Dinamova susjedstva, s obližnje Pešćenice. Samo 72 sata nakon prvog zvižduka suca Zdenka Lovrića iz Đakova, u već opjevanoj pobjedi u osmini finala Kupa, na istome je mjestu svojim zviždukom sudac Karlo Šaško iz Siska označio početak utakmice između Kurilovca i HAŠK-a.

I ne spominjemo mladog Šaška bez razloga, jer utakmica koja je označena posebno opasnom otvorena je upravo njegovom intervencijom. Već u četvrtoj minuti, naime, nakon gužve koja je nastala na terenu, sudac iz Siska pokazao je crveni karton Maku Goziembahu, kurilovečkom Nigerijcu, što je ionako zahtjevan posao pretvorilo u još težu misiju. Kurilovec je tako morao 86 i nešto minuta igrati s čovjekom manje, i to u susretu u kojem su mnogi strahovali da će “Senad Boysi” poletjeti, uljuljati se u nekakvu euforiju…

Srećom, ništa od toga! Možda baš i zahvaljujući toj nepredviđenoj komplikaciji na startu, Kurilovčani su odbacili krila i krenuli – giljati. I boriti se kao što su se borili i tri dana ranije, u potpuno drukčijem okruženju, pred TV kamerama i punim tribinama. Ovoga puta pozornost je bila puno manja, glamur se izgubio u maglovitoj suboti, ali Kurilovec je ponovno bio – briljantan! Samo pravi frajeri mogu nadići sve što su doživjeli tih prethodnih dana i krvavih koljena krenuti u borbu za prvenstvene bodove s čovjekom manje.

A kad je tako, kad frajeri od srijede u subotu postanu frajerčine, cijela ta priča i ne može završiti drukčije nego pozitivno, pobjednički, slavljenički. HAŠK je pokušao sve da bi spustio na zemlju “zvijezde iz Kurilovca”, a podršku su gosti imali i u liku mladića iz Siska spomenutog u gornjim redovima ovoga teksta, no sve to bilo je nedovoljno. Čak i s čovjekom manje na terenu Kurilovec je u prvom dijelu bio bolja momčad, Senadovi junaci imali su nekoliko jako dobrih prilika, ali na odmor se otišlo s nulom. Bez golova.

U svlačionici je Mourinho iz Gradića, poznatiji kao Senad Harambašić, još malo posložio stvari, još malo galvanizirao svoje momke, a oni su mu vratili na najbolji mogući način. Svi odreda, uključujući i golmana Leona Išeka, koji je u nastavku imao pune ruke posla. HAŠK je počeo koristiti nagomilani umor Kurilovčana, stvarao šanse, a Išek je uporno slao svoju poruku: “No passaran!” Nema gola, zaboravite na to!

S druge strane, stvarao je svoje prilike i Kurilovec, a potez odluke povučen je u 58. minuti. Sve bolji Dominik Furmek, autor drugoga gola protiv Istre, zatresao je mrežu HAŠK-a, svojim drugim prvenstvenim golom donio prednost Kurilovčanima, a to kraja je to “samo” trebalo sačuvati. Uspjeli su u tome momci u crveno-crnim dresovima u prvom redu zahvaljujući momčadskoj igri, zajedništvu i rijetko viđenoj borbenosti, pa na kraju cijele priče ostaje zaključak da je ova pobjeda i više nego zaslužena.

Ujedno, ona je na neki način možda i vrednija nego ona u srijedu. Protiv Istre je bilo spektakularno, protiv HAŠK-a je bilo fascinantno. Ali tako to izgleda kad se frajeri pretvore u frajerčine i pokažu da im ne pada napamet poletjeti u nepotrebne visine. Skromno, ponizno, zajednički i fajterski, Kurilovec je nastavio graditi svoju bajku. Šesta pobjeda u prvenstvu nije pomaknula Kurilovec sa šestoga mjesta, ali ostane li ova momčad i dalje u istom “modeu”, nema dvojbe da će i taj dio ići samo prema naprijed, prema gore.

U sljedećem kolu, na prvom sljedećem koraku, slijedi gostovanje kod Ponikvi…

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Reporter 454 - 23.10.2025.

Facebook

Izdvojeno